drndalo wrote:Ti mozda o svom iskustvu, moje je drugacije, bar kod onih koje ja znam licno, osim onog jednog slucaja kolegice koja je vise vjerovala kolegi sa faxa, nego meni...
Rade osiguranja sasvim dobro, sve bolje, vrijeme radi svoje, ljudi prepoznaju neki kvalitet u svemu tome, dok oni agenti koji su najvise "lavorali" poslije inicijalnog uspijeha, morali su preci na Herbalife, ili nesto slicno... Jer los glas, daleko se cuje...
Za mene nedovoljno brzo, pa sam se od toga distancirao kao posla, ali neke stvari znam bolje nego obicni potencijalni korisnik...
istina, u životnom osiguranju ima neki kvalitet. ko ne može da nađe bilo koji razlog da se životno osigura taj i ne treba da se osigurava. bitno je napomenuti (nije zgoreg ponoviti) da to nije zarađivanje pa ni štednja (mada ima elemente štednje, koja je ipak sekundarna) već primarno - osiguranje života.
osiguranje se ugovara dobrovoljno i ako se nekada poslije razočaraš - ko je kriv? da li je kriv onaj ko se osigurao ili osiguravajuća kuća? po meni - obe strane su krive ako kod klijenta dođe do razočarenja. klijent je kriv što prije potpisivanja ugovora o osiguranju nije sve dobro pročitao, "sažvakao" a osiguravajuća kuća je kriva što klijenta nije upoznala sa svim, najsitnijim detaljima prije potpisivanja ugovora. neću više ulaziti u dubiozu o tome ima li ili nema elemenata prijevare u svemu tome. meni je cilj da se što više piše o životnom osiguranju kako bi se eventualni elementi prijevare (ili neupućenosti) sveli na minimum.
kada ugovoriš osiguranje i počneš plaćati premije (mjesečne, polugodišnje, godišnje - kako se dogovoriš) onda je fakat lijep osjećaj kada znaš da si osiguran i u slučaju neke nesreće (mislim na sve osim smrti) da će te osiguravajuća kuća "pogurati" sa nekom sumom novca, prema njihovim pravilima. međutim, kada te "uhvati" recesija, vraćanje tuđeg kredita, supruga ostane bez posla i sl., onda nije nimalo lijep osjećaj kada ne možeš da plaćaš redovnu, recimo, mjesečnu premiju po polisi životnog osiguranja. i dug prema osiguravajućoj kući raste iz mjeseca u mjesec.... ako si u tu financijsku krizu zapao/la u prve dvije godine (klasificirano je to u odnosu na koliko godina se osiguravaš) onda si tek nadrljao/la i najvjerovatnije nećeš ni markice povući od osiguravajuće kuće.
elem, to su glavne cake kod osiguranja:
- otkupna vrijednost
- kapitalizirana vrijednost
svaka osiguravajuća kuća će vam uz ugovor dati i te tabele ali će prilikom predugovaranja baciti akcenat na prednosti životnog osiguranja a preko tabela će nonšalantno prijeći. vi sigurno te tabele i nećete nešto aman-zaman proučavati. proučavanje tabela dolazi na red tek ako "zaškripi" pri plaćanju redovne premije. pa kada sve lijepo sračunaš - ako ti odmah treba lova (otkupna vrijednost) onda si izgubio/la bruku novca. to je novac koji ide u zaradu osiguravajuće kuće. plus osiguravajuća kuća ima zaradu "vrteći" tvoj novac koji si uplatio/la po polisi. jedan dio te zarade će oni isplatiti i tebi kroz OČEKIVANU dobit. ako se odlučiš za kapitaliziranu vrijednost polise onda nisi plaho donji, ne gubiš bruku novca osim što moraš sačekati cijeli period na koji si se osigurao/la pa tek onda podići taj novac.
i na kraju, kada sve saberem i oduzmem (to je moje iskustvo, ništa ne sugerišem) i izvagam onda jezičak vage preteže na odluku - životno osiguranje - NE.
evo i detalj koji preteže na savjet da se ne osiguravate, iz mog iskustva. pri prekidu ugovora po polisi životnog osiguranja (iz bilo kojeg razloga) jako je teško doći do novca koji ste uplatili do tada. konkretno, pri osiguranju na 20 godina, mjesečnom plaćanju premije, tek nakon 13. godine osiguranja moći ćeš povući uloženi novac (otkupna vrijednost).
ako se ipak odlučiš za životno osiguranje, iz bilo kojeg razloga, onda to uraditi na period do max. 10 godina.
na kraju, ima li ko (možda Gojko) savjet za mene. kako da dođem do uloženog novca u životno osiguranje (ugovoreno na 20 godina) nakon 8 godina plaćene premije po polisi?
unaprijed zahvaljujem
