Forum Klix.ba

Bolan poraz u Lisabonu. Još je bolniji s obzirom da je ta utakmica, vjerovatno, bila posljednja za Elvira Rahimića. Odigrao je tri ciklusa kvalifikacija u dresu Bosne i Hercegovine. Ono što je pružio našoj reprezentaciji, zaista, nema cijenu.

Rahimić je 2007. godine debitovao za naš nacionalni tim pod vodstvom Fuada Muzurovića. Imao je tada 31 godinu. Mogao je sada ubjedljivo biti igrač sa najviše nastupa za našu reprezentaciju, da je "na vrijeme" debitovao. No, i ovako neprocjenjivo je ono što je pružio našoj selekciji.

Unio je snagu i sigurnost u naš vezni red. Nije bio jedan od onih koji su postizali golove, svojim potezima mamili uzdahe navijača. Bio je u sjenci takvih, a ipak odrađivao dosta teži dio posla. Iako je bio u tridesetim, trčao je najviše na terenu. Zaustavljao je napade protivničkih ekipa. Njegov nadimak koji je dobio u CSKA "Iron man" sve govori. Zaista, bio je kao od čelika.

Od Živinica, preko Slovenije i Austrije, do statusa legende u Rusiji

Put njegove karijere nije bio nimalo lak. Rođen je u Živinicama 4. aprila 1976. godine. Karijeru je počeo u svom rodnom kraju, u Slavenu, odakle je preselio u visočku Bosnu. Prvi put van granica Bosne i Hercegovine odlazi 1997. godine, kada prelazi u Interblock iz Ljuljane. U sloveniji se zadržao godinu. Baš kao i u Austiji nakon toga, gdje je nosio dres Vorwärts Steyra.

Iz Austrije 1999. godine odlazi u Rusiju. Oblači dres, danas superbogatog Anžija Mahačkale. Dvije godine je proveo u klubu na čijem je čelu danas Sulejman Kerimov. Uslijedio je prelazak u CSKA Moskvu. Tu je osvojio gotovo sve što se može osvojiti i stekao status legende. Od 2001. godine do danas odigrao je preko 250 zvaničnih utakmica u dresu moskovskog tima. Ima dvije titule ruskog prvenstva, šest Kupova i četiri ruska Superkupa. Najveći uspjeh u dresu CSKA ostvario je 2005. godine kada je osvojio Kup UEFA. U Lisabonu je tada pao Sporting.

Od 2007. godine do danas odigrao je 29. utakmica za našu reprezentaciju. Nije postigao nijedan gol. No, nije mu to ni zadatak bio. Odrađivao je lavovski posao na sredini terena. Igrao je tri ciklusa kvalifikacija, pod vodstvom Fuada Muzurovića, Miroslava Ćire Blaževića i još uvijek aktuelnog selektora Safeta Sušića. S obzirom kako je odigrao dvije utakmica baraža protiv Portugala, mogao bi sigurno još poslužiti našem nacionalnom timu. Bio je jedan od najboljih u Zenici i Lisabonu. No, izgleda da je na Stadionu svjetlosti odigrao posljednju utakmicu.

AzRimiRzA wrote:Al' boze trebao bi obrijati onu glavu, ili makar skratiti ono sa strane. Svaka mu cast, zao mi sto ide.

Acheron wrote:

AzRimiRzA wrote:Al' boze trebao bi obrijati onu glavu, ili makar skratiti ono sa strane. Svaka mu cast, zao mi sto ide.

Gdje ide?