kadinica wrote:gidra wrote:@Kadinice reci da se šališ ali sviju ti
Ja kontam neka ozbiljna privatna firma dok ne pročitah ono
DRŽAVNA.
Kažeš da ti je direktor protivnik nepotizma i štele, a znaš li ti da je istog tog direktora stranka postavila? Znači svojom zaslugom tu nije postavljen.
Uzet ćemo npr. da ste pod patronatom SDA stranke, šta ako ti Suljo Tihić ili Bakir pošalju nekog malog da primite, šta onda???
Mani se priče bgt o konkursima i poštivanjem pravila u javnim firmama.
Naravno, kako drugačije, navedi jedan primjer gdje to nije slučaj...
Pored Bakira i Tihića, postoje još mnogi drugi, svi ministri silnih ministarstava, premijeri, njihovi savjetnici.
Pa ti izvagaj ko ti je preči...i probaj se ne zamjeriti, na konkursu gdje je 30 kandidata, a većina ima nekoga da interveniše.
Kada neko ko radi u državnoj firmi krene pričati o transparentnosti i fer proceduri, osim alergije, dobijem i poriv da napišem svoje bogato iskustvo sa konkursima za prijem državnih službenika. Prije svega da se ogradim i da kazem da se ne obraćam lično vama.Vi, kao i ostali koji rade u državnim firmama znate kako ste došli na ta mjesta i tu nema dileme. Ionako ste samo posljedica, uzrok je negdje drugo. Takodjer inspiraciju sam našao u postovima Lajavog Krelca kojeg ovog puta pozdravljam. Legenda si ocam'
Dakle vežite se polijećemo:
Slučaj 1:
Tek završio fakultet, odmorio se jedno mjesec i po (čitaj dolazio kući u zoru

), lumpovao, hodao svukud, ono dao si oduška do daske, svašta nešto

Kontam vrijeme je da se malo uozbiljim, ne može više ovako

I tako pregledam ja konkurse za ljude bez radnog iskustva, kad ono hopla primaju volontere u jedno tijelo zakonodavne vlasti. Ja sav sretan iskupim dokumentaciju, pošaljem, čekam, čekam, čekam

kad pogledam u novinama izmjena javnog poziva umjesto 5 pravnika sad piše 5 sa fakultetom društvenog smijera. Onako punom entuzijazma svojstvenom za friško diplomiranog čo'jeka, uopće mi to nije smrdilo na mućku. Ni činjenica da ću raditi za topli obrok mi nije smetala, daj samo da krene.
Prođoše jedno 2 mjeseca kad dođe koverta kao šatro pozvani ste na usmeni intervju. Ja oduševljen

Dolazim ujutro u 9, sredio se ko lampa, teget plavo odijelo, bijela kosulja, najbolja kravata, obrijan, ošišan, da ne idem dalje

kad tamo grupa od nekih 30tak ljudi. Jedno 90 posto obučeno kao za podnevnu kafu, djevojke većinom kao da su krenule na snimanje Grand Parade. I tako u odmjeravanju tih granduša (bilo je par dobrih komada

ali nisu primljene

) i nekom ponavljanju općenitih stvari o tom tijelu zakonodavne vlasti, dođe i red na mene. Prozva me frajko, ja uđem tamo, njih trojica smješkaju se. Postaviše mi prvo pitanje da se predstavim, ja pričam, vidim ne slušaju. Glasno međusobno razgovaraju dvojica, treći me gleda kao da gleda u klovna i klima glavom. Onda kao zašto baš tu želim raditi, kao da sam u stanju birati. Kao da većina može birati, a ne daj šta daš. Ja odgovorim nešto tipa da je za pravnika veliki izazov raditi na mjestu gdje se donose propisi, na šta se oni blijedo pogledaše i nasmijaše. Kada sam dodao da je situacija takva da se ne može birati, jedan od njih je došao do vrhunca svojih intelektualnih kapaciteta izjavom: "ma ja ja jest tako je to kod nas staces". Kad smo prešli na stučna pitanja, tu sam zakucao. Budući da sam izabrao ustavno pravo kao subspecijalnost, stvarno su me pitanja pogodila, ono kao da sam ih sam sebi birao

Kažu oni ovo je sjajno, sve je super, javićemo vam se vrlo brzo, oduševili ste nas. Vratim se kući sav sretan, zaboravim na njihovo ponašanje, samo ta zadnja rečenica u glavi, kad za 3 dana koverta i opala imam šta vidjeti. Znam 2 od 5 primljenih s fakulteta i gle čuda, uopće nisu ni bili na tom intervjuu....Uskoro nastavak s novim pričama