Forum Klix.ba

Melly_Lami wrote:

Luce wrote:Sjecam se mame, kad smo bili djeca pa napravimo kakav belaj, naljuti se i nece da razgovara s nama. A nama to najteze padne pa oko nje, pa mama ovo, pa mama ono, ali zena ne progovara. Kaze naljutili ste me i sada necemo razgovarati dok me huja ne prodje a vi dok ne razmislite o svom ponasanju I fakat zena ne progovara, a mi hocemo da crknemo od muke Sjecam se te metode kao dobre i dan danas joj to pomenem Ali ovo pali kod malo vece djece...doduse ne znam danas da li bi palila, tada svakako jeste...

Ta je metoda najbolja kod malo starije djece....to je i moj tata primjenjivao. Lakse bi isamar predeverala nego da me tako ignorise, kao da ne postojis. Odmah zapamtis sta si skrivio....
Ali kod dvogodisnjaka ili trogodisnjaka, to ignorisanje znaci da mu odobravas i da mu popustas

Naravno, to je za vecu djecu, sto kazes boli vise nego samar a za male lopovcice samo granica i jako puno sabura i zivaca

dosljednost, dosljednost, dosljednost, ljubav i postovanje. nisam rodila, ali ih sad imam dvoje - najstrozija sam prema njima od svih odraslih u okruzenju, a ludo se volimo. iskreno sam zahvalna sto osjete da im zelim biti prijatelj, da se mogu osloniti na mene - ali trazim da postuju moje i tudje granice kao sto ja postujem njihove i drzim se date rijeci. nadam se da je to recept za dugorocni uspjeh

Chmoljo wrote:

Hemel wrote:
bravo...i ne treba ih potcjenjivati. to nam treba da bude izazov da se nosimo sa njima. ni oni nikoga ne udaraju da bi ostvarili svoje ciljeve...
udaranje(ma kakvo) je znak slabosti...

djecu, zivotinje, zene (ta slabasna i nezasticena stvorenja) ne smije niko da udara... osim ako oni to ne zele

hjoj, ali ja koliko sam vidio, prvorođena djeca, jednostavno mole za batine još kad tome dodaš neiskustvo roditelja...

ja sam drugo dijete, i mogu reći da se nije previše pažnje pridavalo mom odgoju, iz prostog razloga što je u nekom prelomnom periodu bio rat, a i ja sam bio takav da nije uvijek trebao neko 'lebdjeti' iznad mene. a buraz je dobio batinaaaaaaaa al' et', obojica normalni ispali i neizmjerno volimo svoje roditelje.

maloprije ispričah za burazerovog malca... to dijete je divno, pametno... ali majko draga nekad stvarno traži batina i kad se uvali, ne zna se izvuć, nego se samo ukopava. a sestrica mu mala... kralj te jebo, da je nađeš pored razbijenog TV-a sa pajserom u ruci, čini mi se da bi se na šuplju izvukla bez batina

Ja sam drugo djete mojih roditelja i mogu reci da sam bio bar 10 puta gori od starijeg brata, slicno mi je i sa rajom, uvijek je ono mladje djete malo "nestasnije" :) Stariji brat mi je bio djete za pozelit, a ja sam uvijek sejtano, znao sam dobit i batina, naravno zasluzeno, znao sam koje granice ne smijem prelazit i sta da ocekujem ako to uradim, ali opet sam nekad to radio al vremenom i to prodje ...

danas se djeca rađaju sa fakultetom

žuta wrote:danas se djeca rađaju sa fakultetom

Poceo ja raditi jedan posao... Sa djecom... Prvi dan, trema meni pravo velika, jos imam neki spisak stvari koje moram izbjegavati... Nesta Evropa ovo ono... I prvo dijete na koje sam naisao... Ja ono pod tremom:

Ja: Cao
Malac: Cao
Ja: Kako se zoves?
Malac: Tako i tako
Ja: Koliko imas godina???
Malac: Cetri i po
Ja: Ides li u skolu??? (jbg, trema ucinila svoje)
Malac: "Jerane, cetri i po su mi godine, gdje cu u skolu...
Ja:

batina + lijepa rijec, ali vise batina.
ma nista mu nece biti, mislim ne znam za mladji uzrast ali ja sam od 7-11 redovno dobijao porciju
jel mi sta bilo nije, jesam li krenuo pogresnim putem nisam, bar tako mislim
cak sta vise zahvalan sam na batinama...

wewa wrote:dosljednost, dosljednost, dosljednost, ljubav i postovanje. nisam rodila, ali ih sad imam dvoje - najstrozija sam prema njima od svih odraslih u okruzenju, a ludo se volimo. iskreno sam zahvalna sto osjete da im zelim biti prijatelj, da se mogu osloniti na mene - ali trazim da postuju moje i tudje granice kao sto ja postujem njihove i drzim se date rijeci. nadam se da je to recept za dugorocni uspjeh

usvoji me

sanabe wrote:Nikad i nipošto batina
Samo i jedino razgovor. Dijete NIJE krivo ako roditelj ima problema, nervozan je, nema vremena, pa ga kraće i brže dođe šamar od razgovora. Sa dijetetom se mora razgovarati. I kazne kojekakve, svakako, ali razgovor prije svega.
Ne mogu da vjerujem da neko još uvijek i razmišlja o batinama

Ma batina - batina i samo batina, koji razgovor sa djetetom od godinu-dvije, o cemu pricas?

escobar__ wrote:Batina. Pa lijepa riječ.

Mlatiti ja sta na svakom koraku, ih mene da nisu, gdje bi sad bio

Al' sto bi tek bilo dobro neke roditelje umlatiti...uh...da ne pricam...

Dobro je pa nisam roditelj jos
A ne ozbiljno, treba nekad i udariti, al treba i savjetovati jos vise. Nekako ovo dvoje ide jedno uz drugo, batine ostanu u trenutnom sjecanju kao kazna i da se nesto nesmije i nevalja uraditi. Djeca pricu i savjete tek tako nece razumjeti dok su mala, ali vjeruj ako se nastavi pricati, iako nesvatiljivo u tim trenutcima, tos e zalijepi negdje u glavi tako da pri odrastanju i svatanju stvari, djeci tada sami savejti nadolaze kao nacin ponasanja....

Mek glas i tvrda toljaga.

Ridjobrki wrote:Mek glas i tvrda toljaga.

izvini paša moj, ali meni to na seks vuče odnosno odnos tata - mama

To je univerzalni princip sa jako širokom primjenom.

Udaraj ali sa osmjehom na licu.

Meni je moja mati uvjek govorila a i danas mi zna reči "Sine da Bog da i ti dočekao svoje pa te ovako zaj...vali" elem ovo je najljepša želja i najgora kletva u jednoj rečenici .

Kao mali znao sam praviti mangupluke, jednom sam napravio baš scenu u Kralja Tomislava (Koševskoj) gdje je bila prodavnica igračaka sad je tu onaj kafić preko puta taxi-sta vidio bager i kreveljio se ko budala dok mi ga nisu kupili a to je bilo tek za tri dana popio sam i batina u više navrata zadnji put me stara udarila prije mjesec zato što sam pustio svoje djete da plače nisam htio da ga uzmem u ruke, navikao da ga nosaju, i tu dolazim do poente roditelj sam pa skoro pa tri mjeseca mali mangup konta kao veliki zna kako nas dresirati to im valjda dođe kao urođeni instinkt prije sam govorio da ću ja kad budem imao djecu to dovesti u red ma nijedno neće smjeti pisnuti dok ja ne kažem međutim kad se nađeš u toj situaciji i kad postaneš roditelj sve je to potpuno drugačije.

Nisam pobornik batina ali nekad se mora i to upotrijebiti (moja mati je koristila prut, kako sam znao bježati i vrištati nemoj,nemoj,nemoj samo ako ona krene prema drvetu ) ali bi trebalo sve da se može riještiti konstantnim upozoravanjem i davanjem uputa djetetu kako šta raditi ili ne raditi (hoće li to upaliti javim Vam kad isprobam na ovom mom rumpaliji)

Ja sam za razgovor i beskonacna objasnjavanja

rijetko, rijetko sipka, 2-3 puta svega dok dijete ne odraste, ako ikako moze

ima mali milion knjiga na tu temu, jako interesantnih...Kad su moja djeca bila mala meni je puno pomoglo stivo "ANTIRODITELJ" autori Tea i Marijan Kosicek (sh i ch) ili "I vase dijete je licnost" kao i mnoge druge...

strpljenja i puno ljubavi...ne zaboravimo , kad odraste dijete i kad postane "svoj covjek" - imitira roditelje i radi onako kako su i njegovi roditelji radili u 80% slucajeva. Znaci licnim primjerom nastojati biti uzoran i moralan covjek moze biti jedan od nacina dobrog odgoja

Možda nisam dovoljno kompetentna da dam savjet,ali kao majka,sad već relativno odraslog djeteta možda i mogu pomoći.
Batina!Ne!
Uvijek sam bila protiv batina i svaki problem rješavala razgovorom.
Razgovori se obično završe nekom "kaznom" tipa: zabrane.
Nisam dijete nikad udarila,čak i kad me iznervira( a i to se dešava da me izbaci iz kolosijeka) izađem iz sobe ili uzmem nešto da radim,dok se ne smirim.Jednostavno dok se ne slegne ona ljutnja.I onda nju pred sebe i pričaj,pričaj....vjeruj znalo me ponekad i umoriti silno razgovaranje ali se do sada uvijek,hvala Bogu pokazalo kao ispravno.
Ono što je najbitnije je nikad ne kažnjavati dijete radi slučajnih belaja,tipa razbio ovo,ono,pokvario ono,ovo....treba pronaći razliku od slučajnog i namjernog(onog što je zabranjeno).
I mi sami znamo nešto pokvariti pa nas niko ne krivi.
Mislim da je najbitnije uspostaviti odnos zasnovan na povjerenju i prijateljstvu,posebno radi kasnijih godina,kada je jako bitno da dijete u roditelju ima prijatelja.Meni moje dijete smije i kaže svaku sitnicu,jer zna da je neću kazniti ako mi je razbila omiljenu šolju...kao i svaki problem koji ima sa drugaricama,jer se trudim biti joj najbolja drugarica.
I nikad ne odustaj od prvobitne zabrane,ako jednom popustiš onda si gotova.Imati ćeš dijete koje neće u tebi vidjeti sigurnost prema tvojim odlukama,te će vremenom početi da sumnja u ispravnost istih.

solo2 wrote:

sanabe wrote:Nikad i nipošto batina
Samo i jedino razgovor. Dijete NIJE krivo ako roditelj ima problema, nervozan je, nema vremena, pa ga kraće i brže dođe šamar od razgovora. Sa dijetetom se mora razgovarati. I kazne kojekakve, svakako, ali razgovor prije svega.
Ne mogu da vjerujem da neko još uvijek i razmišlja o batinama

Ma batina - batina i samo batina, koji razgovor sa djetetom od godinu-dvije, o cemu pricas?

Za mene samo labilna osoba ce" udarati" dijete,a pogotovo dijete do 5 godina.Dijete ne shvata zbog cega je dobilo batine!A djecu treba uciti od 1 godine da NE znaci Ne.Vecina roditelja kaze NE ali zeleci svoj mir popuste i onda se cude sto dijete ne reaguje kada kazu NE.Postoji mnostvo pedagoskih metoda a preporucila bih knjige od MARIE MONTESSORI.
I kada djetetu kazes NEMOJ TO DA RADIS JER.....,zaboravi jer dijete ne registruje ostatak recenice.Dovoljno je NE.A ovo batina iz raja je izasla ZABORAVI.Zamisli da neku zenu uhvati KING KONG da tuce jer to mi je omjer snage roditelja i djeteta.Nasi su nas tukli jer su i sami tako odgajani,nisu znali za bolje.Ali u djetetu ostaju tragovi za cijeli zivot.Iako je proslo godina i godina mnogi od nas se sjecaju i razloga zbog koga su dobili batine.A oni koji kazu ima i djece koji traze batine-APSOLUTNO NETACNO .Takva djeca traze samo paznju i vecinom je od roditelja dobiju kada problem naprave.A kod tvoje BEBE je to apsolutno normalan proces .(sljedeci put vise)

kiki-miki wrote:O kakvim je batinama ovdje riječ - o pljusci,šamaru,udarcu prstom po ruci ili je riječ o kaišu,prutu tj. o masnicama?

Ovo je već zlostavljanje.

Ovako nešto:

Kod reagiranja na neki problem sa djetetom, ključna mi je procjena radi li se o nekoj nenamjernoj greški ili pasjaluku. Na nepažnju/grešku ne reagiram, a na pasjaluk itekako, munjevito:
Kažem "Nemoj", kažem "Nemoj, fasovaćeš", i ako to nije dovoljno (što je vrlo, vrlo rijetko), onda ostvarim prijetnju prutićem. I priroda borbenog djelovanja ne bude takva da, ne daj Bože, povrijedim dijete, nego je prut samo krajnje sredstvo kojim se pokazuje red veličina u porodici.

luciferino wrote:

kako je sladak...
Iako sam sigurna da mi nakon nekoliko ovakvih scena ne bi bio ni najmanje sladak

Na temu - nemam pojma. Iako sam načelno protiv "pljuskica", dok problem ne osjetim na vlastitoj koži i ne nađem se u toj situaciji, ja ne mogu znat'.