karamazov wrote:
Znao sam neke momke sa Dobrinje koje su zarobili nasi borci sa Ilidze, tj. bili su izranjavani pa su se sami predali!
Jedan je bio Bagaric B. ostalim sam zaboravio imena!
Ne znam nikoga od te zarobljene ekipe, svi moji Dobrinjci su bili ili sa mnom ili na drugim terenima, tada smo non stop bili u pokretu i imali smo neku blesavu furku da nas ne interesuju imena kota, sela i cega vec. Furali smo neki film "samo naprijed-nema nazad" a opet imali ludjacku srecu da se nismo sretali oci u oci sa neprijateljem, cak i tamo gdje se to ocekivalo isti se povukao pa smo se medjusobno zezali kako cemo uzeti posao plavim sljemovima
U glavnom, prolazeci pored rare earth 2 smo culi info da je nekoliko njih zarobljeno, odakle mi 6 ili 9 nemam pojma, nekada kasnije smo culi da su ti momci razmijenjeni i da nisu bili maltretirani ali niko od nas nije spominjao nicije ime, znaci nije niko nama blizak... 3. ceta je imala bliski susret sa belim vukovima, vratili palu liniju, mi ih zamijenili i u mrklom mraku se spustili do nekakvog potoka cekajuci cik zore da zavrsimo sto su ovi poceli, citavu noc culo se zavijanje vukova iza nasih ledja sto je bilo deprimirajuce jer smo trebali ostati na vrhu a saznajemo da smo pretjerali sto opet mene nije poremetilo da zaspem dok ne pocne... Probudio sam se oko 11

Nasi cekajuci naredbu ili napad nisu tupavo ni disali, rekose mi da su pred zoru prestala zavijanja i ispostavilo se da su se ovi povukli a da sam se ja napokon naspavao

Nemam pojma gdje su se i dokle povukli, znam da nam je smjena dosla uredno setajuci, donijeli nam lanc pakete, komentarisemo gdje ce nas sad baciti kada nas vratise u logor na gozbu... Docekao nas je izmedju ostalog i plavi ronhill sto nikoga nije obradovalo jer ponukani prethodnim iskustvima znacilo je neki cirkus.
Budjenje prije svitanja, odlazak na heliodrom, jaran se boji visine, malo ga panika hvata od pomisli da leti helikopterom, mi ga razveseljavamo i smirujemo... Nas par koji smo bili na Igmanu '93. poredimo situaciju i zbijamo sale na nas racun a svima stoji knedla u grlu... Niko ne spominje momke koji su tada ispali iz stroja, komandir ovog jarana ubjedjuje da ga nece staviti do prozora, da ce pilot spustiti helikopter na pola metra od zemlje i da nece morati skakati... Vec je odavno svanulo, nervoza postaje sve veca, dolazi prvi helikopter, mi dobijamo naredbu da se ukrcamo medjutim niko ne mrda... Cekamo da nas jaran diplomirani masinac koji je inace ziva enciklopedija oslusne zvukove... Kada rece "zadovoljan sam radom" svi u trk, a komandir se ibretom ibreti
