filozofija wrote:sarayewo wrote:Mi smo jedina zemlja na svijetu gdje je nezaposlenost 50%, svi kukaju kako nema posla a prvo sto pitaju je "kolika je plata i dokle je radno vrijeme"... Socijalizam majka.
Ovo fakat ne razumijem! Pa šta bih to trebao činiti. Šutjeti i čekati kada legne prva plata da vidim kolika je? To nama ne treba slobodno vrijeme za djecu i familiju, za privatne stvari, pa prema tome ne trebamo ni pitati kakvo je radno vrijeme?
- Ja prvo što pitam jeste (i to kada me telefonski nazovu da potvrde prvi termin intervjua za posao), koliko je duga radna sedmica, a ako prelazi 40 sati, odmah odjebem. Pa nisam se rodio da budem rob nekome.
- Druga stvar koja je možda i bitnija od ove gore navedene jeste plata, jer za nju radim i naravno da ću pitati kolika je. Ne pitam odmah preko telefona, ali je sigurno jedno od obaveznih pitanja tokom prvog razgovora.
Onaj ko misli da me samo plata i radno vrijeme interesuju, u pravu je. Pa neću valjda biti presretan da radim za nekoga drugoga. Ne kontam, jel' treba da se lažemo u oči ili?
Naravno da trebas znati i pitati ali je problem sto se sve svodi samo na ta dva pitanja, a postoji (ili bi trebalo da postoji) toliko drugih jednako bitnih stvari: mogucnost napredovanja, obuka, okruzenje, putovanje, sta za 3,5,10 godina.
Jok, bitno je samo imam li ja vremena za svakodnevne kafe i gdje cu ja raditi za ispod milju maraka.
Uopste ne kazem da kod nas i poslodavci nisu cirkus i da je upravo zbog njih situacija takva, ali mi je fascinantno koliko se ljudi zadovoljavaju mediokritetom i koliko nemaju apsolutno nikakvih ambicija i zelja.
Pa meni kad su kad sam tek izasao s faxa ponudili posao gdje je normalno radno vrijeme i ok plata, pa mi na moje pitanje kakve su mogucnosti napredovanja odgovorili da moram cekati da onaj iznad mene umre ili se penzionise, ja se fino zahvalio i krenuo traziti dalje. U istom ovom Sarajevu.
Ljudi imaju prilike da cuda naprave od sebe i karijere samo ako se malo potrude, al jok... vaznije je da se moze u pola 5 kafa dogovoriti. I nemam nista protiv toga i takvih, al onda isti ti kukaju kako im je plata mala ili kako nema povisica ili unaprijedjenja - zasto? Pametan poslodavac ce nagraditi one koji se trude, dobro rade i zalazu se za firmu, a ne one koji gledaju na sat kad ce kraj radnog vremena od momenta kad se vrate s rucka.
