hajd da i ja malo bacim suplje
imam prijatelja koji se ozenio sa 25 njojzi tek 18
nit je imao kucu, nit auto, nit posla, nit sta zna raditi, ona ista situacija
njegova mati cistacica u skoli, od nje babo baustelac mati sjedi kod kuce
i fino oni kod njegove matere u garsonjeru (kuhinja trpezarija i dnevni boravak sve u jednom jedino je hala odvojena)
kakvo bracno i kakvi bakraci, helem lagano nadje on posao na pijaci nesta istovara u tovara, pogura ga brat, pogura ga sestra, pa njen brat i lagano pocese kucu praviti, jeftinije im bilo to jer su imali zemlju, uselise se onu u tu kucu, dolr nema poda nego zemlja, palete, kartoni, deke (ratne) i cilim, u kupatilu samokada i bojler, nema plocica zemlja ispod, hala vanjska, i u takvim uslovima dodje i beba, vrata izmedju soba nema nema, zakovane daske, samo ulazna vrata u kucu i od sobe u kojoj su zivjeli
malo po malo sredise se podovi, kupatilo, jedna soba, druga soba, prozori, vrata, plocice, kuhinja u tom dodje druga beba, dodje i njemu bolji posao pa se zaposli i ona u nekom granapu, a i dana danas kupuju samo hljeb i meso sve ostalo je domaca radinost
taj proces je trajao 10 godina, nikda se na njima nije vidjelo da su posvadjani, da se pate, da tersaju, da su bolesni,
a znam ih dobro
e to je zovem ljubavlju, tek su prosle godine otisli prvi puta na more 5 dana u gradac
i kada se ja posvadjam sa hanumom ili kada mi sta ne ide onako kako bi htio, sjetim se njih dvoje