Forum Klix.ba

trazeci nesto da te oraspolozim nasla sam i ovo: "Jok, vi ste." (Odgovor Željka Komšića, SDP, Bakiru Izetbegoviću, SDA, u programu FTV, na pitanje je li ikada sreo neprijateljskog vojnika.)

Kad si miran, sretan, volis sve ljude, sve ti lijepo - sjeti se: "I to ce proci"..

Kad si umoran od svega, ne znas kuda dalje - sjeti se: "I to ce proci"..

Na kraju je Smrt, Kraj -- i nista nije ni bitno ...


Univerzalna terapija za ovo stanje: "Umrijet cu svakako, pa jbg hajde da onda odigram ovo do kraja sa stilom"..

citadela wrote:Kad si miran, sretan, volis sve ljude, sve ti lijepo - sjeti se: "I to ce proci"..

Kad si umoran od svega, ne znas kuda dalje - sjeti se: "I to ce proci"..

Na kraju je Smrt, Kraj -- i nista nije ni bitno ...


Univerzalna terapija za ovo stanje: "Umrijet cu svakako, pa jbg hajde da onda odigram ovo do kraja sa stilom"..

pa ti gore tjesis od mene

ActionWoman wrote:

citadela wrote:Kad si miran, sretan, volis sve ljude, sve ti lijepo - sjeti se: "I to ce proci"..

Kad si umoran od svega, ne znas kuda dalje - sjeti se: "I to ce proci"..

Na kraju je Smrt, Kraj -- i nista nije ni bitno ...


Univerzalna terapija za ovo stanje: "Umrijet cu svakako, pa jbg hajde da onda odigram ovo do kraja sa stilom"..

pa ti gore tjesis od mene

Pa bila ovo utjeha ili ne, ovako jest ..

Radikalna terapija

citadela wrote:Kad si miran, sretan, volis sve ljude, sve ti lijepo - sjeti se: "I to ce proci"..

Kad si umoran od svega, ne znas kuda dalje - sjeti se: "I to ce proci"..

Na kraju je Smrt, Kraj -- i nista nije ni bitno ...


Univerzalna terapija za ovo stanje: "Umrijet cu svakako, pa jbg hajde da onda odigram ovo do kraja sa stilom"..

Smrt nije kraj..

ActionWoman wrote:

citadela wrote:Kad si miran, sretan, volis sve ljude, sve ti lijepo - sjeti se: "I to ce proci"..

Kad si umoran od svega, ne znas kuda dalje - sjeti se: "I to ce proci"..

Na kraju je Smrt, Kraj -- i nista nije ni bitno ...


Univerzalna terapija za ovo stanje: "Umrijet cu svakako, pa jbg hajde da onda odigram ovo do kraja sa stilom"..

pa ti gore tjesis od mene

I ja sam već dugo umoran,..... ne uspjevam napuniti baterije,...... a kako kad po čitav dan samo čitam i slušam crnjak. Prije par dana operem auto i skontam da mi je taj sat vremena bio najbolja terapija u posljednjih par mjeseci. Uspjeh, isključio se na sat vremena.

e da, talić me podsjeti...vec duze vrijeme ne pratim vijesti, na portalima ne citam novosti koje me ne zanimaju, znaci politika zdra'o. vec sam zaboravio ko su nam clanovi predsjednistva. informacije su svuda okolo, htio ti to ili ne cujes ih, ali ja ih vise ne registrujem kao sto sam prije. ranije sam se toliko interesovao da sam bio popizdio zbog sveg tog sranja isto kao da sam jadan mogao sta promjeniti. sada, sam okrenu list, jebo njih nek se guse u sopstvenim 'ovnima. radim kolko mogu, gledam da sto vise zaradim i da ovu krizu sto lakse prebrodim.

btw, neki dan mi covjek rece, sine ova godina je dobra kakva ce nam biti '12 i '13 i ja mu vjerujem. zato cuvajte zivce i suze za bolja vremena

BarbaDue wrote:e da, talić me podsjeti...vec duze vrijeme ne pratim vijesti, na portalima ne citam novosti koje me ne zanimaju, znaci politika zdra'o. vec sam zaboravio ko su nam clanovi predsjednistva. informacije su svuda okolo, htio ti to ili ne cujes ih, ali ja ih vise ne registrujem kao sto sam prije. ranije sam se toliko interesovao da sam bio popizdio zbog sveg tog sranja isto kao da sam jadan mogao sta promjeniti. sada, sam okrenu list, jebo njih nek se guse u sopstvenim 'ovnima. radim kolko mogu, gledam da sto vise zaradim i da ovu krizu sto lakse prebrodim.

btw, neki dan mi covjek rece, sine ova godina je dobra kakva ce nam biti '12 i '13 i ja mu vjerujem. zato cuvajte zivce i suze za bolja vremena

ti stvaaaaaaaaaarno najbolje tjesis

Ovo vala mozes procitati. Kratko je. Pise Muhamed Mesic (onaj sto govori 56 jezika.


"Nekad smo u novembru 2005. jedan jaran i ja, vrteći prstom po karti svijeta, otišli u Burkinu Faso. Burkina Faso je zemlja na zapadu Afrike, bez izlaza na more, puna dobrih, poštenih i nasmijanih ljudi. I htjeli smo mi tu Burkinu Faso obići uzduž i poprijeko, s malo vremena i još manje pare, od Bobo-Dioulassa u šumi na jugu do Gorom-Goroma u pustinji na sjeveru.

Do tog Gorom-Goroma se putuje autobusom. Autobus koji je (navodno) udoban i brz i klimatiziran i siguran i šta sve ne otkazan je, a jarana i mene su, nakon tri i po sata čekanja, dobri ljudi na kolodvoru brže-bolje odveli do drugog autobusa firme SOGEBAF, koji nit' je udoban, nit' je brz, nit' je siguran, al' je zato bio izuzetno srdačan. Prije samog polaska, u krilo smo obojica dobili po četiri-pet beba, da ih pridržimo. Beba koju par sedmica poslije rođenja pridrži nassara (a taj nassara je, helem, najobičniji bijelac) će u životu biti sretna. Jednu su nam bebu ubacili kroz prozor, pa smo je prije polaska autobusa brže-bolje vratili.

Bunkera za stvari nema. Bunker je na krovu. Malo-malo nas na putu zaustavljao carinik, koji bi se popeo na krov, rovio po vrećama zavezanih stvari, ugledao jarana i mene, viknuo "Bonjour!" s krova, sišao da se rukuje, i ponovo popeo na krov. Uz put smo jeli jareće pečenje. Masno, puno pustinjskog pjeska, golim rukama, ali preukusno. Kad je pao mrak, pokazalo se da činjenica da autobus ima svjetla koja ne funkcionišu nije baš ohrabrujuća. Umalo smo se prevrnuli, i to dvaput. Što skoro i da nismo primijetili - cijelo vrijeme je neko od putnika sjedio kraj nas (između nas, s nama, pored nas - geometrija je u Africi relativna kategorija) i ispitivao nas. O svemu, vrlo iskreno i otvoreno. Autobus, daklem, nije bio vožnja; vožnja su puno više bili ljudi u autobusu i oko njega.

Jutros u (udobnom, brzom, klimatiziranom, presigurnom) metrou prepunom namrgođenih bečkih faca čitam u knjizi o Burkini Faso kako je firma SOGEBAF notorno poznata po nesrećama, prevrtanjima i pokvarenim autobusom. Čitam s osmijehom, i sjećam se riječi svog austrijskog saputnika: "da smo se prevrnuli, bar bismo se prevrnuli sretni."

Umoran od noci, slomljen od zivota, na mome odelu tragovi od kise.

Da. Umorna sam. Kao sto neko vec pomenu, toliko umorna da mi se ne da ni pisati o svim tim losim stvarima koje me smaraju skoro svakodnevno... Nekako nastojim pronaci "nesto" dobro jos uvijek u svemu, ali ne znam do kada, jer je i tog "dobro" sve manje i manje...Cudno neko vrijeme, jos cudniji ljudi...

Konsekventno

ActionWoman wrote:Ovo vala mozes procitati. Kratko je. Pise Muhamed Mesic (onaj sto govori 56 jezika.


"Nekad smo u novembru 2005. jedan jaran i ja, vrteći prstom po karti svijeta, otišli u Burkinu Faso. Burkina Faso je zemlja na zapadu Afrike, bez izlaza na more, puna dobrih, poštenih i nasmijanih ljudi. I htjeli smo mi tu Burkinu Faso obići uzduž i poprijeko, s malo vremena i još manje pare, od Bobo-Dioulassa u šumi na jugu do Gorom-Goroma u pustinji na sjeveru.

Do tog Gorom-Goroma se putuje autobusom. Autobus koji je (navodno) udoban i brz i klimatiziran i siguran i šta sve ne otkazan je, a jarana i mene su, nakon tri i po sata čekanja, dobri ljudi na kolodvoru brže-bolje odveli do drugog autobusa firme SOGEBAF, koji nit' je udoban, nit' je brz, nit' je siguran, al' je zato bio izuzetno srdačan. Prije samog polaska, u krilo smo obojica dobili po četiri-pet beba, da ih pridržimo. Beba koju par sedmica poslije rođenja pridrži nassara (a taj nassara je, helem, najobičniji bijelac) će u životu biti sretna. Jednu su nam bebu ubacili kroz prozor, pa smo je prije polaska autobusa brže-bolje vratili.

Bunkera za stvari nema. Bunker je na krovu. Malo-malo nas na putu zaustavljao carinik, koji bi se popeo na krov, rovio po vrećama zavezanih stvari, ugledao jarana i mene, viknuo "Bonjour!" s krova, sišao da se rukuje, i ponovo popeo na krov. Uz put smo jeli jareće pečenje. Masno, puno pustinjskog pjeska, golim rukama, ali preukusno. Kad je pao mrak, pokazalo se da činjenica da autobus ima svjetla koja ne funkcionišu nije baš ohrabrujuća. Umalo smo se prevrnuli, i to dvaput. Što skoro i da nismo primijetili - cijelo vrijeme je neko od putnika sjedio kraj nas (između nas, s nama, pored nas - geometrija je u Africi relativna kategorija) i ispitivao nas. O svemu, vrlo iskreno i otvoreno. Autobus, daklem, nije bio vožnja; vožnja su puno više bili ljudi u autobusu i oko njega.

Jutros u (udobnom, brzom, klimatiziranom, presigurnom) metrou prepunom namrgođenih bečkih faca čitam u knjizi o Burkini Faso kako je firma SOGEBAF notorno poznata po nesrećama, prevrtanjima i pokvarenim autobusom. Čitam s osmijehom, i sjećam se riječi svog austrijskog saputnika: "da smo se prevrnuli, bar bismo se prevrnuli sretni."

nisam, rijetko mi se desi da padnem ispod 60-70% vrhunskog raspolozenja, ako mi se to nekad i desi nadjem nacin da se vratim u rekordno kratkom roku. Za sad fercera, vidjet cemo dokle i kako.

naja22 wrote:Smrt nije kraj..

Kada sam rekao kraj, mislio sam na kraj ove igre ... Zato i rekoh, odigraj sa "stilom" ovu igru da bi mozda dobio dobre karte za sljedecu.

BarbaDue wrote:vec duze vrijeme ne pratim vijesti, na portalima ne citam novosti koje me ne zanimaju, znaci politika zdra'o. vec sam zaboravio ko su nam clanovi predsjednistva. informacije su svuda okolo, htio ti to ili ne cujes ih, ali ja ih vise ne registrujem kao sto sam prije. ranije sam se toliko interesovao da sam bio popizdio zbog sveg tog sranja isto kao da sam jadan mogao sta promjeniti. sada, sam okrenu list, jebo njih nek se guse u sopstvenim 'ovnima. radim kolko mogu, gledam da sto vise zaradim i da ovu krizu sto lakse prebrodim.

Najjace mi je kad se krene prosipati suplja prica u smislu "umoran sam od svega, eto zbog stanja u drustvu, u drzavi, opca kriza, recesija, nezaposlenost, ovo, ono..." ..

Dajte ba, sta vam je, o cemu se ovdje prica... U prirodi covjeka je da ga boli cuna za to "opce stanje" i svako se primarno brine o sebi, svojim potrebama i problemima i potrebama i problemima onih koji su u "krugu od nekoliko metara" oko njega (osim u stanju opce, kriticne opasnosti za to drustvo, sto se opet svodi na isto) ... Ako si ti zaposlen i imas siguran, dobar posao, nece te toliko pogadjati sto je stopa nezaposlenosti presla 40 % ... Ako si sit i ako su siti oni oko tebe, nece te toliko pogadjati sto je u svijetu nekoliko stotina miliona gladnih .. Ako si zdrav, nece te toliko pogadjati toliki postotak bolesnih itd. Bitno je ovo "toliko", jer:

Mijesaju se stvari... Tema je naslovljena tako da upucuje na neku apatiju, beznadje, razocaranost da ne kazem ocaj, depresiju itd.. Nikoga, ali nikoga nece opce lose i tesko stanje u drustvu, drzavi, svijetu dovesti do ovoga gore navedenog, sve dok to ne bude imalo direktni odraz na njegove potrebe, teznje itd. Glad, nezaposlenost, teska ekonomska situacija --okej, djeluje to na svakoga, ljudi smo ... Pogodi te na neki nacin kad cujes o tome : opet, svakoga vise pogodi neka licna, "teska" prica o nekome, nego neki statisticki podatak ... Ali nece te to baciti u neku apatiju, depresiju ...

"Umoran od svega" -- ima tezinu, iskljucivo se veze za licno..

ma jok ba od cega cu biti umorna evo vidi koja su doba svi hrcu u 16 a ja irgatim nejmam kad biti umorna

immuno wrote:ma jok ba od cega cu biti umorna evo vidi koja su doba svi hrcu u 16 a ja irgatim nejmam kad biti umorna

Je li to mozda ucis, kao ja?

ne mozes biti umoran zbog svoje djece , a nasa buducnost, u govnima smo i sranjima i pa sta ?
gutati govna necu!...
promijeni nesto , ako ne zbog sebe ? bar zbog svoje djece
aktiviraj se i bori u svojoj zajednici ma kako te ludim smatrali, jer se za slobodu napokon boris ..
ispijanje kahva i pive uz mezu nece nas napraviti pametnijim
vrijeme je
stvarno je vrijeme , to se desava .. ugasite TV ..
mislite da je to realnost ? i Holivudski filmovi uz Koka -Kolu ?

citadela wrote: Dajte ba, sta vam je, o cemu se ovdje prica... U prirodi covjeka je da ga boli cuna za to "opce stanje" i svako se primarno brine o sebi, svojim potrebama i problemima i potrebama i problemima onih koji su u "krugu od nekoliko metara" oko njega (osim u stanju opce, kriticne opasnosti za to drustvo, sto se opet svodi na isto) ... Ako si ti zaposlen i imas siguran, dobar posao, nece te toliko pogadjati sto je stopa nezaposlenosti presla 40 % ... Ako si sit i ako su siti oni oko tebe, nece te toliko pogadjati sto je u svijetu nekoliko stotina miliona gladnih .. Ako si zdrav, nece te toliko pogadjati toliki postotak bolesnih itd.

Upravo tako balkanci i razmišljaju sebično.

Međutim, kada u jednom društvu svaki čovjek gleda samo svoj lični interes kao u našem, ljudi se otuđuju jedni od drugih i tako postajemo usamljeni. Dok god budemo gledali samo svoj suženi lični balkanski interes bit ćemo usamljeni, sami i umorni.

Prije rata smo bili društvo sretnih ljudi jer smo živjeli u društvu koje je pored svoga ličnog gajilo kod ljudi osjećaje za socijalu i stvari od zajedničkog interesa. Zajednički interes je prioritetno i lični ali to većina ne konta, jer sam pojedinac otuđen od drugih ne može biti sretan koliko god imao novca živeći pored svih drugih koji su nesretni.

Umorni smo jer zbog našeg balkanskog mentaliteta sve nam se svodi na lični suženi interes. Zbog toga smo usamljeni, očajni, nesretni i slabi jer se ponavljam radi ličnog interesa otuđujemo jedni od drugih.

Psihopate vješto koriste ''otuđenje čovjeka od čovjeka'' uništavajući sve one vrijednosti koje smo zajednički gradili decenijima, posebno ljudske vrijednosti, jer vuk lako pojede ovcu koja je usamljena i van stada.

cudo jos nema tome zdravkovica postavljenog.

vlada neka kolektivna depresija.

djeco draga-koji vam je klinac glavu gore i naprijed--život pred vama.

evo pa pročitajte





Re: Zanimljiva pričica..? Ko je sretniji?
Postao/la Ridjobrki dana 22/12/2011 08:49

Zanimljiva tema, o ovome često razmišljam pa hajde da koju škrabnem uz jutarnju kahvu...

Prvo, ja se ne nalazim ni u jednom od ove dvojice - prvi je više skeptik nego pesimista a drugi je naivna prostodušna budala. Ja sam neki surovo realan lik, optimističan sam u pogledu predviđanja razvoja stvari i uvijek se nadam najboljem a pesimističan u smislu da uvijek nastojim imati varijantu B u slučaju da stvari ne idu baš onako kako bih ja volio/htio/želio.

Konkretno - da ja dobijem hrpu onih okruglih konjskih govana a nadao sam se vlakiću bio bih razočaran ali bih rekao "ok, nije vlakić ali daj da vidimo jesu li ova govna čemu" i vjerovatno bih se nakon pola sata igrao i zabavljao boćanjem lopticama od konjiskih govana.

Ništa nije samo po sebi razlog ni za sreću ni za tugu, neko nađe razlog da u svakoj sreći nađe nešto crno a neko opet i u crnjaku nađe neku sitnicu koja će mu navući osmijeh na lice. Preživio sam rat, imam nekih dosta teških životnih iskustava ali sada kad se osvrnem na to kažem da bih izdržao i gore stvari i ne kontam kako ljudi ne nauče izvlačiti pouke i kako uporno padaju na životnim sitnim ispitima. Kako nađu razlog za biti nesretan???

Primjer, moj kolega zakeralo nezadovoljan ležajem na kojem je prenoćio i vazdan priča o tome. Ja sam prvu godinu rata spavao u skloništu na napuhanom dušeku za plažu preko kojeg je bila deka prostrta i nakon toga je sve dobro. Ne zato što se ja zadovoljavam malim nego zato što je sve poslije toga nešto što treba cijeniti. A ne cijenimo ništa.

U zadnjih par godina se rješavam takvih ljudi i sklanjam ih iz svoje blizine. Jednostavno, loše raspoloženje je prelazno i ja ne mislim da je smisao mog života da te životne trollove puštam da meni uskraćuju ljepotu života i truju me negativnom energijom. Ne dopuštam prenemaganje u svojoj blizini. Ako neko ima pravi problem tu sam da uskočim i zadam se da to riješimo ali da će meni neko iz dana u dan trollati život glupostima - neće. Oprez, ne govorim ljudima sa pravim životnim iskušenjima i problemima nego o onom tipu ljudi koji na primjer kad su žedni kukaju kako su žedni a kad se napiju vode ne kažu elhamdulillah, super, sad je sve taman nego joj kako sam ja bio žedan a meščini da ću opet biti a kao da me malo i glad hvata... Ma sisaj ga, govedo, idi materi pa njoj kukaj! Takvi ljudi su nepouzdani i neupotrebljivi i bolje ti je ne imati prijatelje nego imati takve.

Sreća je stvar ličnog izbora i pristupa. Sreća je stvar čovjekove otvorenosti prema životu. Sreća je stvar želja i strahova i kod nas je šteta da je narod toliko ubijen u pojam i raspamećen da je nemoguće da bude sretan upravo iz razloga što je prestrašen i natjeran da bude zatvoren. Mi smo ciljano prestrašeni i natjerani da se povlačimo u svoje školjke i to nije slučajno ali to nas ne opravdava. Bog nam je dao razum, Bog nam je dao srca i na nama je da ih koristimo bez obzira na sve.

Moja rahmetli majka Habiba je osoba koju jako često citiram a znala je reći "vazda bude bolje neg što insan misli". Meni je to kad sam bio mali zvučalo besmisleno jer ne može biti bolje ako sam ja dobio hrpu konjskih govana umjesto vlakića ali život nauči neke stvari... Uvijek bude bolje nego što insan misli jer:
a) stvarno se desi da se stvari nekako sjajno raspletu
b) nema toga što insan ne može podnijeti i tek u teškim iskušenjima pronađemo snagu koje ne bismo ni bili svjesni

Kao što Krleža napisa:

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo
Pak ni vezda ne bu da več nekak ne bu

Nikad nije bilo da nije nekako bilo pa vala neće ni sad biti da neće nekako biti, jebat' ga... Život je putovanje, stvari/ljudi/događaji dođu i prođu i ništa nije vrijedno straha i srkleta. Sve prije ili kasnije dođe na svoje, sve se preživi i ono što si uradio je uvijek bolje od onog što nisi uradio. Najgore je sjediti i biti sporedan lik u filmu svog života.

Toliko u ovoj jutarnjoj propovijedi, pozdravlja vas velečasni Ridjobrki

K'o što mi neki dan jedan pametan čovjek reče:

SVE DOBRO JE PRED NAMA...

muha_sa wrote:evo pa pročitajte



Toliko u ovoj jutarnjoj propovijedi, pozdravlja vas velečasni Ridjobrki
[/b]

zna naskrabat ovaj Ridji, brkovi mu vazda frckavi bili