Kler

[sokkia]

zar nije bilo konkretno pitanje-kako bi ocjenili rad imama-hođa da ih ocjenjujete?
meni zapinje za oko to što dosta ljudi gleda vjeru tj. islam kroz te imame i ostalu ulemu.
a kako se mnogi ne ponašaju u duhu islama onda se desi to da umjesto da pridobijaju ljude oni ih odbijaju.
obuzeo ih dunjaluk.

[shecher]

zar nije bilo konkretno pitanje-kako bi ocjenili rad imama-hođa da ih ocjenjujete?
meni zapinje za oko to što dosta ljudi gleda vjeru tj. islam kroz te imame i ostalu ulemu.
a kako se mnogi ne ponašaju u duhu islama onda se desi to da umjesto da pridobijaju ljude oni ih odbijaju.
obuzeo ih dunjaluk.

Već sam rekao da su to teška pitanja, sve dok ih ne konkretizuješ i ne navedeš ime, prezime, džemat, aktivnost.
Neće biti ispravno ako kažem(o) da je dobro, niti će biti ispravno ako kažemo da je loše.
Ti si sam postavio pitanje i dao odgovor na njega, bez ikakvog argumenta, valjanje informacije, preciziranja. Da stvar bude još gora, svojim odgovorom si u "mnoge" ubrojao i imame koji su čestiti, koji uzorno rade.

[sokkia]

svojim odgovorom si u "mnoge" ubrojao i imame koji su čestiti, koji uzorno rade.

netacno.
rekao sam "mnogi" a ne "svi"
i nisam dao odgovor nego svoje viđenje problema
a pitanje sam postavio da cujem ostala mišljenja

[spreca]

Ja mislim da nije sve do Imama.....mislim da to vise zavisi od sekretara IZ u opstinama jer svaka opstina ima svog sekretara IZ kojem se podcinjavaju svi dzemati te opstine.Puno toga zavisi i od svakog pojedinog dzematskog odbora i ljudi u njemu koji trebaloda se brinu o radu Imama i dzemata.

[Qler]

Ma hodze su lopovi, to je moje iskustvo. Nema ga da nije htio naplatiti sta je god mogao... Ja sam kivan na njih, i to je priznajem cisto subjektivno misljenje. Znam da ima dobrih hodza, postenih, pravih vjernika, ali nazalost takve je danas rijetkost sresti...

[shecher]

Ma hodze su lopovi. (...) Znam da ima dobrih hodza...

[jorgun]

...mislim da to vise zavisi od sekretara IZ u opstinama jer svaka opstina ima svog sekretara IZ kojem se podcinjavaju svi dzemati te opstine.

Nije to sekretar IZ-e nego je glavni imam medžlisa. Sekretari u medžlisima su samo tehnička lica.

[Qler]

Ma hodze su lopovi. (...) Znam da ima dobrih hodza...

Napisao sam, generalno su lopovi, velika vecina. Rijetko ces naci dobrog i postenog. Ima i takvih, ali se vise ljudi cude kad naidju na takvog nego na pokvarenog. To je sustina ovog sto sam napisao, mozda sam se lose izrazio.

[Platformas]

Hodze su samo ogledalo citave islamske zajednice na celu sa građaninom Cericem.

Samo DAJ, svaki petak

[avicena]

Hodze su samo ogledalo citave islamske zajednice na celu sa građaninom Cericem.

Samo DAJ, svaki petak

Želiš reći da nije trebalo? Ne piše na sergiji da se mora dati.

Najbolji dokaz za to je podatak da su muslimani Bošnjaci kroz džamijske sergije u domovini i dijaspori u 2009. godine ukupili 634.655,39 KM za Palestinu, odnosno Gazu, dok su u 2010. god. za pomoć Haitiju nakon zemljotresa ukupili 198.222,09 KM te za Pakistan 553.752,63 KM.

U 2011. god. muslimani su za pomoć Japanu nakon cunamija ukupili 205.742,59 KM, za pomoć gladnoj Somaliji ukupili su 762.936,55 KM, za pomoć Turskoj nakon zemljotresa ukupili su 291.857,00 te za pomoć Novom Pazaru nakon poplave ukupljeno je 125.057,05 KM - ukupno 1.385.593,19 KM ukupili su muslimani Bošnjaci u domovini i dijaspori dobrovoljnog priloga za pomoć ugroženim narodima u svijetu.

http://www.rijaset.ba/index.php?option= ... Itemid=185

Naslov teme je kler, a često se na ovom portalu provlači kroz komentare izraz klerofašista valjda iz neznanja ili ružne namjere takvi pisci skrivaju da je dosta iz reda uleme poginulo od fašističkog metka ili su se kroz deklaracije borili protiv fašističkih akcija zbog čega su imali problema.

Kada je 1941. godine Poglavniku Nezavisne države Hrvatske, dr Anti Paveliću upućena „Sarajevska deklaracija“ koju je potpisalo 107 sarajevskih intelektualaca, a u kojoj se otvoreno podiže glas protiv proganjanja i ubijanja Srba i Jevreja u Bosni i Hercegovini, on je odmah zadužio svog povjerenika za Bosnu, komandanta ustaške vojnice, pukovnika Juru Francetića da pohapsi ili uhiti sve potpisnike kao antidržavne elemente, za koje je bio predviđen smještaj u koncentracionom logoru Jasenovac. Francetić je dobio instrukcije da u Sarajevu „ide u glavu“, te da najprije posjeti reis-ul-ulemu Fehima – efendiju Spahu i da ga prisili na suglasnost po tom pitanju. I zaista, pukovnik Francetić je primljen u službenu posjetu reisu u prostorijama Rijaseta. Izložio je reisu Pavelićevu nepokolebljivu odluku da se svi potpisnici te deklaracije pohapse i da se po tom pitanju nema više šta razgovarati. Međutim, reis – efendija je i u tom, za njega više nego opasnom trenutku, pokazao da ima srce pravog patriote i velikog čovjeka. Uzeo je u ruke spisak sa 107 imena i potpisao sebe na prvo mjesto, navodno rekavši: „Ako ćete hapsiti, prvo uhapsite mene!“ Francetić je zbunjen i pokunjen napustio prostoriju. Uslijedilo je telefoniranje i konsultiranje sa Poglavnikom Pavelićem koji je nakon ovog hrabrog poteza reis – efendije odustao od hapšenja sarajevskih intelektualaca, valjda procijenivši da bi takvim potezom mnogo više izgubio, nego što bi u Sarajevu i Bosni dobio.

Ili nešto što se nikada nije pričalo...

U jednoj od prostorija gradske Vijećnice u krajiškom gradiću Velika Kladuša izložena je umjetnička slika koja u posjetiocu i nehotice pobuđuje veliki interes. Naime, slika prikazuje kako njemački vojnici u Drugom svjetskom ratu na strijeljanje odvode muslimanskog vjerskog službenika, imama, na čijoj ahmediji sija crvena petokraka.

Ovo ulje na platnu nastalo je 1983. godine, naslikao ga je slikar Aleksandar L. Lucijan, a radnja se dešava u kladuškom selu Vrnograč, tačnije ispred vrnogračke džamije. Čovjek kojeg njemački oficiri odvode je efendija Smail Buljubašić, čovjek smaknut zbog svoje saradnje s Narodnooslobodilačkim pokretom.

[shecher]

Tema nema smisla jer generalizuje i daje prostor naglabanju, kleveti, laži.

[bijela]

tema je mahalska, kao što je slučaj sa 76% tema ovdje

[spreca]

...mislim da to vise zavisi od sekretara IZ u opstinama jer svaka opstina ima svog sekretara IZ kojem se podcinjavaju svi dzemati te opstine.

Nije to sekretar IZ-e nego je glavni imam medžlisa. Sekretari u medžlisima su samo tehnička lica.

Nemijenja stvar.....kao sto rekoh od njih najvise zavisi rad imama po dzematima

[HM 2011]

Na ovom forumu postoji grupa članova koji imaju apsolutnu averziju prema sve što ima veze sa religijom, i svaku temu moraju upropastiti,

na kraju krajeva,

kako onda možemo uopšte raspravljati o kleru u takvoj situaciji....

Shvatam da i dalje postoje ljudi koji bi sve imame, fratre i popove postavili na jednu ledinu svezali im ruke i rekli ako Vas Vaš Bog oslobodi i nahrani to vam i bi....

Koliko ja razumijem stvari Imam kao građanin bilo kojeg društva koji se bavi predvođenjem namaza, govorništvom, rukovođenjem manjim grupama ljudi u civilne svrhe i slično ima normalan život kao i svi ostali, tj. ima suprugu (često ista ne radi), djecu, režije u stanu, troškovi hrane, i Imam ima račun za internet ako ga koristi, hoće dobar mobitel i slične zanimacije, neki voze bicikl, neki vole plivanje pa i sport košta, garderoba za sve i slično....

Plata Imama u skladu sa stručnom spremom je iznimno mala, ako se uzme u obzir da je to porodičan čovjek...

Međutim taj njegov poziv je između ostaloga obilježen i činjenicom da isti mora biti pristupačan svakome , da svakome omogući poistovjećivanje i slično, a to znači i da dohodak koji isti ima ne bi trebao biti nenormalno visok, te iz tog razloga i nemamo Imame koje su ujedno i uspješni poduzetnici, multimilioneri i slično....

Prosječno seosko stanovništvo nema baš široko obrazovanje, međutim obrazovanje iz vjerskog domena je često na zavidnom nivou - što ukazuje na dvije stvari:
1. Religija je ljudska svakodnevnica u ovom društvu,
2. Mektebska pouka, Vazovi, HUdbe, Sijela - nisu prošli bez ikakvih rezultata,


jedina što bih imao kao prigovor Imamima današnjice, št se na mimberu ne čuju najsvježije informacije iz svijeta tehnologije u rubrici servisne informacije (primjera radi : naš komšija je pokrenuo business pa eto podržimo ga, ovaj razvija ovo, ovaj razvija ono, probao sam neku tehnologiju i u poređenju sa onim što smo do sada koristili moja zapažanja su da je to dobro ili loše i slično, braćo draga očekujemo poplave, nevrijeme, pa nemojte da nas uhvati nespremno, očekujemo hladne dane nemojte da nas uhvati bez ogrijeva, grijalica, neki novi zakon, neki događaj koji nije strogo vezan za vjerski život - da se zakotrlja ideja, da se komentariše, da se misli o tome malo i da se popularizuje tema i slično - nekako Imam bi sa džamijskim odborom htjeo to ili ne trebao da misli o svemu onome o čemu običan čovjek smatra da nije dorastao ("ima onih koji su plaćeni da misle o tome") -

naravno u svemu tome treba oprezno postupati - jer pitanje je šta je to danas istinitia vijest a plasira se ljudima, postupiti sa dužnom pažnjom i velikim oprezom kakvu - neku novu ideju, neku novu misao ili neki komentar plasirati ljudima da razmisle o tome....

Smatram da je Imam između ostaloga plaćen da misli i o tome, kao i o korupciji, mitu, školovanju, jednakoj prilici za sve, jednostavno - nekom razvijenom društvu......

Taj dio NEDOSTAJE - a koliko shvatam to i jeste srž vjerske zajednice...

[bijela]

ja sa svojim citatima ko padobranac po ovim temama ,
naletim na neke zanimljive momente, a ne znam gdje bih ih napisala (pa @NIN neka to reguliše, ako treba)
ali vrijedni su, iz naše povijesti

piše dr. Hajrudin Ćurić o "ruždijama" (osnivane pred A-U okupaciju kao pokušaj moderniziranja, dotadašnjih čisto vjerskih škola. sada se uvode i neki svjetovni predmeti. ovo su niže srednje škole, trajanja od 4 godine)
opisujući ih, autor ovako piše:

Učenici su imali i tablice na kojima se pisalo i računalo. Budući da je bilo mnogo knjiga koje je trebalo nositi u ruždiju i natrag, uz to tablica i kalemi, hodža je, da bi olakšao učenicima, naredio da svaki pribavi kesu ili torbicu za svoje stvari. Svako dijete je ubrzo imalo torbicu napravljenu od platna. Kada je i to utvrđeno, onda je učenicima bilo zabranjeno da izlaze bez reda, „već bi se morali redati u trijemu okolo naokolo, dva po dva, te na komandu najstarijega krenuti niz basamake i sokakom dalje, da bi milina bila pogledati; a stari bi se podrugljivo pošaptavali: vidi, po Bogu brate, gotova askera!“

Da trud učenika ne bude bez ikakve nagrade, „izađoše nekakva čageta crvena i zelena, te bi se koncem mjeseca dijelila boljim đacima“.
(zeleni odličnim učenicima, crveni vrlodobrim )

Nastava je počinjala rano ujutro i trajala otprilike do 11 sati. Tada bi jedan učenik, „jasna grla“ stao nasred trijema i viknuo iz sveg glasa: „jemek jemej-eeeee“ (tj. vrijeme je da se ide ručati).
Za sat bi svi ručali i došli ponovo u školu. Kada bi se svi skupili, onda bi onaj grlati opet vikunuo: „abdest almağaaaa!“ (tj. da se obavi pranje prije molitve), a kada bi i to bilo gotovo, onda se čulo: „vakti salaaaat!“ (tj. vrijeme je da se klanja).
Pošto bi se klanjalo podne, nastavilo bi se predavanje do ikindije, a kad bi se istim redom i ova molitva obavila, onda bi onaj učenik viknuo: „pajdooos!“ (tj. raspust).

[shecher]

piše dr. Hajrudin Ćurić o "ruždijama" (osnivane pred A-U okupaciju kao pokušaj moderniziranja, dotadašnjih čisto vjerskih škola. sada se uvode i neki svjetovni predmeti. ovo su niže srednje škole, trajanja od 4 godine)
opisujući ih, autor ovako piše:

Učenici su imali i tablice na kojima se pisalo i računalo. Budući da je bilo mnogo knjiga koje je trebalo nositi u ruždiju i natrag, uz to tablica i kalemi, hodža je, da bi olakšao učenicima, naredio da svaki pribavi kesu ili torbicu za svoje stvari. Svako dijete je ubrzo imalo torbicu napravljenu od platna. Kada je i to utvrđeno, onda je učenicima bilo zabranjeno da izlaze bez reda, „već bi se morali redati u trijemu okolo naokolo, dva po dva, te na komandu najstarijega krenuti niz basamake i sokakom dalje, da bi milina bila pogledati; a stari bi se podrugljivo pošaptavali: vidi, po Bogu brate, gotova askera!“

Da trud učenika ne bude bez ikakve nagrade, „izađoše nekakva čageta crvena i zelena, te bi se koncem mjeseca dijelila boljim đacima“.
(zeleni odličnim učenicima, crveni vrlodobrim )

Nastava je počinjala rano ujutro i trajala otprilike do 11 sati. Tada bi jedan učenik, „jasna grla“ stao nasred trijema i viknuo iz sveg glasa: „jemek jemej-eeeee“ (tj. vrijeme je da se ide ručati).
Za sat bi svi ručali i došli ponovo u školu. Kada bi se svi skupili, onda bi onaj grlati opet vikunuo: „abdest almağaaaa!“ (tj. da se obavi pranje prije molitve), a kada bi i to bilo gotovo, onda se čulo: „vakti salaaaat!“ (tj. vrijeme je da se klanja).
Pošto bi se klanjalo podne, nastavilo bi se predavanje do ikindije, a kad bi se istim redom i ova molitva obavila, onda bi onaj učenik viknuo: „pajdooos!“ (tj. raspust).

jest ovo zanimljivo

[Ridjobrki]

Hmmm, ovdje bih mogao postaviti jedan tekst koji sam pisao kao svoj entry kad sam imao ponudu od jednog portala da pišem za njih pa zapelo oko para... Baš se ticao klera u BiH.

[Ridjobrki]

Predugo mi stoji na USB-sticku a možda bi neko i pročitao....


Heineken na Međureligijskom vijeću



Uistinu/vaistinu/fakat je to bio jedan od najčudnijih sastanaka u povijesti/istoriji/historiji Skupštine Međureligijskog vijeća/savjeta u BiH. Četvorica članova su se sa upitnicima iznad glava najprije zgledali međusobno a onda neupadljivo upućivali tu i tamo poneki pogled ka gospodinu Van der Brouweru, regionalnom predstavniku kompanije Heineken International. Koliko god oni bili začuđeni ovom posjetom toliko je i holandski gospodin besprijekorno potkresane bradice koji je mirisao na Million od Paco Rabannea morao sebi priznati da u svom cijelom profesionalnom životu iz centrale kompanije nije dobio čudniji zadatak.

''Dobar dan, esselamu alejkum, pomaže Bog, hvaljen Isus i šalom, cijenjena gospodo i hvala Vam što ste me odlučili primiti.'', pozdravio je članove Vijeća gospodin Van der Brouwer nakon čega mu je svaki od članova otpozdravio već kako se u kojem pozdravu pronašao. Znatiželja se osjetila u zraku i škakljala je umove naših vjerskih visokodostojanstvenika jer kakve, zaboga miloga, veze imaju oni sa gospodinom Edwinom sa prezimenom od tri riječi iz Holandije, njegovom pivarom i hrpom nekakvih izvještaja UN-a i još nekih organizacija koje su dobili kao materijale za današnji sastanak. Kakve veze imaju UN i ti papiri sa Islamskom zajednicom u BiH, dvjema Crkvama i jednom Jevrejskom zajednicom, otkud baš Bosna u toj priči i kakve to sad opet veze ima sa kompanijom Heineken International?

Balkanski pragmatični i neposredni kakvim ih je već Bog dao teško su podnosili dugački kurtoazni uvod holandskog gospodina koji je, navikao na poslovnu etiku zapadnog svijeta, sa puno kurtoazije i bespotrebnog okolišanja u superlativima govorio najprije o njima i značaju uloge njihovog Vijeća pa o svojoj kompaniji, njenoj veličini i poslovnim rezultatima, pa o Bosni i njenim ljepotama... Ukratko, o svemu osim o svrsi sastanka samog. Pola sata je gospodin Van der Brouwer pričao svoju dosadnu priču i da nije bilo iritantnog zujanja klima-uređaja u pozadini i da njegove cipele nisu proizvodile tako rezak ton dok je hodao prostorijom izvodeći svoju prezentaciju lako bi se dogodilo da bi neka od glava pod ahmedijom/pileolusom/jarmulkom ili onom kako-se-već-zove crnom kapom zadrijema.

Cijela ta polusatna uvodna priča holandskog gospodina iz velike pivarske multinacionalke svodila se na prepričavanja istraživanja UN-a i WHO-a kojima njegova firma raspolaže a po kojima Bosna i Hercegovina s jedne strane ima najveći broj bogomolja po glavi stanovnika u Europi a s druge najveću količinu popijenog alkohola po glavi stanovnika koji taj alkohol konzumira. Ne ulazeći uopće u to da li se ova dva podatka nalaze i u kakvoj međusobnoj korelaciji gospodina Van der Brouwera je fasciniralo to da prosječni Bosanac koji konzumira alkohol u svoj organizam ubaci godišnje oko 56 litara spoja hemijske formule C2H5OH, što je gotovo tačno četiri puta više od njegovih zemljaka u rodnoj mu Holandiji, duplo više od komšija u susjednoj Hrvatskoj ili drugim zemljama regiona a koji su opet u rangu nacija koje se tradicionalno dovode u vezu sa alkoholizmom kao što su Rusija ili Irska. Prema tih bosanskih 56 l/god. nacije poput Šveđana sa smiješnih 12,5 l, Engleza sa jadnih nepunih 16 l ili Norvežana sa tričavih jednocifrenih nepunih 9 l se doimaju neozbiljno i smiješno i jednostavno se podrugljivo mogu svrstati u kategoriju ''nacija koje ne mogu popit' ''.

Ono što je s druge strane fasciniralo gospodina iz Heineken Internationala je podatak prema kojem u BiH sa manje od nepopisanih a pretpostavljenih između tri i po i četiri miliona stanovnika ima toliko vjerskih objekata da bi mogli zadovoljiti potrebe zemlje od preko dvadeset (slovima: preko dvadeset) miliona stanovnika, sa tendencijom daljeg rasta. Toliko prostora u vjerskim objektima u kombinaciji sa tolikim nivoom konzumacije alkohola po vjerujućoj glavi njegovim šefovima je značilo samo troje: marketing, marketing i marketing!

Prvi se nakon početnog šoka pribrao sarajevski muftija Husejin ef. Smajkić dok su kardinalu Puljiću, episkopu Vasiliju i predsjedniku jevrejske zajednice Finciju još bile razrogačene oči a mandibule im bile u slobodnom padu:
''Ukoliko sam vas dobro shvatio, vi predlažete da iskoristimo prostor u crkvama, džamijama i sinagogama kao reklamni prostor za vašu kompaniju?!?'', upita vidno šokirani muftija. ''Upravo tako.'', izravan je bio gospodin Van der Brouwer, pomalo se čudeći reakciji svoja četiri sagovornika. ''Naša je procjena'', nastavio je onim just-doing-business glasom, ''kako govorimo o marketinškom potencijalu vrijednom naših 38 miliona € u idućih deset godina. Naravno, ta cifra bi bila adekvatno raspoređena u skladu sa brojem objekata i vjernika svake od vaših vjerskih organizacija. Dakle, mi vidimo vaše vjerske objekte ukrašene Heinekenovim logom i za to smo spremni... Oprostite, na ovo se moram javiti bez obzira gdje se nalazim i šta radim, riječ je o pozivu iz sjedišta kompanije, ne zamjerite mi, molim Vas...'' izvinjavao se Holanđanin dok je izlazio iz salona držeći u ruci mobilni telefon koji je vibrirao i svirao onu poznatu melodiju nogometne Lige prvaka kojoj je njegova firma bila ponosni sponzor.

Neočekivana pauza je dobro došla članovima Vijeća da se malo priberu od šokantnog prijedloga i dok su se u nevjerici zgledali bez riječi su tonuli svaki u svoje misli. Gospodin Finci je tako naprimjer nabrzinu zaključio kako sve i da ostala trojica u nekoj ludoj varijanti pristanu na razmatranje prijedloga holandske kompanije on tu baš i nema neku računicu jer jednostavno nije dorastao drugima marketinškim potencijalom svoje zajednice čiji bi svi članovi mogli stati u četiri kombija. OK, pet ako računamo i onu porodicu iz Puračića kod Lukavca. Mada, 38 miliona € je solidna cifra, ako bi se bar jedan njen mali dio dijelio linearno po zajednicama bilo bi tu finih parica...

Vladika Vasilije se onako neobavezno, čisto u fazonu šbbkbb zaračunao koliki bi bio tal SPC u pomenutoj cifri i da li bi ona bila vrijedna toga da se enterijeri pravoslavnih crkava zazelene onom oku neugodnom zelenom bojom koju koristi Heineken. Stvarno, riječ je o iritirajućoj nijansi osmanskozelene koja se naročito nikako ne bi slagala sa vizantijskim dizajnom velikog broja crkava... Majkumu, možda bi Heineken pristao da se u pravoslavnim crkvama reklamira neka od lokalnih pivara u njegovom vlasništvu... Jel' ono Jelen Heinekenov... Ili je Lav... Jelen bi se dobro slagao, ona njegova zlatna boja... A tu je bar 19 miliona evrića za SPC u pitanju... Dvor u Bijeljini nije odavno preuređivan...

Kardinal Puljić je tih dana još bio pod dojmom prepirke sa izvjesnim krugovima unutar svoje Crkve koji su se bavili mišlju da Agrokoru i Jani ponude ekskluzivan ugovor za dobavljača svete vodice. Tu su bile još i unosne varijante sa novim tehnologijama ispovijedi preko iPhonea koja su propale jer se vražja stvar još nije primila u ovoj siromašnoj zemlji ali pivo... OK, vino, krv Isusova i sve to ali nigdje Biblija nema ništa protiv piva... A ovo nije slučaj kao kad je ona pekara nudila grdnu lovušu da se njeno ime ubaci u Očenaš pa da to izgleda ''...kruh naš svagdanji pekare te-i-te daj nam danas...'', ti su bili stvarno otišli predaleko ali ovo sa ovim pivarima... Na koncu, trapisti su donijeli pivo u ove krajeve i to bi im bilo priznanje... Ipak toliki milijuni nisu za odbaciti u današnje doba nejednakopravnosti...

U najvećoj moralnoj dvojbi bio je, pak, muftija Smajkić. Hem je ovo bilo u suprotnosti sa svim što Islam nalaže hem nije mogao ništa reći bez konsultacija sa svojim šefom, reis-efendijom Cerićem. Da je ne znam ti kakva para u pitanju – đe ćeš, bolan, pivu u džamiju?!?!? Jest' to 20-25 miliona eura ali... Piva, bolan! Još neka hem vlaška hem komunjarska sa crvenom zvijezdom!!! Nakon toga još samo nek Željka Komšića izaberu za reisa i da zvanično počne kijamet... Golema je to para, možeš reisu po jedan dvor napravit' da ima i u Tuzli, Mostaru i Bihaću da ima đe prenoćit' kad je musafir ali... Piva!!! Al' opet, možda ima kakav taj bezalkoholni Heineken pa bi se to možda i moglo... Ili onako kao što se reklamiraju kad je utakmica negdje gdje se ne smiju reklamirati pa metnu ono Star Expirience na reklamu... Milioni su tu u pitanju, bolan...


''Oprostite još jednom, molim Vas, znate kako je sa šefovima...'', najiskrenije se ispričavao gospodin Van der Brouwer ulazeći u prostoriju i spremajući mobilni telefon u džep sakoa, ''Nego, dopustite da završim... Naravno, mi iznad svega poštujemo vaše osjećaje i principe i svjesni smo moguće osjetljivosti situacije i niti na kraj nam pameti nije da Vas vrijeđamo i kompromitiramo nudeći vam novac izravno. Naime, kao društveno odgovorna kompanija koja cijeni vrijednosti zajednice a i u skladu sa svim za što se Vi zalažete mi smo kanili tih 38 miliona € utrošiti na sadržaje koji osjetno nedostaju ovoj zajednici i za koje UN kaže da ih je potrebno unaprijediti kao što su vrtići, porodilišta, dječja igrališta, sportski tereni, škole, bolnice, kulturne ustanove... Znam da ne mogu računati na vaš trenutan odgovor ali kako Vam se sada, u svjetlu ovih saznanja čini cijela stvar?'' ljubopitljivo je podigao obrve i nasmiješio se gospodin Edwin Van der Brouwer, predstavnik kompanije Heineken.

Članovi Međureligijskog vijeća su se tek ovlaš zgledali i sa prijezirom ga pogledali:
''Gospodine Edwine, ponuda o kojoj govorite je neprihvatljiva i ne vjerujemo da bi ijedan od nas o njoj razmislio ama ni sekunde jedne. To što ste upravo predložili jednostavno ne dolazi u obzir.''

[shecher]

je li ovo istinit događaj?
(dodao sam very happy smajli)

[Ridjobrki]

Izvedite me na livadu i upucajte me.

[Chmoljo]

[shecher]

Samo nemoj Picarda

[arzuhal]

Ne branim hodže, i zato kažem svakom svačije, odnosno svatko če ponaosob odgovarati za svoja djela.

I slažem se i ne. Ako pod odgovaranjem za djela misliš samo na ahiretski sud - onda se ne slažem, jer mora svako odgovarati i sad i ovdje, ukoliko je to moguće.
Dakle, ako ima nekih dokaza za nešto - treba ih iznjeti i postupiti u skladu sa njima. Ako nema, a govori se o nečemu, onda je to laž i potvora.
Treba sve raspakovati, što se tiče društva i društvenog djelovanja, da se zna i da bude jasno i očito.

Necemo daleko, i ne mislim otvarati neku temu i pri onome sto pisem nisam mislio na nekog odredenog pojedinca, niti mislim da sam nekog potvorio, ALI pošto si vec zauzeo neki stav da odgovorim.

Nigdje nisam cuo da se za klanjanje namaza dobija plata i zivi pofino od toga, da se učenje Kur'ana naplačuje itd. Dalje od toga me ne interesuje. Pred kojim sudom će ovi ljudi odgovarati ovdje na zemlji?

Znam, mora se od nečega živjeti itd, ali nemoj od njih praviti svece.

Možda nisi razumio intenciju mog posta. Nisam ni ja mislio da si ti mislio na nekog pojedinca ili potvorio nekog konkretno, govorim općenito (za sve): ako od 10 hodža imaju 2-3 koja nešto ne čine u skladu sa vjerom (ili u neskladu sa bilo čime sa čim bi trebalo da bude u skladu), onda treba da se to otkrije, razotkrije, da ne bi zbog njih nekoliko sve hodže bile ''jednake'', svi ovakvi i onakvi. O tome govorim. A ovo vrijedi za bilo koju struku u društvu.

[arzuhal]

Što se tiče tih famoznih dženaza, uz dodatak sedmice i četeresnice - o čemu se radi? Postoje neka pravila i propisi, kao i svugdje. Najviše novca koji se plaća za obavljanje dženaze ne ide za vjerski obred (ono što mi uobičajeno mislimo pod tim) nego za plaćenje mjesta ukopa, islamsko opremanje mejita (umrlog), u što spadaju gasul (kupanje umrlog), ćefini (odjeća u koju se umotava, komadi platna), tabut, bašluci...Sve ovo veze nema sa imamima i može to uraditi bilo ko ko je registrovan i to radi (po islamskim propisima). Recimo, u Sarajevu to rade dva pokopna duštva: Bakije i Jedileri. Jedileri djeluju pri IZ BiH (kao sastavni dio Medžlisa), a Bakije ne.

Hoces da kazes da kupanje umrlog, daske za tabut, basluke i cefini mogu kostati 800 KM?

Mjesto ukopa se posebno placa i nije u ovoj cifri.

Ono što ja, ustvari, hoću da kažem, ne braneći niti napadajući nekoga ili nešto a priori, je da želim jasnost, razvidnost, transparentnost...Dakle - kao što to svi mi možemo zahtijevati i u svakom drugom slučaju - hajde da vidimo koliko ko traži za dženazu (možda ima razlika od medžlisa do medžlisa), šta se sve plaća i koliko je to tačno, taksativno i jasno.
A onda ćemo braniti ili kritikovati ovo ili ono.

[Ridjobrki]

Samo da uspitam je li iko imao strpljenja čitati moj post.