Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Not My Idea wrote:
kontam ali opet, to i jest majka. i bolje je da uvijek stiti svoje dijete, naravno treba bit razuman al bolje i to nego one lude mame koje nadju novog muza pa dijete pada u drugi plan, uhvati iz neka luda zaljubljenost pa dozvoljava novom muzu i da drekne na dijete il da ga osamari...
krenuli smo u drugu temu al eto, nek smo malo prozborili
Sad cu ja malo zakomplikovati stvar, pa te pitati zashto se ide toiko u krajnosti?!
Zashto shamar drugog chovjeka vishe boli od shamara oca?! Da me se ne napadne odmah, moram reci da oba shamara imaju odgojnu funkciju.
zato sto ce taj "drugi covjek" djetetu uvijek biti to-drugi covjek. kolko god se to zvalo ocuh, to je jedan stranac koji je usetao u neciji zivot, izborom njegove mame i dijete mu nikad nece dozvolit prava koja ima njegov pravi otac.
na kraju krajeva i zasto bi? pa svima smeta samar vlastitog roditelja kamoli tamo nekog ko ti se ubaci u zivot bez tvog pitanja i tvoje volje.
to je odnos koji se ne moze opisat, vidim da je tebi nepoznat i ja ti od srca zelim da ti do kraja zivota i ostane takav
jasno je da taj "neko" to dijete ne može voljeti kao svoje i ako je normalna osoba i normalno se ponaša, zašto bi postojao osjećaj krivice. Majka očekuje da partner samo prihvati njeno dijete, a ne da se ponaša kao da je njegovo. Jadno mi je samo što neko uopšte ne bi bio sa ženom koja ima dijete, kao da je ona......bezvrijedna....
_Sarajka wrote:Najveći problem je svakako moj odnos prema tuđem djetetu.Imala bi vjerovatno osjećaj krivice često, pogotovo kad bi, ako bi došla moja sopstvena djeca sa partnerom.Što onda ?Kako pravedan biti u takvoj prilici ?Kako ne zakinuti u ljubavi ono "tuđe" i ako zakineš uvijek krivica, kako je to nepošteno.
A zasto zauzimati ulogu majke tudjem djetetu? Ja mislim da je od izuzetne vaznosti sagraditi neki fin odnos sa djetetom, nikako uzimati ulogu majke (isto vazi i za oca).
Pa i ako ne zauzmeš ulogu majke, neminovno to dijete će biti dio tvog života sa partnerom.Provodićete vrijeme skupa, logično da će se problemi pojavljivati s vremena na vrijeme.Kakav god odnos napraviš, pitaš se uvijek jel to to ?Ustvari nemam nikakvog iskustva samo iznosim mišljenje sa svog stanovišta nekog.
Not My Idea wrote:
zato sto ce taj "drugi covjek" djetetu uvijek biti to-drugi covjek. kolko god se to zvalo ocuh, to je jedan stranac koji je usetao u neciji zivot, izborom njegove mame i dijete mu nikad nece dozvolit prava koja ima njegov pravi otac.
na kraju krajeva i zasto bi? pa svima smeta samar vlastitog roditelja kamoli tamo nekog ko ti se ubaci u zivot bez tvog pitanja i tvoje volje.
to je odnos koji se ne moze opisat, vidim da je tebi nepoznat i ja ti od srca zelim da ti do kraja zivota i ostane takav
Brzash sa zakljuchcima, pa ne bih nastavljao ovu prichu, jer se plashim da cesh dobiti nagon da me ubijesh ako ti kazhem da znam par ljudi koji rodjenog oca ne bi htjeli vidjeti nikad u zhivotu, a ochuhu dizhu spomenik za sva vremena.
meni nije jasno nesto...zasto je "strasno" da tajdrugi covjek pokusa biti nesto najblize ocu tom djetetu?
sta je lose u tome?
pa otac zeli samo najbolje svom djetetu....zar ne bi trebalo teziti takvom odnosu i muskarcu?!
Uzmimo da to dijete živi sa mnom.Jer je tema samohrani otac/majka.Znači ne razvedeni.Dijete i njegov odgoj je samim time i moj problem.Kao što rekoh, kad dođu vlastita djeca sigurno se tu uloge zakompliciraju, rađa se ljubomora i sl.
natascha wrote:
Slažem se da kod nas stvarno vlada ovako mišljenje, NAŽALOST. Kao što sam rekla, većina samohranih majki koje poznajem su uspješne, znaju šta hoće, nijedna nije za žaliti, osim što su sve nažalost SAME. I nekako mi izgleda da im se stvarno ne daje dovoljno šanse, a mislim da bi trebalo....
da majke snize kriterije,....
i po cemu zakljucujes da vecini tih uspjesnih, pretpostavljam ekonosmki stabilnih majki je potreban stalni muskarac?
Zato što većina muškaraca njima prilaze sa prvotnom namjerom da joj ne bude stalni muškarac, nego onako.......a kao da one nemaju potrebu da imaju nekoga da ih voli, pazi, mazi....
_Sarajka wrote:Uzmimo da to dijete živi sa mnom.Jer je tema samohrani otac/majka.Znači ne razvedeni.Dijete i njegov odgoj je samim time i moj problem.Kao što rekoh, kad dođu vlastita djeca sigurno se tu uloge zakompliciraju, rađa se ljubomora i sl.
Sve je to od situacije do situacije,....nema pravila u odgoju vlastite djece pa ni u odgoju tuđe djece.
Ljubomora se mora nečim hraniti,ne rađa se ona sama od sebe....
burek_in_space wrote:
Brzash sa zakljuchcima, pa ne bih nastavljao ovu prichu, jer se plashim da cesh dobiti nagon da me ubijesh ako ti kazhem da znam par ljudi koji rodjenog oca ne bi htjeli vidjeti nikad u zhivotu, a ochuhu dizhu spomenik za sva vremena.
i drago mi je da znas...i drago mi je da postoje djeca tako zahvalna svom ocuhu, sto je normalno i ljudski, naravno-po zasluzi...
nas dvoje bas idemo iz krajnosti u krajnost-od samara do dizanja spomenika
taman posla da te ubijem... bas mi je fino cut kako ljudi razmisljaju, neka malo i diskusije na forumu...
jos da te ubijem sto bi to rekao...
Ma.Le.Na wrote:meni nije jasno nesto...zasto je "strasno" da tajdrugi covjek pokusa biti nesto najblize ocu tom djetetu?
sta je lose u tome?
pa otac zeli samo najbolje svom djetetu....zar ne bi trebalo teziti takvom odnosu i muskarcu?!
Na ovu bi temu jedna forumasica mogla najbolje da odgovori, steta sto je banirana, helem, niko ne osporava odnos najblizem ocu, lijepo je kad ljudi djete prihvate kao svoje, ali taj se odnos ipak gradi vremenom, i ne smije biti nametnut. Shkakljiva tema...
_Sarajka wrote:Uzmimo da to dijete živi sa mnom.Jer je tema samohrani otac/majka.Znači ne razvedeni.Dijete i njegov odgoj je samim time i moj problem.Kao što rekoh, kad dođu vlastita djeca sigurno se tu uloge zakompliciraju, rađa se ljubomora i sl.
Sve je to od situacije do situacije,....nema pravila u odgoju vlastite djece pa ni u odgoju tuđe djece.
Ljubomora se mora nečim hraniti,ne rađa se ona sama od sebe....
Shvatam ja to, samo mislim da većina ljudi nije u stanju voliti tuđe dijete kao sopstveno.Polazim prvo od sebe znači, možda zvuči sebično, ali ubijeđena sam da je tako.I onda taj prijateljski odnos(koji pominješ) kad jednom bude narušen, teže je popraviti sigurno, nego kad popravljaš odnose sa vlastitim djetetom.A neminovno je da se odnosi moraju zakomplicirati i narušavati u porodici ponekad.Ja mislim da toj ulozi nisam dorasla.Možda nekad, ali trenutno ne.Nažalost.
Ma.Le.Na wrote:meni nije jasno nesto...zasto je "strasno" da tajdrugi covjek pokusa biti nesto najblize ocu tom djetetu?
sta je lose u tome?
pa otac zeli samo najbolje svom djetetu....zar ne bi trebalo teziti takvom odnosu i muskarcu?!
Na ovu bi temu jedna forumasica mogla najbolje da odgovori, steta sto je banirana, helem, niko ne osporava odnos najblizem ocu, lijepo je kad ljudi djete prihvate kao svoje, ali taj se odnos ipak gradi vremenom, i ne smije biti nametnut. Shkakljiva tema...
Uostalom, djeca samohranih majki ili očeva se u normalnim uslovima i odnosima, kroz razgovor navikavaju na činjenicu da će majka odnosno otac jednoga dana naći nekoga i da nije u redu da ostane sama i to djeci vremenom postane normalno. Bitno je da roditelj time ne zapostavi dijete i mislim da onda sve nromalno funkcionira
Navikavaju OK, ali koliko i kad to prihvate kao cinjenicu, to je vec pitanje... Svako djete zeli da svoje roditelje vidi sretne (osim u porodici gdje je nasilje zastupljeno)
Ma.Le.Na wrote:meni nije jasno nesto...zasto je "strasno" da tajdrugi covjek pokusa biti nesto najblize ocu tom djetetu?
sta je lose u tome?
pa otac zeli samo najbolje svom djetetu....zar ne bi trebalo teziti takvom odnosu i muskarcu?!
Na ovu bi temu jedna forumasica mogla najbolje da odgovori, steta sto je banirana, helem, niko ne osporava odnos najblizem ocu, lijepo je kad ljudi djete prihvate kao svoje, ali taj se odnos ipak gradi vremenom, i ne smije biti nametnut. Shkakljiva tema...
Uostalom, djeca samohranih majki ili očeva se u normalnim uslovima i odnosima, kroz razgovor navikavaju na činjenicu da će majka odnosno otac jednoga dana naći nekoga i da nije u redu da ostane sama i to djeci vremenom postane normalno. Bitno je da roditelj time ne zapostavi dijete i mislim da onda sve nromalno funkcionira
Bitan je itekako i odnos partnera prema tom djetetu, a ne samo da ga majka ili otac ne zapostave.
_Sarajka wrote:
Shvatam ja to, samo mislim da većina ljudi nije u stanju voliti tuđe dijete kao sopstveno.Polazim prvo od sebe znači, možda zvuči sebično, ali ubijeđena sam da je tako.I onda taj prijateljski odnos(koji pominješ) kad jednom bude narušen, teže je popraviti sigurno, nego kad popravljaš odnose sa vlastitim djetetom.A neminovno je da se odnosi moraju zakomplicirati i narušavati u porodici ponekad.Ja mislim da toj ulozi nisam dorasla.Možda nekad, ali trenutno ne.Nažalost.
Ljudi vole usvojenu djecu,čije roditelje i ne poznaju,...kako bi tek voljeli tu djecu da znaju da ih je bar rodila osoba koju trenutno vole....
ali otom potom,...sve je to indivdualno,sto je najbolje niko nikog ne tjera ninasta,....jos bolje,cijenim ljude koji u startu kazu "ne mogu" nego da uniste zivot i tom djetetu i toj majci....
Zato što većina muškaraca njima prilaze sa prvotnom namjerom da joj ne bude stalni muškarac, nego onako.......a kao da one nemaju potrebu da imaju nekoga da ih voli, pazi, mazi....
ja prilazim da se upoznam 'ta ja 'nam 'ta ću ja biti za pola godine, a ne da znam šta će mi ona biti
_Sarajka wrote:
Shvatam ja to, samo mislim da većina ljudi nije u stanju voliti tuđe dijete kao sopstveno.Polazim prvo od sebe znači, možda zvuči sebično, ali ubijeđena sam da je tako.I onda taj prijateljski odnos(koji pominješ) kad jednom bude narušen, teže je popraviti sigurno, nego kad popravljaš odnose sa vlastitim djetetom.A neminovno je da se odnosi moraju zakomplicirati i narušavati u porodici ponekad.Ja mislim da toj ulozi nisam dorasla.Možda nekad, ali trenutno ne.Nažalost.
Ljudi vole usvojenu djecu,čije roditelje i ne poznaju,...kako bi tek voljeli tu djecu da znaju da ih je bar rodila osoba koju trenutno vole....
ali otom potom,...sve je to indivdualno,sto je najbolje niko nikog ne tjera ninasta,....jos bolje,cijenim ljude koji u startu kazu "ne mogu" nego da uniste zivot i tom djetetu i toj majci....
Usvojeno dijete je dio zajedničke odluke sa partnerom ili dio neke moje odluke ako sam sama.Djeca se ne mogu mrziti, bar ja nisam osoba koja bih ih mrzila.No, kad sebe malo dublje preispitam, dolazim do nekih pitanja i situacija na koje nemam odgovora i ne znam kako bi reagovala.To je iskreno ono što mene najviše muči.Ne bi željela povrijediti ni nečije dijete, koje je ionako povrijeđeno razlazom roditelja, a nisam ni osobita glumica da bi svoje stvarna osjećaje prikrivala.Naravno negativne, ako bi ih bilo kroz život i probleme.
Ako neko na startu prhvati to dijete(ne kao svoje, nego se normalno ponaša prema njemu), ako prhvati da bude sa ženom koja ima dijete, onda bi valjda i odnos trebao biti normalan. Jer, zar bi majka bila sa čovjekom koji se ponaša kao da tog djeteta nema, ili je uslovljava "ili ja ili dijete", mislim da tu nema dileme. Znači, samohrani roditelji bi bili samo sa osobom koja normalno prihvata to dijete, barem s moje tačke gledišta.....
natascha wrote:Ako neko na startu prhvati to dijete(ne kao svoje, nego se normalno ponaša prema njemu), ako prhvati da bude sa ženom koja ima dijete, onda bi valjda i odnos trebao biti normalan. Jer, zar bi majka bila sa čovjekom koji se ponaša kao da tog djeteta nema, ili je uslovljava "ili ja ili dijete", mislim da tu nema dileme. Znači, samohrani roditelji bi bili samo sa osobom koja normalno prihvata to dijete, barem s moje tačke gledišta.....
natascha wrote:Ako neko na startu prhvati to dijete(ne kao svoje, nego se normalno ponaša prema njemu), ako prhvati da bude sa ženom koja ima dijete, onda bi valjda i odnos trebao biti normalan. Jer, zar bi majka bila sa čovjekom koji se ponaša kao da tog djeteta nema, ili je uslovljava "ili ja ili dijete", mislim da tu nema dileme. Znači, samohrani roditelji bi bili samo sa osobom koja normalno prihvata to dijete, barem s moje tačke gledišta.....
Dobro što je definicija normalnog prihvatanja ?
Učestovati u odgoju djeteta, školovanju i ostalim životnim situacijama ako ta veza bude ozbiljna ili nešto treće ?
Doći u situaciju da ponekad kazniš dijete, vječni strah kako će partner reagovati ili majka tog djeteta ?Mislim teško je razlučiti neke situacije i isključiti se te formirati drugarski odnos ako to dijete živi svakodnevno s tobom.
Ili ja griješim i previše analiziram ?:)
Zoya wrote:Previse analiziras. Kljuc je u partneru i kako on postavi sve, dakle odnos sa svojom bivsom curom/majkom, djetetom i tebe.
Ključ je u meni/tebi, ne u partneru.Koliko ima ustvari nesebičnih osoba na svijetu, da bi mogle jednako gledati na partnerovo dijete, kao na svoje sopstveno i postaviti se prema tom djetetu kao što bi se postavilo prema vlastitom.(u nekim težim životnim situacijama koje traže odluke, kazne i sl)
natascha wrote:Ako neko na startu prhvati to dijete(ne kao svoje, nego se normalno ponaša prema njemu), ako prhvati da bude sa ženom koja ima dijete, onda bi valjda i odnos trebao biti normalan. Jer, zar bi majka bila sa čovjekom koji se ponaša kao da tog djeteta nema, ili je uslovljava "ili ja ili dijete", mislim da tu nema dileme. Znači, samohrani roditelji bi bili samo sa osobom koja normalno prihvata to dijete, barem s moje tačke gledišta.....
Dobro što je definicija normalnog prihvatanja ?
Učestovati u odgoju djeteta, školovanju i ostalim životnim situacijama ako ta veza bude ozbiljna ili nešto treće ?
Doći u situaciju da ponekad kazniš dijete, vječni strah kako će partner reagovati ili majka tog djeteta ?Mislim teško je razlučiti neke situacije i isključiti se te formirati drugarski odnos ako to dijete živi svakodnevno s tobom.
Ili ja griješim i previše analiziram ?:)
Tu se slažem da je malo zafrkano razlučiti, ali evo npr učestvovati u odgoju ali ne na način da partner kažnjava dijete ili slično, nego da možda s majkom razgovara i skrene joj pažnju kako ne bi upropastio odnos sa njenim djetetom. Uostalom, po meni on ne bi bio odgovoran za postupke tog djeteta, nego sto posto odgovornost je na majci. a i što se tiče recimo školovanja, ako zajedno žive, zar nije normalno da se budžet dijeli. ne mora striktno za školovanje, valjda bi se troškovi dijelili svakako
