Forum Klix.ba

official facebook page grupe

http://hr-hr.facebook.com/pages/CRVENA- ... 6722907959

Bilo bi dobro kad bi im se vratio ZLAJA ARSLANAGIC,ovako sa novim pjesmama sve manje podsjecaju na onu staru sarajevsku pop rock skolu 80tih...
Ubjedljivo su im najbolji svi prijeratni albumi a posebno prva dva!

Huh mali milion...
Tuga ti i ja,
ljeta koja dolaze.
sampanjski poljubac,
volio bih da si tu,
zovu nas ulice,
ne dam da ovaj osjecaj ode,
dirlija,
da mi je do nje,
stizu me sjecanja,
itd. itd...

Ova me pomalo upuca svaki put kad je slusam, onako iz coska skoro neprimjetno.

I ova balada je medju boljima...

Evo dobar intervju sa Žerom nedavno u avazu bio,ima i na portalu,nema zasebne teme o Jabuci pa cu staviti ovdje.

Dražen Žerić Žera: Između muzike i jalijaša izabrao sam pravu stranu

Žera: Počeci u "Parkuši" i Domu mladih Žera: Počeci u "Parkuši" i Domu mladih
Iako se, ni stasom, a kamoli glasom, za njega ne može napisati da je veteran bh. estradne scene, Dražen Žerić Žera to, sudeći po urađenom iza sebe, zasigurno jeste. U "Životnoj priči" ove "Panorame" otkrio je do sada nepoznate detalje svoje bigrafije, kazavši da će "to, valjda, jednom zauvijek presjeći razne poluistine i promašaje".
Ljeto 1985.


- Rođen sam dan poslije Loše iz "Orkestra". On 19. jula, a ja 20. jula 1964. On je rođen u Banjoj Luci, ja u Mostaru, a obojicu prati to da ni mjesec nismo živjeli u mjestima rođenja nego smo od pelena, jaslica, vrtića, škola, prvih ljubavi, sve vrijeme bili u Sarajevu - kaže Žera te dodaje da je za sebe govorio da je "dijete s Bjelava kojem je uvijek bila draža lopta nego klavir".

- Hvala Bogu, nisam svirao violinu nego klavir, ne znam kako bih prošao mahalom. Tada je bilo prosto neshvatljivo da se neko prihvati instrumenta. Završio sam ipak nižu muzičku školu. Ubrzo smo se preselili malo niže, u komšiluk Emira Kusturice, a poslije u centar, kod Narodnog pozorišta i "Sirana" - priča Žera o svom sarajevskom putu.

Govoreći o nastajanju grupe koja je obilježila njegov, ali i živote mladih širom balkanskih prostora, Žera kaže da je na internetu pročitao silne verzije, od kojih se malo koja temelji na istini.

- Nastali smo u ljeto 1985. Prvo okupljanje imali smo Zlatan Arslanagić, Dražen Ričl, ja sam treći došao, onda je došao Aljoša Buha, pa Cunja (Darko Jelčić, op. a.). Sa probama smo počeli u septembru, a onda smo poslali demosnimke Škarici (Siniša, tadašnji "Jugoton"). Odobreni su u decembru. Prva ploča izašla je u martu 1986. godine. Prosto mi je muka kada vidim šta pišu na internetu, sve znaju, a pojma nemaju - govori Žera.

Njegovi roditelji su profesori matematike i tehničkog odgoja, a kako kaže, ne zna da je iko u široj familiji imao sklonosti ka muziciranju, pjevanju... Brat je informatičar, živi u Rimu.

- Zdravko Čolić Čola bio je student moje majke. Ona ga je obožavala i tako je krenulo. Čola me je poveo, a svaka majka više voli da joj dijete ide u muzičku školu nego da mahala povazdan na ulici i bude jalijaš - kaže s osmijehom o svojim muzičkim počecima, dodajući da je brzo uvidio da je izabrao pravu stranu.

Na Čolinu inicijativu, Žera je bio učesnik "Malog šlagera" 1973., a da se prihvati harmonike, violine ili drugih instrumenata, odbijao je u startu.

- Htio sam gitaru, ali je bila zauzeta. Klavir je bio kompromis, ne moraš ga nositi kroz čaršiju, ne vidi se da si muzičar. Harmonike sam se užasavao, tu me nije uspio premuntati pokojni Jovica Petković. Čuj, dijete koje je odraslo na "Led Zeppelinu", metal, duga kosa, sad harmonika ili violina. Jednostavno, nije išlo, svi su trebali biti frajerčići. Ma i s klavirom je bio problem. Uvijek smo govorili: Frajer cijelu noć svira "Krivo je more", na kraju svi odvedu koke, a on ostane sam svirati - uz smijeh priča Žera o odabiru instrumenta.

I tako je počelo. Zahvaljujući Želimiru Altarcu Čičku, Žera i ekipa dobili su priliku da se iskažu. Od pedesetak tada aktivnih bendova, isprofiliralo se njih pet-šest, koji su poslije poharali bivšu državu kroz sarajevsku rok školu.

- Svirke su potom preko Čička bile u Domu mladih, na Skenderiji. Od "Baobaba", koji je postao Hari Mata Hari, Merlina, koji se kasnije pojavio, do nas, koji smo u startu bili "Tina", "Znaka sreće", "Žaoke", "Pušenja", benda "Kako Kad"... Sada, toliko godina poslije, ispričat ću kako smo svi koristili instrumente Ljubiše Racića (Formula 4). On je to vezivao lancima, vadio osigurače, dolje ih je skladištio. Mi smo našli način da to sve aktiviramo, a onda vratimo u prvobitno stanje. Nadam se da se neće ljutiti toliko godina poslije - smije se Žera.

Ratni koncert

Kroz svoju karijeru imao je hiljade nastupa, a kao priču života ističe ratni koncert u Narodnom pozorištu, koji je omogućio Nermin Tulić.

- Sakupili smo ostatke sarajevskih bendova i formirali grupu "Trafoulje", naziv je jasan onima koji su ovdje bili u ratu. Tih su godina u svijetu bili popularni "unplugged" koncerti, bez struje, samo akustika i glas. Mi smo imali svaki takav, jer nije bilo struje. Premuntali smo neke Francuze da to snime, furka je bila da hoćemo takav koncert, a ustvari drugačije nije ni moglo biti. Ima snimak na VHS-u, a nakon rata 1995. snimak je završio i na traci, vinilu. Te su pjesme poslije postale hitovi. To je koncert, uz pripreme i probe u CDA, koji je poseban i uvijek će biti poseban u mom životu, jer je antologijski, a nije imao nikakvu ni najavu - kaže frontmen "Jabuke" te dodaje da je tada nastao "Vojnik sreće" sa Merlinom.

Uz ovaj ratni, ističe beogradski koncert prvobitne ekipe "Jabuke" pred 300.000 ljudi, kao i nedavni, koji će zasigurno postati antologijski, u Sarajevu u povodu obilježavanja 25 godina benda.

Na spominjanje stradanja svojih kolega u Jablanici pri odlasku na koncert, Žera doslovno zastaje i kaže da je to, koliko god prošlo vremena, ipak prekretnica u životima mnogih ljudi njegovog doba.

Pričajući o porodici, Dražen kaže da bi se "ranije oženio da je Bog tako htio".

- Neko se oženi sa 25, a neko sa 45. Nemam više toliko vremena za odmor, ali kada dođem sa puta, provodim vrijeme sa suprugom i blizankama, to je baš aktivni odmor - kaže Žera.

Priča o "starkama", 280 pari patika, kaže da je, jednostavno, nepravedno vezana samo uz njega.

- Cijela generacija prije mene, moja možda i nakon moje nosila je "starke". "Levi's" ili slično, patike, to je bila uniforma i svi smo se tako oblačili. Ja sam patike izbjegao na nekoliko sahrana, dženaza iz pristojnosti i na vlastitoj svadbi (smijeh). Bilo mi je baš ružno da govore: Eno papka iz Sarajeva, ženi se u patikama. Obukao sam se propisno, ali poslije "da", jedva sam čekao da se raskomotim. Doktori, profesori, sportisti, svi su ih nosili, e sad, mene su zapamtili - kaže.

Na kraju razgovora otkriva nam i šta se nađe na njegovom CD plejeru, u automobilu, stanu...

- Sarajevska scena, Čola, "Indexi", Balašević, Bajaga, "Kazalište", Oliver, pokojni Toše, to je neki moj dijapazon. Od naših, "Bježi, kišo, s prozora", "Dirlija", naša prva ploča uvijek je urezana jače nego ostale...

Arhivske fotografije prvog sastava benda

Aljoša Buha

- Aljoša (Buha) rođeni je Zeničanin, poslije se preselio u Sarajevo. On i Ričl (Dražen) bili su s nama jedno tkivo, duša, više tijela. Tako smo funkcionirali, zato smo tako i zvučali. Nikada se nismo oporavili od šoka i gubitka nekoga s kim si se pogledom razumio. Toliko godina poslije, s nama je u Bijeljini, gdje sada živi, zasvirao prvi put drugi Aljoša, njegov brat istog imena, koji toliko gaji uspomenu na brata, ima sve njegove slike, gitare. Ne bojim se, ali će svima sigurno biti teško u Zenici 4. novembra kada brat Aljoše Buhe zasvira. Prije koncerta otići ćemo na Aljošin grob.

Parkuša

- Sve je počelo u "Parkuši". Kafana "Park" mjesto je koje treba uvesti u turističku ponudu grada Sarajeva. Srce mi se slama kada vidim da je to danas pola banka, a pola ništa, nešto... Da je ona u Londonu i da je imala takav status, to bi danas bio muzej. Toliko ima ljudi koji prate bivšu jogoslavensku muzičku scenu da bi i kao muzej imala više posjetilaca.

Ljubav zvana Bosna

- Bili smo generacija koja je odrastala uz šampionski put košarkaša Bosne. Iako tradicionalno okrenuti nogometu, košarka se u to vrijeme igrala 20 sati dnevno, na garažama, u i ispred škola, dvorištima, sve je bilo koš, svi smo imali uzore, pravili rekvizite, bili zaraženi tadašnjom postavom. Bila su to vremena entuzijazma i posvećenosti, koja se, izgleda, nikada neće vratiti.

Bacila je sve niz rijeku

- Mnogo se pisalo o mojim bivšim, o vezama pjevača i slično. Mnogo i svašta. Ja sam imao dugu vezu u Sarajevu i bivša djevojka je pobacila, imala abortus. Tada nije bilo mobitela, nije bilo dojavljivanja, a pričalo se svašta. I Davorin (Popović) imao je jednu sličnu situaciju u životu. Sve je to dovelo do pjesme "Bacila je sve niz rijeku" i njena simbolika nije slučajnost nego plod iskustva na vlastitoj koži. Mislim da ću ovime začepiti mnoga mahalaška naklapanja. To je bilo krajem osamdesetih - otvoreno govori Žera.


avaz

astrid wrote:
U principu,sve pjesme Crvene Jabuke iz perioda sa Draženom Ričlom su mi odlične,kao i prvi album poslije njegove smrti.Većinu pjesama sa prvog i drugog albuma uradio je upravo Dražen zato su i imale onaj poseban šmek

Ne znam gdje nestade tema o duetu C.jabuke i Indire ali evo Žera se odlucio snimiti i spot koji se vrti na dm-u

btw ima li neko da zna svirati neke pjesme sa albuma iz 2009(Volim te) i ovog novog 2011(Za tvoju ljubav)??? mislim na gitaru, da napise akorde ili tabove...

....Akademski slikar, čovjek koji je do rata bio zadužen za vizualni identitet „Crvene Jabuke“. Iako se bavio dizajnom, izrada omota za prvi album Jabuke, bio mu je prvi pokušaj te vrste. Odmah nakon toga, postao je najtraženiji dizajner u Sarajevu. Čuveni omot prvog albuma Jabuke sa golom stražnjicom u obliku jabuke, ustvari je ideja koja je potekla iz benda. Međutim, u Sarajevu je bio problem naći model i slikati ga. Nekako su uspjeli pronaći djevojku, koja ih je zamolila da nikome ne kažu tko je…Ali kroz dva dana, cijelo Sarajevo je znalo…

Eh ja ne znam, mene interesuje zna li iko ? Ko je ta lijepa Sarajka djevojka da prostis...?
pozzzzzzzzz

MASTER_NO1 wrote:....Akademski slikar, čovjek koji je do rata bio zadužen za vizualni identitet „Crvene Jabuke“. Iako se bavio dizajnom, izrada omota za prvi album Jabuke, bio mu je prvi pokušaj te vrste. Odmah nakon toga, postao je najtraženiji dizajner u Sarajevu. Čuveni omot prvog albuma Jabuke sa golom stražnjicom u obliku jabuke, ustvari je ideja koja je potekla iz benda. Međutim, u Sarajevu je bio problem naći model i slikati ga. Nekako su uspjeli pronaći djevojku, koja ih je zamolila da nikome ne kažu tko je…Ali kroz dva dana, cijelo Sarajevo je znalo…

Eh ja ne znam, mene interesuje zna li iko ? Ko je ta lijepa Sarajka djevojka da prostis...?
pozzzzzzzzz

to što si varala to bih ti oprostio al' što si mene to ne mogu.
dok suze govore istina razvaljuje
svaka riječ obara s nogu

škripe žice
to treba i doživit'



kvalitetna muzika u visokim sferama poezije.
pjesma koju zaobilazim u širokom luku.
dobraaaaa (jebla majku)

Ne čudi me što jeste.

[url=""https://www.youtube.com/watch?v=GQEsLolI8Qs]Crvena Jabuka - Ima Nesto Od Srca Do Srca[/url]