Kad me pitaju što ga volim, ja kazem ne znam i nasmijem se. Kad me pitaju sta te je privuklo kod njega, ja kazem ne znam i nasmijem se. I dok se smijem,prolaze mi u glavi sati nasih razgovora,naseg smijeha. On je bio tu sve vrijeme, cekao me, pazio me, branio me i nasmijavao me. Do prije godinu dana nisam ni znala da krije osjecaje takve naravi prema meni, jer ja to i ne primjecujem inace, meni su svi muskarci drugari i mozda dvoje troje ljubavnici

Tako sam i njega gledala,kao druga, prijatelja... Sve do noci kada je on rekao da sam ja Ta.... Naravno u prvom trenutku to je bio šok za mene, nisam to ocekivala, ne tada i ne od njega. Rekla sam ok i otišla. Nismo se ni culi ni vidjeli tri mjeseca, sve do dana kada je on sjedio i pio kafu, ja mu prišla i rekla Cao, on naravno uzvrati i nasmija se. Kao da nikada niceg nije bilo, kao da se prvi put srecemo i gledamo se ocima ljudi koji su zeljni jedno drugog. Nalazimo se to vece i naravno pricamo,govori mi kako sam se udebljala i uz smiejsak dodaje da je to sto njega nije bilo u blizini, ja se naravno pušem, lafo ljutim se i ljubim ga. Ljubim ga i ne mislim...ooooo kako sam ga ljubila....ko keruša kakva
Znaš kad nekome pripadaš u potpunosti, kad ga gledaš i znas da se tvoj horizont zavrsava u njegovim ocima, kada tvoje rijeci sa njegovim zarezima imaju smisla. Znaš one trenutke kada si sam i umoran od zivota, dolazi on i ljubite kao da nikoga prije nije ljubio. Eh to sam voljela kod njega. Razišli smo se, zbog godina(on malo stariji), zbog posla. Zato sto zeli da ne protracim svoje godine. Ja sam otišla,zato sto me ta ljubav izludjivala, ta potreba za njim me je uništavala, ta potreba da on lezi i ja da ga ljubim, a on da se smije ciki Mirsi sa Bistrika, prica mi viceve, a ja ga ljubim i samo ljubim...... Sada vec par mjeseci nismo par, cujemo se, njemu je dobro,meni isto tako. Mozda za godinu, dvije opet probamo. Oh kako cu ga samo ljubitiiiiiiiiiii