Forum Klix.ba

A zasto ne bi nikad otisao doktoru pa i nije tako strasno vjeruj mi
evo ja bih preporucila svima koji ne zele piti lijekove da probaju sa cajem od kantariona po tri salice svjezeg caja dnevno ,iako je biljcica cudesna potrebno je neko vrijeme da pocne djelovati mozda mjesec dana otprilike.
Ovo svakako nije zamjena za lijekove i svakako ne treba prestati sa terapijom ako je doktor preporucuje.

Zato sto ne vjerujem da je to neki "poremecaj" mozga, vec se mozak samo tako navikao da osjeca, tj. mi smo krivi.
Mjesec dana na nekom pustom ostrvu sa zgodnom curom i mogu se kladiti da bi se vratio k'o nov

onda da nam rezervisem karte za havaje

Sofija89 wrote: onda da nam rezervisem karte za havaje

Dogovoreno

ja vremena i govana, odma' raspolozenje down

Sofija jesi li bila u studentskom domu zdravlja i kakvo je raspolozenje kod vas

Idite u planine, tamo nema depresije.

Hadzi Lojo wrote:Idite u planine, tamo nema depresije.

Ne moze se sam ni na planinu..

babyline wrote:

Lud i ponosan wrote:Koje su manifestacije depresije u svakodnevnom zivotu? Teske, lakse, kako to prepoznati? Razmisljanje o suicidu jeste jedan od simptoma, ali sta je sa blazim verzijama?

razmisljanje o suicidu je alarmantno i tad treba def traziti pomoc

Kad sam ja o tome razmisljao pa evo me, ziv i zdrav.

Imam ja vikendicu na planini pa sta,kao cist zrak i priroda ce mi pomoci, ma nece. Depresija je bolest koja se mora lijeciti kao i sve druge bolesti. Depresivna osoba sve vidi negativno,bas sve,sve je crno,tuzno,osoba je potpuno izolovana,u svom svijetu,cesto zamisljena. Kad god vidim da je neko cesto zamisljen i da odluta znam da ga nesto dobro muci. Vidim savjetuju pusti otok i djevojku,to ko ono,imao sam mozdani i sad ce me otok i djevojka izlijeciti

Dzaba dizes palac kad to nije istina. Covjek koji ima kamenac u bubregu nosi ga sa sobom gdje god pode. Evo kad bi se sad vratio u vrijeme svoje depresije i locirao se na planinu,i dalje bih se htio ubiti,jedva bi cekao da se vratim kuci da placem,govorio bi u sebi glupa planina. Izgjeda da samo ljudi koji su prosli ovaj pakao sazumiju neke stvari

roki wrote:Dzaba dizes palac kad to nije istina. Covjek koji ima kamenac u bubregu nosi ga sa sobom gdje god pode. Evo kad bi se sad vratio u vrijeme svoje depresije i locirao se na planinu,i dalje bih se htio ubiti,jedva bi cekao da se vratim kuci da placem,govorio bi u sebi glupa planina. Izgjeda da samo ljudi koji su prosli ovaj pakao sazumiju neke stvari

A haj mi reci, jesi li ti kad pokusao da odes na planinu ?
Depresija nije bolest, to je sve u vasem mozgu !

ice2cube wrote:

babyline wrote:

Lud i ponosan wrote:Koje su manifestacije depresije u svakodnevnom zivotu? Teske, lakse, kako to prepoznati? Razmisljanje o suicidu jeste jedan od simptoma, ali sta je sa blazim verzijama?

razmisljanje o suicidu je alarmantno i tad treba def traziti pomoc

Kad sam ja o tome razmisljao pa evo me, ziv i zdrav.

Upravo to. Evoluir'o davno jos.

Imal' neki laik da ovako od oka mi spuca dijagnozu?! U pitanju je, razmisljanje, ustvari nemogucnost istog. Mozak isto ko da mi prekuhava, isto ko kad sjedite i citate neki dug topic na klix, pa vam se slova mjesaju. Tako mi je 24/7. Kad gledam, kad pricam s jaranima. Nisam sav svoj uglavnom.

Upravo to. Evoluir'o davno jos.

Imal' neki laik da ovako od oka mi spuca dijagnozu?! U pitanju je, razmisljanje, ustvari nemogucnost istog. Mozak isto ko da mi prekuhava, isto ko kad sjedite i citate neki dug topic na klix, pa vam se slova mjesaju. Tako mi je 24/7. Kad gledam, kad pricam s jaranima. Nisam sav svoj uglavnom. [/quote]


Ma ja vama svoje stanje ne mogu objasniti, to je tako komplikovano, moj mozak je fenomen
Sad sretan, sad nesretan, a ovo nesretan 99% ali uvijek ono desi se nesto fino pa mislim evo ide na bolje i odmah se mora nesto desiti da to pobije.
Story of my life, cak i jedan lik stariji od mene kaze ti meni izgledas kao da nemas volje za zivotom

ice2cube wrote:

roki wrote:Dzaba dizes palac kad to nije istina. Covjek koji ima kamenac u bubregu nosi ga sa sobom gdje god pode. Evo kad bi se sad vratio u vrijeme svoje depresije i locirao se na planinu,i dalje bih se htio ubiti,jedva bi cekao da se vratim kuci da placem,govorio bi u sebi glupa planina. Izgjeda da samo ljudi koji su prosli ovaj pakao sazumiju neke stvari

A haj mi reci, jesi li ti kad pokusao da odes na planinu ?
Depresija nije bolest, to je sve u vasem mozgu !

Depresija postaje najšira bolest naše današnjice.I nije to toliko da ta depresija označava poremećaj u mozgu,ko ono biva sve sami sebi umisili,tipa;kakve su ti misli i slčno,nego je društvo bolesno.A kad je društvo bolesno onda se pojavljuju i takvi simptomi.Vidim sprdate se i sa ovakvim temama a za sprdanje nečije stanje zdravstveno i nije.
Ja lično ne preporučujem uzimanje previše lijekova protiv tih "depresivnih" faza .Nekad su potrebni ,u nekim iznimnim situacijama ne možeš bez njih ali smatram da se danas olako propisuju lijekovi,antidepresivi ,da se ne ulazi u pojam uzroka zašto se neka smetnja i takvo stanje pojavilo nego se ,tim lijekovima,stvara samo efekt trpanja stvari pod tepih.Uzroci nisu nestali,još su tu ali ih te tablete malo umanje,te simptome ublaže pa sve opet iznova kad te ponovno strefi.
I sama sam imala takvih faza ,kad jednostavno pregoriš ko ona sijalica,kao da istrošiš svu bateriju koju tvoje tijelo i tvoj duh posjeduje ,zapadneš u crnilo koje je nekad tako teško ..neizdržljivo.
Danas se za svaku sitnicu stvara dijagnoza depresija,iako često to i nije.
Pojam depresija su izmisili ti doktori koji od toga i žive ako ćemo iskreno.
Depresija nije ništa drugo nego kad te život tako s..be,kad te fizički i psihički dotulu neke stvari i kada padneš.
Tad se toj osobi daju prepametni savjeti,neki joj se rugaju,neki ju ismijavaju,doktori marljivo tabete propisuju,a zapostavlja se ono najvažnije-ono što najviše pomaže:Da imaš nekog s kim možeš popričati,da te neko zagrli i ruku ti pridrži kad ti je loše,bez savjetovanja i pametovanja,jednostavno da znaš da nisi sam/a na ovom svijetu koji je sve više ravnodušan postao na tuđu patnju.
Kad bi mi ,insani,malo više gledali druge,kada bi pazili na svoje bližnje i uočili tuđu patnju,možda i pružili svoju ruku,nekome osmjeh i ono mao topline od sebe podarili-ovaj svijet bi bio ljepši,bilo bi manje depresije a više osmjeha i sreće.
Svi mi možemo na veoma jednostavan i lak način drugima u nekim situacijama pomoći,pokazati da ssmo još insani koji dišu a ne mašine koje trče kroz ovaj dunjaluk .
Od ljudi se danas u više navrata ,kroz hektičan i ubrzan način života,očekuje i da bude mašina a znamo da se i mašina jednom pokvari,da i ona pregori.
Hajd ,pokušajmo biti više ljudi ,ljudi kojima druge osobe nisu svejedno.

zalutala wrote: Pojam depresija su izmisili ti doktori koji od toga i žive ako ćemo iskreno.
Depresija nije ništa drugo nego kad te život tako s..be,kad te fizički i psihički dotulu neke stvari i kada padneš.

iako si napisala poduzi post u kome kritikujes neozbiljnost forumasa prema ljudima koji boluju od depresije, u ove dvije recenice si pokazala koliko si i sama "zalutala" u poimanju jednog vrlo, vrlo ozbiljnog stanja u medicini, tj.psihijatriji.
depresija je bolest koja ima svoj patoloski supstrat u mozgu - poremecaj u lucenju neurotransmitera, prije svega serotonina i ne lijeci ni friskim vazduhom niti bilo kakvim supljiranjem, vec antidepresivima, anksioliticima i profesionalnom psihoterapijom uz socijalni suport (podrsku porodice, okupacionu terapiju, i sl.)
nepovoljne zivotne situacije ne moraju biti razlog depresije....koliko puta ste culi da neko kaze da ima sve u zivotu ali nije sretan i da je to jace od njega-bezvoljnost, gubitak interesa, snizena koncentracija,...sve su to simptomi depresije u manjoj ili vecoj mjeri.

Depresija je stanje koje ne mogu razumjeti osobe koje to nisu dozivjele. Tu ne pomazu savjeti tipa 'hajde, trgni se malo, zivot je lijep, budi sretan...' To su sve fraze koje ne mogu pomoci oboljelom. Naravno da sve dolazi iz glave, ali ta konstatacija ne rjesava problem, on je i dalje tu.
Ima osoba kojima je vjera u Boga pomogla da pocnu drugacije gledati na svijet, ima onih kojima pomazu samo lijekovi, ima onih koji pomocu meditacije uspijevaju da kontrolisu misli i emocije, ima raznih tehnika disanja, itd...
U svakom slucaju, ne treba se puno oslanjati na lijekove jer covjek ipak, sam sebi najvise moze pomoci.

Najuspjesniji nacin je kad uspijemo da prihvatimo depresiju kao nesto normalno, i kad postanemo svjesni da je ona tu, ne pruzajuci joj nikakav otpor, pustiti je da bude... Vremenom cemo se naviknutii na nju i ona na nas, prestacemo da se bojimo tog stanja, shvatajuci da je bas taj strah najcrnje od svega sto nam se moze dogoditi.

leticija wrote:...
Najuspjesniji nacin je kad uspijemo da prihvatimo depresiju kao nesto normalno, i kad postanemo svjesni da je ona tu, ne pruzajuci joj nikakav otpor, pustiti je da bude... Vremenom cemo se naviknutii na nju i ona na nas, prestacemo da se bojimo tog stanja, shvatajuci da je bas taj strah najcrnje od svega sto nam se moze dogoditi.

i zivjecemo kao zombiji, bez srece i uzivanja ali eto...razumjecemo da tako mora biti?
ja odoh sa ove teme, prosto se iznerviram citajuci pojedine postove...bolje da ne komentarisem.

otherside wrote:

leticija wrote:...
Najuspjesniji nacin je kad uspijemo da prihvatimo depresiju kao nesto normalno, i kad postanemo svjesni da je ona tu, ne pruzajuci joj nikakav otpor, pustiti je da bude... Vremenom cemo se naviknutii na nju i ona na nas, prestacemo da se bojimo tog stanja, shvatajuci da je bas taj strah najcrnje od svega sto nam se moze dogoditi.

i zivjecemo kao zombiji, bez srece i uzivanja ali eto...razumjecemo da tako mora biti?
ja odoh sa ove teme, prosto se iznerviram citajuci pojedine postove...bolje da ne komentarisem.

Necemo zivjeti kao zombiji, vec cemo povratiti unutrasnji mir koji je depresijom poremecen. Oboljeli od depresije svakako nisu sretni, i njihova sreca ne moze doci s polja, vec samo iznutra. Ovo gore sto sam napisala je jedan od nacina kako se prihvatanjem stanja, depresija moze kontrolisati. To ne znaci da vise nema misli, ni emocija, vec samo da ih drzimo pod kontrolom tako da nam ne prouzrukuju patnju.

otherside wrote:

zalutala wrote: Pojam depresija su izmisili ti doktori koji od toga i žive ako ćemo iskreno.
Depresija nije ništa drugo nego kad te život tako s..be,kad te fizički i psihički dotulu neke stvari i kada padneš.

iako si napisala poduzi post u kome kritikujes neozbiljnost forumasa prema ljudima koji boluju od depresije, u ove dvije recenice si pokazala koliko si i sama "zalutala" u poimanju jednog vrlo, vrlo ozbiljnog stanja u medicini, tj.psihijatriji.
depresija je bolest koja ima svoj patoloski supstrat u mozgu - poremecaj u lucenju neurotransmitera, prije svega serotonina i ne lijeci ni friskim vazduhom niti bilo kakvim supljiranjem, vec antidepresivima, anksioliticima i profesionalnom psihoterapijom uz socijalni suport (podrsku porodice, okupacionu terapiju, i sl.)
nepovoljne zivotne situacije ne moraju biti razlog depresije....koliko puta ste culi da neko kaze da ima sve u zivotu ali nije sretan i da je to jace od njega-bezvoljnost, gubitak interesa, snizena koncentracija,...sve su to simptomi depresije u manjoj ili vecoj mjeri.

Onaj osjećaj sreće i veće lučenje serotonina neće doći od antidepresiva.Nije prirodno i nema te tablete koja će u tebi izazvati osjećaj sreće.U mom se mjestu skoro objesila poznanica koja je dugo vremena bila na tim terapijama,dobivala jake antidepresive,morala ih mijenjati pa jaču dozu primati.Ništa pomoglo nije-ona je otišla u taj nesretan put.Nepovoljne životne situacije itekako znaju dovesti do pojačanja tih simptoma ,sve zavisno kakvog mentalnog sklopa neka osoba i jest.Neki će tek u nepovoljnim situacijama u sebi pronaći snagu i hrabrost,ponaći smisao i cilj za borbu ,neki su jako senzibilni i drugačije reaguju na teškoće koje ih susreću.
Ne smije se biti isključiv i samo u jedan bubanj bubati,za neke osobe su tablete način da se bore protiv depresije,nekima nikako ne odgovara ,čak više pogorša im se stanje.Čovjek u sebi nalazi hrabrost ,smisao ,osjećaj sreće i mir duše.Nalazi ga i u prirodi ako prirodu još svjesno doživljava,nalazi ga u ljudima kojima nije svejedno.
Medicina,posebno današnja medicina,nije najveći zakon i Bog koji sve zna,to dokazuje i činjenica da je sve više slučajeva depresije a tableta ima dovoljno.Moja komšinica prije kaže "Joj ,danas mi se sve skupilo,drmnula sam apaurin i odspavala tri sata!".Jel joj pomoglo?Ona misli da jeste a zapravo je zatrpala kroz to spavanje to loše stanje i kad se probudi opet i još će te misli i ono loše u njoj i oko nje biti.Čovjek mora i sebe mijenjati kroz čitav život,ako je nešto loše oko tebe i u tebi kao prvo se treba gledati šta se tu da izmjeniti da bi se pozitivno kroz život išlo.Antiderpesivi-da-ali samo kao pratnja ,kao neka vrsta oslonca u onom vremenu kada bez tih štaka hodati ne znamo.Sve ostalo,čitav proces ozdravljanja ,nalaženja nove volje za život,nalaženja svijetlih stvari i pozitivnih i u tom crnilu ,pa makar mrvu,je nešto što osoba naučiti mora.Težak proces ali i velike spoznaje za tu osobu kada uspije prevladati depresiju,ojača i iznutra i ne osjeća se više kao pola insana.
Ne postoji jedan univerzalni put koji je za sve jednako dobar.

.

never give up wrote: Sofija jesi li bila u studentskom domu zdravlja i kakvo je raspolozenje kod vas

Nisam jos nasla vremena ,hocu ujutru da odem a ne mogu da se natjeram da uranim , javicu cim odem kako je proslo.A moram priznati i da me strah pomalo onoga sta cu cuti,bojim se strasno lijekova i terapije....jer prosli put kad sam koristila istu toliko sam emotivno otupjela da je to bilo strasno ono totalno bez emocija, a inace sam jako emotivna tako da mi je to bilo uzasno,osjecala sam se kao kamen, a da ne govorim o ostalim nuspojavama, kod mene su bas bile izrazene iako sam pila po meni i misljenju mog tadasnjeg lijecnika najbolju terapiju i po pitanju nuspjava i lijecenja itd.
Mislim da cu je i sad morati poceti koristiti jer sam bas postala u zadnje vrijeme........

Sofija, koja ti je terapija bila propisana prosli put?

Lijek je:
1.) Pokušaj ostaviti cigare i alkohol
2.) Svakodnevno plivaj - voda je lijek
3.) Idi u planine negdje gdje te niko ne vidi niti čuje, vrišti deri se i izbacuj depresiju iz sebe.

Istina, samo sto vecina ljudi nema vremena za svakodnevno plivanje, ili sam otici na planinu/sumu , negdje gdje nema nikog u okrugu 20km...

zalutala wrote:

ice2cube wrote:

roki wrote:Dzaba dizes palac kad to nije istina. Covjek koji ima kamenac u bubregu nosi ga sa sobom gdje god pode. Evo kad bi se sad vratio u vrijeme svoje depresije i locirao se na planinu,i dalje bih se htio ubiti,jedva bi cekao da se vratim kuci da placem,govorio bi u sebi glupa planina. Izgjeda da samo ljudi koji su prosli ovaj pakao sazumiju neke stvari

A haj mi reci, jesi li ti kad pokusao da odes na planinu ?
Depresija nije bolest, to je sve u vasem mozgu !

Depresija postaje najšira bolest naše današnjice.I nije to toliko da ta depresija označava poremećaj u mozgu,ko ono biva sve sami sebi umisili,tipa;kakve su ti misli i slčno,nego je društvo bolesno.A kad je društvo bolesno onda se pojavljuju i takvi simptomi.Vidim sprdate se i sa ovakvim temama a za sprdanje nečije stanje zdravstveno i nije.
Ja lično ne preporučujem uzimanje previše lijekova protiv tih "depresivnih" faza .Nekad su potrebni ,u nekim iznimnim situacijama ne možeš bez njih ali smatram da se danas olako propisuju lijekovi,antidepresivi ,da se ne ulazi u pojam uzroka zašto se neka smetnja i takvo stanje pojavilo nego se ,tim lijekovima,stvara samo efekt trpanja stvari pod tepih.Uzroci nisu nestali,još su tu ali ih te tablete malo umanje,te simptome ublaže pa sve opet iznova kad te ponovno strefi.
I sama sam imala takvih faza ,kad jednostavno pregoriš ko ona sijalica,kao da istrošiš svu bateriju koju tvoje tijelo i tvoj duh posjeduje ,zapadneš u crnilo koje je nekad tako teško ..neizdržljivo.
Danas se za svaku sitnicu stvara dijagnoza depresija,iako često to i nije.
Pojam depresija su izmisili ti doktori koji od toga i žive ako ćemo iskreno.
Depresija nije ništa drugo nego kad te život tako s..be,kad te fizički i psihički dotulu neke stvari i kada padneš.
Tad se toj osobi daju prepametni savjeti,neki joj se rugaju,neki ju ismijavaju,doktori marljivo tabete propisuju,a zapostavlja se ono najvažnije-ono što najviše pomaže:Da imaš nekog s kim možeš popričati,da te neko zagrli i ruku ti pridrži kad ti je loše,bez savjetovanja i pametovanja,jednostavno da znaš da nisi sam/a na ovom svijetu koji je sve više ravnodušan postao na tuđu patnju.
Kad bi mi ,insani,malo više gledali druge,kada bi pazili na svoje bližnje i uočili tuđu patnju,možda i pružili svoju ruku,nekome osmjeh i ono mao topline od sebe podarili-ovaj svijet bi bio ljepši,bilo bi manje depresije a više osmjeha i sreće.
Svi mi možemo na veoma jednostavan i lak način drugima u nekim situacijama pomoći,pokazati da ssmo još insani koji dišu a ne mašine koje trče kroz ovaj dunjaluk .
Od ljudi se danas u više navrata ,kroz hektičan i ubrzan način života,očekuje i da bude mašina a znamo da se i mašina jednom pokvari,da i ona pregori.
Hajd ,pokušajmo biti više ljudi ,ljudi kojima druge osobe nisu svejedno.

Pa evo ja sam ti, vjerovatno depresivan, pa opet nit' imam da me neko zagrli niti da popricam sa nekim a kao sto vidis ziv sam i zdrav (valjda).

ako patis od depresije, onda bas i ne mozes reci da si zdrav, jer to se ipak tretira kao bolest. finih postova sam procitao, najvise se slazem sa kolegom koji je napisao da treba imati strpljenja i da depresivnu osobu treba konstantno iznova upoznavati sa situacijom, jer se i ja cesto zaletim pa pomislim da je sa mnom sve ok, pa se brzo razuvjerim kad naleti novi val tenzija pa propadnem ko zeton... i slazem se da je problem kad nemas s kim pricati o tome, ja taj problem nemam, imam par dobrih prijatelja koji znaju razloge moje depre (samo jedan zna za tablete), ali mi oni bas i ne mogu previse pomoci s tim, kroz te stvari sam moram proci i sam se s tim suociti kad sredim ovaj problem koji imam, mislim da ce depra instantno opasti, pa jos kad sredim i materijalnu situaciju, tj. kad se zaposlim, sve bi trebalo bit ok, tako da imam neke pozitivne vidike sto se svega tice, iako se recimo trenutno prilicno lose osjecam... ali guram dalje