IRIS 8 - Računar proizveden u BiH

[nosara]

Ali ja stvarno ne razumijem zašto ti tvrdiš da smo mi EI proglasili NASA-om. Stvarno nema logike, mi ovdje govorimo o jednom lijepom vremenu kada smo bili dio elektronske utrke i kada smo imali stručnjake koji su mogli sami napraviti računar. Da u dizajnu IRIS-a 16 jeste učestvovao stranac, ali u većini su tu bili naši ljudi i ja ne razumijem zašto se ti toliko bojiš tog Energoinvesta. Pa to je zaista bio gigant. Pogledaj samo njegova nekadašnja postrojenja u Srebrenici, nažalost kasnije se ta postrojenja pamte po nekim ružnim stvarima o kojima nećemo ovdje, ali da rata nije bilo ne sumnjam da bi EI i danas bio gigant.

koga cega ... ljudi ba sve ok ... jesu to bila ok vremena ... al samo spustimo loptu na zemlju ... ne kazem ja da je neko od vas od EI pravi NASU ... al ta prica niko ko mi ... to vrtimo 30 godina od cistacice do profesora koji su prosli korz EI... a takvih profesora sam se i previse nasluso ... mi smo tada znali namotati trafo, zalemiti par kondenzatora i otpornika... napraviti stampanu ploci i po njoj poredati tudji hardevr sa tudjim softwerom ... i sve to zapravo klonirati ... uz pomoc stranaca ...

Energoinvest je bio jedna od korporacija u bivsoj drzavi koje su se, kako-tako, s uspjehom nosile na svjetskom trzistu u svom segmentu... 55000 ljudi, sa kooperantima... Nije nasa, al' je bila naša...

Danas, ako hoces da radis u slicnoj firmi, moras emigrirat u kaliforniju...

Jos jedna sitnica... EI je bio orjentisan ka energetici, a ovo u vezi sa elektronikom je bio uspjeli eksperiment... Dakle, temelj za buducnost... Koju su sjebali osvjesteni koji danas ne mogu razvit ni kolo...

[notsure]

Vidim da sam fulao svojim prvim komentarom... mislio sam da je smisao teme radoznalost o jednom domaćem proizvodu, ali je izgleda diskusija o (ne)sposobnosti Bosanaca.
Istina je da smo '92. izgubili armiju pametnih, sposobnih i obrazovanih ljudi, koji su zemlju ostavili u ruke prepisivačima i hohštaplerima. Uvijek se sjetim jednog Bože koji sad živi u Sloveniji, a koji je '84 znao imitirati zvuk modema ustima, tako da mu s druge strane telefonske linije modem javi "Connect". Takvih ljudi danas u BiH ima jako malo i nisu u stanju doći do izražaja od silnih amidžića, tetića i stranačkića.
Zato smo tu gdje jesmo: copy/paste genereacije koje ne idu u školu da šta nauče nego samo da se dočepaju diplome, kako bi imali kakav-takav izgovor za zaposlenje u državnoj službi. U globalnoj ekonomiji nas tako zadugo nema, pa će i ovaj IRIS 8/16 ostati samo pusta uspomena na "mračna vremena socijalizma".

[So What!]

Vidim da sam fulao svojim prvim komentarom... mislio sam da je smisao teme radoznalost o jednom domaćem proizvodu, ali je izgleda diskusija o (ne)sposobnosti Bosanaca.
Istina je da smo '92. izgubili armiju pametnih, sposobnih i obrazovanih ljudi, koji su zemlju ostavili u ruke prepisivačima i hohštaplerima. Uvijek se sjetim jednog Bože koji sad živi u Sloveniji, a koji je '84 znao imitirati zvuk modema ustima, tako da mu s druge strane telefonske linije modem javi "Connect". Takvih ljudi danas u BiH ima jako malo i nisu u stanju doći do izražaja od silnih amidžića, tetića i stranačkića.
Zato smo tu gdje jesmo: copy/paste genereacije koje ne idu u školu da šta nauče nego samo da se dočepaju diplome, kako bi imali kakav-takav izgovor za zaposlenje u državnoj službi. U globalnoj ekonomiji nas tako zadugo nema, pa će i ovaj IRIS 8/16 ostati samo pusta uspomena na "mračna vremena socijalizma".

Dobro je da si se makar ispravio i potpisujem se na tvoj post.

[Hendrix]

Ovo doba više mi vidjeti nećemo u Bosni, danas vozite se magistralom a reklame fakulteta pored samo se redaju jedna za drugom, svaki zaseok će uskoro imati fakultet.
A što je meni strašno je da počinju klonirati i tehničke fakultete, budući inžinjeri jadna nam majka kakvu ćemo zemlju da pravimo.

EI je nekada bio stvarno gigant i skup pravih inžinjera i naučnika koji su rješavali konkretne probleme, ja danas gledam ljude kako CV pune lažima, kopiraju sa interneta tuđe radove te ih objavljuju na kongresima, potpisuju projekte koje i vidjeli nisu ali idu u CV, danas svi znaju i strani jezik sa google translate, sve neki nivoi znanja u pm a kada im uzmeš internet i google translate ne znaju ni pisnuti.

Možda smo nekada znali i samo namotati trafo da bi ga kopirali, ali danas mi ne znamo ni šta je trafo.

[atko]

Ovo doba više mi vidjeti nećemo u Bosni, danas vozite se magistralom a reklame fakulteta pored samo se redaju jedna za drugom, svaki zaseok će uskoro imati fakultet.
A što je meni strašno je da počinju klonirati i tehničke fakultete, budući inžinjeri jadna nam majka kakvu ćemo zemlju da pravimo.

EI je nekada bio stvarno gigant i skup pravih inžinjera i naučnika koji su rješavali konkretne probleme, ja danas gledam ljude kako CV pune lažima, kopiraju sa interneta tuđe radove te ih objavljuju na kongresima, potpisuju projekte koje i vidjeli nisu ali idu u CV, danas svi znaju i strani jezik sa google translate, sve neki nivoi znanja u pm a kada im uzmeš internet i google translate ne znaju ni pisnuti.

Možda smo nekada znali i samo namotati trafo da bi ga kopirali, ali danas mi ne znamo ni šta je trafo.

sve se ja to slazem ... danas je trafo ono jeftino iz kine ... diploma ono jeftino iz kiseljaka itd itd ... ako poredimo onda i danas ... onda je bilo zlatno u mnogo cemu ... ali samo malo demistifikacije tog onda ne skodi

[nosara]

Emerik Blum, je rođen 1911. godine, u skromnoj jevrejskoj porodici u Sarajevu. O bivšem gradonačelniku Sarajeva se ne zna puno jer nije bio eksponiran ni politički ni u profesionalnom ni privatnom životu. Nije davao puno intervjua ali koliko je on postigao za Jugoslaviju kao čovijek, inžinjer i menadžer može se reći puno o njemu.

Završio je češku školu, Tehnički Universzitet u Pragu, kao inžinjer elektrotehnike. Već u svojim dvadesetim godinama zajedno sa Oskarom Danom, Mesom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojnom Dimitrijevićem je pokrenuo Collegium Artistucum. 1941. godine je odveden u ustaški logor Jasenovac gdje je kao zatvorenik a i diplomirani inžinjer održavao električnu centralu ali isto gdje je i 1944. godine pokazao svoju neustrašivu sposobnost organizovajući uspješan bijeg iz tog logora užasa.

Poslije drugog svjetskog rata bio je načelnik u Ministarstvu idustrije i rudarstva u Bosni i Hercegovini, generalni inžinjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni director Direkcije za elektropriverdu Vlade FNRJ, pomoćnik ministara Elektroprivrede, predsjednik Komiteta za elektroprivredu…..ipak njegova blistava karijera počinje 1951. godine riješenjem vlade kada se osniva preduzeće Elektroprojekt od kojeg za nekoliko godina nastaje preduzeće ENERGOINVEST.

Rješenjem vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine iz 1951. godine osniva se preduzeće ”Elektroprojekt” koje će se baviti projektovanjem hidro- i termoenergetskih postrojenja u zemlji, a od 1. januara 1959. godine funkcioniše kao preduzeće ENERGOINVEST. Sve hidroelektrane su projektovane u biroima Elektroprojekta Energoinvesta: to su tri energetska sistema na: Neretvi, Vrbasu i Trebišnjici (HE Jablanica, Rama, Jajce I i II, Dubrovnik) a poslije i sve druge. Treba istaći izgradnju velike kupolne brane na Grančarevu od 183 metra, pa betonska brana na Neretvi od 85 metara – sa svjetskim afirmacijama. Tako i termo-biro je projektovao i izvodio radove i nadzor nad najvećim termoelektranama u BiH. Prva od njih je Kakanj sa 2 x 32 MW iz 1955. godine, a zatim TE Tuzla, Rtanj, pa u Indiji termoelektrane Kandla, Kanpur i Kalakot, a u Indoneziji: TE Makasar, Palembang i Medan. Biro za delekovode je projektovao i izgradio desetine hiljade kilometara dalekovod od 10 kilovolti do najvećih od 400 kilovolti.

Pored BiH i bivše Jugoslavije Energoinvestovi dalekovodi su prošarali neba Libije, Egipta, Etiopije, Zambije, Kenije, Sudana, Iraka, Irana, Kuvajta, Pakistana, Indonezije i drugih zemalja uz stotine trafostanica svih napona.

Energoinvest je izgradio u bivšoj Jugoslaviji prvi dalekovod Jajce-Zagreb 220 kV, a zatim sa svojim partnerima i energetski prsten od 400 kV u dužini od 3000 km. Jedan od najvećih visokonaponskih linija od 500 kilovolti, dug 450 km izgrađen je u Americi koji prolazi kroz tri američke države (Arizonu, Utah i Nevadu), s ukupnom konstrukcijom od 17000 tona i vrijednosti od 5,5 miliona dolara.

Kad se ima na umu da je ing. Emerik Blum bio onaj koji je krenuo da se izgrade kapaciteti – velikih industrijskih postrojenja, a u prvom planu aluminijski kombinat u Mostaru, kao i Tvornicu glinice u Zvorniku.

Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije – Džemal Bijedić je u Baćevićima kod Mostara 11. januara 1973. godine položio kamen temeljac Tvornici elektrolize kapaciteta 85000 tona sirovog aluminija, a 1975. godine puštena je ova velika tvornica sa godišnjom proizvodnjom 280000 tona glinice, za koju je potrebno obezbijediti 700000 boksita.

Sa tvornicom glinice u Zvorniku poljska vlada je potpisala ugovor o kupovini 1,2 miliona tona glinice, vrijedan 200 miliona dolara sa isporukama od 1976. do 1985. godine.

Ovo navodimo jer je Emerik Blum bio taj koji je uspostavio sa svjetskim firmama iz oblasti aluminija, a posebno poslovnu saradnju sa francuskom firmom ”PEŠINE” i predsjednikom kompanije gosp. Pjer Žuvenom.

Pored njegovih uspješnih povezivanja sa elektro-firmama iz Francuske, Emerik Blum je i odlikovan ”LEGIJOM VITEZA ČASTI” Francuske 1974. godine. Žalosno je da neki pojedinci danas svojataju ove velike Blumove i Energoinvestove uspjehe, a nije ih nigdje bilo kad su se ta preduzeća stvarala, posebno alu-kombinat u Mostaru.

Njegova je zasluga i stvaranje vlastitih kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako je izgrađena i tvornica TAT na Ilidži, elektro tvornica u Lukavici kod Sarajeva, tvornice u Doboju, Odžaku, Črnuču (Slovenija), Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima BiH i Jugoslavije.

Iz oblasti automatike poznata je njegova briga o stvaranju nekoliko uzornih tvornica iz ove oblasti.

Da bi postao Energoinvest ono što je bio uoči agresivnog rata protiv BiH, od nekadašnjih 120 inžinjera i tehničara iz 1952. godine, on je školovao, stipendirao i dobio stručnjake raznih tehničkih profila. Samo u 1968-1969. godini Energoinvest je stipendirao 1200 studenata, i to mašinskih, elektro, građevinskih i ostalih fakulteta, tako da se taj broj stalno povećavao na 1500, a kasnije na 3000 stipendija. Postoje arhivski podaci da je Energoinvest imao u svom sastavu oko 6000 inžinjera, tehničara, ekonomista, pravnika i drugih stručnjaka uoči agresivnog rata 1992. godine. Bila je stalna praksa preduzeća još od 1953. godine da se koriste specijalizacije naših stručnjaka u: Rusiji, SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim zemljama.

Još jedan interesantan poduhvat E. Bluma da se uvede mašinska obrada podataka sa digitalnim računarom GAMINA 30 i analogni računar PAČE 231 koji je u to vrijeme čudo daleke 1964. godine, a bio je i prvi u Bosni i Hercegovini. Isto tako on je shvatio da bosansko i jugoslovensko tržište usko uz povećani plasman energetske i serijske opreme pa je uzimao teške devizne kredite da bi otvorili 20 predstavništva sektora izvoza, a kasnije se taj broj stalno izvoznih punktova povećavao, od Meksika, SAD-a, arapskih zemalja, zatim bliskog i dalekog Istoka.

Izvoz trafo stanica, termoelektrana, dalekovoda, pa serijske opreme (armature, cjevovodi, niskonaponski i visokonaponski prekidači), a kao posebno oprema oklopljenih trafostanica za SSSR, Egipat, Irak i Iran, te atomski separatori za SSSR koji su se pokazali ne samo kao odličan ali i siguran proizvod koji je proizveden i tvornici termoaparata (TAT).

Treba spomenuti da je pred rat 1991. godine Energoinvest imao impozantnu sumu izvoza od 700 miliona dolara. Ovom je pridonijela Blumova orijentacija da se sa stranim partnerima otvaraju zajednička tvornička postrojenja kao u Meksiku, zatim Energo-GAR u Iranu, tvornica armatura ”DELTA” u Egiptu, zajednička preduzeća iz oblasti elektro i mašinske opreme, a posebno se ističe zajedničko preduzeće PETROLINVEST u Sarajevu sa francuskim partnerom ”TECHNIP” osnovano 1. januara 1970. godine, to je mješovito jugoslovensko-francusko preduzeće za projektovanje i izgradnju objekata u oblasti nafte i petrohemije.

E. Blum je u pravo vrijeme osjetio da se mora formirati ”Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju”, osnovao ga 1954. godine da bi formirao društvo za zavarivanje u BiH i školu zavarivanja. Laboratorij je priznat od jugoslovenskog ”LOYD-a” registra brodova, germanskog ”LOYD-a” i postao redovni član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Švedska firma ACEA-ATOM 1970. godine je zaključila ugovor sa Energoinvestovim insitutom za ispitivanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja – kakva je to bila referenca.

Teško je nabrojati sve kontakte koje je uspostavio E. Blum, ali navest ćemo samo neke. Posjeta iranskog cara Reza Pahlavia Energoinvestu 1966. godine u Sarajevu. Tad je Blum odlučio da se otvori predstavništvo Ei u Teheranu koje je postiglo niz izvoznih poslova sve do 1992. godine. Predsjednik vlade Poljske Pjotr Jarošević se sastao sa Blumom u Sarajevu 1971. godine. Energoinvest uspostavlja odlične veze sa sovjetskim rukovodiocima posjete u Sarajevu i Moskvi u kojima su učestvovali u više navrata: premijer Aleksej Kosigin, potpredsjednik vlade SSSR-a Arhipov. Sa predsjednikom moskovskog ”Atomenergoeksporta” Blum potpisuje ugovor o isporuci opreme za atomske centale u Rusiji. Uspostavlja odlične lične veze sa Robertom Maknamarom, predsjednikom Međunarodne banke za obnovu i razvoj.

Sa gospodinom Čarls-Šo, rukovodiocem američke konsultantske firme Mc-Kensey, Blum uspostavlja takve poslove koji pomažu Energoinvestu da dođe do nove organizacije u preduzeću, a posebno fundamentalne izmjene, a to je rezultiralo u strateškim poslovnim tačkama sa posebnom i punom odgovornošću rukovodećih lica za profit koji su odgovorni i koji izveštavaju E. Bluma. Ova Mc-Kensey-ova organizacija je radila sve od 1970. do 1992. godine. Gosp. Čarls Šo je otvoreno priznao da je u svom 30. god. radu naučio više od E. Bluma nego od mnogih direktora koji su rukovodili svjetskim korporacijama.

Kakvu je energiju imao E. Blum govori i to da su on i njegovi saradnici znali da prime visoke poslovne i političke ljude iz 30 a u nekim godinama i po 40 delegacija.

Posebno treba istaći daje on prihvatao od svojih saradnika i radnika sve ideje koje su bile za razvitak Energoinvesta.

Na kraju nismo mogli sve napisati o ovome privrednom vizionaru, ali bi bilo poželjno da se to učini radi mlađih kadrova i da se u potpunosti osvijetli lik E. Bluma.

Emerik Blum nije pripadao partijama. Emerik Blum se nikad nije eksponirao politički. Emerik Blum je u svom najvećem finansijskom procvatu živjeo i ponašao se skromno. A stvorio je najuspeješniju Jugoslovensku firmu, obrazovao hiljade ljudi, zaposlio hiljade ljudi, otvorio Jugoslaviju svijetu i svijet Jugoslaviji i pokazao koliko imamo potencijala kao narod i država. Emerik Blum je bio logoraš, antifašista, inžinjer, svijetski brilijantan menadžer i gradonačelnik.

U vrijeme najvećeg procvata Sarajeva Emerik Blum je bio gradonačelnik tog grada (1981. do 1983. godine). Emerik Blum je umro krajem juna 1984. godine nakon što je završio svoje poslijednje poslove u odboru za organizaciju 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. U tom pravom cvatu kao da je rekao “eto od mene dosta, odoh sad malo da se odmorim”.

Naš grad Sarajevo i Republika Bosna i Hercegovina nije se na adekvatan način odužila ovom velikom čovjeku. Dobio je jednu malu uličicu na Grbavici – Sarajevo, a sami radnici Ei dali jedan skroman spomenik ispred Ei.

Trebamo se nadati da će se ipak naći neko ko će vrednovati ono što je Emerik Blum učinio za grad Sarajevo i BiH.

Nije tema o Blumu, ali jeste o "blumovcima"... Ko zna, shvatice...

[So What!]

Kakva impresivna biografija, ne mogu vjerovati. Na internetu sam provjerio, nekoliko izvora je potvrdilo sve navode koji stoje u ovom tekstu. Zaboravljeno je staviti da u Češkoj postoji udruženje studenata koje se zove Emerik Blum. On je definitivno bio Jack Welch ovih prostora. Znao sam kakav je gigant bio Energoinvest, ali kada sam vidio sve ovo zaprepastio sam se.

[nosara]

Kakva impresivna biografija, ne mogu vjerovati. Na internetu sam provjerio, nekoliko izvora je potvrdilo sve navode koji stoje u ovom tekstu. Zaboravljeno je staviti da u Češkoj postoji udruženje studenata koje se zove Emerik Blum. On je definitivno bio Jack Welch ovih prostora. Znao sam kakav je gigant bio Energoinvest, ali kada sam vidio sve ovo zaprepastio sam se.

DANI: Bivsim velikim sistemima crno se pise?

MATIC: Prvo, nema vise velikih sistema. Svi su oni ispod 10% svog predratnog obima. Recimo, Energoinvest je prije rata zauzimao cetvrtu poziciju u Jugoslaviji, imao je ukupni prihod 2,5 milijarde dolara, i bio je na dnu druge lige evropskih preduzeca. Pazite, na dnu druge lige evropskih preduzeca sa 2,5 milijarde prodaje. Danas imate preduzeca koja imaju 400 milijardi dolara ukupnog prihoda, ima ih nekoliko koji imaju 200-250 milijardi, itd., prema tome, to su velika preduzeca. Ovih nasih 2,5 milijarde, to je bilo dno druge lige. Medjutim, to je ipak bilo respektabilno preduzece, konkurentno sposobno u svijetu, izvozilo je preko 700 miliona dolara u preko 50 zemalja. Niko nije tamo to na lijepe oci kupovao, to je bilo konkurentno sposobna roba. Ta preduzeca su ratom razorena i svedena na manje od 10% svojih obima. Dakle, ne moze se vise govoriti o velikim preduzecima. To su sad srednja preduzeca u kojima jos ima ostataka kvaliteta, ali koje kasnjenje privatizacije svakim danom sve vise unistava.

[HomeArt]

Ne kontam šta je toliko smiješno.

Smijesno je sto su svi poslovi koje je bivsa Juga pravila po Africi bili retultat Titinih dobrih odnosa da raznim africkim kreljevima, carevima i diktatorima. Ovo ne znaci da EI nije pravio i dobre stvari ali daleko od toga da je pobjedjivao konkurenciju i tako dobivao poslove. Procitaj opet odgovor prof Matica.

[kojeime]

Homeart, hajde molim te, kako vidim ti si sjedio na kafi sa tim ljudima u raznim zemljama kada su odlucivali da daju millione dolara za losu i nekonkurentnu robu iz Energoinvesta, pa nam reci kako su to vladari raznih drzava odlucivali da nam daju toliki novac na lijepe oci.

Znas ono kada si sjedio i ispijao kafe i viski sa Sadatom, Karterom, Sadamom i kompanijom pa su ti onako poslije sestog, sedmog viskija nagnuli glave prema tebi i ispotiha, da niko ne cuje, rekli ti na uho "Ma onaj Energoinvest je sranje, ali, eto, dacemo par stotina miliona dolara za fuseraj koji oni prave. Cisto onako cemo dati tu lovu, moze nam se."

[nosara]

Ne kontam šta je toliko smiješno.

Smijesno je sto su svi poslovi koje je bivsa Juga pravila po Africi bili retultat Titinih dobrih odnosa da raznim africkim kreljevima, carevima i diktatorima. Ovo ne znaci da EI nije pravio i dobre stvari ali daleko od toga da je pobjedjivao konkurenciju i tako dobivao poslove. Procitaj opet odgovor prof Matica.

Tito je bio poznati minderas... Tu i tamo napravi eksteritorijalnu dzamiju, pokloni lipicanera i sadaka samo stize...

Sarajevski Energoinvest zakljucio je Ugovor s korejskom firmom Iljin Electric Ltd. o prodaji licence za proizvodnju motornoopruznog pogona tipa EMOP za pokretanje visokonaponskih SF6 prekidaca Energoinvestove proizvodnje tipa SFEL. Obzirom na vrijeme i okolnosti pod kojim je ostvarena, prodaja ove licence ima mnogo veci znacaj od senzacionalne prodaje licence nizozemskoj firmi HOLEC COQ pre 25 godina tvrde iz Energoinvesta.Nakon prodaje licence, Energoinvest ocekuje nastavak saradnje s korejskom firmom kroz prodaju pogona i njegovih komponenti.Najavljeno je i kako ce Korejci kupiti i licencu za sklopni element 245 kV-nog prekidaca koji koristi novi, originalni princip gasenja elektricnog luka uz pomoc "double speed" mehanizma koji omogucava primjenu niskoenergetskog motornoopruznog mehanizma tipa EMOP i na najvisim naponima.

Da ne bude zabune ovo je razvijeno prije rata...

[So What!]

IRIS-8

PROCESOR

IRIS-8 je realiziran oko 8-bitnog mikroprocesora 6502 i sistemskim satom 1MHz. Na procesorskoj ploči nalazi se 12 Kb ROM-a i 64 Kb RAM-a. Zbog svoje "otvorene" arhitekture, moguće je na posebnim modulima dodavati i druge mikroprocesore npr. Z80.

PERIFERNA MEMORIJA

Za rad sa većom količinom podataka IRIS-8 posjeduje jednu ili dvije disk jedinice 5'' 1/4 kapaciteta od 630 Kb. Opcionalno, mogu se dodati 1 ili 2 fiksna (winchester) diska kapaciteta po 10 Mb.

TASTATURA

Tastatura je serijskog tipa, sa standardnim ASCII setom znakova izdvojenim funkcijskim i numeričkim dijelom. Sadrži 84 programabilna tastera tako da, osim ASCII seta znakova, može pomoću posebnog programa da prepoznaje i YU set znakova.

MONITOR

Monitor koji se standardno isporučuje uz računar IRIS-8, je monohromni, zeleni, veličine ekrana 12'' sa katodnom cijevi visoke rezolucije. Moguće je ispisivanje 40 znakova u 24 linije, odnosno 80 znakova uz upotrebu posebnog modula. Za posebne se namjene ili na zahtjev korisnika, može se isporučiti i monitor u boji.

ŠTAMPAČ

Uz upotrebu modula serijskog izlaza, možemo koristiti i matrični štampač brzine 120 cps. U NLQ modu štampač možemo koristiti za štampanje poslovnih pisama i ostalih sličnih dokumenata.

PROGRAMSKA PODRŠKA

Osnovni operativni sistem računara IRIS-8 je DOS 3,3, a dodatno i CP/M i PASCAL. IRIS-8 radi sa programskim jezicima BASIC, FORTRAN, PASCAL, LOGO, FOTH. Zahvaljujući tome broj raspoloživih programa je zaista velik.

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

RAČUNAR IRIS-8
- mikroprocesor 6502 (1MHz) 8-bitni
- ROM 12 Kb
- RAM 64 Kb
- video modulator kompozitni video
- operativni sistem DOS, CP/M, PASCAL
- programski jezici BASIC, FORTRAN, PASCAL
- LORES grafika 192x280 tačaka
- HIRES grafika 192x320 tačaka
- ton promjenljivo trajanje i frekvencija
- vanjska memorija do dvije disk jednice 5'' 1/4
- napajanje do dva fiksna diska po 10 Mb 220V (+-10%) 50 Hz (+-1%) 80 VA
TASTATURA
- standardna ASCII
- 84 alfanumeričkih i funkcijskih tastera
- korisnik može programski definisati funkcije tastera
- visina tastature podesiva
- napajanje: + 5 V DC 280 mA (preko računara)
MONITOR
- ekran 12'' dijagonalno, monohromni
- horizontalna frekvencija 15625 Hz
- vertikalna frekvencija 625 linija
- ispis karaktera 24 linije sa 40 (80) karaktera
- napajanje 220 V (+-10%)

[So What!]

Ukoliko zakonodavna vlast u Kantonu Sarajevo potvrdi javni interes, u glavnom gradu BiH uskoro bi trebalo početi osnivanje i izgradnja Tehničkog muzeja, koji bi baštinio historijsku građu o tehničkom napretku u našoj zemlji



Suonivač ove institucije je Elektroprivreda BiH, a za projekat je već urađen Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti. U ovom dokumentu kojeg je sačinila interresorna grupa, navodi se da je osnivanje Tehničkog muzeja značajan kulturno-obrazovni i naučno-historijski projekat koji ima za cilj prikupljanje, klasificiranje, obradu i zaštitu historijskih činjenica koje za izvor imaju dokumentaciju i tehničko-tehnološke elemente razvoja sačuvene tokom minulog vremena.

Ove godine navršava se 123 godine od prve primjene električne energije u BiH i to je prilika da se u retrospektivi odslikaju sve promjene u razvoju i korištenju električne energije, postrojenja za proizvodnju, prenos i distribuciju.

"Namjera je da se današnje generacije podsjete na razvojni put od prve sijalice do savremenog elektroenergetskog sistema sa osvrtom na Elektroprivredu danas, kao važnog preduslova našeg budućeg azvoja. Sto dvadeset i tri godine je dug period napornog i složenog rada kroz koji je prošla ova djelatnost i za koji su karakteristična dva društvena poretka i dva svjetska rata", navodi se u Elaboratu.



Neoborive su činjenice da elektroenergetika, električni tramvaj, vodovod, funkcionišu na ovom prostoru više od 100 godina, a da dokazi o ovome nisu sakupljeni i sistematizovani na jednom mjestu nego se ti dokazi i tragovi historijskih činjenica iz ove oblasti mogu pronaći od slučaja do slučaja i to raspoređeni po cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i šire.

Činjenica je takođe da u svim zemljama Evrope postoje uređeni Tehnički muzeji osnovani iz istih razloga zbog kojih i mi želimo da to uradimo, ističu u interresornoj grupi. Elektroprivredna djelatnost na ovom prostoru prema dostupnim podacima bilježi prve korake davne 1888. god. i ta godina se smatra godinom početka elektrifikacije Bosne i Hercegovine.

Tehnički muzej bi trebao biti smješten na lokaciji Kotromanićeve ulice u Sarajevu, na prostoru na kojem je bila „Stara centrala“ koja je 1895. godine počela proizvoditi prve kWh električne energije.

I ova činjenica podržava moderna muzeološka razmišljanja. Naime, baština se čuva "in situ". Taj prostor je vlasništvo IRIS Computers d.d. Sarajevo i posebno je interesantan obzirom na činjenicu da je Regulacionim planom Centar-Novo Sarajevo utvrđeno da je namjena ovog objekta muzejske prirode.

JP Elektroprivreda BiH je u poodmakloj fazi aktivnosti na kupovini tog prostora za potrebe muzeja i realno je očekivati da se taj postupak uspješno završi. JP EP BiH će obezbjediti i obnovu odnosno sanaciju i rekonstrukciju objekta.



Sadašnji vlasnik ovog prostora posjeduje kompletnu tehničku dokumentaciju o postojećem objektu. Investiciona ulaganja se procjenjuju u vrijednosti od 21.960.000,00 KM,

"Fundus muzeja će ovisiti o veličini prostora, tematsko expozicionom planu muzeja, te o uspjehu prikupljanja predmeta vezanih za tematiku muzeja. Osnovni fundus se sada nalazi u depou muzeja u TE Kakanj gdje je prikupljeno oko 200 eksponata iz domena elektroenergetike. Također, u postupku je i prikupljanje eksponata iz domena ostalih tehničkih djelatnosti kao što su saobraćaj, dijelovi žičare i gasne tehnike i dr.", stoji u Elaboratu.

Ukupna vrijednost fundusa u Tehničkom muzeju se procjenjuje na iznos od milion KM.

U vremenu sveopšte globalizacije, koja "prijeti" svemu što nije snažno i nema čvrste korijene, čuvanje autohtonih vrijednosti i izvorne baštine, čini se logičnim, opravdanim i neophodnim, navodi se u Elaboratu. Ovo je naročito bitno za male zemlje i malobrojne narode kojima BiH, nesumljivo, pripada.

Nakon realizacije svih aktivnosti i nakon što Kanton Sarajevo i JP Elektroprivreda BIH d.d.-Sarajevo donesu odluke o osnivanju muzeja od strane svojih nadležnih organa (Skupština Kantona Sarajevo i Nadzornog odbora JP EP BIH – Sarajevo i Skupštine JP EP BIH) zaključio bi se Ugovor o osnivanju Tehničkog muzeja.

Ugovorom bi, između ostalog odredili visinu osnivačkog uloga, udjela osnivača, utvrdili način obezbjeđenja materijala koji se odnosi na muzejsku djelatnost, finansiranje rada muzeja, način organizovanja muzeja i slično.

N.Voloder

[sabih05]

Ne kontam šta je toliko smiješno.

Smijesno je sto su svi poslovi koje je bivsa Juga pravila po Africi bili retultat Titinih dobrih odnosa da raznim africkim kreljevima, carevima i diktatorima. Ovo ne znaci da EI nije pravio i dobre stvari ali daleko od toga da je pobjedjivao konkurenciju i tako dobivao poslove. Procitaj opet odgovor prof Matica.

Sreca je pa je to tako samo radila bivsa Jugoslavija i Tito. Malo opste naobrazbe i kritickog sagledavanja stvari oko sebe pokazuje da cijeli svijet tako funkcionise. Od praistorije, pa do danas. I tako ce uvijek funkcionisati.

Kako se dobijalo i zasto se dobijalo sada nije bitno. Bitno je da se dobijalo, kao i da se vise nece sigurno dobijati. Istina je samo da smo sada mi ti gdje drugi (bjelosvjetski eksperti) dobijaju poslove i uce nas da je svijet nastao tek nakon 1989.godine i pada Berlinskog zida. Do tada eto nismo ni javni wc znali sagraditi kako treba, a kamoli ceste, autoputeve, zgrade, dalekovode, citave industrije ili ne daj Boze nekakav kompjuter. Zato smo danas dobri da npr. pravimo drvene letvice i presretni smo zbog toga sto radimo te jeftine poslove za "velike svjetske sisteme".

Sve sto smo imali, a sto je valjalo pljujemo. Nije ni cudo sto sada nemamo nista svoje.

Mislim da bi cak i Dzeko slusajuci savremenu i prepametnu BH mladu osvjestenu elitu maksimalno dogurao do toga da igra sa rajom lopte na male ispred zgrade.

Btw, prije par godina sam u rukama imao jednu studiju koju je radio Energoprojekt (Energoinvest) negdje 50-ih. Nisam mogao vjerovati da je neko 50-ih radio trzisnu analizu kakve se ni danas ne bi niko postidio. Gospodin Blum i njegovi saradnici su zaista bili ispred svog vremena, ali smo mi uspjeli da doguramo da smo danas daleko iza svog vremena.

Nego se manite suplje price da li je ista ranije valjalo ili ne, nego se okrenite stvaranju i pameti.

[atko]

ma vi svi brkate emocije tog vremena i vasih 20-ih i 30-ih godina ... hocemo li se dogovoriti o cemu pricamo ... ako pricao o EI u globalu ... bio je gigant ... tile je donosio poslove jer je bio gigant ... i neka je tako svi rade... ali zna se u kojim oblastima je EI bio faca ... al mi nemojte ba proturati pricu o EI racunarima... kompanija je imala interesa i novaca i invesstirala je u uvoz i kloniranje gotoovih komponenti ... to je bilo odlicno ... ali to NIJE bio EI-ov racunar ... ko sto ni golf nije bio9 TAS-ov ...

imali smo jednom diskusiju o zastavinim vozilima... i ja akzem ... zastava je startala ko i svaki pionir ... ali je tu i ostaal i poslije 10 i poslije 20 i poslioje 40 godina ... i onda ulete likovi da brane yugo45 ... ma bio bolji od bmw ... a argumentacija je ... to je bio nas prvi auto ... sjecam se kad se mama vratila iz porodilista i iznjeli nasu seku iz auta ... sjecam se kad smo otisli na more .... nemojte brkati emocije i tehnicke cinjenice Ok ?

[Qler]

Svasta sam nesto htio napisati ovim sto pricaju kako je sada dobro, kako je EI bio losa firma... a kroz posao sam vidio sta se sada radi tih velikih firmi... i samo cu vam reci nemate pojma koliko su potencijala imale te iste firme da i danas rade punim kapacitetima da ih politika ne gazi i razni interesi. Samo jedan inf. iz prve ruke, Audi je htio da pravi auta u TAS-u, ali eto, odredjenim ljudima to nije odgovaralo....

[atko]

Radio u jednoj od njih prije 7-8 godina ... UNIS PRETIS NIS ... imali ugovore ... imali avans ... al drzava ni repom da mrdne ... da korz kredite razvojne banke ili uz garancije kod privatnih banaka obezbjedi pratece kredite ... ajd sto se prokockase ti ugovori al se prokockai stari ugled i ime na osnovu kojih su ugovori i dosli ... tu je ZA(gra)BIH, Heco, Piralic i ekipa oprala lovu zestoko ... i to je nasa jebena realnost ...

...danas se ta firma doslovno raspada, iskljucena struja, prokisnjavaju pogoni itd itd

A da je federalna administracija samo uvela reda u trosenje toalet papira namakla bi 50 miliona koliko je bilo potrebno da se uspostavi odrzivi rad

[heckler]

Ukoliko zakonodavna vlast u Kantonu Sarajevo potvrdi javni interes, u glavnom gradu BiH uskoro bi trebalo početi osnivanje i izgradnja Tehničkog muzeja, koji bi baštinio historijsku građu o tehničkom napretku u našoj zemlji



Suonivač ove institucije je Elektroprivreda BiH, a za projekat je već urađen Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti. U ovom dokumentu kojeg je sačinila interresorna grupa, navodi se da je osnivanje Tehničkog muzeja značajan kulturno-obrazovni i naučno-historijski projekat koji ima za cilj prikupljanje, klasificiranje, obradu i zaštitu historijskih činjenica koje za izvor imaju dokumentaciju i tehničko-tehnološke elemente razvoja sačuvene tokom minulog vremena.

Ove godine navršava se 123 godine od prve primjene električne energije u BiH i to je prilika da se u retrospektivi odslikaju sve promjene u razvoju i korištenju električne energije, postrojenja za proizvodnju, prenos i distribuciju.

"Namjera je da se današnje generacije podsjete na razvojni put od prve sijalice do savremenog elektroenergetskog sistema sa osvrtom na Elektroprivredu danas, kao važnog preduslova našeg budućeg azvoja. Sto dvadeset i tri godine je dug period napornog i složenog rada kroz koji je prošla ova djelatnost i za koji su karakteristična dva društvena poretka i dva svjetska rata", navodi se u Elaboratu.



Neoborive su činjenice da elektroenergetika, električni tramvaj, vodovod, funkcionišu na ovom prostoru više od 100 godina, a da dokazi o ovome nisu sakupljeni i sistematizovani na jednom mjestu nego se ti dokazi i tragovi historijskih činjenica iz ove oblasti mogu pronaći od slučaja do slučaja i to raspoređeni po cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i šire.

Činjenica je takođe da u svim zemljama Evrope postoje uređeni Tehnički muzeji osnovani iz istih razloga zbog kojih i mi želimo da to uradimo, ističu u interresornoj grupi. Elektroprivredna djelatnost na ovom prostoru prema dostupnim podacima bilježi prve korake davne 1888. god. i ta godina se smatra godinom početka elektrifikacije Bosne i Hercegovine.

Tehnički muzej bi trebao biti smješten na lokaciji Kotromanićeve ulice u Sarajevu, na prostoru na kojem je bila „Stara centrala“ koja je 1895. godine počela proizvoditi prve kWh električne energije.

I ova činjenica podržava moderna muzeološka razmišljanja. Naime, baština se čuva "in situ". Taj prostor je vlasništvo IRIS Computers d.d. Sarajevo i posebno je interesantan obzirom na činjenicu da je Regulacionim planom Centar-Novo Sarajevo utvrđeno da je namjena ovog objekta muzejske prirode.

JP Elektroprivreda BiH je u poodmakloj fazi aktivnosti na kupovini tog prostora za potrebe muzeja i realno je očekivati da se taj postupak uspješno završi. JP EP BiH će obezbjediti i obnovu odnosno sanaciju i rekonstrukciju objekta.



Sadašnji vlasnik ovog prostora posjeduje kompletnu tehničku dokumentaciju o postojećem objektu. Investiciona ulaganja se procjenjuju u vrijednosti od 21.960.000,00 KM,

"Fundus muzeja će ovisiti o veličini prostora, tematsko expozicionom planu muzeja, te o uspjehu prikupljanja predmeta vezanih za tematiku muzeja. Osnovni fundus se sada nalazi u depou muzeja u TE Kakanj gdje je prikupljeno oko 200 eksponata iz domena elektroenergetike. Također, u postupku je i prikupljanje eksponata iz domena ostalih tehničkih djelatnosti kao što su saobraćaj, dijelovi žičare i gasne tehnike i dr.", stoji u Elaboratu.

Ukupna vrijednost fundusa u Tehničkom muzeju se procjenjuje na iznos od milion KM.

U vremenu sveopšte globalizacije, koja "prijeti" svemu što nije snažno i nema čvrste korijene, čuvanje autohtonih vrijednosti i izvorne baštine, čini se logičnim, opravdanim i neophodnim, navodi se u Elaboratu. Ovo je naročito bitno za male zemlje i malobrojne narode kojima BiH, nesumljivo, pripada.

Nakon realizacije svih aktivnosti i nakon što Kanton Sarajevo i JP Elektroprivreda BIH d.d.-Sarajevo donesu odluke o osnivanju muzeja od strane svojih nadležnih organa (Skupština Kantona Sarajevo i Nadzornog odbora JP EP BIH – Sarajevo i Skupštine JP EP BIH) zaključio bi se Ugovor o osnivanju Tehničkog muzeja.

Ugovorom bi, između ostalog odredili visinu osnivačkog uloga, udjela osnivača, utvrdili način obezbjeđenja materijala koji se odnosi na muzejsku djelatnost, finansiranje rada muzeja, način organizovanja muzeja i slično.

N.Voloder

Nevezano za ovu temu. Cuo sam o ovom planu ranije podrzao ga, medjutim sad vidim da je vrijednost projekta 22 miliona KM a vrijednost eksponata 1 milion pa mi nije tacno jasna ova matematika

[Toto]

Ne kontam šta je toliko smiješno.

Smijesno je sto su svi poslovi koje je bivsa Juga pravila po Africi bili retultat Titinih dobrih odnosa da raznim africkim kreljevima, carevima i diktatorima. Ovo ne znaci da EI nije pravio i dobre stvari ali daleko od toga da je pobjedjivao konkurenciju i tako dobivao poslove. Procitaj opet odgovor prof Matica.

a gdje si to ti imo priliku gledati sve poslove koje je bivsa juga pravila pa znas ovako palamuditi ??

[derivacija]

...

[So What!]

Evo da ne bude sve o raspravi o Energoinvestu, ja bi da malo opet ovom računaru. Pošto sam uspio pronaći mail od jednog od tvoraca ovog računara Branislava Stupara. Kontaktirao sam ga bez neke velike nade da će odgovoriti i nakon par dan stiže mail u kojem mi čovjek šalje slike iz perioda razvoja tog računara i dao mi je dosta informacija. Pe evo šta je napisao:

Istina je da sam ja napravio IRIS 8, ustvari moja firma SPE Electronic u Sarajevu.. Ja imam nesto slika o tome, vecina dokumenata je u ratu unistena iako je moja firma radila svo vrijeme rata (moj brat je bio invalid i oslodjen vojne obaveze) i zatvorena je 1999.

IRIS8 je baziran na APPLE II racunaru. U to doba je bilo zabranjeno uvoziti racunare u Jugosaviju pa smo se mi dovijali. Bio je cilj da se djeca imaju na cemu uciti, tada su ucili programske jezike bez racunara sto je bila ordinarna glupost.

Taj racunar smo napravili ja Stupar Branislav, Andrej Markovic (tada student, sada u Australiji), moj brat Mladen (umro 2004), moj brat Joe (Dr. Milorad Stupar, Dept. of Astronomy, University of Sidney), Rudolf Bosnjak (u Sarajevu, bavi se elektro automobilima), i Dino Grapcanovic (u Sarajevu, bio zaposlen kod nas).

Veliku pomoc i podrsku smo dobili of Energoinvest Institut za Racunarske Sisteme (IRIS), Marko Zirojevic direktor IRIS, Zoran Salcic moj skolski drug i tada Dekan Elektrotehnickog Fakulteta Sarajevo, sada prof. University of Auckland i Nebojsa Rajacic, Sef Customer Support IRIS (umro 1992) i mnogi drugi ukljucujici i Dragutin Braco Kosovac, predsjednik Upravnog Odobora Energoinvest.

Mladen Stupar pravi periferne ploče za IRIS-8, juni 1984.


Branislav Stupar lemi ploču prototipa IRIS-8


Mladen Stupar lemi ploču IRIS-8


Prva ploča IRIS-8 lemljena rukom


Branislav Stupar ugrađuje periferalni konektor u prototip IRIS-8


Andrej Marković i Branislav Stupar pored prototipa IRIS-8, 1984.


Andrej Marković i Mladen Stupar pored prototipa IRIS-8, 1984.


Mladen Stupar i Edin Grapčanović sastavljaju IRIS-8, februar 1986.


Otvorena kućišta računara IRIS-8


Otvorena kućišta računara IRIS-8 (2)


Branislav Stupar pored računara IRIS-8


Računari IRIS-8 spremni za isporuku, 1986.


Rudolf Bošnjak utovara računare IRIS-8 u autombil, 1986.

[MufljuzMali]

stupar je prvu plocu (koliko se sjecam iz svabije) morao preko granice da sverca smotanu u novine

kao u losim filmovia, ali istina

ps - i sva ta pamet otisla negdje vani

[derivacija]

...

[So What!]

Ljudima svaka čast - napravili su mali podvig pod onim nekadašnjim uslovima. Istina je da nisu išli na neki orginalan dizajn kao npr. u Srbiji računari Galaksija ili Lola 8 odn. u Hrvatskoj PEL Orao, ali su napravili najsolidniji i najkvalitetniji računar u svojoj klasi u ex-Yu sa jakom vizijom industrijskog dizajna koji je kasnije prevladao na PC računarima.

1. odvajanje tastature i kućišta
2. portabilna mogućnost proširenja putem kartica (4 odn. 8 slotova)
3. stabilna ventilacija sistema
4. robustno kućište od tvrdog materijala za rad u teškim uslovima (npr. škola)
5. kloniranje jakog svjetskog standarda u toj klasi apple II sa obiljem proširenja i softvera

Ja ne poznajem nikoga da je uradio tako nešto tih godina i ne poznajem sličan primjer u ostalim republikama ex-Yu.

Ostaje još nekoliko pitanja.

a.) koliko komada je napravljeno ?
b.) ko su sve bili kupci sistema ?
c.) zašto nije bilo više kupaca među hobistima ?
d.) da li su mogli prodati računar u drugim republikama i je li bilo opstrukcija ?

Druže sva ta pitanja, ako te zaista zanima možeš postaviti glavnom mozgu projekta gospodinu Stuparu. Lijepo se predstaviš i zamoliš ga da ti neke odgovore. Njegov mail je: [email protected]

Meni je ljubazno odgovorio, naveo je ljudi koji su učestvovali na samom projektu, ispričao nešto o razvoju i ustupio neke vrlo zanimljive slike do kojih bi bilo teško doći. Mene zanima je li ostao i jedan živ primjerak takvog računara. Bilo bi solidno ga u muzej kakav stavit.

[MyCore]

Killer Bee svaka cast za temu i ulozeni trud