slazem se da nema veze s nama ostalim, ali sam se pitao kako ti ljudi uspiju ista pojesti u zivotu. sto se tice te price kako sefovi i direktori stede pare, to je vec svima opce poznata cinjenica. tezi su na marki nego bilo ko od nas.Juni wrote:leo_ wrote:svi ti planovi su mi ok. medjutim, otkako je Ramazan nam dosao, gledam svako vece na TVSA neke porodicne tegobe. nema se para, nemaju kucu, nemaju za hrane i svaka cast televiziji na trudu i zaista mi je zao tih ljudi i pomoci cu koliko mogu, ali skoro svi imaju po troje ili vishe djece, ona jedna cini mi se i osmero ili desetero. ne bih nikoga da ismijavam, ali jel' vi znate da je nekad bila akcija "djecom protiv siromastva" ili je do mene? nisam jos uvijek u tim vodama kad dijete dolazi na red, ali definitivno necu imati dijete sve dok ne budem siguran da mu mogu obezbjediti sve sto mu treba, a ako mi nestane to sto sam mu pokusao obezbjediti iz nekog razloga, definitivno mu necu pomoci tako sto cu napraviti jos dvoje ili vishe brace ili sestara. dokle idu razmisljanja ovih ljudi? jedno dijete preminulo od mraza, ovi snimaju reportazu, a ona opet trudna. do kad ce biti prica "sta ces, sudbina" i " 'pomoce' Bog, dace kaku nafaku "?
na kraju krajeva, da se vratimo na temu, jel' moze neko prehraniti u Bosni cetvero djece sa nekom nasom prosjecnom platom, koja je, brat bratu max 1400KM (ako rade oba roditelja) i o kakvoj stednji bi se moglo pricati tu?
Stvarno socijanlo ugrozene ljudi koje si gore pomenuo nemaju (direktne) veze za cijelom ovom pricom i nisu nama ostalima nikakvo opravdanje da nemamo razuman odnos prema novcu. sto se tice porodice sa cetvero djece i 1400 maraka mjesecno -nije stvar jel moze prenego MORA da prezivi od tih para, a da bi mogli moraju dobro da se potrude da sastave kraj s krajem i da ostavljaju malo para na stranu, ne naravno da bi stvarali neki kapital, nego da se ima npr ako crkne ves-masina da se ne dize nenamjenski kredit, jer je to pocetak kraja, jer... kad pocnu da vracaju taj kredit imace jedva da plate rezije i hranu i nece vise imati da ostavljaju ni malo na stranu, pa kad dodje vrijeme da djeci kupe sta ja znam ...cipele, morace opet da dignu kredit, a onda su do kraja u govnima i onda je samo pitanje vremena kada ce doci da im plijene stvari itd.
A ja znam poodosta familija sa mozda 500 -800 maraka mjesecno pa opet nema sanse da dijete ponese sendvic u skolu, oni na posao, kupuju se pite, pastetice, cevapi i sl, uzimaju krediti, ulijece u crveno itd.vjeruj mi dugo sam zivjela u jedno izrazito razijenoj i bogatoj zemlji i svakodnevica je da svi ljudi( i moji sefovi koji su zaradjivali po par hiljada (eura)mjesecno) nose isendvice (i to vrlo skromne) na posao, voze se javnim prevozom ili idu biciklom , a da ne kazem koliko na forumima slicnim ovom nasem imaju tema o budzetiranju, razmjenjuju iskustva kako da ustede i sl. A kakav je nas odnos prema stednji govori i broj postova na ovoj temi-samo 4 stranice. uporediti npr sa temom kada je neka cura htjela da se ubije jer nije dobila kredit od mikrokreditne organizacije ili kako se to vec zove, a koji joj je trebao da bi vracala vec postojeci i organizovala vjencanje (po onoj narodnoj kad je bal nek i hala gori)
i kada su joj u tome svi zdusno "pomagali" brat bratu na jedno dvaest strana...
moj prijedlog za stednju je jednostavno umjerenost. kolega s posla kaze "odem u robot i kupim sebi birin dvd plejer za 30KM i radi 24/7. kad prodje godina dana, samo ga poklonim nekome ili bacim i odem i kupim novi", dok recimo bruku raje kupuje dvd plejer od 300KM i vishe. druga stvar na koju treba obratiti paznju je da stednja treba da bude zanimljiva i da ima svoj neki cilj. ako ce covjek stediti da bi stedio, onda po meni to nema smisla. recimo za ljude koji puse puno i hoce da smanje , cest prijedlog je kasa i svaki put umjesto za cigare, lova u kasu i to onda predstavlja neki gust. ja sam recimo skupljao novcanice koje nisu presavijane i za dvije-dvije i po godine su me u banci gledali ko kakvu ublehu (kad sam placao), nisu mogli vjerovati da je neko skupio toliku kolicinu novcanica a da ni jedna nije presavijena nigdje.
uglavnom, pratim temu, pa se pishemo opet. peace.

