Forum Klix.ba

da, a sto se tice drustvenog zivota- i o tome je bilo govora - ja se fkt osjecam socijalno iskljucena, cak ni za obicne kafe ne moze se sakupiti dovoljno, uvukla sam se u kucu skroz...

a vjerujem da je i partnera tesko naci pod tim uslovima...

kjafiraginica wrote:da, a sto se tice drustvenog zivota- i o tome je bilo govora - ja se fkt osjecam socijalno iskljucena, cak ni za obicne kafe ne moze se sakupiti dovoljno, uvukla sam se u kucu skroz...

a vjerujem da je i partnera tesko naci pod tim uslovima...

zasto,zbog nezaposlenosti?? znate li vi koliko ima ljudi koji nece da rade.

Pa ovdje ne raspravljamo o takvim dzabahljebarosima koji nece da rade...to je sada sasvim drugi par opanaka za ovu temu.

Podjednako negativno danas utice na psihicko zdravlje i zaposlenost i nezaposlenost.

Chischo wrote:Sta radite kada ste nezaposleni?
Kako se to odrazava na vase zdravlje, samopouzdanje i na odnose sa ljudima?
Izlazite li i radite li stvari koje rade ostali mladi (izlasci vikendom, ganjanje cura/momaka, itd...)?

Ja sam zavrsio ekonomiju prije 2 godine i nisam nigdje radio, protiv depresije se borim na razne nacine, a najcesce fizickom aktivnoscu, trcim, vozim bicikl, idem na plivanje, imam kucnu teretanu u podrumu koju sam sam napravio...
U meduvremenu za dzeparac se snalazim na razne nacine samo da ne uzimam od roditelja. Radim fizicke poslove, nosim, utovaram istovaram, cjepam drva, grubi zidarski radovi, irgetim, sastavljam kuhinje i plocasti namjestaj, instaliram windowse, itd...

Curu mi ne pada na pamet da imam, nekad izadjem ispred zgrade i klosarim sa rajom ispred ulaza

neznam ni ja više sama šta radim
radila sam i ja sve i svašta dok sam studirala, prodavala sladoled, pravila sladoled, radila na sajmu knjiga, čistila stanove nekako mi sve to normala bilo jer sam iz radničke porodice i ništa mi nije blam....
e sad kad sam završila fax radila sam i u struci al je problem bio što sam otišla u vukojebine gdje nisam imala s kim kafe popit i psihički sam bila gora nego sada kad neradim...znaš kako kaže merlin nije sreća para puna vreća, to najbolje znaju oni što je imaju....
u zadnje vrijeme najradije sjedim ispred kompa i to je to...citivilam
naravno najjači su mi oni što škole nemaju i počnu mi palamudit šta trebam i kako trebam....nedavno mi se desilo da odem u frizerski u koji sam godinama išla i cura koja pere kosu i mete dlake, pošto je čula od frizerki sa kojima sam dobra da ne radim, govori meni eto ja sam pitala nekoga da ja radim u skladištu negdje ma ne da sam ostala šokirana već ono, tu neka balavica koja je mlađa od mene 10 godina i koja jedino zna kako nadogradit nokte i dat one stvari da se provoza u džipu meni govori to.....da ne spominjem da sam prestala ići tamo, jer cura ni kose nezna oprat kako treba...
elem još su mi najdraži ovi što su došli u sarajevo , pa studirali, zaposlili se preko daidže amidže i poženili se i meni kažu pa ti još neradiš? ma dođe mi da im kažem nabijem vas sve na neku stvar...zato izolacija majka..
ovo može samo razumjeti onaj ko ovo prolazi..znači uložiš u sebe vrijeme, lovu, živce i zdravlje što je najvažnije , završiš težak fax i onda nemaš posla....da mi je ova pamet, udala bi se jer sam imala ponuda al nisam jer sam u to vrijeme mislila da je bitnije nešto napravit u životu a sad vidim da sam se debelo zajebala , jer vrijeme teče.....stižu te mlađi itd itd imala bih napisati još more toga......

atko wrote:Vrlo pazljivo citam, temu i pokusavam reci nesto pametno, korisno konstruktivno ... al jos uvijek vagam svaku rijec da se tema ne bi rpetvorial u komentare tipa "lako je vama koji radite" ... itd itd ... jos cu mal oda vagam ...

Ali za pocetaka izjave poput ove :

bullmastiff wrote:nije lako kad ti neko uzme mjesto koje zelis, samo zato st oje tatino dijete..sto je kovertu dao..a znas da si sposobniji od njega za taj posao nije lako dozivljavti ovo nama koj ise sami borimo da uspijemo..a ne mozemo na red doci zbog takvih funkcionerskih

Sve je to istina sve to stoji... ali fokus treba drzati na trazenju rjesneja ljoodi

jedino rejsenje je trazenje veze

kjafiraginica wrote:da, a sto se tice drustvenog zivota- i o tome je bilo govora - ja se fkt osjecam socijalno iskljucena, cak ni za obicne kafe ne moze se sakupiti dovoljno, uvukla sam se u kucu skroz...

a vjerujem da je i partnera tesko naci pod tim uslovima...

Mene i ova svjesno izabrana izolacija unisti !! Ne samo da sam pocela izbjegavati, nazovimo prijatelje (uvjerila sam se u toku ove nazeposlenosti da nema pravih prijatelja) nego i poznanike. Ono kad ih sretnem slucajno na ulici. Obavezno skrenem drugim putem, udjem u neku radnju ili se pravim da ih ne vidim! Ne podnosim pitanja "radis li", pa kad ja kazem da ne, onda obavezno uslijedi pitanje "a trazis li?" ..... Ma NEEEEE, meni je super nemati kinte, ne moci sebi nista priustiti, biti zeljan svega i svacega i udarati glavom o zid jer ti je dan predug!! Jooj, ljudi su stvarno cudni i bas sto je neko rekao, dusevno stanje u kakvom se nalaze nezaposleni mogu razumjeti samo ljudi koji kroz to i prolaze!!

ima ljudi koji rade a ne mogu si ništa priuštiti vjeruj mi

komi wrote:ima ljudi koji rade a ne mogu si ništa priuštiti vjeruj mi

I sta, sad mi to treba biti neka utjeha?

ma od svega su najgora ta pametovanja

Nedavno mi se desilo da je neki covjek rekao mom tati da ce mi kao naci posao i da ga kontaktiram. I hajd ja sva sretna nazovem covjeka, a on meni odrzao predavanje kako da napisem CV, pismo motivacije, da odem na internet i nadjem adrese banaka, osiguravajucih drustava, notara, advokata i da im svima redom posaljem e mail. Rekao mi jos da obavezno upisem kurseve i da se potrudim nauciti engleski da pricam tecno i sve tako nekakvi savjeti a nista konkretno.
A najgore od svega sto mi je to pricao takvim tonom kao da sam ja do sada negdje ovce u sumi cuvala, a ja sve to obavila odmah posto sam dobila uvjerenje o diplomiranju i ni jednog odgovora nisam dobila nikada. I kao sad on meni ucinio velikuuuu uslugu.

A bilo je i onih koju su dok sam studirala obecavali sve i svasta uz obaveznu recenicu: samo ti zavrsi faks lako cemo za posao....eeee takvi sada okrecu glavu na ulici kada sretnu i mene i moje roditelje.

uglavnom, nagore se osjecam poslije razgovora za posao i odbijenica, a posebno kada shvatim da je to radno mjesto vec "zauzeto". Onda se tolik o naljutim da danima ne mogu sebi da dodjem. Pa jebemu misa, ne znam sto me zovu ikako kada me nece ni uzeti u obzir. Dzaba bacim ono malo para na preporuceno pismo i prevoz do te firme!!!

badalpur wrote:

komi wrote:ima ljudi koji rade a ne mogu si ništa priuštiti vjeruj mi

I sta, sad mi to treba biti neka utjeha?

znam par slucajeva osoba koje rade i po 12 sati bukvalno za dzabe, ali bar ako nista ne moraju cekati da im neko da za kiflu i dan im je ispunjeniji nego nama koji puzimo po kaucu cijele dane. I jos bitnije, ako radis bilo kakav posao, pa makar i volonterski ipak si u kontaktu sa ljudima i postoji barem neka sansa da ce te neko zapaziti i ponuditi ti bolje radno mjesto. Ovako iz kuce i bez kontakata covjek je nemocan!

hurmasica wrote:ma od svega su najgora ta pametovanja

Nedavno mi se desilo da je neki covjek rekao mom tati da ce mi kao naci posao i da ga kontaktiram. I hajd ja sva sretna nazovem covjeka, a on meni odrzao predavanje kako da napisem CV, pismo motivacije, da odem na internet i nadjem adrese banaka, osiguravajucih drustava, notara, advokata i da im svima redom posaljem e mail. Rekao mi jos da obavezno upisem kurseve i da se potrudim nauciti engleski da pricam tecno i sve tako nekakvi savjeti a nista konkretno.
A najgore od svega sto mi je to pricao takvim tonom kao da sam ja do sada negdje ovce u sumi cuvala, a ja sve to obavila odmah posto sam dobila uvjerenje o diplomiranju i ni jednog odgovora nisam dobila nikada. I kao sad on meni ucinio velikuuuu uslugu.

A bilo je i onih koju su dok sam studirala obecavali sve i svasta uz obaveznu recenicu: samo ti zavrsi faks lako cemo za posao....eeee takvi sada okrecu glavu na ulici kada sretnu i mene i moje roditelje.

uglavnom, nagore se osjecam poslije razgovora za posao i odbijenica, a posebno kada shvatim da je to radno mjesto vec "zauzeto". Onda se tolik o naljutim da danima ne mogu sebi da dodjem. Pa jebemu misa, ne znam sto me zovu ikako kada me nece ni uzeti u obzir. Dzaba bacim ono malo para na preporuceno pismo i prevoz do te firme!!!

isti slučaj i kod mene, znači neljutim se na poznanike il neke lijeve ljude, al moji najrođeniji neće da pomognu i nisu htjeli a mogli su, samo se pitam čemu se oni nadaju ...jel misle da su Bogom dani i da njima može doći gadno vrijeme al otom potom

Da ne citiram sve ....

Što se tiče prijatelja, ja ne znam, stvarno, danas nema "ljudi" među tim prijateljima ... šta? sa mnom si dok i ja imam i dok mi je fino,a čim mi zagusti ne poznajemo se? E pa, što reče neko gore, i ja sad okrenem glavu kad ih vidim, ne zovem nikog na kafu, izbjegavam kad mene zovu ... i da najgore je kad me po stoti put pitaju radiš li šta !!

I da, uvijek se nađe neko ko će da pametuje, kako ne tražim dovoljno, kako treba da tražim, a onda i utjehe kako će biti kako svako ima svoju nafaku .... ....

E pa, nafaka se danas zove "novac" ili "stranačka pripadnost" !! Nema nafake više !! A ja nemam ni jedno ni drugo ...!

A, da ne tražim puno, može da priča svako ko nije vidio odbijenice i koliko ih imam, i koliko vremena provedem tražeći ....

Ali uvijek, kao što neko reče, još više padnem u depresiju nakon odbijenica, što kaže, zašto me zovu ako je već sređeno mjesto nekome .... sve je to trošak.... !

A pogotovo kad vidim razloge u odbijenicama:
Npr.
1.Kolega dobio posao nema ništa više "staža" na birou od mene, u isto vrijeme završili, ništa bolje ocjene nije imao od mene, na intervjuu bio samo direktor i ja, ja slučajno došla 2h ranije, zabunom, i niko nikad nije došao ni prije mene ni posle mene na intervju, ali kolega je imao nešto što ja nisam, možda ime ili stranačku pripadnost (radi se o školi u RS-u)(i nisam stereotip freak ali pretpostavljam, nadam se da nije tačno i da je kolega bio samo pametniji od mene )!
2.Kolegica završila isto što i ja, meni došla odbijenica da mi fakultet NIJE VALIDAN, a ona primljena a ja ne. Njoj validan meni nije!!! (Radi se o mjestu psihologa u zatvoru a obje završile pedagogiju i psihologiju u Tz, što jedino i postoji što se tiče psihologije) !!!

Mah da ne dužim .... uglavnom, razumijemo se .... !

jedna tamo wrote:

hurmasica wrote:ma od svega su najgora ta pametovanja

Nedavno mi se desilo da je neki covjek rekao mom tati da ce mi kao naci posao i da ga kontaktiram. I hajd ja sva sretna nazovem covjeka, a on meni odrzao predavanje kako da napisem CV, pismo motivacije, da odem na internet i nadjem adrese banaka, osiguravajucih drustava, notara, advokata i da im svima redom posaljem e mail. Rekao mi jos da obavezno upisem kurseve i da se potrudim nauciti engleski da pricam tecno i sve tako nekakvi savjeti a nista konkretno.
A najgore od svega sto mi je to pricao takvim tonom kao da sam ja do sada negdje ovce u sumi cuvala, a ja sve to obavila odmah posto sam dobila uvjerenje o diplomiranju i ni jednog odgovora nisam dobila nikada. I kao sad on meni ucinio velikuuuu uslugu.

A bilo je i onih koju su dok sam studirala obecavali sve i svasta uz obaveznu recenicu: samo ti zavrsi faks lako cemo za posao....eeee takvi sada okrecu glavu na ulici kada sretnu i mene i moje roditelje.

uglavnom, nagore se osjecam poslije razgovora za posao i odbijenica, a posebno kada shvatim da je to radno mjesto vec "zauzeto". Onda se tolik o naljutim da danima ne mogu sebi da dodjem. Pa jebemu misa, ne znam sto me zovu ikako kada me nece ni uzeti u obzir. Dzaba bacim ono malo para na preporuceno pismo i prevoz do te firme!!!

isti slučaj i kod mene, znači neljutim se na poznanike il neke lijeve ljude, al moji najrođeniji neće da pomognu i nisu htjeli a mogli su, samo se pitam čemu se oni nadaju ...jel misle da su Bogom dani i da njima može doći gadno vrijeme al otom potom

ma nisam ja nikad od nikog nista ni ocekivala, nego su se sami nudili, kao eto oni ce mi to zavrsiti...ne ocekujem ni dan danas, mada znam da su neki od mojih "uticajnih" rodjaka sredjivali stele drguim ljudima

Sarah24 wrote:
Mah da ne dužim .... uglavnom, razumijemo se .... !

U potpunosti ...I vidim da svi prolazimo kroz isto. i kad su u pitanju potencijalni poslodavci, ali i rodbina, prijatelji, poznanici....Da iskrena budem, ja u onim najmracnijim trenucima pomislim "ma do mene je", ali kad vidim da i vi imate slicna iskustva, znaci da je ipak do sistema i okruzenja

hurmasica wrote:
ma nisam ja nikad od nikog nista ni ocekivala, nego su se sami nudili, kao eto oni ce mi to zavrsiti...ne ocekujem ni dan danas, mada znam da su neki od mojih "uticajnih" rodjaka sredjivali stele drguim ljudima

Ima li ista gore i jadnije od ovoga!! Utjecajni rodjaci sredjuju poslove potpunim neznancima, a tebe ono potapsu po ramenu uz komentar "ma bit ce, mora nekad biti"

badalpur wrote:

komi wrote:ima ljudi koji rade a ne mogu si ništa priuštiti vjeruj mi

I sta, sad mi to treba biti neka utjeha?

možda se zaposliš pa si opet ne mogneš priuštiti ništa
to ti je realnost

komi wrote:

badalpur wrote:

komi wrote:ima ljudi koji rade a ne mogu si ništa priuštiti vjeruj mi

I sta, sad mi to treba biti neka utjeha?

možda se zaposliš pa si opet ne mogneš priuštiti ništa
to ti je realnost

Kolika god ta plata bila, neku sitnicu zena sebi uvijek priusti ...Umijece je to, muskarcima nedokucivo

Ja se opet javljam iako nisam nezaposlena i student sam, al' blisko mi je povezana ova tema zbog ljudi oko mene.. I kad god pricamo, nekako se sve svede da ima posla ako hoces da te privatnik handri za nekih 400-500 km u prodavnici i sl. (u zavisnosti od znanja, sposobnosti), ili da konobarises sto je jos gora opcija, cisto zbog prirode posla..

A ako zelis rad u struci, onda, sto je neko vec naveo, trebas zaprljat prste a i dusu da se tako izrazim.. Znaci sve javne institucije (apsolutno sve), nevladin sektor, a i privatnici vecinom, rade na jednom u najmanju ruku nepostenom principu, i bit dobar covjek i dobiti dobar posao iskljucivo radi znanja i predisponiranosti je nemoguce. Necu reci ni skoro nemoguce. Jedina opcija je da se dolazi iz dobre obitelji ili da se radi neki dodatni posao koji moze omoguciti finansije koje se mogu iskoristiti bilo za nadogradnju ili u najgorem slucaju placanje posla. Pod nadogradnjom mislim na npr. master studij u inostranstvu poslije kojeg bi sto narod kaze bili "na konju". Al' fazon je sto to jaako puno kosta. Ovo se odnosi na one struke u kojima se tesko zaposliti. A sto je najgore, nije covjek to izabrao jer je morao nego jer se bas zeli time baviti...

jedna tamo wrote:

Chischo wrote: elem još su mi najdraži ovi što su došli u sarajevo , pa studirali, zaposlili se preko daidže amidže i poženili se i meni kažu pa ti još neradiš?

znači uložiš u sebe vrijeme, lovu, živce i zdravlje što je najvažnije , završiš težak fax i onda nemaš posla....

Ti što su došli u Sarajevo oni nisu ni studirali kako treba, a ti jesi!
U suštini nisi ni kriva za ono što ti se desilo ( a ni jedina)!

Ono što njih pati jeste što znaju da si bolja od njih i kako su oni došli do svoga uspjeha! A to će ti svaki put potvrditi tom rečenicom: Pa ti još neradiš? Jadnici


Moraš pustiti to što si završila i naći neku alternativu za zaradu koja će te duhovno ispunjavati!
A ako se pruži kakva prilika za posao u struci sigurno ćeš je iskoristiti!

ma svaka cast pridoslicama u sarajevo koji su dosli da studiraju. Vecina njih zaista jeste ucila i trudila se uglavnom iz razloga da im roditelji sto krace placaju smjestas u sarajevu. Ali problem je sto 99% posto njih ovdje i ostane i nekim cudom se uspiju ugurati u drzavne institucije.

Imam rodicu koja je zavrsila jedan od najtezih faksova u sarajevu, a iz drugog je kantona. medjutim, ona se sva sretna vratila u svoj grad jer su joj tamo ponudili cak dva posla zbog nedostatka tog kadra u njenom gradu. Ja u zadnje vrijeme razmisljam o mogucnosti da se preselim u neki drugi grad mozda lakse nadjem posao.

hurmasica wrote: Ali problem je sto 99% posto njih ovdje i ostane i nekim cudom se uspiju ugurati u drzavne institucije.

ne ulazim u ovo da se vecina njih ugura u drzavne institucije

ali ostanak

normalno da ce ostati ovdje, vece su plate i veci izbor poslova, normalno je da svi gravitiraju ka glavnom gradu (ma kakav on bio)

i naši preci su nekad došli vamo u potrazi za boljim poslom jel da ?

nije to sporno, zna se da je Sarajevo uvijek primalo sve i svakoga, ali problem je što su glavešine došle preko stranke sa sela do vodećih položaja i svu tu raju povukli na radna mjesta, eto to je sporno ti amidžići i daidžići, a ljudi koji nemaju nikoga nemaju šanse za zaposlenje, znači sve je štela pa i u privatnim firmama, naravno onima koji daju plate.....

test01 wrote:

kjafiraginica wrote:da, a sto se tice drustvenog zivota- i o tome je bilo govora - ja se fkt osjecam socijalno iskljucena, cak ni za obicne kafe ne moze se sakupiti dovoljno, uvukla sam se u kucu skroz...

a vjerujem da je i partnera tesko naci pod tim uslovima...

zasto,zbog nezaposlenosti?? znate li vi koliko ima ljudi koji nece da rade.

sta god da sam htjela reci - cenzurisem...

kjafiraginica wrote:da, a sto se tice drustvenog zivota- i o tome je bilo govora - ja se fkt osjecam socijalno iskljucena, cak ni za obicne kafe ne moze se sakupiti dovoljno, uvukla sam se u kucu skroz...

a vjerujem da je i partnera tesko naci pod tim uslovima...

to je razumljivo,na fourmu od prvog dana izjavljujem ljubav prema novcu,a reakcije na forumu " ti samo pises o vaznosti novca,bla bla bla ,nije novac sve u zivotu" , jah ,nije,kako da ne