Armija R BiH prikazana kao agresor u Norveškoj

[luckylaka]

Uopste me ne cudi. Ko ima vremena da pogleda komentare na vijesti o smrti OBL, lako ce shvatiti koliko je BH radikalizovana u zadnjih petnaestak godina.

Stavova na komentarima se ne bi postidili ni u Pakistanu. Odmicemo se od Norveske,sve ih teze shvatamo,postajemo drugi svijet. Ovakvih priloga i emisija ce biti sve vise i vise. Mislim da je to izgubljena bitka. Nisu nas uspjeli poraziti u ratu ali iza rata smo se sami porazili

Odakle samo nicu ove tzv.patriote.Za jednog smo radikalni za drugog izgubljeni.Jel vi to navijate za BiH,Srbiju ili Hrvatsku.Koliko ljudi blesavo razmisljaju pa stavljaju u isti kontekst par komentara o osami i radikalizaciju u BiH.Fuj.

[amrica]

U aftenpostenu je objavljeno pismo norveskog predsjednika Helisnskog komiteta u kojem pise o laznim faktima, perifernim ekspertima, tendencioznom izvjestavanju... na koje odgovara neka Zorica da se jos ne znaju imena 5.000 ubijenih u Srebrenici...

ko je raspolozen da mu guglo prevodi

http://sok.aftenposten.no/search.fast?v ... srebrenica

[Hodidid]

Uopste me ne cudi. Ko ima vremena da pogleda komentare na vijesti o smrti OBL, lako ce shvatiti koliko je BH radikalizovana u zadnjih petnaestak godina.

Stavova na komentarima se ne bi postidili ni u Pakistanu. Odmicemo se od Norveske,sve ih teze shvatamo,postajemo drugi svijet. Ovakvih priloga i emisija ce biti sve vise i vise. Mislim da je to izgubljena bitka. Nisu nas uspjeli poraziti u ratu ali iza rata smo se sami porazili

Odakle samo nicu ove tzv.patriote.Za jednog smo radikalni za drugog izgubljeni.Jel vi to navijate za BiH,Srbiju ili Hrvatsku.Koliko ljudi blesavo razmisljaju pa stavljaju u isti kontekst par komentara o osami i radikalizaciju u BiH.Fuj.

Dobri su likovi majke mi. Koji trud i koja energija da se prikazu bosnjacima i b-h patriotima . Ali uvijek izlete i na malim stvarima se otkriju.

[BiH-x]

Dobri su likovi majke mi. Koji trud i koja energija da se prikazu bosnjacima i b-h patriotima . Ali uvijek izlete i na malim stvarima se otkriju.

[Ljepoje]

Mnogo je izvučeno iz konteksta i prenapuhano punim lažima i gluposti.

[zlajapravaraja]

Nisu vise znali sta bi jos mogli osmisliti u svojoj globalnoj kampanji, pa se uhvatili nas.

Sve je jasno ljudi. Sredstva se vise ne biraju.

[veleno]

Šok s ekrana norveške državne televizije NRK
Datum i vrijeme: 5.5.2011. u 15:59h
By: Dževad Tašić




Faksimil reakcije u listu Aftenposten Foto:

Bosanci i Hercegovci u Norveškoj su prošle nedjelje ostali šokirani pored malih ekrana. I mi ovdje, u ovoj lijepoj i Bosni prijateljskoj zemlji - kao uostalom naši po cijelom svijetu - s ogromnim zanimanjem pratimo sve što se o nama i Bosni i Hercegovini govori, piše ili emituje. Tako je bilo i ovog puta.
Četiri pune godine je ekipa norveške državne televizije NRK pripremala dokumentarac o Srebrenici. Niko od nas nije zaboravio briljantne dokumentarce Marie Fuglevaag Warshinski, Norvežanke koja je među prvima progovorila o najstrašnijem genocidu nakon drugog svjetskog rata. Hrabro, mnogo prije bilo koga drugog razotkrila je užas Srebrenice i sramnu ulogu “zaštitara” - vojnika Ujedinjenih nacija u “zaštićenoj zoni”. Sa ogromnim zanimanjem očekivali smo šta će novog donijeti ovaj novi istraživački projekat, koji je, bez ikakve sumnje, imao neuporedivo bolje materijalne uslove i veću šansu od Marie Fuglevaag Warshinski.

Ostali smo - u šoku!
Režiserski dvojac filma Byen som kunne ofres (Grad koji se mogao žrtvovati) Ola Flyum i David Hebdhitc uhvatio se zanimljivog i dosad nedovoljno rasvijetljenog ugla - uloge rukodstva u Sarajevu i predsjednika Izetbegovića lično u ovom tragičnom događaju i - izgubio kompas! Umjesto da tu delikatnu temu istražuju u kontekstu činjenica koje su utvrđene, uz ostalo na suđenjima u Hagu, oni su sve okrenuli naglavačke: nevine srebreničke žrtve su učinile krivim, a zločince - uključujući i generala Mladića gotovo - krivo shvaćenim!
Ovakve gluposti se u ozbiljnom novinarstvu i filmskom stvaralađtvu ne događaju često, ali, eto, ipak se događaju. Pitanje je, jesu li ambiciozni momci s NRK-a zagrizli prevelik zalogaj, daleko veći nego što njihove profesionalne i
intelektualne mogućnosti dozvoljavaju, ili je
riječ o smišljenoj reviziji istorije s ciljem koji ne može biti čist.

Projekat revizije historije
Piše: Enver Đuliman

Norveška državna televizija (NRK) je na svom prvom programu u udarnim terminima u emisiji Brennpunkt 26. i 27. aprila prikazala dokumentarno-istraživačke filmove Byen som kunne ofres (Grad koji se mogao žrtvovati) i Sporene fra Sarajevo, (Tragovi iz Sarajeva). Prvi film se bavi padom Srebrenice, a u drugom se istražuje Bosna i Hercegovina za vrijeme rata kao utočište Al Kaide, odakle “tragovi vode” prema najmanje petnaest izvedeninh ili pokušanih terorističkih napada u svijetu.

Autori prvog filma - Byen som kunne ofres (Grad koji se mogao žrtvovati) Ola Flyum i David Hebdhitc uzimaju kao osnovno polazište da je slika o Srebrenici “crno bijela” i da slika o počinjenom genocidu ima i drugu stranu. U filmu se “oslanjaju” na jednog od, kako se kaže, rijetkih novinara - muslimana Mirsada Fazlića - Fazlu koji pokušava da otkrije punu istinu o onom šta se događalo u Srebrenici. Autori “utvrđuju” da je više od 50 sela naseljenih srpskim življem oko Srebrenice terorisano i uništeno od strane “muslimanske vojske” na čelu s Naserom Orićem, snimaju svjedoke, a potom “dokazuju” da vlasti u Sarajevu nisu učinile ništa da spriječe masakr u Srebrenici odnosno da je postojao dogovor oko Srebrenice između Alije Izetbegovića i Srba, da bi se s koncem filma pratktično došlo do gotovo potpune abolicije zločina.
Nije naravno nepoznato da je u ratu u BiH bilo i crnoberzijaša i pljački, da su se pojedinci obogatili otimajući i preprodavajući humanitarnu pomoć, da je bilo nedo-pustivo mnogo pogrešnih političkih poteza, da i danas postoje vrlo ozbiljne sumnje da je političko rukovodstvo s Alijom Izetbegovićem na čelu pravilo velike greške pa i oko Srebrenice. Ali još niko nije pokušao, kao autori ovoga filma, da to iskoriste za praktično opravdavanje učinjenog genocida.
U ovom slučaju izgleda da je kritičko držanje, želja za nijansiranjem "crno-bijele” slike i razbijanje etabliranih mitova, vodilo nekritičkom prihvatanju jedne nove verzije o Srebrenici i ratu protiv Bosne i Hercegovine. Film je apsolutno neizbalansiran i u potpunosti previđa historijske realnosti koje pokušava da opiše i objasni.
Četiri su osnovne pogreške koje čine da program ne predstavlja profesionalno istraživačko novinarstvo: netačnost navedenih podataka, selektivan izbor izvora, tendenciozno predstavljanje podataka, događaja i ljudi, te korištenje perifernih eksperata. Kardinalna greška je da se program ni na koji način ne koristi mnogim presudama Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji koje predstavljaju najtemeljitije pravno i faktično istraživanje ratnih zločina u BIH. Jedan ozbiljan pokušaj da se diskutuje rat protiv Bosne i Hercegovine, a posebno ratni zločini morao bi se koristiti nalazima suda u Hagu i njegovim odlukama, što ne znači da se i taj sud ne može argumnetovano kritikovati. Okretanje glave od presuda ovoga suda i potpuno izostavljanje riječi genocid umjesto koje se konstantno koristi riječ masakr, što ovaj program čini, predstavlja prvi korak u poricanju dokazanih činjenica i genocida što je ozbiljna stvar kaž-njiva u više zemalja.
U filmu će se, ilustracije radi, naći da je predsjednik Klinton “rekao” Izetbegoviću da ukoliko pogine 5 000 ljudi u Srebrenici da će NATO napasti srpske vojne ciljeve u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ovako ozbiljna tvrdnja se prezentira bez bilo kakvih dokaza, ali se koristi u kontekstu zaključivanja da Amerikanci i muslimani konspiriraju u organizaciji pada Srebrenice, dok su Srbi koji su samo izveli konvencionalnu vojnu akciju (što se izriče kasnije u filmu) pokušali da izbjegnu stradanje nevinih civila!
Ovaj nalaz je u potpunoj suprotnosti sa više presuda tribunala u Hagu i Međunarodnog suda u Hagu kojima se presuđuje da su bosanski Srbi počinili genocid i da je to bila kulminacija plana o stvaranju etnički čiste srpske teritorije.
U filmu se dalje ističe kako bosanske vlasti svake godine koriste komemoraciju 11. jula za svoju propagandu. Možda to i nije sasvim pogrešno, ali je samo dio istine jer se ne spominje da se na tim komemoracijama sahranjuju identifikovani ostatci tijela pronađenih žrtava. Umjesto toga se bosanske vlasti optužuju da koriste tragediju, a za koju su - same odgovorne.
Predstavljanje generala Mladića kao časnog vojnika zabrinutog za civile je takođe u potpunoj suprotnosti sa verzijom suda u Hagu prema kojoj on ima centralnu ulogu u planiranju i provođenju genocida.
Uzastopno se pravi slika Bošnjaka u Srebrenici kao krvožednih razbojnika i ratobornog faktora u ovom području, iako su oni u stvarnosti bili izbjeglice ranije protjerane iz obližnjih mjesta koje su više godina živjele pod opsadom, u gladi i pod artiljerijskom vatrom srpske vojske. Film završava tako što Misad Fazlić zaključuje "Izetbegović nas je sve sahranio. Predsjednik Izetbegović snosi odgovornost za ono što se desilo u Srebrenici". Dakle, na kraju se Izetbegoviću izriče presuda dok se Mladić i Srbi oslobađaju krivice.
Ovdje imamo, dakle, bez ikakve sumnje projekat koji se uklapa u pokušaju reorganiziranja prošlosti i pisanja nove istorije na Balkanu u kojoj će se zločini relativizirati, greške umanjivati a žrtve učiniti odgovornim za vlastitu sudbinu!
Živimo u svijetu u kojem ono što se nekada smatralo propagandom sada igra glavnu ulogu u formiranju javnog mišljenja.

Redakcijska obrada

Reagovanje u norveškoj štampi
Pod naslovom “NRK kao falsifikator istorije”, norveški Aftenposten donosi reagovanje Aage (Oge) Berchgrevink, književnog kritičara i savjetnika u Helsinškom komitetu Norveške, na program o Srebrenici.
“Predsjednik Bosne i Hercegovin je odgovoran za to što se dogodilo u Srebrenici - tako završava Byen som kunne ofres, gdje su srpske trupe pobile preko 8000 muslimana muškaraca 1995. Dokumentarac ostavlja utisak da Srebrenica nije bila genocid, već rezultat muslimansko-američke konspiracije protv bosanskih Srba. Bosanski muslimani se opisuju kao agresivni i izdajice...
... Uz pomoć pogrešnih činjenica, selektivnog korištenja izvora, perifernih eksperata i tendecioznih pretpostavki NRK objašnjava genocid izvršen u Srebrenici na način koji podsjeća kako su srbijanski državni mediji izvještavali iz Bosne u vrijeme Slobodana Miloševića...” zaključuje ovaj autor.
U dužem tekstu, detalj po detalj on razlaže greške i pogrešne interpretacije u filmu - od prestavljanja Ratka Mladića kao časnog vojnika, a Alije Izetbegovića kao čovjeka koji ne želi da odgovori na molbe Srebreničana za pomoć, preko činjenica utvđenih u Hagu, u izvještaju Ujedinjenih nacija iz 1999, koji je potpisao tadašnji generalni sekreta Kofi Annan, pa do uloge pregovarača Thorvalda Stoltenberga, koji je po njemu, u najmanju ruku kontravezan.
“Sasvim je legitimno postavljati pitanja o ulozi bosanskih vlasti u odnosu na pad Srebrenice, kaže Berchgrevink, ali uzimati ih “odgovornim” je postavljati sve na glavu!

Mirsad Fazlić: Izmanipulisan sam
Saradnik Bosanske pošte Dino Prohić zatražio je pismeno obrazloženje od Mirsada Fazlića, novinara koji u filmu praktično vodi radnju - objašnjenje i u prilici smo da objavimo u cijelosti poruku koja je putem e-maila od njega stigla:
Sendt: 28. april 2011 18:13
Til: Dino Prohic
Emne:
Ovako Dino.

Da sam znao kakva će biti konačna priča, mog lika u tom filmu ne bi bilo. Ja sam iskreno vjerovao da će priča biti fokusirana na greške i propuste našeg vojnog i političkog vrha kad je riječ o Srebrenici, a takvih grešaka i propusta svakako je bilo. Međutim, kada sam pogledao grubu verziju filma, shvatio sam da je priča otišla u sasvim drugačijem smijeru. Tada sam upozorio autre filma da ja ne znam da li je bošnjačka strana ljude razapinjala na drveće i vadila nerođenu djecu iz utroba srpskih majki, ali sve i da je bilo takvih zločina to nije opravdanje za ubistvo preko 7000 ljudi u sedam dana. Kao drugo, haški Tribunal sudio je Naseru Oriću i ako je on pravio zločine, sprska strana i haško Tužilaštvo očigledno nisu uspjeli dokazati da je takvih, masovnih zločina bilo. Kao treće, haški Tribunal je zločin u Srebrenici okvalifikovao genocidom. To su činjenice i to niko ne može osporiti. Upozorio sam da je film prosrpski, ali očigledno moje primjedbe nisu uticale na autore. Kao novinar, ja stojim iza posla kojeg sam napravio, iza onoga što su izjavili moji sagovornici, ali mi je žao zbog konteksta u koji je to sve skupa stavljeno. Naravno, najviše žalim zbog mojih sagovornika koji su pristali biti djelom ovog projekta iz najboljeh namjera, a koji bi mogli snositi posljedice zbog manipulacije autora i krajnje neprimjerene poruke samog filma. Upravo zbog takve poruke koju film šalje ja se moram ograditi od tog projekta.

Ne prihvataju kritike

Na sličan način kako je to pojasnio u pismu koje donosimo Fazlić je obzložio svoj stav i za norveški “Aftenposten”, dodajući u jednom odgovoru da ništa od onog što je on istraživao ili što je on intervjuisao nije pogrešno u filmu, ali da je on šokiran krajnjim rezultatom nakon četiri godine rada na ovom dokumentarcu.
Na njegove kritike i kritike javnosti odgovorio je u istom listu Viber Haug NRK urednik programa Brennpunkt:

- Mi nismo čuli o tome da se Fazlić ranije ogradio od programa, a mi bismo to svakako znali da je to bio slučaj. Ja takođe najsnažnije odbacijujem kritike koje je uputio Brochgrevik. Dokumentarac je koristio visoko relevantne stručne otvorene izvore iz britanske, američke i norveške politike i ne manje bitno iz američkih obavještajnih izvora. Brochgrevink piše da mi prokušavamo da pokolj u Srebrenici učinimo nečim drugim nego što je bio. Međutim mi to ne činimo. Po prvi put govore mulsimanski lideri o tome u čemu su njihove vlastite vođe učestvovale, a o toj temi oni nikad ranije nisu govorili.
Režiser Ola Flyum, potvrdio je da je bilo dosta rasprave o uglovima posmatranja programa u inetrancionalnoj grupi koja je sarađivala na projektu. On je potvrdio da je dobio više elektronskih poruka od Fazlića u prošloj godini.
- U njima nikad nije bilo pismo u kojem se on ograđuje od programa - kazao je za “Aftenposten” Flyum. On je dodao da se sve Fazlićeve opaske odnose na detalje.To je sasvim normalno. Mi ne opravdamo masakr, kaže Flyum i misli da je Fazlićevo ponašanje danas izazvano prtitiskom kojem je izložen u svojoj zemlji.

tačno.net

[Nass]

Ovo je strasno. Trebao bi neko autore tih filmova i NRK tuziti na sudu.

[mekaba]

Ovo su odvratne stvari.Ponoviti ce se sigurno ako se ne zavrsi sa tuzbom.Jevreji su svojevremeno ovakve i slicne stvari rjesavali sudom za sva vremena.

[arte.fakt]

daj boze da nasi ljudi sta urade po tom pitanju ...

[Hadzi Lojo]

Kao i uvijek balije se prodale za saku dolara. Ove sto su ucestvovali u realizaciji filma pod hitno u Zenicu, cim promole nos u BiH.
Takodje sve nase snimatelje iz rata koji su prodali snimke cetnicima na vojni sud.

[stari grad Visegrad]

Ovaj dvojac za Regi och Manus
Ola Flyum
David Hebditch
-Njih treba provaliti u najcitanijim novinama u Norveskoj za iznosenje lazi, neprofesionalizam i uvredu
- Dati ih na Norveski sud radi lazi i uvreda.

netačnost navedenih podataka, selektivan izbor izvora, tendenciozno predstavljanje podataka, događaja i ljudi, te korištenje perifernih eksperata. Kardinalna greška je da se program ni na koji način ne koristi mnogim presudama Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji koje predstavljaju najtemeljitije pravno i faktično istraživanje ratnih zločina u BIH. Jedan ozbiljan pokušaj da se diskutuje rat protiv Bosne i Hercegovine, a posebno ratni zločini morao bi se koristiti nalazima suda u Hagu i njegovim odlukama, što ne znači da se i taj sud ne može argumnetovano kritikovati. Okretanje glave od presuda ovoga suda i potpuno izostavljanje riječi genocid umjesto koje se konstantno koristi riječ masakr, što ovaj program čini, predstavlja prvi korak u poricanju dokazanih činjenica i genocida što je ozbiljna stvar kaž-njiva u više zemalja.

[pitar veteran]

ovaj mirsad fazlić mi je komšija na KG,nisam ni znao da je novinar inace loš vozač i često po dejstvom alkohola.Prije par mjeseci malo je falilo da zgazi moje dijete na ulici I samo radi dobro komšinskih odnosa mu nisam objasnio neke stvari....gledajući ove snimke bolje mu je da pored moje kuće prođe,tiho,tiše........

[Banjaluka Nova]

MOMCI EVO MALO I TREĆEG DIJELA GDJE SE VIDI DA VAŠA BRAĆA SIJEKU GLAVE SRPSKIM VOJNICIMA...ĆAO LAŽIMA DOSADAŠNJIM VRIJEME JE ZA ISTINU.....................http://www.youtube.com/watch?v=yuDMVil8Dd4

smanji font........OPOMENA zbog vrijeđanja........prvi post

[mO k3]

MOMCI EVO MALO I TREĆEG DIJELA GDJE SE VIDI DA VAŠA BRAĆA SIJEKU GLAVE SRPSKIM VOJNICIMA...ĆAO LAŽIMA DOSADAŠNJIM VRIJEME JE ZA ISTINU.....................http://www.youtube.com/watch?v=yuDMVil8Dd4....IDIOTI.....

e nek si se ti registrovo da nam pokazes yputube video .... jarane ba nije internet za svakog seljaka

[kiky]

MOMCI EVO MALO I TREĆEG DIJELA GDJE SE VIDI DA VAŠA BRAĆA SIJEKU GLAVE SRPSKIM VOJNICIMA...ĆAO LAŽIMA DOSADAŠNJIM VRIJEME JE ZA ISTINU.....................http://www.youtube.com/watch?v=yuDMVil8Dd4....IDIOTI.....

e nek si se ti registrovo da nam pokazes yputube video .... jarane ba nije internet za svakog seljaka

pa i da naša brača sijeku glave srpskim vojnicima šta onda ...
da li je srbija i jednog od te brače tužila u hag ... nije ... a zašto kad imaju ti snimci ...
al se srbija usra od nakane da tuži ljude za koji su branili svoju zemlju i ništa im se nemože dokazat ...
a drugo ...
srbima nisu trebala nikakva brača odnekle da bi sjekli glave ( i šta sve još ne ) i to civilima, svojim komšijama ...
to im je nacionalni hobi ...
( i gdje je ta norveška )

[Dado dijasporitus]

Manite se budala. Seljacka drzava na shu....u Evrope. Ovo ne zasluzuje 3 stranice komentara.

[munchkin33]

Manite se budala. Seljacka drzava na shu....u Evrope. Ovo ne zasluzuje 3 stranice komentara.

p.s. samo sam se dvoumio sta dodje prvo - thumb-up ili laugh..

[veleno]

NOĆ KAD SU MASAKRIRALI ISTINU
Datum i vrijeme: 8.5.2011. u 08:30h
By: Azer Pehilj


Zadnje sedmice aprila i početkom maja u udarnim terminima na norveškoj drzavnoj televiziji (NRK) su prikazana a zatim nekoliko puta i reprizirana dva dokumentarna filma o agresiji na BiH, autora Ole Flyuma i Davida Hebditcha. Filmovi "Grad koji se mogao žrtvovati" - o Srebrenici i "Tragovi iz Sarajeva" - o Al-Kaidi u Sarajevu su najavljeni kao rezultati ozbiljnog dugogodišnjeg novinarskog istraživačkog rada koji bacaju sasvim novo svjetlo na "građanski rat u Bosni i Hercegovini" - termin korišten od ljudi koji stoje iza navedenih filmova i NRK-a.

Na sam dan tv-premijere filma o Srebrenici - "Grad koji se mogao žrtvovati", 26/4, u norveškim Dnevnim novinama (Dagsavisen) je izasao intervju sa jednim od režisera filma - Ola Flyumom.

Već, sam, intervju je kazivao više nego dovoljno o kakvom je uratku riječ jer je Ola Flyum izašao sa sljedećom tvrdnjom: "Mnogi smatraju Srebrenicu novim holokaustom u Europi gdje je 8.000 ubijeno (režiser ne navodi koga 8000). U realnosti je riječ o jednom dijelu velike ratne vojne operacije" i "Nama to izgleda više kao ekstremno haotična situacija nego kao planirano etničko čisćenje".

Dokumentarni film u službi propagande

Definicija kojom se dokumentarni film naziva "krativnom obradom stvarnosti", čijim se autorom smatra jedan od prvih teoretičara dokumentarnog filma - John Grierson, sredinom 20-tih godina prošlog vijeka, možda najbolje oslikava ova dva dokumentarna (ne)djela. Riječ je, ipak, samo o dva filma iza kojih stoje ljudi sa svojim željama, stavovima, idejama, ciljevima itd. Baš kao što je to slučaj i sa svim drugim filmovima, pa i dokumentarnim.

I tu ne bi trebalo biti ništa sporno. Ono što jeste sporno, međutim, tiče se novinarstva tj. insistiranje norveške državne televizije još u samoj najavi programa da su ova dva dokumentarna (ne)djela rezultat ozbiljog novinarskog istraživačkog rada kojima se otkriva prava istina o događajima iz, ne tako, davne nam istorije.

četiri su bitne tvrdnje koje autori prezentiraju u "Gradu koji se mogao žrtvovati", a koje već na prvi pogled ni po čemu niti su nove a niti naročito revolucionarne kako ih NRK želi prezentirati, pa su čak u mnogočemu i kontradiktorne. Iste tvrdnje su još od kraja 1995. uporno rabljene od nekih medija i političara kako u jednom dijelu BiH, mozda jos više u Republici Srbiji:

1. Srebrenica je izdata od strane legalnih vlasti u Sarajevu, tj. muslimanskih vlasti kako ih se tokom cijelog filma naziva. Vlasti u Sarajevu istovremeno snose i odgovornost za smrt 8000 ljudi kojom su htjeli probuditi simpatije svijeta i vojnu akciju NATO saveza.

2. Srebrenica je izdata i zbog toga što je vlast u Sarajevu željela stvoriti kompaktniji muslimanski teritorij oko glavnog grada Bosne i Hercegovine - npr. razmjena Vogošće za Srebrenicu

3. Zločin u Srebrenici nije bio planiran i nije genocid već rezultat spontane osvete jednog nedisciplinovanog dijela srpskih vojnih snaga, tj. odgovor na zločine počinjene od strane muslimana predvođenih Naserom Orićem

4. Zločin u Srebrenici se desio, doduše u manjem obimu nego što se to predstavlja, tvrde autori, ca. 2000 je pogubljeno, dok je ostalih oko 5000 ljudi poginulo u razmjeni vatre pri povlačenju kroz srpski teritorij prema Tuzli .

Da bi odbranili ove svoje tvrdnje autori se u vrlo maloj mjeri koriste istraživačkim novinarstvom, na kojem norveška državna televizija svo vrijeme insistira. Prije bi se moglo reći da i ono malo informacija, dobijenih preko dvojice iskusnih, ali naivnih novinara iz BiH zloupotrebljavaju. Na taj način ovi filmski pregaoci stvaraju sliku kakvu su, po svoj prilici, jos od početka imali. Autori filma se svo vrijeme oslanjaju na more mogućnosti koje im dokumentarni film daje: tekst autora filma predstavljen autoritativnim glasom koji ne ostavlja mjesta sumnji u bitnim stvarima je pun dezinformacija, montaža slike i zvuka kojima se gledaoci bestidno navode na pogrešne zaključke je izvedena vrlo (ne)profesionalno, neprecizan prevod izjava intervjuisanih, korištenje tzv. eksperata koji brane stajališta ljudi iza filma, totalno odsustvo rezultata istraga i presuda Tribunala za bivšu Jugoslaviju u Haag-u, manipulacija brojkama ubijenih, pažljivo biranje dijelova intervjua i isječci kojima se mijenja smisao odgovora intervjuisanih itd.

Već od samog početku filma autori insistiraju na terminu ”građanski rat” kojim se koriste bar šest (6) puta u prvih sedam minuta filma. Ovo, uprkos više presuda u Haagu kojima se potvrđuje međunarodni konflikt, tj. agresija na BiH od strane Srbije i Crne Gore, dok bar jedna od presuda spominje i umiješanost Hrvatske u rat u BiH. Uloga Srbije i Slobodana Miloševića, od planiranja, preko izvođenja ratnih zvjerstava u BiH pa sve do potpisivanja mirovnog sporazuma je totalno izostavljena. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi on na ovo reagovao - ni deset godina nakon smrti a njegova se ”zasluga” i ne spominje, bas kao da ga nije ni bilo.

O samostalnosti BiH, za koju je na referendumu 1992. glasalo blizu 65 % ukupnog glasačkog tijela govori se kao o volji ”muslimanske većine”, a za koju znamo da tad i nije činila većinu nego oko 43% od ukupnog broja stanovništva.

U prekratkom uvodu o početku rata su izostavljeni jako važni prvi mjeseci u kojima se odigrala okupacija oko 70 % BiH teritorija, kao i ogroman dio zvjerstava nad nesrpskim stanovništvom pa i nad onim be-ha Srbima koji su se usudili da pokažu kako misle svojom glavom. Između ostalog i u mnogim mjestima uz Drinu.

Umjesto svega toga režiseri nas vode u Kravice koje nam autori predstavljaju kao mjesto stratišta srpskog naroda 7. januara 1993. – sto je ujedno, po režiserima, direktni razlog - spontane i neplanirane osvete nad muškarcima Srebrenice. Misleći valjda da je onih oko 150 srpskih civila nastradalih tokom rata u području Srebrenice nedovoljno (rezultat istrazivanja jedne od norveških organizacija i UN), autori nam preko jednog od svojih ”eksperata” nude cifru od preko 1300 ubijenih srpskih civila.

Sve to popraćeno je kombinacijom snimaka iz 1994. nastalih prilikom obilježavanja dvogodišnjice osnivanja ARBiH u Srebrenici i nastupom četvero djece koji izvode pjesmu ”Ja sin sam tvoj” dok nam glas iz off-a govori ”među Srbima se pjevala neka druga pjesma”. Nakon toga vidimo sliku ucviljenih srpskih žena koje sahranjuju svoje najmilije. Pažljiviji gledaoci mogu vrlo lako da primijete da snimci sa sahrane nemaju nikakve veze sa navedenim zločinom u Kravicama iz 1993., kao ni sa obilježavanjem dvogodišnjice ARBiH u Srebrenici iz 1994. Poginuli su, bar ono što se vidi iz imena na krstovima postavljenih pored lijesova, muškarci ”vojne dobi” – nastradali 1992. godine. Ko zna gdje. Pošto se navedeni zločin u Kravicama dogodio 1993. godine možemo zaključiti da je riječ, jednostavno, o obmani javnosti tj. manipulaciji slikom, metodi u filmskom svijetu poznatoj kao Kuleshov eksperiment (iz 1918.) – kojom filmski stvaraoci žele da postignu određeni efekat. I kod dobrog dijela norveške publike su ga bez sumnje i postigli.

Ranije navedenu patriotsku pjesmu Dž.Latića upitnog kvaliteta ”Ja sin sam tvoj” izvedenu od strane četvero djece sa snimka iz 94. – autori koriste i kasnije u filmu opisujući je kao odu Naseru Oriću koji se, prema komentatoru, jos aprila 1995. izvukao iz Srebrenice, vec tada znajući kakva je sudbina namijenjena ovoj sigurnosnoj zoni.

Slike uplakanih žena i djece na UN-kamionima, nastale pri evakuaciji iz Srebrenice krajem 1992. režiseri prate sljedećim komentarom – ”gladne žene i djeca napuštaju mafijaški grad pod kontrolom Orića i njemu odanih ljudi.” Jeftina zamjena teza i ponovno iznošenje poluistina – bas kao da je riječ o Chicagu 20-ih a ne Srebrenici 90-ih godina prošlog vijeka.

Jedan od rijetkih slžzbenika UN-a prikazan u ovom filmu, bolje reći jedini, je čuveni ”ekspert” za bivšu Jugoslaviju, jako omiljen i uvijek dobrodošao na norveškoj državnoj televiziji – mirovni posrednik Thorvald Stoltenberg, koji je i otac današnjeg predsjednika vlade Norveške Jens-a. Thorvald je još od ranije poznat po svojim ”kontraverzama” - npr. izjavi ”svi su oni Srbi” (o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima na jednom predavanju u Norveškoj, juna 1995.) kao i mirovnom planu po kojem je Bosna i Hercegovina trebala da nestane još sredinom 90-tih. Ono što je manje poznato javnosti, kako našoj tako i ovoj u Norveškoj, je podatak da je u autobiografskoj knjizi napisanoj zajedno sa Kai Eide-om ”Hiljadu dana” na ”gospodski” a diskretan način osumnjičio vlasti u Sarajevu za bombardovanje Markala 5.2.1994. (strana 176 i 178 – ”De tusen dagene”). Nisam primijetio nikakvo izvinjenje sa njegove strane nakon utvrđivanja činjenica – čak ni nakon izricanja presuda protiv jednog od generala VRS, osuđenog pred sudom u Hag-u i za taj zločin.

Ovog puta mirovni posrednik briljira sljedećim podmetanjem – ”Mogućnost ostavljanja vojnih baza unutar sigurnosnih zona je bila nesretna procjena Vijeća sigurnosti UN-a”, tvrdi Thorvald, ”tako da su se iste mogle koristiti da bi se pucalo na Hrvate i Srbe. A to je, opet, rezultiralo uzvracanjem vatre prema sigurnosnoj zoni”. činjenica da su hrvatske postrojbe bile kilometrima udaljene od npr. Srebrenice i da nije bilo niti interesa a ni mogućnosti dobaciti do njih ne predstavlja veći problem za ”eksperta”. Bitno je pokazati dvoličnost muslimanskog vojnog vrha i izbalansirati zločine.

Igra riječi i manipulacija terminima i izrazima korištenim, između ostalog, i na sudu u Haag-u je prisutna tokom cijelog filma. Autori su jako pažljivi i ni po koju cijenu ne žele da koriste termin ”genocid” jer se on po njima nije ni desio. Prevladava riječ masakr, pa čak i onda kad neko od intervjuisanih koristi riječ – genocid. Na primje,r general Sefer Halilovic. U dijelu koji se tiče potpisivanja Ugovora o stvaranju sigurnosne zone u Srebrenici autori pridodaju i sljedeću informaciju za koju je malo ko čuo, naime, prema autorima filma u Ugovoru stoji i to da se vlasti u Sarajevu obavezuju da prestanu sa trakasiranjem preostalog srpskog civilnog stanovništva koje živi u glavnom gradu.

Snimci pažljivo probrani za ovaj film prikazuju generala Mladića kao časnog čovjeka i oficira, koji civilima Srebrenice garantuje život (koliko je u njegovoj moći). Za njim nije izdata potjernica zbog počinjenog ”genocida i zločina protiv čovječnosti” već zbog ”ratnih zločina” – ako je vjerovati NRK-u i autorima filma. Jer ono što se desilo nakon pada Srebrenice i nije bilo baš namjerno, pogotovo ne isplanirano – sudeći po filmu.

Osim izostavljanja termina genocid, sudskih presuda i dokumenata iz Haag-a zapanjuje odsustvo snimaka posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka (vidimo tabute, čijim se ukopom manipuliše od strane muslimanskog vođstva – kako tvrde autori), dok s druge strane cujemo priče i vidimo snimke ubijenih srpskih civila – koji možda i nisu civili, a mozda ni srpski. U jednom trenutku čujemo čak i priču o ukradenim ovcama nakon napada na jedno srpsko selo blizu Srebrenice, dok slika ubijenih od strane VRS jednostavno u ovom filmu nema. Ista sudbina je zadesila i čuvenu Mladićevu izjavu ”i napokon došao je trenutak da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru” (o video-uratku Škorpiona da ne govorim). Razlog? Biće da bi snimci te vrste totalno ugrozili težnju autora da sve ove zločine u Srebrenici prikažu kao osvetu za Kravice, a koje Mladiću ne bijahu ni na kraj pameti tog 11. jula 1995.

Udruženi ”zločinački” novinarski poduhvat jedne male filmske kuće i jednog cijenjenog javnog tv-servisa završava svoj ”masakr” nad činjenicama ponavljanjem tvrdnje o krivici Alije Izetbegovića za smrt 8000 ljudi u Srebrenici. Možda ipak ne treba da nas čudišsto je ”Ratko - srpski heroj” još na slobodi?!

Ovaj zajednički ”istraživački projekat” Filmske kuće Fenris i NRK-a je izazvao brojne reakcije, kako naših ljudi nastanjenih u Norveškoj tako i mnogobrojnih norveških organizacija i pojedinaca iz javnog života (npr. novinari Hans Rustad, Kjell Arne Nilsen itd). Mora se istaći angažman Norveškog helsinškog komiteta koji je uputio žalbu odgovornima u Vijeću javnog servisa kao i Udruženju novinara Norveške nakon prikazivanja ovog vrlo tendecioznog novinarskog rada punog neistina i falsifikata.

Mnogi postavljaju pitanje kako je ovakvu skandaloznu ulogu u falsifikovanju istorije sebi mogao da dozvoli jedan ozbiljan javni servis. želja za senzacijom ili nesto drugo?Iako nesklon špekulacijama, za razliku od dvojice autora filma, ne mogu se oteti utisku da odgovor leži u tako banalnoj stvari kao sto je odjavna špica, gdje su kao konzulenti na filmu navedeni, između ostalih, Goran i Ozren Jorganovic. Goran je saradnik norveškog javnog servisa dok je njegov brat Ozren Jorganović ostao zapamćen po svom, blago rečeno, kontraverznom angažmanu za vrijeme agresije na BiH kao urednik Radio Ozrena i Radio Doboja.

Gotovo stotinu godina nakon prikazivanja prvog dugometražnog dokumentarnog filma, Flaherty-jevog ”Nanook of the north” (1922), ponovo smo se uvjerili u snagu dokumentarnog žanra koji se sa jednakom žestinom i zanosom koristi ne samo u obrazovne nego i u propagandne svrhe. S tom razlikom da su u ”Nanook-u” rtve uglavnom bile brojne ribe i foke a s ”Gradom koji se mogao žrtvovati” je žrtvovana i istina o onih 8 000 pogubljenih.

tačno.net

[arzuhal]

Mislio sam na temi o referendumu, ali da ne spinujem...

Spominje se, na ovim temama, neko ''drugo poluvrijeme'', ''zeleno svjetlo MZ'', itd. a propo politike RS-a, stalne politike rušenja BiH i njenih isntitucija... Mislim, jel neko STVARNO vjeruje da bi MZ ikad to dozvolila? Ne da bi MZ otvoreno stala na stranu m u s l i m a n a (ma kako ih zvali (ili svaki pojednica samog sebe) - Bosanci, Bošnjaci, Muslimani..ma u kojoj partiji bili - SDP, SDA, SBB...ma šta bili - muslimani, ateisti, agnostici...ma koliko klanjali ili ne, pili šerbe ili rakiju..) i dala podršku nekakvom oružanom rješavanju gordijevog bosanskog čvora, nego da MZ ne bi iste sekunde skočila da zaustavi te m u s l i m a n e , ukoliko bi krenuli bez ''zelenog svjetla'', da riješe stvar?

Ja osobno mislim da MZ NIKAD ne bi podržala i pogurala ikakav vojni udar na (recimo) RS, od strane m u s l i m a n a,
niti bi dopustila, žmireći na jedno ili oba oka, da se to desi na bilo koji način. Znači, NIKAD.

[glockov kolac]

Mislio sam na temi o referendumu, ali da ne spinujem...

Spominje se, na ovim temama, neko ''drugo poluvrijeme'', ''zeleno svjetlo MZ'', itd. a propo politike RS-a, stalne politike rušenja BiH i njenih isntitucija... Mislim, jel neko STVARNO vjeruje da bi MZ ikad to dozvolila? Ne da bi MZ otvoreno stala na stranu m u s l i m a n a (ma kako ih zvali (ili svaki pojednica samog sebe) - Bosanci, Bošnjaci, Muslimani..ma u kojoj partiji bili - SDP, SDA, SBB...ma šta bili - muslimani, ateisti, agnostici...ma koliko klanjali ili ne, pili šerbe ili rakiju..) i dala podršku nekakvom oružanom rješavanju gordijevog bosanskog čvora, nego da MZ ne bi iste sekunde skočila da zaustavi te m u s l i m a n e , ukoliko bi krenuli bez ''zelenog svjetla'', da riješe stvar?

Ja osobno mislim da MZ NIKAD ne bi podržala i pogurala ikakav vojni udar na (recimo) RS, od strane m u s l i m a n a,
niti bi dopustila, žmireći na jedno ili oba oka, da se to desi na bilo koji način. Znači, NIKAD.

Nikad ne reci nikad, iako se donekle slažem s tobom. Za početak neka uklone bijednike kao što je Dodik koji prijete miru, a koje su oni instalirali. Dok je Dodik bio na američkoj platnoj listi, sve je bilo uredu. Sad kada se odmetnuo, kuku majko, šta da radimo.

Nekad se puno se više može dobiti mirnim putem, saburom, pametnim ulaganjem resursa, vremena i novca.

[Nass]

Jedan od rijetkih slžzbenika UN-a prikazan u ovom filmu, bolje reći jedini, je čuveni ”ekspert” za bivšu Jugoslaviju, jako omiljen i uvijek dobrodošao na norveškoj državnoj televiziji – mirovni posrednik Thorvald Stoltenberg, koji je i otac današnjeg predsjednika vlade Norveške Jens-a.

A mozda se odgovor na pitanje kako su ovi filmovi prikazani na norveskoj javnoj televiziji nalazi u ovoj cinjenici.

[tuzlak58]

Da je zalosno da BIH mora da ispasta radi nekih radikalaca koji su boravili u drzavi tokom rata jeste, ali ja sam uvijek govorila da ce nama Izetbegovic zajedno sa njegovim mudjahedinima doci glave. Oni su glavni alibi da nas se prikazuje na nacin kako nas prikazuju, iako iskreno receno kroz cijeli film nisam nigdje vidjela da se bosanski muslimani povezuju sa bilo kakvim ekstremistima. Cak sto vise i sam Halilovic je dao izjavu o pogubnosti boravka mudjahedina u BIH.
Sto se tice tuzbe, zaboravite od toga nema nista.

Onaj ko nije bio u BiH za vrijeme rata nema pravo da bilo sta govori, mi ovdje nismo igrali partiju saha ili fudbalsku utakmicu sa cetnicima, nego se borili za fizicki opstanak. Sa privatno kupljenim puskicama protiv tenkova uz embargo medjunarodne zajednice. Te mudjahedine o kojima se toliko govori ja nikada nisam vidio a bio sam ovdje cijelo vrijeme. Osim toga, oni nisu pali sa neba nego su lijepo pusteni da udju uz odobrenje onih koji sad to koriste kao argument da nas poistovjete sa Alkaidom. Kakve gluposti

[zovemsecrveni]

[fanatic11]

Ne znam dali ste gledali film Srebrenica izdan grad (možete ga pogledati na youtube). Ako jeste zanima me vaše mišljenje o tom filmu i dali je to još jedna laž u nizu ili je ipak Srebrenica bila politička igra Alije Izetbegovića.