Forum Klix.ba

Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."

Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.

Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "

Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.

http://www.icty.org/sid/7221

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
TUŽILAŠTVO
(Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.)

Hag, 16. novembar 1995.
CC/PIO/026t


Radovan Karadžić i Ratko Mladić optuženi za genocid počinjen nakon pada Srebrenice





Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je danas, u četvrtak 16. novembra 1995, ponovo podigao optužnice protiv:


- Radovana Karadžića, predsednika vlasti bosanskih Srba na Palama, i


- Ratka Mladića, komandanta vojske bosanskih Srba.


Obojica optuženih su navodno direktno odgovorni za zverstva počinjena u julu 1995. godine nad stanovništvom bosanskih Muslimana u zaštićenoj zoni Srebrenice, pod zaštitom Ujedinjenih nacija (istočna Bosna i Hercegovina).


Kao posledica napada na “zaštićenu zonu”, koji je započet 6. jula 1995. godine i drugih akcija koje su okončane do 23. jula 1995, “vojna lica bosanskih Srba pod komandom i kontrolom Radovana Karadžića i Ratka Mladića skoro su potpuno eliminisala bosansko muslimansko stanovništvo iz srebreničke enklave”.


Nakon pregleda dokaza koje je podnelo Tužilaštvo, sudija Riad je potvrdio optužnicu izjavivši sledeće:

“Nakon što je Srebrenica u julu 1995. pala u ruke srpskih snaga koje su je opsedale, izgleda da se desio zaista strašan masakr muslimanskog stanovništva. Dokazi koje je podnelo Tužilaštvo opisuju scene nezamislivog divljaštva: na hiljade muškaraca pogubljenih i zatrpanih u masovne grobnice, na stotine živih sahranjenih muškaraca, muškarci i žene sakaćeni i zaklani, deca ubijana pred očima svojih majki, deda primoran da jede jetru svog unuka. Ovo su istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske istorije”.


Navodi optužnice


Vojne snage bosanskih Srba, pod komandom i kontrolom Radovana Karadžića i Ratka Mladića, su u julu 1995. godine napale Srebrenicu, koja je proglašena zaštićenom zonom pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Kao posledica ovih napada, stanovnici Srebrenice, bosanski Muslimani, potražili su utočište u bazi snaga Ujedinjenih nacija u Potočarima ili krenuli u zbeg u dugačkoj koloni u pravcu Tuzle.


Između 12. i 13. jula 1995, vojna lica bosanskih Srba su po kratkom postupku pogubila bosanske Muslimane nа raznim mestima oko baze UN u Potočarima, dok su preostale izbeglice, njih na hiljade, ukrcane u autobuse i prebačene van Srebrenice. Pre nego što su ukrcani u autobuse, vojnici bosanskih Srba su razdvojili muškarce Muslimane od žena i dece i ukrcali ih u druge autobuse radi prevoza van enklave.


Bosanske Muslimane koji su pobegli iz Srebrenice u dugačkoj koloni u noći 11. jula 1995. napale su srpske snage i hiljade njih se predalo ili su zarobljeni u danima nakon pokušaja bega. Vojnici bosanskih Srba su stotine njih pogubili po kratkom postupku na mestima gde su zarobljeni ili se predali, dok su ostali prebačeni na dve lokacije u blizini Karakaja.


Na hiljade bosanskih Muslimana, koji su bili razdvojeni od izbeglica u Potočarima, ili koji su se predali ili bili zarobljeni nakon pokušaja bekstva iz Srebrenice, prevezeni su 14. jula 1995. blizu Karakaja na dva velika polja i tu pogubljeni po kratkom postupku.


Ubistva Muslimana koje su izvršili vojnici bosanskih Srba, pod komandom i kontrolom Radovana Karadžića i Ratka Mladića, u Potočarima, na mestima predaje ili zarobljavanja i na mestima masovnih pogubljenja u blizini Karakaja, za posledicu su imala smrt na hiljade ljudi. Ova ubistva predstavljaju osnovu za optužbe za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića sadržane u ovoj optužnici.


Istraga


Optužnica koja je danas podignuta rezultat je istrage Tužilaštva koja je počela još u julu 1995. godine i koja još uvek traje u vezi s drugim osumnjičenima.


Krivična dela i optužbe


Navodi se da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić pojedinačno odgovorni za planiranje, podsticanje, naređivanje ili na druge načine pomaganje i podsticanje u planiranju, pripremi i izvršenju krivičnih dela navedenih u optužnici.


Takođe se terete da su krivično odgovorni za dela svojih podređenih.


Optuženi su za sledeće: genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja za:

-smaknuća po kratkom postupku bosanskih Muslimana, muškaraca i žena, u i oko baze snaga Ujedinjenih nacija u Potočarima (12. i 13. jula 1995. godine),

-smaknuća po kratkom postupku muškaraca bosanskih Muslimana koji su bili onesposobljeni za borbu (hors de combat) zbog povreda, predaje ili zarobljavanje nakon što su pobegli u šumu u pravcu Tuzle (od 13. jula do 22. jula 1995. godine),

-smaknuća muškaraca bosanskih Muslimana koja su izvršena na mestima masovnih pogubljenja u i oko Karakaja (14. jula 1995. ili otprilike tog datuma).


Optužnica i proces


Tužilaštvo je podnelo optužnicu Sekretarijatu u utorak, 14. novembra 1995. godine.


Optužnicu je pregledao sudija Fouad Riad i potvrdio je u četvrtak, 16. novembra 1995. godine, zaključivši da “prima faciae, činjenice u ovom predmetu govore, iznad svega, o počinjenim genocidu”. Sudija Riad je potpisao naloge za hapšenje optuženih.


Optužnice i nalozi za hapšenje će biti prosleđeni nadležnim vlastima u Sarajevu, Beogradu i na Palama.

http://www.icty.org/x/cases/karadzic/in ... 019bcs.pdf

TREĆA IZMIJENJENA OPTUŽNICA
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, na osnovu svojih ovlaštenja
iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje u tekstu:
Statut), optužuje:
RADOVANA KARADŽIĆA
za GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJE ZAKONA I
OBIČAJA RATOVANJA, kako slijedi:


Udruženi zločinački poduhvat
6. Radovan KARADŽIĆ je svaki od zločina za koji se tereti počinio u dogovoru s
drugima, učestvujući u nekoliko povezanih udruženih zločinačkih poduhvata, od kojih je
svaki opisan u nastavku teksta. Radovan KARADŽIĆ, a od maja 1992. i Ratko
MLADIĆ bili su ključni učesnici sveobuhvatuog udruženog zločinačkog poduhvata koji
je trajao najkasnije od oktobra 1991. do 30. novembra 1995. Njihov cilj je bio trajno
uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u BiH na koja su
bosanski Srbi polagali pravo, činjenjem zločina koji se stavljaju na teret u ovoj
Optužnici.
7. Radovan KARADŽIĆ i Ratko MLADIĆ su djelovali u dogovoru s raznim
drugim osobama, oslanjajući se u postizanju svojih ciljeva na zločine koji su vršeni na
raznim lokacijama i u različito vrijeme, kako se navodi u Optužnici.
8. Konkretno, Radovan KARADŽIĆ i Ratko MLADIĆ su, u raznim periodima za
vrijeme postojanja sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovali u još
tri udružena zločinačka poduhvata, sa sljedećim ciljevima: (1) širenje terora među
civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i
granatiranja, (2) eliminacija bosanskih Muslimana u Srebrenici i (3) uzimanje osoblja
UN-a za taoce. Realizacija svakog od tih ciljeva bila je povezana s ciljem sveobuhvatuog
udruženog zločinačkog poduhvata da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno
uklone s područja u BiH na koje su bosanski Srbi polagali pravo.
Predmet br. IT-95-5/18-PT 3
2009.
27. februar
55/ 26342 TER
Prijevod
a. Zločini počinjeni s ciljem da se bosanski Mnslimani i bosanski Hrvati trajno
uklone s područja na koje sn bosanski Srbi polagali pravo
9. Najkasnije od oktobra 1991. do 30. novembra 1995., Radovan KARADŽIĆ je
učestvovao u sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatn da se stanovništvo
mnslimanske i hrvatske nacionalnosti trajno ukloni s područja BiH na koja su bosanski
Srbi polagali pravo, sredstvima koja su uključivala činjenje sljedećih zločina za koje se
optuženi tereti u Optužnici: genocid (po tački l), progon, istrebljivanje, ubistvo,
deportacija i nehumana djela (prisilno premještanje). Radovanu KARADŽIĆU i drugim
učesnicima tog udruženog zločinačkog poduhvata bila je zajednička namjera da se počini
svaki od tih zločina.
10. Alternativno, zajednički cilj Radovana KARADŽIĆA i drugih učesnika
uključivao je barem zločine deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje). Moglo
se predvidjeti da bi jedan ili više učesnika tog udruženog zločinačkog poduhvata, ili
osobe koje je bilo koji učesnik udruženog zločinačkog poduhvata koristio da izvrše actus
reus zločina obuhvaćenih zajedničkim ciljem, mogli počiniti zločine genocida (po tački l
i/ili tački 2), progona, istrebljivanja i ubistva. Znajući da su takvi zločini moguća
posljedica realizacije cilja udruženog zločinačkog poduhvata, Radovan KARADŽIĆ je
svjesno preuzeo taj rizik.
ll. Radovan KARADŽIĆ je djelovao u dogovoru s drugim učesnicima tog
zločinačkog poduhvata, uključujući: Momčila KRAJ1ŠNIKA, Ratka MLADIĆA,
Slobodana MILOŠEVIĆA, Biljanu PLAVŠIĆ, Nikolu KOLJEVrĆA, Miću STANIŠIĆA,
Momčila MANDIĆA, Jovicu STANIŠiĆA, Franka SIMATOvrĆA, Željka
RAŽNATOvrĆA (zvanog "Arkan") i Vojislava ŠEŠELJA. Svaka od tih osobaje svojim
činjenjem ili nečinjenjem doprinijela postizanju njihovog zajedničkog cilja.

Univerzim-BL wrote:Sto se tice RS i stanovnika iste a isto tako Srbije ja od njih niti trazim a niti mi bas i treba neko priznanje ili zaljenje Hvala brate ali dovoljno se jednom opeci. Mozemo biti i poznanici i biznis partneri i cak jarani ali ti svojoj kuci ja svojoj i medja se zna gdje je!

Skijaš wrote:
Gdje je međa ? Postoji međunarodna granica na Drini a među ljudima ne treba da postoje međe. To što mnogi Srbi imaju pogrešna shvatanja o Srebrenici, to je posljedica medijskih manipulacija i to će se riješiti slomom četničkog projekta, slomom Dodikove ideologije. Znači prvo ukloniš izvor daljeg trovanja a tek onda liječiš trovanje.

@Universim- BL
Sto se tice RS i stanovnika iste a isto tako Srbije ja od njih niti trazim a niti mi bas i treba neko priznanje ili zaljenje Hvala brate ali dovoljno se jednom opeci.
Mozemo biti i poznanici i biznis partneri i cak jarani ali ti svojoj kuci ja svojoj i medja se zna gdje je!

Corto Maltese wrote:Nema ništa neobično u tome što se Srebrenica sve više upotrebljava u dnevnopolitičke svrhe od strane ovdašnjih političara. Kad god politika nije u stanju ponuditi budućnost, ona se uhvati cijeđenje prošlosti. Na žalost, nisu samo političari u pitanju, i narod se primio na tu priču. Nije Tihić izgubio izbore zbog tog što su u SDA lopovi, bilmezi i nesposobljakovići. Takvi su već 20 godina, pa ipak, do prošlih izbora nikad nisu doživjeli ozbiljan politički poraz. Izgubio je zbog toga što je rekao "Bošnjaci se trebaju odreći ideologije žrtve i okrenuti ka budućnosti!". Pogled u budućnost se ovdje ne prašta.

popajic wrote: Pa, sta mislis da je bio cilj velikosrpske ideologije ?
Upravo ovo o cemu ti govoris - da za sva vremena stvorimo medje medju narodima i onda definitivne podjele, raspad BIH.
Zlocinacku ideologiju bi tako prihvatili, a ne pobijedili, a to nam valjda nije cilj !?

Univerzim-BL wrote:

Skijaš wrote:
Gdje je međa ? Postoji međunarodna granica na Drini a među ljudima ne treba da postoje međe. To što mnogi Srbi imaju pogrešna shvatanja o Srebrenici, to je posljedica medijskih manipulacija i to će se riješiti slomom četničkog projekta, slomom Dodikove ideologije. Znači prvo ukloniš izvor daljeg trovanja a tek onda liječiš trovanje.

Ne bih trebao Bukvalno da shvatas kada se napise Medja jer mozda se odnosi na povjerenje i granicu povjerenja zvana medja,sto se tice necije Ideologije ne bih da raspravljam o tome jer covjek realan zna koja je ideologija pogresna a koja nije i neda se lako ubjediti nekom ideologijom tako sto ce otici i komsiji zapaliti kucu,kroz zadnjih stotinjak godina vazda je kriva Ieologija a vazda nasjeli kao isti Izvrsioci.
Izvini ali to nepije vodu vise baram kod mene
Lijep Pozdrav

Skijaš wrote: Jedno je kada ti ne vjeruješ osobi X na osnovu njegove vjere, etničke pripadnosti ili rase, a sasvim je drugo kada u javnosti širiš takve bolesne ideje.

Ahmmed wrote:

irvinx1 wrote:

strongwoman wrote:
Kao prvo i prvo, Jevreji nisu oprostili Njemcima niti ce ikada oprostiti. Vec preko 50 i kusur godina slusamo i citamo i svjedoci smo potenciranja koliko se spominje genocid nad jevrejskim narodom. I treba, neka.

Da, ali postoji razlika u nacinu na koji se to spominje. Sustinska razlika.

Ma, suštinska razlika je u tome što je njemački fašizam vojno poražen. A velikosrpski nacionalizam nije.

Ahmmed wrote:...Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici...

Chisum wrote:Upravo to!

Medjutim, nacin na koji se danas govori o Srebrenici, a uz cinjenicu da su oni koji su pocinili zlocine ZIVI I ZDRAVI, da i dan-danas djeluju, vodi nas u propast.

Plac i previjanje na podu, koje propagiraju ostatci pogubne SDA-ovske politike, koja je tu istu Srebrenicu ostavila na cjedilu, oni koji danas uzivaju sve privilegije, bogateci se, i dalje, na toj muci i nesreci, doveo je ovaj narod u jos tezi polozaj - ubjedivsi ga da mu je sudbina i usud posmatranje krvnika iz zablje prespektive, iz perspektive zrtve, a znamo da se iz lezeceg polozaja, dok te sutaju, ne moze nista napraviti.

Ja, a siguran sam i MNOGI drugi, koji su dobrovoljno otisli u rat - upravo iz razloga jer nismo zeljeli da zavrsimo na podu, sigurno ne zivi, jednostavno ne zelimo da na sebe gledamo kao na nemocne zrtve... Ovaj je narod dao velicanstvene heroje u proteklom ratu, ispricao bezbroj prica o ljubavi prema zemlji i slobodi, i ja ne zelim da me neki SDA podrumas, bez obzira koje su mu namjere, svrstava u zrtve.

Mi, na jednoj vecoj skali, nama nedokucivoj, jesmo zrtve prljavih igara svih mogucih neprijatelja, ali nismo tek saka isprepadanih i nemocnih, uplakanih. Mi smo se u ratu branili i odbranili, pa patetiku i suze dozvoljavam samo onima koji su te suze krvlju zaradili.

Srebrenicu MORAMO I TREBAMO pominjati. Stalno, bez prestanka, uvijek iznova ukazujuci KO JE OVDJE AGRESOR I TERORISTA, ali ne iz perspektive jadnika, po kojem skace ko god hoce - a to je upravo ono sto od nas i pokusavaju da naprave, ne bi li jos malo zaradili na tugi i jadu - nego kao nekoga ko ce u tom zlocinu prepoznati i sopstvenu sramotu i zakleti se da, makar svi do jednog pocrkali, to sebi vise necemo dozvoliti.

Cesto imam osjecaj da oni, koji su zaista prosli golgotu Srebrenice i ostalih stratista, na mnogo dostojanstveniji nacin nose bol.

Nedavno na jednom od skupova na kojima je tema bila Srebrenica, kamera hvata prvi red... sve do jednoga - bagra koja krivi zvalje, lazirajuci tugu i bol, a jedan je od njih, punih usta (pljuvacke) cu ime da mu spominjem- Haris Basic, jer mi se taj dan nikada nece izbrisati iz sjecanja (pisao sam vec o tome ovdje) useljavao je, kao ministar, u svoj novi ogromni "osvojeni" stan, upravo tih dana kada je padala Srebrenica, kada su momci iz moje jedinice, porijeklom Srebrenicani, cupali kozu sa lica ispred SDA centrale, moleci da ih se primi - da se nesto uradi.
I takvi bi danas da pricaju o ovom zlocinu, ne bi li jos koji dinar spodbili... Razni dezerteri kao Ivica Saric, Kupusovic, onaj HVO klovn Hadzihafizbegovic... ono danas krivi usta, cmizdri po televiziji i prica o ratu, stradanju - i uzima kesh.

Corto Maltese wrote:

Skijaš wrote:

Corto Maltese wrote:Nema ništa neobično u tome što se Srebrenica sve više upotrebljava u dnevnopolitičke svrhe od strane ovdašnjih političara. Kad god politika nije u stanju ponuditi budućnost, ona se uhvati cijeđenje prošlosti. Na žalost, nisu samo političari u pitanju, i narod se primio na tu priču. Nije Tihić izgubio izbore zbog tog što su u SDA lopovi, bilmezi i nesposobljakovići. Takvi su već 20 godina, pa ipak, do prošlih izbora nikad nisu doživjeli ozbiljan politički poraz. Izgubio je zbog toga što je rekao "Bošnjaci se trebaju odreći ideologije žrtve i okrenuti ka budućnosti!". Pogled u budućnost se ovdje ne prašta.

Milorad Dodik : "To nije genocid"

SNS : "U Srebrenici nije bilo genocida"

Dva ključna politička faktora, jedan ovdje, jedan s druge strane Drine. Dok se tu lekciju ne savlada i ne prestane osporavati sudske presude, ne možeš krenuti dalje i "okrenuti se budućnosti". Tihić je posljednja osoba koja ima pravo da nekom dijeli savjete, pošto je on jedan od glavnih krivaca za ovo stanje u kojem se sada nalazimo jer je svojim popuštanjem razoružao međunarodnu zajednicu.

Ma ja, treba živjeti u prošlosti, lakše je. Budućnost je neizvjesna, u njoj nama opravdanja kada padneš.

tbv wrote: ok. - naprimjer;

proslost - ti si vozio kola od tacke A ka tacki B (razdaljina 400 km) iz poslovnih razloga, i na pola puta do tacke B neki te krkan udario kamionom, razlupao ti kola, nije totalka ali potrebna opravka.

sadasnjost - tebi kola na popravku, cekas kad ce biti opravljena da nastavis svoj poslovni put ka tacki B, jer nigdje u blizini ne postoji kompanija za iznajmljivanje auta.

buducnost - kola su popravljena nakon desetak dana, i ti nastavljas voziti ka tacki B kontajuci o tome kakve ce biti posljedice po tebe, jer kasnis desetak dana, moguc je otkaz ili gubitak poslovnog ugovora...

Reci mi kako zaobici proslost i sadasnjost, i doci na vrijeme do tacke B?

tbv wrote: ok. - naprimjer;

proslost - ti si vozio kola od tacke A ka tacki B (razdaljina 400 km) iz poslovnih razloga, i na pola puta do tacke B neki te krkan udario kamionom, razlupao ti kola, nije totalka ali potrebna opravka.

sadasnjost - tebi kola na popravku, cekas kad ce biti opravljena da nastavis svoj poslovni put ka tacki B, jer nigdje u blizini ne postoji kompanija za iznajmljivanje auta.

buducnost - kola su popravljena nakon desetak dana, i ti nastavljas voziti ka tacki B kontajuci o tome kakve ce biti posljedice po tebe, jer kasnis desetak dana, moguc je otkaz ili gubitak poslovnog ugovora...

Reci mi kako zaobici proslost i sadasnjost, i doci na vrijeme do tacke B?

Ahmmed wrote:S druge strane, kad se sretnem sa osobama, poput recimo, članica "Žena u crnom", nemam nikakvu potrebu da im objašnjavam šta je bilo, potrebu da objašnjavam zbog čega je važno pričati o genocidu,čak nemam potrebu ni pričati bilo šta o genocidu....Šta više, zna mi biti neugodno kad osjetim silinu boli kod tih žena, kad osjetim da se osjećaju krivim ( a ni krive, ni dužne), zbog počinjenog genocida....

Corto Maltese wrote:

tbv wrote: ok. - naprimjer;

proslost - ti si vozio kola od tacke A ka tacki B (razdaljina 400 km) iz poslovnih razloga, i na pola puta do tacke B neki te krkan udario kamionom, razlupao ti kola, nije totalka ali potrebna opravka.

sadasnjost - tebi kola na popravku, cekas kad ce biti opravljena da nastavis svoj poslovni put ka tacki B, jer nigdje u blizini ne postoji kompanija za iznajmljivanje auta.

buducnost - kola su popravljena nakon desetak dana, i ti nastavljas voziti ka tacki B kontajuci o tome kakve ce biti posljedice po tebe, jer kasnis desetak dana, moguc je otkaz ili gubitak poslovnog ugovora...

Reci mi kako zaobici proslost i sadasnjost, i doci na vrijeme do tacke B?

Bošnjačka politika sa kraja drugog i početka trećeg milenija će biti zapamćena kao period čekanje da se auto popravi.

Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."

Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.

Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "

Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.

Skijaš wrote: Bez oružanog sukoba, postoje dva izlaza iz ove situacije. Jedna je da Sarajevo prihvati da genocida nije bilo, da su se Sarajlije samoubijale, da su Markale i Kapija inscenirani, itd itd. A druga je da se kroz političko slabljenje četničkog faktora dođe do jačanja zdravih elemenata u srpskom narodu koji će kroz medije slati stvarnu sliku ratnih dešavanja.

Imaš li ti neko bolje rješenje ?

Chisum wrote:

Upravo to!

Medjutim, nacin na koji se danas govori o Srebrenici, a uz cinjenicu da su oni koji su pocinili zlocine ZIVI I ZDRAVI, da i dan-danas djeluju, vodi nas u propast.

Plac i previjanje na podu, koje propagiraju ostatci pogubne SDA-ovske politike, koja je tu istu Srebrenicu ostavila na cjedilu, oni koji danas uzivaju sve privilegije, bogateci se, i dalje, na toj muci i nesreci, doveo je ovaj narod u jos tezi polozaj - ubjedivsi ga da mu je sudbina i usud posmatranje krvnika iz zablje prespektive, iz perspektive zrtve, a znamo da se iz lezeceg polozaja, dok te sutaju, ne moze nista napraviti.

Ja, a siguran sam i MNOGI drugi, koji su dobrovoljno otisli u rat - upravo iz razloga jer nismo zeljeli da zavrsimo na podu, sigurno ne zivi, jednostavno ne zelimo da na sebe gledamo kao na nemocne zrtve... Ovaj je narod dao velicanstvene heroje u proteklom ratu, ispricao bezbroj prica o ljubavi prema zemlji i slobodi, i ja ne zelim da me neki SDA podrumas, bez obzira koje su mu namjere, svrstava u zrtve.
Mi, na jednoj vecoj skali, nama nedokucivoj, jesmo zrtve prljavih igara svih mogucih neprijatelja, ali nismo tek saka isprepadanih i nemocnih, uplakanih. Mi smo se u ratu branili i odbranili, pa patetiku i suze dozvoljavam samo onima koji su te suze krvlju zaradili.

Srebrenicu MORAMO I TREBAMO pominjati. Stalno, bez prestanka, uvijek iznova ukazujuci KO JE OVDJE AGRESOR I TERORISTA, ali ne iz perspektive jadnika, po kojem skace ko god hoce - a to je upravo ono sto od nas i pokusavaju da naprave, ne bi li jos malo zaradili na tugi i jadu - nego kao nekoga ko ce u tom zlocinu prepoznati i sopstvenu sramotu i zakleti se da, makar svi do jednog pocrkali, to sebi vise necemo dozvoliti.

Cesto imam osjecaj da oni, koji su zaista prosli golgotu Srebrenice i ostalih stratista, na mnogo dostojanstveniji nacin nose bol.

Nedavno na jednom od skupova na kojima je tema bila Srebrenica, kamera hvata prvi red... sve do jednoga - bagra koja krivi zvalje, lazirajuci tugu i bol, a jedan je od njih, punih usta (pljuvacke) cu ime da mu spominjem- Haris Basic, jer mi se taj dan nikada nece izbrisati iz sjecanja (pisao sam vec o tome ovdje) useljavao je, kao ministar, u svoj novi ogromni "osvojeni" stan, upravo tih dana kada je padala Srebrenica, kada su momci iz moje jedinice, porijeklom Srebrenicani, cupali kozu sa lica ispred SDA centrale, moleci da ih se primi - da se nesto uradi.
I takvi bi danas da pricaju o ovom zlocinu, ne bi li jos koji dinar spodbili... Razni dezerteri kao Ivica Saric, Kupusovic, onaj HVO klovn Hadzihafizbegovic... ono danas krivi usta, cmizdri po televiziji i prica o ratu, stradanju - i uzima kesh.

Corto Maltese wrote:

Skijaš wrote: Bez oružanog sukoba, postoje dva izlaza iz ove situacije. Jedna je da Sarajevo prihvati da genocida nije bilo, da su se Sarajlije samoubijale, da su Markale i Kapija inscenirani, itd itd. A druga je da se kroz političko slabljenje četničkog faktora dođe do jačanja zdravih elemenata u srpskom narodu koji će kroz medije slati stvarnu sliku ratnih dešavanja.

Imaš li ti neko bolje rješenje ?

Šta Sarajevo treba da prihvati!?!?!? Svakog 11. jula pola svjetskih medija prenosi snimke iz Potočara. Čitav ambasadorski kor je prisutan na dženazi. Čitav politički vrh RS iz rata, kao i komandni kadar VRS je već osuđen ili mu se sudi u Hagu. Gotovo sve evropske zemlje su usvojile rezoluciju u Srebrenici. Američki Kongres također. Masakr u Srebrenici je pred nadležnim međunarodnim sudom ocijenjen kao genocid. Sud u Holandiji dodjeljuje odštete porodicama ubijenih u Potočarima. Markale su dio Haške presude obojici komandanata Sarajevsko Romanijskog korpusa VRS.
I sad se ja trebam pretvarati da je od svega nabrojanog veće to što krkan koji je trenutno predsjednik RS tvrdi da nije bilo genocida!?
Pošto Dodikove izjave nisu nijednog srpskog generala izbavile iz zatvora, niti jednu svjetsku instituciju natjerale da preispita svoj stav o Srebrenici, lako je zaključiti da loženje Bošnjaka i jeste jedina njihova svrha. Isto kao i fantomski krst na Zlatištu, koji izroni kad god neka državna kompanija u RS proglasi stečaj.
Čuj, Sarajevo da prihvati da genocida nije bilo, zbog Dodikovih unutršnjopolitičkih potreba!? Tobe jarabi, koja budaleština.