nije ovo uopste offtopicbabyline wrote:zivjela sam nekad u zemlji gdje je bilo moguce napraviti trogodisnju pauzu na ime odgoja djece.. to se smatra period kada malisanima najvise treba da budu s roditeljem... meni se to cinilo bas nekako super.. e sad ne znam koliko je i dalje nakon recesije primjenjivo... a kod nas se zene vracaju na posao nakon 2-3 ili cak 6 mjeseci.. brr. poznajem osobu koja je imala tako sacinjen ugovor da se je jadna vratila nakon 2 ipo semice godisnjeg nakon porodjaja...
alo ovo je sroz Off topic
ovo je bitna stavka.
za mene brak kao institucija ima smisla iskljucivo ako ima djece u njemu.
inace ne vidim razlog zasto bi dvoje ljudi potpisivali izvrsenje nekih duznosti, postovanje prava...niti razloga da se ostaje u necemu sto vise nicemu ne vodi. osim ako imas djecu i imas obavezu skrbiti o njima.
prije sam bila mladja i kontala sam- kad ja rodim- trk' na posao. onda sam se vise susretala sa djecom i sada mi je nepojmljivo ostaviti dijete od 3 mjeseca u jaslicama ili 6 mjeseci.
toliko je neuroticnih ljudi, zanemarene djece, a materijalno sve imaju. citavo drustvo cine generacije i generacije djece odgojene u jaslicama. isto kao u pcelinjoj kosnici. porodica je sve labavija.
mislim da uz dijete treba ostati sigurno godinu dana.
a godinu dana pauze na poslu nije malo.
ukljuciti se ponovo u posao...ovdje gdje sam, skoro sve zene koje imaju djecu rade pola radnog vremena. to im uglavnom odgovara. ipak neke zele raditi puno radno vrijeme, ali im ne daju. previse su troskali. previse izostaju.
ako ti nemas mogucnost da zaradis musku platu- kako tvoj delija moze ocekivati bukvalno 50:50 ravnopravnost glede troskova? pa ko je god ostavio dijete u vrticu, zna da to nije besplatno.
i to je necije vrijeme, i to su pare.
samo kad je zena kod djeteta u kuci- onda je to izgubljeno vrijeme i gledanje serija.
(opet- kod nekih i jeste. neke zaista oko djece dok je muz na poslu dva puta promijene pelene i daju 3 puta flasicu, koju razmute i ohlade za 10 minuta. i samo tv. a namisljaju sta im treba...)
jednom je ovdje neka domacica i mlada mama nosila onaj pedometar, sto mjeri broj koraka...ugl. PUNO je posla obavila za to vrijeme. onog dosadnog, nevidljivog, kucnog posla- vidljivog samo kad se ne uradi.
srecom, ovdje i ocevi mogu ostati sa djecom i mislim da to uopste nije lose, da se malo izmjenjuju.
djetetu je vazno da je neko od roditelja tu, ne mora to biti mama...a oboje steknu realniju sliku o svemu. niko ne uzdize nijedan aspekt do neba.
i kod nas ima super oceva, za koje vidis koliko voli i pazi dijete i koliko mu se dijete raduje kad ga ovaj uzme. mijenjaju se te stvari. ali ima i onih...koji tek kad ostare, skontaju sta su napravili.
