kao što vidite kada se oko sebe osvrnete - još uvijek smo na sinajskom poluotoku, ali evo već polahko stižemo do Akapskog zaljeva.
pošto mnogo volim hazreti Osmana, ostalo mi je u pamćenju, dok sam čitala o njemu jedna scena:
jedne prilike je došao do Crvenog mora, ušao i okupao se. u ovoj vodi se kupao hazreti Osman
mnogi ashabi nisu skidali odjeću kada bi se kupali u moru, nego bi u vodu ulazili u pantolama. kažu, bilo ih je stid stanovnika mora
molim na pokaz ona 2 rijala
. uhvatite deve za uzde, penjemo se na trajekt.
ako koga uhvati morska bolest i muka u želudcu - neka se nagne preko ruba čamca
dok putujemo ka jugu Arabljanskog polutoka, skrenut ćemo se u jedno mjesto, nadomak Mekke. to mjesto se zove Hudejbijja. tu ćemo odmoriti naše deve i obići jednu lokaciju.
ovdje u Hudejbijji (na karti označenom sa X) se, šeste godine po hidžri, desila jedna važna stvar za prve muslimane i islam općenito -
Ugovor na Hudejbijji.
naime, Poslanik je sa svojim ashabima krenuo iz Medine da zijareti Kabu, međutim - kao što vidite - nadomak Mekke mnogobošci su ih spriječili da uđu u Časni Grad.
Poslanik i ashabi su se ulogorili u Hudejbijji gdje je narednih dana vođen proces sklapanja ugovora između mekkanskih mnogobožaca i muslimana čije je tadašnje sjedište bilo u Medini.
u tom procesu su Mekkelije slali svoje izaslanike, a i muslimani svoje.
naš izaslanik je bio hazreti Osman
poslali su ga u Mekku, nadajući se pozitivnom ishodu budući da je on bio štovan i iz ugledne i bogate porodice.
međutim, u neka doba Poslaniku i ashabima (koji su još uvijek stacionirani na Hudejbijji) dolazi haber:
Osmana su u Mekki ubili!
veliko razočaranje je zavladalo muslimanskim logorom, razapetom na ovom mjestu gdje sada stojimo:
bili su i tužni i ljuti - Osman je Poslanikov zet, a ovaj mjesec je sveti mjesec u kojem je ubijanje zabranjeno!
kako su se u Mekki uopšte usudili tako nešto uraditi?!
u takvo teškoj atmosferi Poslanik, alejhi-selam, je pozvao sve prisutne ashabe da mu polože zakletvu na vjernost.
svi su mu prilazili, jedan po jedan, stavljajući svoju ruku na njegovu i prisezali da će mu biti vjerni i odani gdje god pošao, što god radio, po cijenu i vlastitog života.
time su (po ko zna koji put) potvrdili onaj svoj prvi izrečeni šehadet:
...i svjedočim da je Muhammed Božiji poslanik!
Poslanik, a.s., je dao prisegu za odsutnog Osmana, r.a.
davanje prisege se dešavalo ispod jednog drveta, kažu da je bila akacija. Poslanik je sjedio ispod njega, a ashabi su prilazili. i zbog toga se ta zakletva zove "bej'atu-š-šedžere" ili "zakletva pod drvetom".
a u vezi ovog dešavanja objavljen je ajet iz sure el-Feth:
Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.
On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradiće ih skorom pobjedom...
zbog ovog ajeta zakletva je poznata i pod drugim imenom: "bej'atu-r-ridvan" ili "zakletva zadovoljstva".
a ajet je vratio nadu u srca ashaba - obećava im se skora pobjeda
Allah im obećava skoro osvojenje Mekke!
još da je Osman ovdje...
i gle - eto ga! dolazi hazreti Osman, dolazi Zun-Nurejn! trči ka svome Poslaniku, ljubi mu ruke... ashabi ga grle, plaču, smiju se
vijest o njegovom ubistvu je bila lažna...
_______________________________________________________
jahhhhh.... ta sretna vremena
trebamo krenuti dalje ka jugu, ka Sabi...
pošto sam, penjući se na akaciju, pala i slomila nogu, neka neko drugi preuzme organizaciju ostatka puta (
)
a sada, vrijeme je za namaz..
nekada je bio ovdje Mesdžid Bej'atu-r-ridvana, međutim, čini se da je posljednji put obnovljen u osmanlijsko vrijeme, tako da je danas, nažalost, u ruševnom stanju:
ali nema veze, imaju arzuhalove hasure
, prelijepo, barekellahu fik 
