Miladin Šobic

[terra_incognita]

Dokle seže muzika Miladina Šobića dokazuje da je u nas u Srednjoj školi na priredbi svirana njegova pjesma. Momci su pristune tjerali na plač.

Koja ?
Dok zbori Tito ?

[So What!]

eto, dodao sam gore.

[vazi]

sobiceve pjesme su naucila i moja djeca , voljela sam ga slusati i dzemper i Mariju...

neko zaista ima taj Bozji dar da tako jednostavno, lako i lijepo kaze toliko toga:

A zar ne bi bilo ljepse sad
misliti na vinograd
u ljubavi biti s njim
kao dragom diciti se njime
cuvati ga zime...

....zasto svako mora biti glavni
sta to lijepo ima obraz
zakrpljen sa flekom
zasto sa tugom gledam za covjekom

[L.e.g]

[Sir Jack Daniels]

Veliki majstor . " Od druga do druga " mi je najdraza

[Privatna poruka]

...a zar ne bi bilo ljepse sad, misliti na vinograd...

[šeficaraje]

možda po drugi put, ali ....

[dusa_raskopuša]

UFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFF!

[quasar]

Sjecam se tamo tih nekih ranih 80-tih, Kaktus, Sloga, Kuk. Šobić se morao pustiti. Šobu si u krajnjem morao i cesto vidjeti jer je uvijek bio tu. Mislim da je studirao i boravio u studenstskom domu (ne hvatajte me za rijec).

ja u nekoj metal furci, Motorhead, AC/DC, Whitesnake, Black Sabbath, ali jbg. kad ne mlatimo glavama sa dugim kosama, pjevamo Šobu.

Sjecam se negdje krajem tih 80-tih, ja u Jugoton svratio da vidim sta ima novo, a tamo rasprodaja Šobićevih singlica i albuma. Nesto bezveze para i ja sve kupim... Nazalost nemam to vise, ali tu je internet.
Cuo sam kasnije da je umro, da je poludio, ovo - ono... drago mi je da to nije istina.

[Privatna poruka]

[jaskov]

Godina je 83 ili 84.
Studiram geografiju.
Autobus iz mog grada Pljevalja stize oko 1 sat popodne.
Cekam paket sa hranom od mojih.
5-6 puta sam sreo na autobuskoj Sobica.
Njegov autobus iz Niksica je dolazio negdje oko pola 2.
Cekao je i on pakete.

[šeficaraje]

[zagordark]

1. Biografija
Miladin Šobić je rođen 1956. godine u Nikšiću. U Nikšiću je odrastao i završio srednju školu. U danima srednje škole Šobić je prvi put počeo da komponuje i da piše. Najviše su ga inspirisala djela grupe ’S vremena na vreme’ i fantastičnog akustičara Ibrice Jusića. Nakon srednje škole, Šobić upisuje turizam u Dubrovniku. Pod utiskom studentskog života stvara svoje najveće pjesme. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pesme. Iako autobiografske, pod lupom detaljnije analize, dolazi se do utiska da one predstavljaju ''sudbinu i istoriju'' svih nas. 1975. godine objavljuje prvu pjesmu "To sam ja", koja u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobija status studentske himne. Godinu dana kasnije, Šobić je imao drugi javni nastup. Desilo se to na muzičkom festivalu ''Omladina'' koji se tradicionalno održavao u Subotici. Osvojio je drugo mjesto sa pjesmom ''Daj nam neba''. Na tom festivalu je nastupao i Đorđe Balašević sa grupom ''Suncokret'' gde je osvojio treće mesto. Balašević je izjavio da otkad Šobić ne svira, on više nema pravog konkurenta. U narednom periodu Šobić se isticao fantastičnim pjesmama koje su mnogi ljudi čuli. Preselio se u Sarajevo gde je i briljirao. U saradnji sa klavijaturistom Gaborom Lenđelom i studijskim muzičarima snimio je 1980. godine svoj prvi album ''Ožiljak'' za sarajevski ''Diskoton''. U tom trenutku Miladin Šobić je bio na vrhuncu svoje karijere. 1982. godine postavlja rekord kada za nevjerovatno kratko vrijeme završava svoj drugi (epopejski) album ''Umjesto gluposti'', sa istim izvođačima. Album počinje da se radi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. februara a završava se u jutro 8. marta iste godine. Tada i počinje sa koncertnim aktivnostima na kojima je mnogo puta okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova. Tako je 1983. godine posjetio i Berane kada je u Domu kulture, koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, održao četvorosatni koncert. I sam je kasnije izjavio da taj nastup nikada neće zaboraviti. Pjesme sa ta dva albuma legendarnog plavokosog, razbarušenog i skromnog mladića sa gitarom godinama nisu silazile sa čuvenih Venovih top – lista.


Snimio je i treći album pod nazivom "Barutana ljubavi" ali zbog porodične tragedije ostavlja muziku i album nikad nije izdan. U vrijeme najvećeg uspjeha Miladin Šobić doživljava porodičnu tragediju. Njegova sestra umire nakon teške bolesti (raka). Nakon svega Šobić se povukao. Od tada o njemu ne postoji nijedna zvanična informacija. Govorili su da je nestao bez traga, da se zamonašio... Neki su pričali da je mrtav, neki su govorili da se nastanio u Herceg Novom ili da živi u djedovoj kući u nekom selu nedaleko od Nikšica. Poslednji put su ga, kako kažu, vidjeli na Žabljaku krajem devedesetih. Pričalo se i da je samo ponekad umio da zasvira za svoju dušu i društvo. 2002. godine Ibrica Jusić, njegov prijatelj, najavio je njegov povratak. Od tada se stalno u javnost puštaju priče o njegovom novom albumu. Takođe, i kada je redakcija lista ''ITD'' probala da dođe u kontakt sa njim, rečeno im je da se nalazi u Beogradu i da radi na novom projektu.Međutim, postoji zvanična verzija koja je došla od izvora bliskim Miladinu Šobiću. Objavljeno je da on već duže vrijeme (u saradnji sa Vukićem Raspopovićem) priprema novi album u Trstu. Takođe, povremeno boravi u Beogradu, Budimpešti i Dubrovniku. Miladina Šobića takođe sve češce prepoznajemo u vokalnoj pojavi Vanje Radovanovića, sina njegove pokojne sestre, njegovog sestrića koji živi i radi u Beogradu.

Miladin Šobić se po mnogim stvarima razlikovao od ostalih pjevača. Prije svega, zato što je pjevao iz duše i po svom ličnom iskustvu, što je danas rijetkost, jer većina je srećno oženjena, a i dalje govore o tome kako ga je "ona ili on" napustio/la, ostavio/la, uništio/la i sl. To nije bio slučaj sa Šobićem. On nas je kroz svoje pjesme, savjetovao i govorio o životu onakvom kakav jeste, te nam je pokušao otkriti njegov smisao.

Imam da kažem još jednu stvar u vezi Šobeta, a to je odgovor svima onima koji smatraju da ''lik nema sluha niti pojma o pjevanju sto se vidi u njegovim patetičnim stihovima''... ja mislim da je to čovjek koji ima dušu - to zvuči stereotipno, znam, ali u svakom se slučaju cijeni, pogotovo u moru današnjih kvazi-umetnika čiji se pjesnički vrhunac ogleda u opisivanju štakora koji imaju krila a ne lete i slične ''poetične'' nebuloze. Šobić je svijet, on se ne stidi da bude krajnje iskren i govori o emocijama na tako jednostavan način pristupačan svima.

O tome da ne postoji taj producent ili čovjek iz muzičke industrije sa Balkana koji ne bi htio da sponzoriše Šobićev povratak, ne trebati pričati. Mada postoji jedno veliko ali - ne želi. Čovek ne želi, niti je ikad htio, da pravi pare na svojoj muzici. Htio je samo da je dijeli sa ljudima. Niti je ikad imao neke pare od svoje muzike. Ima ogromno poštovanje prema svojim obožavateljima i dobro zna da je za razliku od drugih zvijezda njegovog kalibra, bio dignut narodom, a ne televizijom i parama. U ovom trenutku mogao bi da se vrati na scenu u sasvim drugom obliku - javne ličnosti. Da se prave ogromni koncerti, da se okupe stotine hiljada ljudi, ali on ne želi. Njega je strah da će njegove nove pjesme biti mnogo gore primljene nego stare, koje su ikone. Ne želi nikoga da čuje, ne želi savjete i tuđa mišljenja. U životu mu ništa ne fali, tvrdo stoji na svome, i teško će ga šta podstaći da izda taj 25 godina očekivani album. Bilo kako bilo on je legenda i uvijek će ostati... Lik inače i dalje vozi prastaru ladu. Oduševi se kad čuje da neko još uvek ima njegove ploče i gramafon.

Hval za sve stihove, hvala za iskrenost!

[šeficaraje]

[rossoner]

Sramota da se nisam upisao na temu. Riječi su suvišne. Nikad se više neće naći ovakav umjetnik. Tako mi je žao što ga vjerovatno više nećemo čuti...

[Ujedam]

Drago mi je što se njegovo ime spominje. On je veliki čovjek. Velika duša. Volim sve pjesme, naprosto se ne bih mogla odlučiti za jednu.

[Zvoncica123]

Jedan dan sedmicno na poslu zovem sobicev dan samo njega slusam, mozda kolegama ide na zivce ali bas me briga

[putar]

Upravo tako!!! Trenutno idu "cipele nove"!

[valter.ba]

Raja nasao sam preko iMesha cini se sve njegove pjesme za download. Shoba je prejak nadajmo se da ce se ipak vratiti...

[šeficaraje]

[petunija]

Vrlo često, na radio Nesu puštaju njegove pjesme.

[Janjicar]

Mirsadova prica o druzenju sa ŠOBIĆEM...

Uvod:

nadam se da ime ove druge sestre nisam pogrijesio ali mislim da mi je rekao Donziada...nemojte zamjeriti ako ima neka sitna omaska jer 20 godina je proslo...ne sjecam se imena Miladinovog zeta ali mislim da ga je zvao Lola...ali nisam siguran...dakle...izvolit e..
O Sobicu...vjeruj da mi se "stisne" oko srca kad se prisjetim tih trenutaka...Nisam ga poznavao. Svirao sam tada po studentskim i privatnim zurkama gitaru sa jednim mojim drugarom koji se zvao Bulatovic Milan iz Brodareva...Taj je svirao Sobica i samo Sobica. Jedne veceri sjecam se kad sam se vratio u svoju sobu u Studentskom gradu na Novom Beogradu, cujem kako na razglasu ponavljaju nekoliko puta da oni koji imaju B+ grupu hitno se jave dole u razglas jer zivot jedne nase koleginice je u pitanju...Sjurim se dole i posto sam znao momke u razglasu javim se da imam tu krvnu grupu. Pride mi moj drugar koji je tamo radio i kaze daj molim te treba nam krv za Miladinovu sestru. Kaze to je onaj sto svira gitaru...

Izade preda me momcina i pruzi mi ruku i ja ukapiram da je to niko drugi nego Miladin Sobic cije sam pjesme slusao ali sam u to vrijeme vise bio Balasevicev simpatizer jer su imali slicne trendove u to vrijeme na akusticnim gitarama. Kaze sestri treba svaki dan krv i ima nas nekoliko koji smo se javili i kako smo izracunali ja sam trebao za 2-3 sedmice opet na red doci...Rekao sam da nema nikakvih problema...Dosao je za par dana kod mene kako smo se i dogovorili i otisli smo tamo i dao sam krv i onda me on odveo kod sestre usput mi pricajuci da ima dvije sestre kojima je otac zbog velike simpatije prema pricama iz 1001 noci dao imena Donziada i Sheherzada...ugledao sam joj lice...Lezala je u krevetu prilicno iscrpljena..Onda joj Miladin kaze: Hajde evo ovo je Mirsad i dosao je dao je krv za tebe...ona je pokusavala nesto reci ali snage u njoj nije bilo, cak ni zdravo nije uspjela da mi kaze...Tu sam na kratko upoznao i tu njegovu drugu sestru...
pricao mi kako je donio gitaru pa joj ponekad zasvira da bi je hrabrio a potom odlazio u kupatilo u bolnici i plakao kao malo dijete..rekao mi je da treba da se skupi neki novac da bi je poslali mislim da je u Njemacku ali da tih para za sada nema...Da sam mogao dao bih joj i vise od te simbolicne krvi ali ziv sam stvor i nemam skoro nista cime bih mogao i drugima u toj situaciji pomoci...Sjecam se vracali smo se autobusom...slusajuci Miladina covjek zaista shvati kakva licnost stoji pred njim. Svi smo mi mi "vruci" kako to kazu moji bosanci, za svojim najblizim ali kod Miladina je to bilo nevjerovatno izrazeno...Sa kojom samo energijom je zelio pomoci oboljeloj sestri to covjek ne moze staviti vise u normalne okvire...Dok smo se vozili pricao mi je da mu je i majka tu odnedavno da bi kuhala i pomogla u toj situaciji. Zvao me da idem kod njega da sta prezalogajim ali meni je malo bilo neprijatno pa smo to odlozili za neki drugi put...Pozdravili smo se i krenuo sam u studenjak gdje sam
i zivio tada na Novom Beogradu...Nakon izvjesnog vremena kako smo se i dogovorili nazvao sam Miladinovog zeta (cijeg imena ne mogu da se sjetim) da upitam kad je tacno ponovo moj red za davanje krvi, a on mi je sav razdragan rekao da su te pare skupljene i da Sheherzada moze nastaviti dalje lijecenje u Njemackoj (nisam siguran ali mislim da je Njemacka)
Nakon nekog vremena ponovo sam ga nazvao i saopsteno mi je da se dobro osjeca i da cak moze i ustati i hodati...Naravno da sam bio presretan...
Ne znam tacno koliko vremena je proslo ali znam da je tog dana moja prijateljica Meca iz Capljine dosla u moju sobu i donijela mi clanak iz citulja u kome stoji da je Miladinova sestra umrla...Nazvao sam Miladinovog zeta i izjavio saucesce...Miladina nisam imao niti srca niti hrabrosti nazvati...Proslo je neko vrijeme iza toga mozda i par godina, ne sjecam se vise...Nesto me vuklo da nazovem Miladina jer cinilo mi se da sam mu tada ostao duzan taj upravo mali telefonski poziv za koji jednostavno
hrabrosti nisam imao......Udahnuo sam duboko i okrenuo broj koji sam dobio mislim na informacijama....Javio mi se zenski glas i zamolio sam da ako mogu razgovaram sa Miladinom...zamolila me da pricekam i ne zadugo cujem poznat glas i ono telefonsko : "Molim"...rekoh mu zdravo Miladine...ja sam...Mirsad...Upitao me: "Koji Mirsad" jer proslo je par godina od tada a vjerovatno ih je bilo jos sa istim imenom koje je Miladin poznavao...Prode mi kroz glavu: "Kako sad da mu kazem i da ga podsjecam odakle se mi ono znamo"...Nemadoh ponovo hrabrosti reci mu odakle se ono poznajemo i podsjecati covjeka na takvu tragediju...Rekoh mu da sam njegov simpatizer i zelio sam ga samo pitati na kojoj gitari svira...Rekao mi je ali se vise i ne sjecam i na kraju zazeljeh da ga dragi Bog cuva i to je bilo sve...Nisam ni tada imao hrabrosti reci mu koji Mirsad je bio na telefonu...Ne znam da li je to stvar hrabrosti uopste bila ili nesto drugo ali ...eto...tako se to zavrsilo...Tesko mi je i sada dok pisem
jer sam se srodio sa tim covjekom koga sam tada upoznao i sa kim sam proveo nekih pola dana ipak cini mi se da je trajalo jednu malu vjecnost...Ipak na mene je ostavio snazan pecat velikog, duhovno strahovito jakog covjeka sa velikom dusom..I danas tako bih rado da ga vidim i sretnem i stisnem mu ruku ali da mu nikada ne kazem odakle se poznajemo...Veliko srce je Miladin...Neka te Bog cuva deticu, ma gdje god sada bio.....Cujem da do danas jos nista nije snimao od smrti svoje setre..A tada mi je rekao da kad mu sestra ozdravi snimace neki spot sa Lyonel Ritchie-m koji mu je to i ponudio...Kakva cast..Ipak zivot cini svoje i pise svoje refrene za nase pjesme...Sad vi zamislite koliki je to komad tuge koju Miladin nosi i danas da se odrekao svoje najdraze stvari (izuzimajuci njegovu sestru) a to je gitara...Kolika je to planina bola na dusi kad neko kao Miladin kome je gitara sve niti vise javno svira niti vise snima...Takvo njegovo stanje najbolje mogu opisati stihovi Balasevica: "Jedan
zivot miran tih...nekad bacim kartu il' napisem stih....Stvari teku, ja se drzim izvan njih" .....
Pozdrav....
Mirsad

Mirsadova prica o druzenju sa Sobicem....

nesto s drugog foruma

[valter.ba]

Šoba se vraća, ponovo snima .
http://www.index.hr/black/clanak/miladi ... 09743.aspx

[Janjicar]

[honky tonk]

sjeti li se iko