Registrovao sam se najviše zbog ove teme na forumu i generalno zbog priče o SP 2014 i našoj reprezentaciji...
Dobro je, ipak, o nekim stvarima progovoriti nakon što izbacim euforiju iz sistema i hladne glave sagledamo situaciju.
Ne fali nam ni sreće više, ni znanja, ni tehnike, ni žara (kad kažem "nama" mislim na reprezentaciju, igrače). Ono što nam nedostaje, a vidim da se samo rijetki usuđivaju razgovarati o tome i uopće spominjati to, jesu dvije-tri stvari koje će nam biti prijeko potrebne na SP-u ukoliko želimo ostaviti imalo značajniji trag:
1. RED I DISCIPLINA
Stariji igrači, zbog svog staža i uticaja u drugim klubovima, ne smiju imati prevelik uticaj na ostale igrače van terena. Ovdje prije svih mislim na Džeku i Spahića. Ne smijemo dopustiti da bude međusobnih razmirica među igračima, jer ta vrsta smutnje i razmirica može da bude fatalna po moral ekipe kao jednog tijela, nemamo kompaktnost na terenu.
Jedina i krajnja u svakoj situaciji mora biti Papetova. "Dirigovati" na terenu, osim selektora, u granicama, može samo golman (preglednost, postavljanje igrača, signaliziranje, i svakako kapiten.
2. KONDICIJA: TRČANJE, TRČANJE, TRČANJE
Ko god je značajnije pratio kvalifikacije znat će s kakvim igračima, koliko fizički spremnim, raspolaže reprezentacija Nigerije. Mi ne smijemo dopustiti da se šetamo po terenu, inače će nas nadjačati, bez obzira što, po nekim našim viđenjima, "oni nemaju razvijenu taktiku". Argentinu smo imali priliku nedavno gledati oči u oči. Ako onako igraju, trče i iskazuju požrtvovanost na terenu u jednoj prijateljskoj utakmici, onda zamislite kakav motiv će imati u Brazilu.
Fizičke pripreme trebaju početi što prije kako bi dostigli nivo suparnika u grupi i kako bi se što bolje pripremili za brazilske klimatske uslove.
3. LUDICNOST I VIRTUOZITET POJEDINACA
Nedostaje nam malo više slobode kod pojedinaca.
Selektor MORA dopustiti pojedincima da ponekad riskiraju izgubljenu loptu, ali da u prolasku kroz redove protivnika iz igre potezom izbace tri-četiri igrača. Ovdje prije svih mislim na Ibiševića, Lulića, Pjanića, Hajrovića i ponekad Medunjanina. Džeku u ovom kontekstu ne spominjem jer mu još nedostaje brzine, ali to svakako može nadomjestiti korpulentnošću. Argentici imaju takve pojedince. Znamo ih dobro. Nigerijci će ovo nadomjestiti vrhunskom fizičkom spremnošću. Za Irance ne znam sa sigurnošću.Čini mi se da je puno bolje pokušavati sa distance pa i izgubiti tako posjed lopte nego je peljati beskonačno i rizikovati brzu kontru. Ne moramo svaki gol dati tako što ćemo ušetati u gol, doslovno.
Treba nam puno više ovog:
Nek' nam je sretno!
