Rehabilitacija četnika Dragoljuba Draže Mihailovića

[FrankSlade]

.

[Stari]

U pravu ste momci ...izgleda da se sa ovom rehabilitacijom, na mala vrata, pocelo jos podavno ...odnekud mi na pamet pade pjesma onog nekadasnjeg "rockera" ...

"Došli četnici pa tražu
gosn. generala Dražu
pa mu lepo kažu:
Obrij bradu Dražo radi kamuflažo,
obrij bradu jer te po njoj znadu,
a pošto si mnogo tražen od sutra ...
se zovi Dražen"

ovo je pisano i napisano podavno prije rata ...sjecam se dobro, tad sam jos uvijek dolazio dolje na godisnje odmore ... kupovao sam gramofonske ploce i zbirke onoga sto je izgleda DB plasirao na trziste pod etiketom PoPArT poezije (onako iz hobija)

Mislim nije da oni nisu znali sta rade.

[zavrzlama]

Pa pazite i jedan nas politicar je rekao,da ce svoju djecu da uci svojom istorijom(tako nekako),a ne kako pise u presudi.Tako nemoj te da se cudite,ako su djecu u Srbiji van skole ucili o cetnicima na drugi nacin,nego kako je pisalo u udzbenicima.
Samo me je zanimalo kako su objasnili saradnju ustasa i cetnika,zazmurivanjem cetnika nad genocidom na srbima u NDH,itd...

"krv i tlo" to je objasnjenje za saradnju cetnika i ustasa.....pokolj srba u Jasenovcu je namiren po neduznoj trecoj strani BIH muislimanima u Istocnoj Bosni....da su englezi i ameri umjesto Tita podrzali drazu,90-tih godina karadzic i mladic ne bi imali koga klati u Podrinju....eto ako te zanima sto se zmirilo na saradnju cetnika i ustasa,a jedni druge klali na jednom mjestu a na drugim mjestima imali zajednicki interes"Ideologija krvi i tla"..ta ista ideologija je uzrok i proslih agresija srbije na BIH i Hrvatsku,gdje je i ustaski dio hrvata radio istu stvar kao i srpski dio cetnika...the end.

[Skijaš]

Rehabilitacija četnika Dragoljuba Draže Mihailovića

Kako da budemo "dobri" sa ovakvom Srbijom ?

[PipiDugaDevetka]

Ni hrvatski, ni srpski, nego BOSANSKI jezik!

Blogeri o jeziklu 2. / nekoliko ()

Liga starih lingvista
autor Moodswinger


Desi se, s vremena na vrijeme, da me poneko priupita o jeziku kojim govorim i zatraži da se očitujem o njegovom nazivu. Bez ikakva premišljanja odgovaram da mi se materinji jezik, ovaj kojim zborim i na kojem 'sujem, na kojem nemušto sričem pisma i na kom po hartiji škrabam, na kojem sanjam i na kom me muče košmari, zove bosanski.

Strancima obično pridodam da je bosanski gotovo identičan hrvatskom ili srpskom i da je, zapravo, posrijedi jedan jezik koji je dugo vremena nosio jedan naziv i koji je, iz političkih razloga, preimenovan u tri različita jezika. Svako od korisnika ovog troglavog jezika, stoga, bira sebi kako će ga zvati, ovisno o etničkim, kulturnim i drugim afilijacijama. Ja svoj jezik nazivam bosanskim, iz prostog razloga što dolazim iz bosanskog kulturnog podneblja, što se mahom oslanjam na bosanskohercegovačko kulturno i književno naslijeđe i koristim se karakterističnom bosanskom leksikom.

Birajući sebi pravo da svoj jezik zovem onako kako želim, ja, logično i drugima prepuštam isto; ostavljam im pravo da svoj maternji jezik imenuju kako žele. Iz nekog nepoznatog, ili pak predobro poznatog razloga, drugi (a pri tome ne mislim na strance) to isto pravo niječu meni. Usto obično budem izložen tvrdnjama da "bosanski jezik ne postoji", da je posrijedi "varijanta srpskog" (ili hrvatskog, ovisno o davatelju izjave), niječe mu se postojanje gramatike, historije, leksike; rječju, uskraćuje mu se cjelokupan identitet.

Takvi drski poduhvati dakako idu uz dlaku jednom tersu i zavrijeđuju dostojan odgovor. U skladu s tim, ja sam svoje odgovore dugo vremena zasnivao na slijedećem principu:

Pokaži mi, tačku po tačku, po čemu se to hrvatski i srpski razlikuju jedan od drugoga da bi, lingvistički, zavrijedili nazive različitih jezika i ja ću ti, po tim istim tačkama, pokazati po čemu se bosanski jasno razlikuje od srpskog ili hrvatskoga i, stoga, zavrijeđuje posebno ime.

Do danas mi to niko nije uspio zorno istumačiti, a da ja ne budem u stanju, po istom principu, odijeliti bosanski od ostala dva. Sasvim dobar i uspješan pristup za jednog jezički neizobraženog tersa, ali iz nekog razloga meni nije davao odgovarajuće zadovoljenje. Uvijek sam se osjećao kao optuženik, kao da, iz nekog razloga, moram pravdati samo postojanje i ime svoga jezika.

Mora se priznati, situacija sa negiranjem bosanskog jezika je poprilično radikalna, a pošto radikalne situacije zahtijevaju radikalna rješenja, ja sam stoga pribjegao jednom. Već neko vrijeme, kada me počnu daviti sa političko-jezičkim začkoljicama i kada mi kažu kako bosanski ne postoji, ja, tobože čudeći se, kažem:

"Šališ se? Bosanski jezik ne samo da postoji, nego su od njega nastali i hrvatski i srpski."

Ovakva izjava obično privuče tri stvari - pažnju, glasne proteste i zahtjeve da obrazložim svoj stav. Što ja, s merakom, i učinim.

Krenimo, prvo, sa srpskim jezikom. Njega je, početkom XIX stoljeća, standardizirao Vuk Karadžić. Ters iz Tršića je jednostavno, putujući po južnoslavenskim prostorima, odabrao jezik istočne Hercegovine, Bosne i, dijelom, Crne Gore i proglasio ga za 'standardni srpski jezik', preuzimajući time odrednice bosanskog govora (sve sa ijekavicom) i uvodeći ga kao književni jezik za srpski narod. On nije otišao u Pirot ili Negotinsku krajinu, nije čak uzeo ni govor svoga rodnoga kraja, nego je otišao tamo gdje je smatrao da se govori najčišći narodni jezik u Južnih Slavena i, sasvim ispravno, poslužio se njime.

Neko može, dakako, reći da je i to srpski jezik, jer njime govore Srbi iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Tačno, ali je taj govor određen regionalno, a ne etnički, jer isto tako, ili veoma slično, govore i nesrbi, druge etničke skupine iz tog područja, a i Crnogorci. Helem, Vuk je Karadžić Srbima srpski jezik donio iz Bosne i tako je srpski nastao od bosanskog.

Još jasnijem razdvajanju je poslije pomogla zlosretna jezička politika koja je bila na snazi za vrijeme Vukovog zloglasnog prezimenjaka, a kojom je iz srpskih medija i školstva prognana ijekavica i latinica, čime se srpski jezik, barem privremeno, de facto odrekao i latinice i ijekavice kao svoje kulturne baštine, olako ih prepuštajući drugim jezicima, kao što je bosanski. Hvala na tome.

Hrvatski je jezik donekle slična priča. I on je standardiziran na sličan način u prvoj polovici XIX stoljeća od strane Ljudevita Gaja i Ilirskog pokreta, te usaglašen sa srpskim jezikom Bečkim sporazumom iz 1850. Kao književni jezik, hrvatski je vrlo lijepo i uredno uređen na principima bosanskog govornog jezika, ali je problem hrvatskog jezika u tome što njime ne govore tri četvrtine hrvatskoga puka.

Jezik koji u školi uče mali Istrijani, mali Zagorci, mali Splićani i mali Zagrepčani nema puno veze sa jezikom koji oni govore kod kuće, tako da, nažalost, moram primijetiti da se većini Hrvata književni hrvatski uveliko razlikuje od kolokvijalnog maternjeg jezika u Hrvatskoj, onog govora kojem ih uče njihove mame. Kada mama iz Zagreba svojoj djeci kaže da idu u posjet rodbini u Bosnu, oni se zapitaju: "A kaj bumo tam delali?" Prevedeno na književni hrvatski, to bi glasilo : "A što ćemo tamo raditi?" Ni nalik.

Nadalje, ako su hrvatski i srpski dva različita jezika, onda sam hrvatski ne postoji kao jedinstven jezik, već su to u stvari tri jezika - kajkavski, čakavski i štokavski. Službena hrvatska politika ih naziva narječjima, ali ja, ruku na srce, kajkavski ili istarski razumijem jednako koliko i slovenački i češki. Meni je to posve strani jezik. Hrvatska, dakako, ima pravo voditi svoju jezički politiku kako hoće, ali ja osobno podržavam inicijative koje se zalažu za priznanje, recimo, kajkavskog jezika.

Književni hrvatski, s druge strane, jako nalikuje običnom govornom jeziku iz Bosne (i, dijelom, Slavonije, sa izuzetkom slavonske sćakavštine). Njime govore bosanski Hrvati, ali, opet, i druge etničke grupe u Bosni. Iz toga se jasno vidi da je hrvatski, kao i srpski, preuzet i prenesen iz Bosne na opću korist hrvatske pismenosti.

Dakako, završim ja svoje izlaganje sa naznakom da nema potrebe za bilo kakvim zahvaljivanjem, jer smo mi Bosanci (a, vala, i Hercegovci) široke ruke, još šire duše i uvijek spremni pripomoći.

Nemam ja ništa protiv da mi beru šljive i dunje iz bašče, naprotiv. Bujrum, rodilo je, i rodit će opet, grehota je da istruhne, a sevap je da se podijeli. Ali da mi bez pitanja pomjeraš međe, da mi zajmiš i samu bašču, e to ne može! Ne dam! Ni komšijama, ni susjedima. Jasno?

[poznanik]

Rehabilitacija četnika Dragoljuba Draže Mihailovića

Kako da budemo "dobri" sa ovakvom Srbijom ?

Odgovor na ovo pitanje najbolje zna ministar inostranih poslova BiH.

Zapravo, zna li ikako Lagumdžija za namjeru rehabilitacije četnika Draže Mihailovića?

[Arteta]

Rehabilitacija četnika Dragoljuba Draže Mihailovića

Kako da budemo "dobri" sa ovakvom Srbijom ?

Nikako.

[nellington]

Rehabilitacija četnika Dragoljuba Draže Mihailovića

Kako da budemo "dobri" sa ovakvom Srbijom ?

Odgovor na ovo pitanje najbolje zna ministar inostranih poslova BiH.

Zapravo, zna li ikako Lagumdžija za namjeru rehabilitacije četnika Draže Mihailovića?

Ako ne zna koza, zna rog (da parafraziramo).

http://www.sarajevo-x.com/vijesti/bih/b ... /120322057

[-LIBERO-]

Jest', i onda je logican slijed dogadjaja da se podrzi Jeremic koji je zapravo personifikacija tamosnje vlasti,a samim tim i ovakvog shvatanja po pitanju cetnickog pokreta .

[Toto]

U RS je ovaj ratni zločinac davno rehabilitovan.
Na granici sa Sarajevskim kantonom, u RS u Istočnom Sarajevu, u Lukavici, ima ulica s njegovim imenom.
Pokojni Mosor je jednom rekao ( parafraziram) - mislio sam sve do sada da je moj otac bio antifašista, a sad sam saznao da je on bio fašista - kao partizan je ratovao protiv antifašista četnika.
( Mosor je to puno bolje sročio za NU2).

Jednom sam hodao Stepinčevom ulicom u jednom gradu kojim se ponosi Hrvatska. Lijepa ulica sa ružnim imenom - nisu ulice krive, ljudi su. Fuj.

Da to nisu grad i ulica gdje jedna bh. banka ima sjedište?

a da taj grad nisu oslobodili Dalmatinci

[nemoguce vruce]

hajd ba sta ima veze...
eno u Lukavici drzavna institucija u ulici D. Mihajlovica, u njoj vec godinama sjede haman neki "opasni" insani...zbog cega, jos niko nije provalio...i nama sad problem sto Srbija velica cetnika...

[Hodidid]

Nemamo se mi sta ibretiti ili ti ga cuditi. Postupna rehabilitacija Draze Mihajlovica i cetnickog pokreta je nastupila u Srbiji cim je Tito umro. Dakle 1981 godine. To je proces koji traje 30 godina a sad se finalizirao. Logike nema. Racionalnosti nema al´ko te pita. I kao sto mnogi prije mene napisase nemamo mi sta pisati Beogradu protestna pisma, obracati se i apelirati. To ti je kao da pisas uz vjetar.

Nego treba se obratiti evropskim institucijama i amerima i objasniti situaciju a posebice jos ako i Nedica rehabilitiraju sto nije iskljuceno. I onda se nadje neko pametan i kaze sto niste ostali u Jugoslaviji bilo bi vam bolje. Kakvoj bolan crnoj Jugoslaviji?

[sinuhe]

Jugosloveni svih nacija su izgubili Drugi svjetski 50 god. nakon njegovog pocetka. Eto i to smo uspjeli. Davno je Draza rehabilitovan.

[poznanik]

http://www.sarajevo-x.com/vijesti/bih/b ... /120322057

Dozvoli da nadogradim tvoj post cijelim tekstom Pisma, vrijedno je i treba ga čitati:

Objavljeno 22.03.2012. u 13:03

Bećirović: Četnička ideologija direktna opasnost po cjelovitost BiH

Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Bećirović uputio je otvoreno pismo predsjednici Narodne skupštine Republike Srbije Slavici Đukić-Dejanović u povodu "najnovijih aktivnosti u vezi s rehabilitacijom četničkog vođe Dragoljuba Draže Mihailovića pred Osnovnim sudom u Beogradu".

"Smatram da zajedničkim snagama treba da promoviramo neke od najvećih vrijednosti civilizacije: mir, slobodu, antifašizam, ljudska prava i toleranciju među različitim narodima. Upućujem Vam ovo pismo jer znam da ste i Vi lično u Narodnoj skupštini Republike Srbije glasali protiv zakona kojim se izjednačava četnički s antifašističkim pokretom", naveo je Bećirović u pismu upućenom Slavici Đukić-Dejanović.

Bećirović podsjeća da je o negativnim reperkusijama izjednačavanja antifašista i fašista u Republici Srbiji i na susjedne države govorio otvoreno, između ostalog, i na sastanku s predsjednikom Republike Srbije Borisom Tadićem u julu 2011., kao i na sastanku s Đukić-Dejanović u decembru 2011. godine.

"Tom prilikom, kao predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, istakao sam da bi nastavak politike rehabilitacije četnika predstavljao civilizacijski nazadak u borbi protiv fašizma i neofašizma. Četnička ideologija predstavlja direktnu opasnost po nezavisnost, suverenitet i cjelovitost, prije svega, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore", kaže Bećirović.

Završetak procesa legalizacije četništva i četničke ideologije u Republici Srbiji nije samo unutrašnja stvar Republike Srbije, nego predstavlja i legalizaciju na "duge staze" četničkog projekta stvaranja velike Srbije na račun drugih država u regionu. Ideologija četništva nadahnuta je idejama velike Srbije i stvaranja etnički čiste srpske države. Ona se temelji na ekstremnom nacionalizmu, vjerskoj netrpeljivosti i posrbljavanju ili uništenju nesrpskog stanovništva u granicama zacrtane velike Srbije, smatra Bećirović.

On u pismu ističe da se "suština četničke ideologije i genocidnog programa najbolje može vidjeti iz Projekta Stevana Moljevića, od 30. juna 1941. godine". Tu se, pored ostalog, u tački 2. kaže da je Srbima osnovna dužnost da stvore i organiziraju "homogenu Srbiju" koja ima da obuhvati "celo etničko područje na kome Srbi žive i da joj osiguraju potrebne strateške i saobraćajne linije i čvorove". Zločinački četnički projekt direktno je konkretizirao Draža Mihailović. On je, između ostalog, davao i specijalne instrukcije svojim komandantima. Jednu od takvih "instrukcija" dao je ozloglašenim četničkim komandantima iz Crne Gore i Sandžaka, majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću. Ta "instrukcija" uslijedila je 20. decembra 1941. godine.

U njoj se, uz ostalo, kaže da su ciljevi četničkih odreda: "1. Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju etnički čistu u granicama Srbije - Crne Gore - Bosne i Hercegovine - Srema - Banata i Bačke; 2. Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst - Gorica - Istra i Koruška) kao i Bugarske, Severne Albanije sa Skadrom; 3. Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata; 4. Stvoriti neposredne - zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenije čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa i Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa", navodi se u pismu.

Po najcrnjoj šovinističkoj ideologiji i masovnim ubistvima nevinog stanovništva četništvo se suštinski ne razlikuje od ustaštva i sličnih naci-fašističkih formacija. O tome svjedoči i veliki broj drugih autentičnih dokumenata, programa, rezolucija, zapisnika, svjedočenja, kao i mnogih izvora iz njemačkih, italijanskih i britanskih arhiva iz kojih se nedvosmisleno vidi da je četnička država zamišljena kao totalitarna četnička diktatura nacističkog tipa koja će objediniti "svo srpstvo, očistiti se od Muslimana, Hrvata i Arnauta", odnosno od "svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata". To "čišćenje" podrazumijeva i obračun sa svim "nepodobnim" Srbima, odnosno onim Srbima koji ne prihvataju četničku ideologiju, istakao je Bećirović.

Bećirović je još jednom pozvao predsjednicu Narodne skupštine Republike Srbije, da dodatno skrene pažnju javnosti u Srbiji, posebno poslanicima u Narodnoj skupštini Republike Srbije, na potrebu podsticanja i ohrabrivanja borbe protiv neofašizma, šovinizma i ekstremizma.

Diferenciranje naci-fašističkih formacija (četnika, ustaša, itd.) od antifašističkog pokreta važno je ne samo zbog prošlosti već i zbog budućnosti naših i susjednih država, kaže Bećirović.

S obzirom na važnost ove tematike i za Hrvatsku i Crnu Goru on je naglasio da će ovo pismo biti dostavljeno i predsjednicima najviših zakonodavnih organa tih država, saopćio je Sektor za odnose s javnošću Parlamentarne skupštine BiH.

[CungaLunga]

Rehabilitacija četničkog pokreta opasna za region

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić odlučno se protivi rehabilitaciji Draže Mihajlovića nazivajući je kobnim ustupkom velikosrpstvu, ali i ustaštvu te svima koji žele izjednačiti antifašizam i fašizam.


Stjepan Mesić

Za rehabilitaciju Draže Mihajlovića, koja je najavljena u Republici Srbiji, nema apsolutno nikakvih razloga.

Onaje izravno poricanje nepobitno utvrđenih povijesnih činjenica, a po potencijalnim učincima u regiji krajnje je opasan, pa i koban ustupak velikosrpskom nacionalizmu koji – s druge strane – pothranjuje pobornike ustaštva i one koji žele – u zločinu – izjednačiti antifašizam i fašizam, odnosno pobjednike iz Drugog svjetskog rata pretvoriti u pobijeđene, a pobijeđene u pobjednike.

Četnički pokret bio je doista zamišljen kao jezgra pokreta otpora nakon kapitulacija kraljevske Jugoslavije godine 1941.

No, on tu ulogu nikada nije preuzeo. Četnici su bili, da upotrijebim vrlo blagi izraz, krajnje obazrivi prema njemačkom okupatoru, tijesno su surađivali s talijanskim, a zajedno i s jednim i drugim borili su se protiv jedinog stvarnog pokreta otpora, onoga na čelu s Josipom Brozom Titom (na primjer u čuvenoj bitci na Neretvi).

Zbog toga im je Velika Britanija, doduše tek godine 1943., uskratila svaku podršku i počela pomagati Titove partizane.

Za sobom četnici su ostavljali trag zločina. Pri tome valja imati na umu da svi četnici nisu bili Srbi, niti su samo ne-Srbi bili njihove žrtve.

Isto tako ne smije se smetnuti s uma činjenica da je ne mali broj istaknutih četničkih pripadnika, kada su vidjeli da se pokret u kojemu su se željeli boriti za slobodu svoje zemlje pretvara u notorno kolaboracionistički pokret, prešli na stranu partizana, pri čemu ne govorim o onima koji su potkraj rata iskoristili ponudu da promijene stranu, uz obećanu amnestiju (kao što su, samo usput rečeno, učinili i brojni hrvatski domobrani).

Spomenut ću samo jednoga od njih, popa Vladu Zečevića.

S ustašama četnici se praktično nikada nisu sukobili, a na samome kraju rata – kada su bježali prema zapadu pred osloboditeljima – ustaški im je poglavnik, Ante Pavelić, dao slobodan prolaz kroz onaj dio Hrvatske što ga je još držao pod svojom kontrolom.

Toliko o neprijateljstvu između četnika i ustaša. Ne, oni nisu bili neprijatelji, bili su zapravo saveznici u zločinu kolaboracije i porobljavanja vlastite zemlje.

Zbog počinjenih zločina koji su na javnome suđenju nepobitno dokazani, kao i zbog suradnje s okupatorom koja je također nepobitno dokazana, i jedno i drugo kako dokumentima i fotografijama, tako i izjavama svjedoka, Draža Mihajlović je osuđen na smrt kao ratni zločinac i smaknut.

Bilo je to nekako u isto vrijeme kada je u Nuernbergu osuđena i smaknuta vrhuška nacističkog režima.

Rehabilitirati danas Dražu Mihajlovića, govoriti o njegovome „ubojstvu“ i o njemu kao o žrtvi komunizma, grubo je izrugivanje sa činjenicama.

Koliko god da bi se – površno gledajući - moglo reći kako je to unutrašnja stvar Srbije, to ipak nije tako. Taj potez imat će, ponavljam još jednom, opasne, a potencijalno i kobne posljedice u regiji koja jedva da je krenula putem normalizacije nakon ratova u kojima se raspala bivša Jugoslavija.

Svako rehabilitiranje četništva, jednako kao i svako relativiziranje i rehabilitiranje ustaštva može završiti samo u katastrofi.

Nakon svega što smo proživjeli, nakon ostvarenih uspjeha na putu polaganog ponovnog uspostavljanja međusobnog povjerenja i razumijevanja, nitko u regiji nema pravo krenuti tim putem.

Stoga se najodlučnije protivim rehabilitaciji četničkog vođe Draže Mihajlovića, svjestan bolne činjenice da mlade generacije u Srbiji o njemu ne znaju ono što bi trebale znati, jednako kao što ni dobar dio mladih u Hrvatskoj (još uvijek) ne zna sve što bi trebalo znati o ustaškom poglavniku Anti Paveliću i njegovoj kvazi-državi, NDH.

Smatram da bi o najavljenom potezu Republike Srbije jasan stav trebala zauzeti i Evropska unija.

Teško, naime, mogu zamisliti zemlje koje su spremne rehabilitirati notorne ratne zločince iz vremena Drugoga svjetskog rata kao uvjerljive kandidate za članstvo u ujedinjenoj Evropi sazdanoj na temeljima antifašizma.

Siguran sam da takvo moje mišljenje dijele i svi antifašisti u Republici Srbiji.

http://www.balkaninsight.com/rs/article ... -za-region

[CSKA]

Nista nije kasno dok se ne desi.Za nadati se da ce doci pameti i da nece proci odluka.

[zavrzlama]

Rehabilitacija cetnika mihajlovica je priprema terena za rehabilitaciju zlocinaca kao mladic,karadzic i slicnih,nekada u blizoj buducnosti...

Ova rehabilitacija je poruka nama svima kojim putem ce se kretati geo-strateski interesi srbije i njene velikosprske ideologije...srbija je zakovana u jednoj bolesnoj ideologiji i tu spasa nema ,bez gradjanskog rata u samoj srbiji,jer njeni crkveni,intelektualni i politicki mozgovi ne mogu da podnesu vojni,moralni i ideoloski poraz 200-godisnje ideje o stvaranju velike srpske drzave....

[arzuhal]

Sinoć gledam Homena, državnog sekretara Ministarstva pravde...Pa onog istoričara...Da ne bi Olje i onog lika iz antifašista, Bože...

[Ateista]

Nego, kako evropa gleda na ovo?

Koliko ja znam, fasisticki simboli su u evropi zabranjeni, a cetnici i ustase su saradjivali sa fasistima sto i njih svrstava u fasiste, tako da bi i cetnicki i ustaski simboli i trebali biti zabranjeni.

[mO k3]

Rehabilitacija cetnika mihajlovica je priprema terena za rehabilitaciju zlocinaca kao mladic,karadzic i slicnih,nekada u blizoj buducnosti...

Ova rehabilitacija je poruka nama svima kojim putem ce se kretati geo-strateski interesi srbije i njene velikosprske ideologije...srbija je zakovana u jednoj bolesnoj ideologiji i tu spasa nema ,bez gradjanskog rata u samoj srbiji,jer njeni crkveni,intelektualni i politicki mozgovi ne mogu da podnesu vojni,moralni i ideoloski poraz 200-godisnje ideje o stvaranju velike srpske drzave....

e i ti ga malo pretjera u startu .... postoji internet , tragovi ce ostati zauvijek i dokazi o njihovim zlocinackim dijelima

A to sto se tice rehabilitacije ovog cetnika nista me ne iznenaduje ,to je pravo lice srbije

[arzuhal]

Nego, kako evropa gleda na ovo?

Koliko ja znam, fasisticki simboli su u evropi zabranjeni, a cetnici i ustase su saradjivali sa fasistima sto i njih svrstava u fasiste, tako da bi i cetnicki i ustaski simboli i trebali biti zabranjeni.

Trebao si, recimo, gledati sinoć ''Da, možda, ne'' na RTS-u, da vidiš i čuješ kako je Draža i Ravnogorski pokret bio antifašistički, kako su se trali sa Nijemcima i ustašama braneći Kraljevinu i srpsku nejač, kako su američke i engleske savezničke misije bile kod Draže do 46-te, kako su Ameri 43. snimili film o četnicima kao slobodarskim gerilcima, kako su mu partizani napakovali sve i svašta u ''montiranom procesu'', itd...

[karanana]

vrati se vojo, povedi ovaj narod pravim putem kojim taj narod zeli da ide.

[JThomas]

ko iole prati dešavanja u srbiji ovo ga ne može iznenaditi. žalosno, ali tako je.

[Halcyon]

ko iole prati dešavanja u srbiji ovo ga ne može iznenaditi. žalosno, ali tako je.

Baš... Neki k'o da su prespavali časove historije i najskorija dešavanja u ovoj zemlji.

[Ateista]

Nego, kako evropa gleda na ovo?

Koliko ja znam, fasisticki simboli su u evropi zabranjeni, a cetnici i ustase su saradjivali sa fasistima sto i njih svrstava u fasiste, tako da bi i cetnicki i ustaski simboli i trebali biti zabranjeni.

Trebao si, recimo, gledati sinoć ''Da, možda, ne'' na RTS-u, da vidiš i čuješ kako je Draža i Ravnogorski pokret bio antifašistički, kako su se trali sa Nijemcima i ustašama braneći Kraljevinu i srpsku nejač, kako su američke i engleske savezničke misije bile kod Draže do 46-te, kako su Ameri 43. snimili film o četnicima kao slobodarskim gerilcima, kako su mu partizani napakovali sve i svašta u ''montiranom procesu'', itd...

Sad, kad pomislim da je Engleska jos prije 2. svjetskog rata podrzavala cetnike, kao i to da su se cetnici borili protiv njima mrskih i strasnih komunista, jos ce ispasti kako su partizani saradjivali sa fasistima...