Ellinor wrote:Kaže efendija danas:
"Braćo i .... prisutni" (htio reć' sestre)

Možda je htio reći, ali pogriješio svakako nije
Meni je danas hutba legla, baš ono

..Volim Kur'an i volim kada se
kroz Kur'an govori. Takve hutbe, takve postove, takve riječi uopće pamtim i teško zaboravljam.
Ono što me se posebno dojmilo u današnjoj hutbi - a to je svakako moja intimna stvar - je bio jedan ajet kojeg znam, kojeg sam toliko puta proučio, ali nisam nešto zastajao da razmislim o svekolikoj raskošnosti koji nam kratki ajet predočava.
Efendija je tumačio stanja ljudi, njihove odnose, njihove vrijednosti i mnogo štošta - kroz prvu polovinu sure
Et-Tekwir. Poznata sura koja govori o dolasku Zadnjeg Časa i njegovim strahotama.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Kada sunce sjaj izgubi,
2. i kada zvijezde popadaju,
3. i kada se planine pokrenu,
4. i kada steone kamile bez pastira ostanu,
5. i kada se divlje životinje saberu,
6. i kada se mora vatrom napune,
7. i kada se duše sa tijelima spare,
8. i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana
9. zbog kakve krivice je umorena,
10. i kada se listovi razdijele,
11. i kada se nebo ukloni,
12. i kada se Džehennem raspali,
13. i kada se Džennet približi –
14. svako će saznati ono što je pripremio,
Pa je rekao kako svi ovi ajeti, pojedinačno, govore o nekim strašnim (samim po sebi) stvarima, odnosno o nezamislivim stvarima. Da ne bih cijelu hutbu prenosio, mene je zamislio kada je tumačio ajet
''i kada se divlje životinje (zvijeri) saberu''.
Naime, ako se
bit definira kao ''ono po čemu nešto jest to što jest, a nije nešto drugo'', onda ovaj ajet govori o radikalnoj i potpunoj promjeni biti divljih životinja, zvijeri, divljači. Ako je bit tih životinja da nisu pitome, da se ravnaju po svojim instiktima, da bježe od svojih predatora, odnosno da predatori među njima love druge životinje - to će se potpuno izmjeniti i one će, sve zajedno, bez obzira na tu svoju bit, biti skupljene, bit će sabrane zajedno, kao pitome životinje.
A to je jedna od nezamislivih stvari koje će nagovijestiti Kraj.
Naime, ako će se kod divljači izmjeniti njihova bit ili njihova priroda (pa će i vuk i srna biti jedno pored drugog), odakle onda pravo čovjeku da, dok se još nije ni desio taj Čas, tvrdi kako među samim ljudima nema toliko vrijednosti i ciljva oko kojih se mogu mirno okupiti, nekih ciljeva i vrijednosti oko kojih bi se oni
sabirali? I, da li je zajedničko djelovanje ljudi, na unapređenju svojih života (dakle socijalno unapređivanje, izbjegavanje sukoba, itd.) nije upravo ona BIT koja ljude čini ljudima, za razliku od životinja, a posebno divljih životinja?
I da li su ljudi počeli naupštati tu svoju BIT? Ako jesu, onda se približava Čas koji će im pokazati šta se dešava kada se mijenja bit nečega i kako se sve ona može promjeniti.
I to će biti Kraj.
Ima još u hutbi, ali ovo je dosta
