Šangajka se javlja nakon mjesec i pol provedenih u Šangaju!
Život u Kini je priča za sebe, mnogo manje zagađeno nego što sam očekivala ( AQI je većinu vremena bio ispod 80). Stvari su većinom jeftine, osim ako ne tražiš neki poseban brand. U takvim situacijama jeste skuplje, ali u usporedbi sa cijenama u Europi i SAD-u jeftinije. Doduše, uvijek postoji fake market (Xiangyang Market

) gdje se može naći sve i svašta. Najveća atrakcija je zapravo cjenkanje. Prodavači redovno istrče za potencijalnim kupcima, pa snize cijenu i za 50% od one prvobitno navedene (ja sam kupovala stvari za 30% prvobitne cijene). Većina ih razumije engleski bar malo, tako da se može cjenkati na engleskom. U svakom slučaju dobro je znati alfu i omegu svih fraza: 太 贵 了 (tài guì le) što znači "preskupo". Nevjerovatno je koliko vrata jedna fraza otvara
Kinezi, kao narod, su genijalni. Redovno zagledaju svakoga ko nije Azijat, pogotovo bijelce bez imalo srama.

Nije mi se jednom desilo da hodam ulicom i shvatim da me 5 ljudi gleda, da ne kažem bulje, i ne skreću pogled kad ih pogledaš. S obzirom da ja živim u Pudongu, koji je finansijski distrikt, čovjek bi očekivao da su navikli na strance, ali eto... izgleda da nisu
Većina međunarodnih restorana se nalazi u Puxi-u (bar onih sa pristupačnim cijenama

) koji je zapravo historijski centar Šangaja. U principu, ljudi su navikli da se sve nalazi u Puxi-u tako da i ne traže to u Pudongu, već put pod noge (3-10RMB metroom zavisno od broja presjedanja ili 25RMB taksijem iz Pudonga) i 20 minuta kasnije si okružen svim i svačim.
Nedavno sam otkrila jedan turski restorančić u TianZiFang-u po imenu "Oses" koji služi određena jela slična našim (jednostavnije rečeno meso spremljeno kao na dragom nam Balkanu), da ne spominjem da imaju... *wait for it* BAKLAVU.
To je to od mene, za sad
Pozdrav od Šangajke!