Predugo mi stoji na USB-sticku a možda bi neko i pročitao....
Heineken na Međureligijskom vijeću
Uistinu/vaistinu/fakat je to bio jedan od najčudnijih sastanaka u povijesti/istoriji/historiji Skupštine Međureligijskog vijeća/savjeta u BiH. Četvorica članova su se sa upitnicima iznad glava najprije zgledali međusobno a onda neupadljivo upućivali tu i tamo poneki pogled ka gospodinu Van der Brouweru, regionalnom predstavniku kompanije Heineken International. Koliko god oni bili začuđeni ovom posjetom toliko je i holandski gospodin besprijekorno potkresane bradice koji je mirisao na Million od Paco Rabannea morao sebi priznati da u svom cijelom profesionalnom životu iz centrale kompanije nije dobio čudniji zadatak.
''Dobar dan, esselamu alejkum, pomaže Bog, hvaljen Isus i šalom, cijenjena gospodo i hvala Vam što ste me odlučili primiti.'', pozdravio je članove Vijeća gospodin Van der Brouwer nakon čega mu je svaki od članova otpozdravio već kako se u kojem pozdravu pronašao. Znatiželja se osjetila u zraku i škakljala je umove naših vjerskih visokodostojanstvenika jer kakve, zaboga miloga, veze imaju oni sa gospodinom Edwinom sa prezimenom od tri riječi iz Holandije, njegovom pivarom i hrpom nekakvih izvještaja UN-a i još nekih organizacija koje su dobili kao materijale za današnji sastanak. Kakve veze imaju UN i ti papiri sa Islamskom zajednicom u BiH, dvjema Crkvama i jednom Jevrejskom zajednicom, otkud baš Bosna u toj priči i kakve to sad opet veze ima sa kompanijom Heineken International?
Balkanski pragmatični i neposredni kakvim ih je već Bog dao teško su podnosili dugački kurtoazni uvod holandskog gospodina koji je, navikao na poslovnu etiku zapadnog svijeta, sa puno kurtoazije i bespotrebnog okolišanja u superlativima govorio najprije o njima i značaju uloge njihovog Vijeća pa o svojoj kompaniji, njenoj veličini i poslovnim rezultatima, pa o Bosni i njenim ljepotama... Ukratko, o svemu osim o svrsi sastanka samog. Pola sata je gospodin Van der Brouwer pričao svoju dosadnu priču i da nije bilo iritantnog zujanja klima-uređaja u pozadini i da njegove cipele nisu proizvodile tako rezak ton dok je hodao prostorijom izvodeći svoju prezentaciju lako bi se dogodilo da bi neka od glava pod ahmedijom/pileolusom/jarmulkom ili onom kako-se-već-zove crnom kapom zadrijema.
Cijela ta polusatna uvodna priča holandskog gospodina iz velike pivarske multinacionalke svodila se na prepričavanja istraživanja UN-a i WHO-a kojima njegova firma raspolaže a po kojima Bosna i Hercegovina s jedne strane ima najveći broj bogomolja po glavi stanovnika u Europi a s druge najveću količinu popijenog alkohola po glavi stanovnika koji taj alkohol konzumira. Ne ulazeći uopće u to da li se ova dva podatka nalaze i u kakvoj međusobnoj korelaciji gospodina Van der Brouwera je fasciniralo to da prosječni Bosanac koji konzumira alkohol u svoj organizam ubaci godišnje oko 56 litara spoja hemijske formule C2H5OH, što je gotovo tačno četiri puta više od njegovih zemljaka u rodnoj mu Holandiji, duplo više od komšija u susjednoj Hrvatskoj ili drugim zemljama regiona a koji su opet u rangu nacija koje se tradicionalno dovode u vezu sa alkoholizmom kao što su Rusija ili Irska. Prema tih bosanskih 56 l/god. nacije poput Šveđana sa smiješnih 12,5 l, Engleza sa jadnih nepunih 16 l ili Norvežana sa tričavih jednocifrenih nepunih 9 l se doimaju neozbiljno i smiješno i jednostavno se podrugljivo mogu svrstati u kategoriju ''nacija koje ne mogu popit' ''.
Ono što je s druge strane fasciniralo gospodina iz Heineken Internationala je podatak prema kojem u BiH sa manje od nepopisanih a pretpostavljenih između tri i po i četiri miliona stanovnika ima toliko vjerskih objekata da bi mogli zadovoljiti potrebe zemlje od preko dvadeset (slovima: preko dvadeset) miliona stanovnika, sa tendencijom daljeg rasta. Toliko prostora u vjerskim objektima u kombinaciji sa tolikim nivoom konzumacije alkohola po vjerujućoj glavi njegovim šefovima je značilo samo troje: marketing, marketing i marketing!
Prvi se nakon početnog šoka pribrao sarajevski muftija Husejin ef. Smajkić dok su kardinalu Puljiću, episkopu Vasiliju i predsjedniku jevrejske zajednice Finciju još bile razrogačene oči a mandibule im bile u slobodnom padu:
''Ukoliko sam vas dobro shvatio, vi predlažete da iskoristimo prostor u crkvama, džamijama i sinagogama kao reklamni prostor za vašu kompaniju?!?'', upita vidno šokirani muftija. ''Upravo tako.'', izravan je bio gospodin Van der Brouwer, pomalo se čudeći reakciji svoja četiri sagovornika. ''Naša je procjena'', nastavio je onim just-doing-business glasom, ''kako govorimo o marketinškom potencijalu vrijednom naših 38 miliona € u idućih deset godina. Naravno, ta cifra bi bila adekvatno raspoređena u skladu sa brojem objekata i vjernika svake od vaših vjerskih organizacija. Dakle, mi vidimo vaše vjerske objekte ukrašene Heinekenovim logom i za to smo spremni... Oprostite, na ovo se moram javiti bez obzira gdje se nalazim i šta radim, riječ je o pozivu iz sjedišta kompanije, ne zamjerite mi, molim Vas...'' izvinjavao se Holanđanin dok je izlazio iz salona držeći u ruci mobilni telefon koji je vibrirao i svirao onu poznatu melodiju nogometne Lige prvaka kojoj je njegova firma bila ponosni sponzor.
Neočekivana pauza je dobro došla članovima Vijeća da se malo priberu od šokantnog prijedloga i dok su se u nevjerici zgledali bez riječi su tonuli svaki u svoje misli. Gospodin Finci je tako naprimjer nabrzinu zaključio kako sve i da ostala trojica u nekoj ludoj varijanti pristanu na razmatranje prijedloga holandske kompanije on tu baš i nema neku računicu jer jednostavno nije dorastao drugima marketinškim potencijalom svoje zajednice čiji bi svi članovi mogli stati u četiri kombija. OK, pet ako računamo i onu porodicu iz Puračića kod Lukavca. Mada, 38 miliona € je solidna cifra, ako bi se bar jedan njen mali dio dijelio linearno po zajednicama bilo bi tu finih parica...
Vladika Vasilije se onako neobavezno, čisto u fazonu šbbkbb zaračunao koliki bi bio tal SPC u pomenutoj cifri i da li bi ona bila vrijedna toga da se enterijeri pravoslavnih crkava zazelene onom oku neugodnom zelenom bojom koju koristi Heineken. Stvarno, riječ je o iritirajućoj nijansi osmanskozelene koja se naročito nikako ne bi slagala sa vizantijskim dizajnom velikog broja crkava... Majkumu, možda bi Heineken pristao da se u pravoslavnim crkvama reklamira neka od lokalnih pivara u njegovom vlasništvu... Jel' ono Jelen Heinekenov... Ili je Lav... Jelen bi se dobro slagao, ona njegova zlatna boja... A tu je bar 19 miliona evrića za SPC u pitanju... Dvor u Bijeljini nije odavno preuređivan...
Kardinal Puljić je tih dana još bio pod dojmom prepirke sa izvjesnim krugovima unutar svoje Crkve koji su se bavili mišlju da Agrokoru i Jani ponude ekskluzivan ugovor za dobavljača svete vodice. Tu su bile još i unosne varijante sa novim tehnologijama ispovijedi preko iPhonea koja su propale jer se vražja stvar još nije primila u ovoj siromašnoj zemlji ali pivo... OK, vino, krv Isusova i sve to ali nigdje Biblija nema ništa protiv piva... A ovo nije slučaj kao kad je ona pekara nudila grdnu lovušu da se njeno ime ubaci u Očenaš pa da to izgleda ''...kruh naš svagdanji pekare te-i-te daj nam danas...'', ti su bili stvarno otišli predaleko ali ovo sa ovim pivarima... Na koncu, trapisti su donijeli pivo u ove krajeve i to bi im bilo priznanje... Ipak toliki milijuni nisu za odbaciti u današnje doba nejednakopravnosti...
U najvećoj moralnoj dvojbi bio je, pak, muftija Smajkić. Hem je ovo bilo u suprotnosti sa svim što Islam nalaže hem nije mogao ništa reći bez konsultacija sa svojim šefom, reis-efendijom Cerićem. Da je ne znam ti kakva para u pitanju – đe ćeš, bolan, pivu u džamiju?!?!? Jest' to 20-25 miliona eura ali... Piva, bolan! Još neka hem vlaška hem komunjarska sa crvenom zvijezdom!!! Nakon toga još samo nek Željka Komšića izaberu za reisa i da zvanično počne kijamet... Golema je to para, možeš reisu po jedan dvor napravit' da ima i u Tuzli, Mostaru i Bihaću da ima đe prenoćit' kad je musafir ali... Piva!!! Al' opet, možda ima kakav taj bezalkoholni Heineken pa bi se to možda i moglo... Ili onako kao što se reklamiraju kad je utakmica negdje gdje se ne smiju reklamirati pa metnu ono Star Expirience na reklamu... Milioni su tu u pitanju, bolan...
''Oprostite još jednom, molim Vas, znate kako je sa šefovima...'', najiskrenije se ispričavao gospodin Van der Brouwer ulazeći u prostoriju i spremajući mobilni telefon u džep sakoa, ''Nego, dopustite da završim... Naravno, mi iznad svega poštujemo vaše osjećaje i principe i svjesni smo moguće osjetljivosti situacije i niti na kraj nam pameti nije da Vas vrijeđamo i kompromitiramo nudeći vam novac izravno. Naime, kao društveno odgovorna kompanija koja cijeni vrijednosti zajednice a i u skladu sa svim za što se Vi zalažete mi smo kanili tih 38 miliona € utrošiti na sadržaje koji osjetno nedostaju ovoj zajednici i za koje UN kaže da ih je potrebno unaprijediti kao što su vrtići, porodilišta, dječja igrališta, sportski tereni, škole, bolnice, kulturne ustanove... Znam da ne mogu računati na vaš trenutan odgovor ali kako Vam se sada, u svjetlu ovih saznanja čini cijela stvar?'' ljubopitljivo je podigao obrve i nasmiješio se gospodin Edwin Van der Brouwer, predstavnik kompanije Heineken.
Članovi Međureligijskog vijeća su se tek ovlaš zgledali i sa prijezirom ga pogledali:
''Gospodine Edwine, ponuda o kojoj govorite je neprihvatljiva i ne vjerujemo da bi ijedan od nas o njoj razmislio ama ni sekunde jedne. To što ste upravo predložili jednostavno ne dolazi u obzir.''