Ommadawn wrote:Banksy wrote:dezurni_ucenik wrote:
Ma mozemo pricati kako je njihova scena izvjestacena, o nafuranoj djeci bogatih roditelja, ta prica @banksy ima smisla, ali kako god da okrenes, imali su bolju scenu od nas. Mi nismo nista imali osim presmijesne pop rock skole
De, ne budi smiješan
. Sarajevo je za cijelu bivšu Yu bilo nedostižni uzor, istina, s nešto šlampavijim finalnim proizvodom zbog čega se na obradu išlo ozbiljnim i savjesnim od nas, uglavnom u ZG Jugoton, ali što se tiče talenta, inovacije i kreacije, Sarajevo i Bosna su bili neprikosnoveni. Mitovi o urbanoj Bg su samo mitovi, nekad loženi svjesno, nekad nesvjesno, ali sigurno kreirani iz istog izvora koji kreira i sve srbijanske nacionalne mitove. Salonski providno i u biti presmiješno.
Osim Indexa kao kvalitetnog benda, te B.Dugmeta kao najvećeg benda, Z.Pušenja kao autohtonog benda, Sarajevo nije dalo ni jedan kvalitetan bend. Samoproglasivši nekakvu sarajevsku pop-školu iz njega su izašli mediokriteti i ispodprosječni bendovi bez ikakve umjetničke vrijednosti, ni tekstualno ni muzički a da ne govorim o finalnom produktu.
Čola je odličan pjevač ali i komercijalan.
Kemal Monteno je bio odličan ali više za stariju raju.
Osim "Modre rijeke" iz Sarajeva nije izašao nijedan progresivan i konceptualan album tako da reći da je uzor bio nekome u SFRJ je megalomanski.
Da sklonimo u stranu individualne preferencije svakog od nas što je neophodno želimo li objektivno razgovarati,
govorila sam o talentu, inovaciji i kreaciji,
hajdemo redom:
Indexi - prvi muzički ''električni'' band ovih prostora, također prvi koji je svirao svoju, autorsku muziku, neprikosnoven uzor svima koji su ih oponašali, a ipak ostali na prepjevima ino hitova (Crveni koralji Ruže su crvene, Drvosječa da sma ja, itd).
Bijelo dugme - najveći pop-rock band band ovih prostora, uspostavio muzičku industriju, prvi uveo gitare, duge kose, velike rock koncerte, visoke naklade, opijate, fan klubove, histeriju, koncerte na otvorenom, donio zapad u relativno zatvoreno socijalističko društvo i u društvenom smislu načinio najveći kulturološki potres u bivšoj Jugoslaviji, desetine bendova nastale na njihovom tragu,
Zdravko Čolić - najveći pop pjevač bivše države, nekad s izvrsnim pop pjesmama ozbiljnih autora, desetine albuma, najobožavaniji muzički izvođač, apsolutna histerija, i danas puni stadione, broj 1 u svakom smislu,
Plavi orkestar (Crvena jabuka) - najtiražniji teenage pop bendovi, pjesama ovakvog ili onakvog kvaliteta, ali punih stadiona, suludih tiraža, fan klubova, itd, u sociološkom smislu na tragu svjetskih, sličnih,
Kemal Monteno - vrhunski šansonijer, suvišno je bilo šta obrazlagati, uz Arsena koji je realno ipak veći autor i izvođač, ikona i uzor svima, pa i Montenu,
da ne spominjemo Pušenje, Hari Mata Harija, Dinu Merlina, itd, koji ipak nisu ostavili toliki trag i nisu bili toliko inovativni,
itd,
Voljela bih, ako ti nije lijeno, da pobrojiš neke bendove ili izvođače iz Bg ili Zg koji su unijeli takve novine kakve su unijeli ovi iznad, koji su bili pioniri nekog stila ili ostavili tako veliki trag u muzici bivše Jugoslavije, dakle neko ko bi im mogao biti konkurencija, na bilo koji način, ili ko je od njih bio veći, u bilo kojem muzičkom stilu i žanru.
, ali mi je to bilo interesantno jer stvarno postoji ta neka dinamika izmedju starijih i mladjih u razgovorima o muzici. Njihov je zaključak bio nešto u fazonu da svako preferira muziku koju je zavolio izmedju 14. i 25. godine.
bila svrstana ili u kamp Štulić ili u kamp EKV (to je možda samo neka moja intimna percepcija). EKV-ovci su bili su toliko odvaljeni non stop da nisu znali gdje se nalaze, oni su bili totalno u nekom svom svijetu, u nekom svom zajedničkom tripu, a oko njih masa nekakvih ljudskih tačkica s kojima nisu imali poveznih linija. Takva im je bila i muzika, al', eto, i meni su bili u top 3-4 benda - uz Haustor, Ramba, Pušenje, na pr, dok Štulića, recimo, nikad nisam 'zagrizla'. A, inače slušam sve što me emotivno 'dofati'. 