veljaca wrote:Skijaš wrote:veljaca wrote:Posto ne znam ( stvarno ), pitanje za tebe: Ko je vlasnik ove zgrade ?
Da li je i u gruntu podijeljena na dva dijela ili je kao jedna KČ ?
Hajde da se mi vratimo na početak, teza je bila da se ovdje radi o segregaciji djece. Dakle, ima li nekih dokaza da KŠCentri bilo gdje u BiH učestvuju u segregaciji djece ? Ne možete sad kopati po vlasništvu i finansiranju pretpostavljajući da će se naći nešto inkriminirajuće. Tema se tiče navodne segregacije.
Evo neko je vec odgovorio ....
cindrlimindrli wrote:Kompletna zgrada je vlasnistvo katolicke crkve i davno je trebala biti vracena u njihovo vlasnistvo. Gradski krmci imali su i vise nego dovoljno vremena da ovakve gluposti sprijece izgradnjom nove skole koja bi sluzila svima i ne bi imala nakaradne boje i ograde.
Nije mi jasno kako vlasnik dozvoljava da mu se ugrozava imovina - bez obzira sto mu nije vracena - ipak je njegova ?
A ako ogradjivanje jednog dijela necije imovine i to betonskom ogradom, nije segragacija ( Segregacija (lat. segregare - razlučiti, rastaviti) je razdvajanje ljudi na osnovu različitih kriterija koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih prava i sloboda ) - onda ja ne znam o cemu se ovdje radi .....
I ja ne govorim o KŠC ili MSŠ - nego o tome da se imovina jedan dio ogradjuje a drugi ne ..... a to nije nista drugo nego razlucivanje ....
I ja se slažem sa ovim.
Složili smo se takođe da ove dvije škole nisu onaj tipičan primjer segregacije popularno nazvane "dvije škole pod jednim krovom", jer je jedna škola javna (državna), a druga (polu)privatna, katolička.
Međutim, ono što ovdje mora svima nama biti očigledno problematično je IDEJA, PRINCIP, po kom se razdvajaju djeca.
Znači, nije problem u dvije škole, nije (ključni) problem ni što su u jednoj školi većinom hrvatska, a u drugoj bošnjačka djeca. Problem je što se ta djeca fizički radvajaju i na tom razdvajanju se potencira, i bojom fasade i betonskim zidom.
Da li ćemo to nazvati formalnom ili neformalnom segregacijom nije ni bitno, bitno je to što našoj djeci kroz ovakve pojave namećemo ideju razdvajanja kao model budućeg života. A ko tu ne vidi problem, taj nije svjestan katastrofe koja će nas zadesiti.
