Posto mi se cini da nisam dovoljno podrobno objasnio zasto mislim da je ovo povrsna, senzacionalisticka i seksisticki nastrojena reportaza, evo nekoliko razmisljanja na tu temu.
Na samom pocetku da ispoljim svoje cudjenje kako zene, a narocito feministkinje, mogu progutati jedan ovakav tekst??!!
Ovi koji tvrde da je covjek biljezio samo ono sto je vidio, zaboravljaju da kazu da je autor reportaze, vidio samo ono sto je on
htio i zelio da vidi. Dakle, on je taj koji je odabrao mjesta, lokale i situacije koje je potom detaljno opisao u ovoj reportazi.
Senad kao reporter i ‘objektivni’ faktograf u ovom tekstu, pretpostavljam nenamjerno, zauzima seksisticku poziciju, maksimalno eksploatisuci svaki detalj sa kojim se susreo, a koji se odnosi na prostituciju zena i djevojcica.
Pri tome, problem se ne sastoji cak ni u izboru zestokog rijecnika kojim ovaj tekst obiluje. Po meni, srz problema se nalazi u cinjenici da je takav rijecnik u sluzbi editovanog i seksistickog pristupa temi, a koji je u principu, uzrokovan autorovim patrijahalnim i macho svijetonazorom.
Senad to i ne krije pa kaze :
No, zamišljao sam je kao masažu bradavica malih, čvrstih, kruškolikih grudi zgodnih djevojaka kosih očiju. Ne znam koliko je drugima, prije svega muškarcima, Tajland pobuđivao iste asocijacije kao kod mene, ali podaci govore da ova zemlja posljednjih godina bilježi turistički bum sa oko deset miliona posjetilaca godišnje.
Dakle, prije samog odlaska u Tajland Senad je vec imao pripremljene asocijacije i sasvim definirana ocekivanja koja su, u sustini, bazirana na muskim seksualnim mastarijama i stereotipima.
Tekstopisac to obznanjuje u samom uvodu ovoga teksta gdje se prvenstveno obraca muskoj citalackoj publici.
E sada, koliko je Senad krenuo u realizaciju tih seksualnih mastarija neka drugi prosude ali upuzoravajuce zvuci njegova konstatacija da oko deset miliona posjetilaca godisnje dolazi u Tajland zbog seksualnih mastarija koje su, manje ili vise, nalik na Senadove tajlandske ‘asocijacije’.
Znaci, nakon nekoliko uvodnih recenica prica o tekstu kao o dokumentaristickom evidentiranju vidjenog i prica o nepristrasnoj reporterskoj Senadovoj ulozi, automatski pada u vodu.
Sa stanovista jednog prosjecnog sex turiste koji je dosao u Tajland da realizuje svoje seksualne mastarije skoro da nema nikakve razlike izmedju onih koji, poput Senada, voajerski realizuju svoje seksualne projekcije i onih, kako Senad kaze, ‘hrabrih’ jebaca.
Otuda i ovi detaljni i eksplicitni voajerski opisi barova i prostitutki koji se mogu naci u drugoj polovini reportaze, a koje je Senad naslovio
Vaginini dopisi.
Bojim se da u ovim vagininim dopisima ima vise vojaerske kompenzacije i neiskrenog liberalizma od same, tematski uslovljene, reporterske nuzde .
A da je rijec o muskim i macho motivima na kojima je ova reportaza iznikla potvrdjuje i sam autor iskazujuci bojazan da mu niko od raje nece vjerovati kada im bude prepricavao ono, cemu je on svjedocio. Ova prethodna tvrdnja je na tragu onoga provincijalizma kojega sam nesto ranije pominjao. Ako ovome dodamo navodjenje odredjenih strahova (da mu sta ne ture u pice), stida (gay bar), nelagode (gladjenje jaja), te ‘stidljivog’ saranja ocima po ‘mjestima zlozina’ onda se slika o autorovom provincijalnom koompleksu upotpunjava .
A evo tih opisa:
Piće koje sam naručio još nije ni stiglo, a na podij se penje krhka djevojka malenih grudi, u bikiniju. Papirom nalik na toaletni briše neki debeli, dugački flomaster. Skida donji dio bikinija, čuči i u vaginu zavlači flomaster. Još čuči, širi šake i spušta ih pored sebe. Desnu nogu prebacuje preko lijeve, svom težinom svojih četrdesetak kila oslanja se na ruke i diže prekrštene noge. Ispod nje je bijeli papir veličine dvolisnice, iz nje viri flomaster. Pomjera tijelo iznad njega i nakon minutu-dvije staje na noge i vadi flomaster. Uzima papir, prilazi stolovima sa gostima i pokazuje ga.
Na podij se penje djevojka sa staklenom bocom Coca-Cole. Okreće je nekoliko puta grlom prema dnu, da bi nam pokazala da je boca začepljena, što kasnije shvaćam. Skida donji dio bikinija i polako sjeda na flašu. Malena stražnjica otkriva kontrakcije vaginalnih mišića i nakon petnaestak sekundi - vadi i pokazuje flašu bez čepa. Kad je uvjerila sve da je flaša bez čepa, stojeći steže i opušta iste mišiće i čep ubrzo izlijeće vani. Zadovoljna je aplauzom, ali to nije kraj tačke. Ponovo sjeda na punu flašu, ovaj put bez čepa. Stišće je nogama, ustaje, savija se u struku i radi "svijeću", stoj na rukama. Nakon desetak sekundi staje na noge, širi ih i vadi ispražnjenu flašu.
U treći bar ulazim usred klasičnog live-porno performansa. Na bini je veliki motor, a na motoru se u različitim pozama, vrlo spretno, jebe par Tajlanđana. Izgleda mi da se i ne trude da sakriju da to čine rutinski, baš kao što bilo koji profesionalci svakodnevno obavljaju svoje poslove.
Tragom opisa iz knjige Patpong Sisters ulazim u bar znakovitog imena "Lipstick" ("Ruž za usne"). Ne vidim veće razlike između ovog i ostalih barova u Patpongu u koje sam ulazio. Na sredini prostorije od nekih dvjestotinjak kvadrata nalazi se pravougaoni podij površine dvadesetak kvadrata. Između desetak štangi svoja tijela mrda, teško bi se to moglo nazvati plesom, tridesetak djevojaka u bikinijima. Na grudima im je okačen bedž sa brojem. Radoznalo odmjeravaju goste i međusobnim gurkanjem skreću pažnju na one koji sa vrata, iza zastora proviruju u unutrašnjost. Oko onih koji proture glavu odmah se nađu dvije djevojke koje ga pozivaju da sjedne. Nema stolova, već su uz zidove oko podija raspoređene sećije ispred kojih su postavljene daske kao za šank. Sjedam i ubrzo dolazi konobarica, također u bikiniju, ali bez broja. Prvo me pozdravlja tradicionalnim pozdravom: sklapa ruke u visini očiju, duboki naklon i osmijeh, a onda mi pruža ruku. Dok izgovara svoje ime, drugom rukom mi počinje gladiti jaja, te me na lošem engleskom pita koju djevojku želim da pozove. Pravim se "cool", kao normalno je to meni da mi konobarice glade jaja; eto, ja to ni ne primjećujem i objašnjavam da samo želim popiti piće. Ljubazno se osmjehuje, kaže da samo proberem djevojku koja mi se sviđa i pita šta ću popiti…
Grčevito razmišljam gdje su najmanje mogućnosti da mi uvali nešto u piće, mada sam u vodičima čitao da toga, u principu, nema. Laknulo mi je i kada sam zaključio da je to pivo, a i kada mi je jaja ostavila na miru. Ali, zakratko: eto je za sekundu, nosi pivo, drugom rukom uvježbane kretnje, i pita mi hoću li da pozovem neku djevojku. Objašnjavam da ne bih još i tražim da platim. Pročitao sam i da cijene pića na ovakvim mjestima nisu ništa skuplje od tajlandskog prosjeka (vrlo jeftino), ali što je sigurno - sigurno. Ujedno računam da lakše mogu šmugnuti preko vrata ako bude navaljivala da pozovem djevojku.
Sa podija mi se smiješe. Šta ću - i ja njima. Ima pravo dobrih, a i onih za koje sumnjam da se ubijaju od posla. Teško mi je, kao i kod većine Azijata, procijeniti njihovu starost: možda imaju petnaest, a možda i trideset godina. Izbjegavam duži kontakt očima i prelazim s jedne na drugu. Nakon što nam se pogledi sretnu, prvo se nasmiju, a onda zatvore usta i jezikom pomjeraju obraz. Da ne bi ostavljale mjesta nesporazumu, prinesu i stisnutu pesnicu ispred usta, kao da drže mikrofon, i okreću je. Dobro, shvatio sam šta nude, ali još ni ne sanjam da ću stvarno vidjeti ono što sam pročitao u Patpong Sisters.
Nakon pet-šest minuta razgledanja djevojaka, skrećem pogled i prelazim na ostale goste. Kad ono, imam šta i vidjeti: ispred većine gostiju, koji sjede, neki zavaljeni na naslon sećije, neki sa rukama na šanku, kleče djevojke. Pantalone i gaće gostiju su u visini članaka. Da, djevojke im puše. Ne mogu da vjerujem očima: ovo mi niko neće vjerovati kad budem pričao! Buljim u čovjeka na jedno metar od mene, od nekih šezdesetak godina, ima žute zulufe, liči mi na njemačke turiste iz Makarske. Gledam u glavu između njegovih nogu koja se pomjera naprijed-nazad. Kad je uhvatio moj pogled, ošinuo me svojim: valjda ga dekoncentrišem. Ostavljam ga na miru, gledam na drugu stranu, zid prekoputa. Dvojica mlađih ljudi, Evropa, Amerika ili Australija, veselo se kucaju čašama sa pićem i piju. Kunem se, izgledaju najnormalnije, kao da nisu spuštenih gaća i kao da glave između njihovih nogu ne idu naprijed-nazad, naprijed-nazad... Do ove dvije glave, ispod susjednog stola - treća. Tempo je puno brži. Baš pažljivo pratim razvoj situacije. Nakon minute, ne mijenjajući ritam, djevojka rukom negdje iza sebe uzima rolnu onih širokih papirnih salveta. Spretno, jednom rukom, odmotava je i kida nekoliko salveta. Slijede dva prigušena trzaja tijela iznad stola i seansa je, očito, sa uspjehom završena. Djevojka kida još salveta, briše prvo gosta, a onda sebe oko usta i nasmijana ustaje. Sklopljene ruke u visini glave, duboki naklon, kreće da ide, ali je gost hvata, sjeda pored sebe i maše konobarici sa dignuta dva prsta. Uto mi ponovo prilazi konobarica i pita koji "broj" želim da pozove. Odgovaram joj pitanjem na koje unaprijed znam odgovor: mogu li slikati. Odgovara mi da je to zabranjeno, i ja to koristim kao priliku da, kao, razočarano napustim bar.
Recimo da sada Senadu oprostimo ‘nepristrasne’ i ‘faktografske’ komentare tipa “Sa podija mi se smiješe. Šta ću - i ja njima.
Ima pravo dobrih, a i onih za koje sumnjam da se ubijaju od posla…” namece se jedno nezibjezno pitanje koje autor ovoga teksta nastoji da zaobidje. A to je pitanje MUSKE prostitucije u Tajlandu, koja ne mora automatski da znaci samo gay prostituciju nego i heteroseksualnu musku prostituciju. Opis muske prostitucije se zavrsava sa jednim golemim …hmmm…
Eto, tu se dolazi do potvrde o autorovom seksizmu,, te puritanskom i provincijalnom tabuiranju seksualnih preferenci.
Bojim se da je autor reportaze teziste stavio na svoju turisticku znatizelju radije nego na novinarsku samosvijest i odgovornost. Zato mi se cini da i nema neke razlike izmedju autora teksta i turista opisanih u ovom paragrafu:
Tourists coming to Thailand bring with them a sense of self-identity, created within their patriarchal ideology, which provides them a sense of ethical mores that allows them to function in their culture. But, to travel away from the local sphere of cultural identity frees up the behavioral constraints imposed by that culture. To go elsewhere opens up a license to behavior in ways unacceptable at home particularly for those of Judeo-Christian ethics (Ryan and Hall 2001:74). Paying for sexual services is considered morally acceptable because it is helping the economic condition of the sex worker, relieving the sense of guilt that they are being exploited (Bishop and Robinson 1998:125-126).
http://oregonstate.edu/~veilleuc/Thailand.htm