ice2cube wrote:roki wrote:Dzaba dizes palac kad to nije istina. Covjek koji ima kamenac u bubregu nosi ga sa sobom gdje god pode. Evo kad bi se sad vratio u vrijeme svoje depresije i locirao se na planinu,i dalje bih se htio ubiti,jedva bi cekao da se vratim kuci da placem,govorio bi u sebi glupa planina. Izgjeda da samo ljudi koji su prosli ovaj pakao sazumiju neke stvari
A haj mi reci, jesi li ti kad pokusao da odes na planinu ?
Depresija nije bolest, to je sve u vasem mozgu !
Depresija postaje najšira bolest naše današnjice.I nije to toliko da ta depresija označava poremećaj u mozgu,ko ono biva sve sami sebi umisili,tipa;kakve su ti misli i slčno,nego je društvo bolesno.A kad je društvo bolesno onda se pojavljuju i takvi simptomi.Vidim sprdate se i sa ovakvim temama a za sprdanje nečije stanje zdravstveno i nije.
Ja lično ne preporučujem uzimanje previše lijekova protiv tih "depresivnih" faza .Nekad su potrebni ,u nekim iznimnim situacijama ne možeš bez njih ali smatram da se danas olako propisuju lijekovi,antidepresivi ,da se ne ulazi u pojam uzroka zašto se neka smetnja i takvo stanje pojavilo nego se ,tim lijekovima,stvara samo efekt trpanja stvari pod tepih.Uzroci nisu nestali,još su tu ali ih te tablete malo umanje,te simptome ublaže pa sve opet iznova kad te ponovno strefi.
I sama sam imala takvih faza ,kad jednostavno pregoriš ko ona sijalica,kao da istrošiš svu bateriju koju tvoje tijelo i tvoj duh posjeduje ,zapadneš u crnilo koje je nekad tako teško ..neizdržljivo.
Danas se za svaku sitnicu stvara dijagnoza depresija,iako često to i nije.
Pojam depresija su izmisili ti doktori koji od toga i žive ako ćemo iskreno.
Depresija nije ništa drugo nego kad te život tako s..be,kad te fizički i psihički dotulu neke stvari i kada padneš.
Tad se toj osobi daju prepametni savjeti,neki joj se rugaju,neki ju ismijavaju,doktori marljivo tabete propisuju,a zapostavlja se ono najvažnije-ono što najviše pomaže:Da imaš nekog s kim možeš popričati,da te neko zagrli i ruku ti pridrži kad ti je loše,bez savjetovanja i pametovanja,jednostavno da znaš da nisi sam/a na ovom svijetu koji je sve više ravnodušan postao na tuđu patnju.
Kad bi mi ,insani,malo više gledali druge,kada bi pazili na svoje bližnje i uočili tuđu patnju,možda i pružili svoju ruku,nekome osmjeh i ono mao topline od sebe podarili-ovaj svijet bi bio ljepši,bilo bi manje depresije a više osmjeha i sreće.
Svi mi možemo na veoma jednostavan i lak način drugima u nekim situacijama pomoći,pokazati da ssmo još insani koji dišu a ne mašine koje trče kroz ovaj dunjaluk .
Od ljudi se danas u više navrata ,kroz hektičan i ubrzan način života,očekuje i da bude mašina a znamo da se i mašina jednom pokvari,da i ona pregori.
Hajd ,pokušajmo biti više ljudi ,ljudi kojima druge osobe nisu svejedno.