Pozdrav svima
Ja htjedoh na temu "Povatak u BiH" ali posto vidim da je zakljucana, a ova joj je jako slicna evo ovdje da se prijavim:)
Dugo sam pratila te dvije teme i dok sam zivjela vani, pa sam osjecala kao neku duznost da napisem i svoju pricu, ali onako ukratko.
Zivjela vani 17 god, tacnije u Svici. Ovo ljeto smo, sto neko rece "presjekli" i ostali tu. Sve troje djece rodjeno u Svici, jedno ide u osmi, jedno u sesti i jedno prvacic idu sad tu u skolu, svaki dan pjesace 3km u jednom pravcu do skole. Posto smo se mi vratili u jedno selo idu uglavnom seoskim puticima kroz sumarke i "uzivaju" u prirodnim i netaknutim ljepotama BiH. Moram napomenuti, prvo im se nasa ideja nije svidjela da se presele u BiH, tako da smo se snjima dogovorili da idemo prvo na godinu dana, kao probno, pa cemo poslje odluciti svi zajedno (demokratski glasanjem

)da li ostajemo ili se vracamo nazad. Oni su jako odusevljeni i svidja im se ovdje i djeca i skola i ucitelji i priroda. Posto zivimo malo na osami (na jednom lijepom proplanku) ne susrecemo se mozda sa stvarnom BiH svakodnevnicom, nama je stvarno lijepo. Ne mogu se pozaliti, mada nam je i u Svici bilo lijepo, ali smo uvjek nekako imali taj osjecaj "da nije to to"

)) Tesko je porediti te dvije drzave, znam, ali ipak nakon toliko vremena provedenog vani, mislim da svaka ima jednako (samo razlicite) cari koje doprinose kvalieteti zivota. Ovdje se nekako sa puno manje moze puno bolje zivjeti, naravno ukoliko je stambeno pitanje vec rjeseno i pogotovo ljudi na selu koji imaju mogucnost da sami sebi proizvode voce, povrce, mljeko sir, meso, jaja itd. I jos ako je eko, sto u Svici ne mozes platiti za jednu petoclanu porodicu. Naravno da se svi ne nalazimo u zivotu na selu, sve je individualno ali ja sam presretna sto sam dosla tu, pa na kraju krajeva i da se budemo nekad morali vratiti u Svicu, (nikad se ne zna) znam da ce mi tamo biti drugacije i nece biti te nostalgije, jer smo ispunili srcu zelju, probali, vidjeli i na osnovu svojih iskustava donijeli odluku i necemo vise biti u onoj vjecitoj dilemi kao prije. Ovo nam je sad bila zadnja granica zivotne dobi djece, da se uopste mozemo vratiti, jer bi zbog skolskog sistema za sariju kcerku vec iduca godina bila prekasno. Mi se nadamo da smo uradili dobar potez i drago mi je cuti i procitati da ima pozitivnim primjera i da nije u BiH sve tako crno kao sto neki hoce da prikazu, isto kao sto znam ni da u Svici nije onako sjajno.
Eto toliko od mene, nadam se da ce nekom moj post pomoci bar malo u toj svojoj dilemi. Nije uopste toliko strasno, samo treba malo hrabrosti upustiti se u tu pustolovinu
