Koja je razlika izmedju par neozbiljnih veza, propalih veza od par godina, ili pak braka koji nije uspio?
Nekako, licno ne uspjevam vidjeti razliku izmedju ove tri osobe, jer u svakom slucaju svaka ima nesto sto nije uspjelo u proslosti i nesto sto trazi u buducnosti. I zato je sama i zato ulazi u novu vezu.
Odbaciti nekoga zbog neuspijeha u proslosti... mnogo vise govori o nama samima nego o tom nekom. Jer, on/ona je uspio to ostaviti iza sebe, rijesiti problem (makar i razvodom) i krenuti dalje. Traziti vise.
Meni to ne da nije problem, ili prpreka, vec naprotiv nesto jako veliko.
ja ovdje vidim razliku.
ako neko u svojih 30 godina nije imao iole ozbiljniju vezu- imam razloga da pomislim da ima osobine koje mi se ne svidjaju- ili je picajzla ili vjetropir, ovisnik o adrenalinu, dijete, ili neko ciju je listu kriterija nemoguce ispuniti i gdje cu biti vjecito u nastojanju da mu dokazem da sam vrijedna veze.
ako je neko imao par ozbiljnih veza- znaci da je neko ko je u stanju da se posveti jednoj osobi barem na odredjeno vrijeme. moze biti i neko ko se nikad nece htjeti vjencati, ili neko ko ne zna biti sam i prilagodice se svemu i svakome.
ako je neko izasao iz propalog braka- osim sto moze biti neodgovorni krelac, koji svakoj nakon pete pive govori-
mala,ja b' tebe zenio, moze biti i osoba koja je sve pokusala i sve od sebe dala, ali nije uspjelo- da druga strana jednostavno nije vise htjela brak, a i da se vjencala da ima seks uz blagoslov mahale ili da bi uzivao visi status, kao "normalna" osoba.
nemati neko misljenje o svim tim grupama je nemoguce. uvijek se ima neko misljenje. i uopste nije bitno da li je to misljenje 100% ispravno. mislim da je vazno da ne ides preko sebe. to ti se obije o glavu kad-tad. i jeste- svi mi spadamo u neku od tih grupa i neko o nama ima grozno misljenje, a neko bas takvog ceka.
zato ne mozes nekoga bas na prvu otpisati...cak sam i ja sa onima 2x ozenjenim i 2x razvedenim pricala
sto se mog tate tice- volim ga najvise na svijetu, ali tada sam izgubila drugu osobu koju sam isto voljela najvise na svijetu, a moja glava ih nije mogla razdvojiti ni pod razno. i nije moglo biti rijeci o njegovoj sreci- ako nema nje. naravno da ta faza prodje. barem je kod mene prosla.
i moze pricati ko sta hoce, ali kad dodjes u tu situaciju...nije bas jednostavno.
mom prijatelju je isto umrla mama, a otac se ozenio (nakon par godina). drugi sin (brat mog druga) je uvijek bio za to da otac ne bude sam, da ne doceka duboku starost sam...moj drug o tome nije htio ni pricati. pred nama je zaplakao, kad se prvi put spomenula neka zena u tom kontekstu, a stariji je od mene. medjutim...danas- on ide ocu, a ovaj drugi brat ne ide.
imam i hm...poznanika, nije nas...njegovi su razvedeni...i otac i mati imaju nove partnere. on sa mamom kontaktira, sa njenim partnerom popije koje pivo, pricaju, idu na vikend...sa ocem nema kontakta.
otac se ozenio i dobio dijete, a za ovog mog poznanika je uredno placao alimentaciju, ali ga nikad nije posjetio, ni pitao za njega. i taj se covjek nedavno razbolio, ima rak. i ovaj moj poznanik mu jos nije otisao u bolnicu. nesto ga vuce da ode, a drugo ga koci.
e posto sam sad skontala da opasno offtopicarim...
dakako), kao sto su i oni moga. Ja dolazim i odlazim, selim se, stvaram svoju porodicu, zivim svoj zivot... i nikad, nikad ne bih mogla zatvoriti ocu/majci vrata zato sto su odlucili nekad, jednom nastaviti zivjeti svoj. Kao sto oni nikad nikad ih meni ne bi zatvorili zato sto sam ja odlucila zivjeti svoj, po svome i sa onim sa kim ja zelim.
Zabavljanje,sex i perverzije to da ali brak, jok. 
