Možda ću ispasti šoven ali ako... Činjenica je da su najglasniji, "najlaktaškiji", najeksponiraniji likovi koji dolaze sa strane. Suljagić, Mašić, Kaplan, pa i ovaj novinar Borić nema gdje ga nema... Došlo iz p.m, preko noći se uhvatilo grada i već velike face. Ministri, jebote. Da se razumijemo, sve su to dobra djeca koja se ni po čemu ne razlikuju od nekoga ko je rođen npr. u Sarajevu. A to su u principu pragmatici i poslušnici a ne organizatori, lideri... Šta se kaže za dobro dijete? Da sluša. Navedeni slušaju a da bi bio ministar trebaš biti lider i imati muda ali i znanja, pogotovo ovdje i u ovim vremenima. U redu, uvalio si se ali ako u svom dosadašnjem radu nemaš nekih ozbiljnijih referenci odakle ti hrabrost da se uhvatiš u koštac sa tako velikim problemima, sa stvarima o kojima blage veze nemaš, ni truna iskustva?
Tu mi odmah padne na pamet Ivica Osim kad su ga zvali da trenira Real a on rekao "a šta ću ja tu". A mogao je komotno, imao je sve reference, već dokazan u poslu kojim se bavi. Ali čovjek ima samosvjest, ima mjeru koja ovima itekako fali. Ivica Osim nije dobro dijete, nije poslušnik i ima muda. Jer da bi odbio Real trebaš imati muda, Real se ne odbija. Uz svo dužno poštovanje ali do juče si vodio top-listu i najavljivao novi
materijal Edvina Poa na mahalskoj TV a danas si već ministar obrazovanja.

To nema ni u Americi, zemlji mogućnosti, jelte.

Po čemu su se navedeni isticali osim po poltronstvu? Da li su bili neki ekstra učenici, studenti, istakli se u dosadašnjem radu? Bilo šta po čemu bi ih neko prepoznao i rekao e ovo je kalibar dostojan ministrovanja. Ništa osim poltronstva i odanosti vođi i partiji. To je ok da budeš neki portparolčić, savjetničić ali ministar!?

Ako je to poruka novim generacijama i vrijednost koju treba promovisati onda nam se crno piše. Dotakli smo dno ali kopamo još.