Forum Klix.ba

XL4 wrote:Ja to vec godinama praktikujem, bar od kada sam otisao iz Sarajeva. Kao prvo, ja izlazim na pice svaki dan ili skoro svaki. Dakako, imam povremeno periode kada po par sedmica ne izadjem osim ako me neko posebno drag i interesantan ne pozove.
Zasto sam!? Mnogo je razloga, od recimo gnjavaze tipa, "ja nebih tamo, ja bih da idemo ovamo", ili "hajmo sada negdje drugo", a ja volim zavrsiti gdje zapocenem, izuzev rijetkih izuzetaka. Kada govorim o Sarajevu, tamo sam rijetko i gubim kontakte, posebno sto su moji poznanici danas vecinom u braku i roditelji sto umanjuje njihovu flexibilnost po ovom pitanju.
Mnogo puta sam se nasao potpuno sam u gradu u kojem ne poznajem nikoga i misljenja sam da je bolje sjediti sam u kafani nego u stanu ili hotelskoj sobi jer u prvom slucaju imas sansu da nekoga upoznas i porazgovaras, itd.

Navikao sam na taj pristup i mislim da je za mene mnogo bolji jer kao osoba koja konstantno ide na ista mjesta, upozna ljude koji imaju istu naviku i nakon par izlazaka se obicno ljudi pocnu pozdravljati, zatim razmjene po koju rijec itd. Mnogo puta sam dosao do posla na ovakav nacin. Zato uvijek kazem da mi je najvaznije da imam za pivo!
Imam mnogo interesantnih poznanstava koje sam stekao na ovaj nacin.

Jednako se dobro osjecam kada sam sam ili u drustvu, a sta neko drugi misli o tome sto ja sam pijem pivu me se apsolutno ne tice.

cigara wrote:Pravi je ceif otici u neku kafanu gdje cesto ides, ono poznat ambijent i drugi ljudi
kafa, cigara, novine, kasnije uvijek dodje neko poznat

Ma.Le.Na wrote:volim se povremeno osamit
dusa mi je na dorucku pobjec od svih s posla...malo udahnut i odahnut...sama..

nisam za izlaske navece ..sama sa sobom

pustopoljina wrote:navecer ne...mozda u kino...u kafani bih pala u depresiju.
preko dana...pa tako zivim...
jest da mi se brzo neko prislepa i isprica svoju tuznu zivotnu pricu. nekad slozim facu ili zaburim nos u novine.

i meni se desava da mi neko pridje i otpocne tuznu pricu o tragicnoj sudbini
i uvijek me zanimalo...sta to ljude ponuka da otpocnu sa potpunim strancem o intimnim stvarima...i sta ih to privuce da prilaze uvijek istim osobama..?

dr.Gonzo wrote:

i meni se desava da mi neko pridje i otpocne tuznu pricu o tragicnoj sudbini
i uvijek me zanimalo...sta to ljude ponuka da otpocnu sa potpunim strancem o intimnim stvarima...i sta ih to privuce da prilaze uvijek istim osobama..?

Meni takve stvari najcesce ne smetaju (mada sam to ne radim). O nekim stvarima je lakse pricati sa potpunim strancima, nego sa poznanicima. Ljudi su usamljeni, i to je puno veci problem danasnjih drustava od hiperkomunikativnosti pojedinaca u kafanama. A ako ti neko smeta, ili te pricom smara, to se moze diskretno staviti do znanja.

Vitezanin wrote: Jbga, ne mogu ti svi biti prijatelji.

maxell_sarajevo wrote:Odem svaki dan u jedan mahalski kafic, znam se sa gazdom i konobarima sve raja iz mahale, sjednem, uzmem ponudu iz kladionice, novine, kahva, pa se sretne neko poznat prohaberi se koja i lijepo pravo bude.Navecer nisam nikad sam izasao jer svaku vecer sa drustvom idem na pivo

Odoh sad novine, kladionicu i pravac kafic

pustopoljina wrote: eto, bolji odgovor ni sama ne bih napisala.
meni to uglavnom ne smeta, posto sam i sama poprilican usamljenik...sto nekad bas volim, a nekad bas i ne...ali ljudi koji te ne znaju, nemaju svoje tumacenje tvojih dogadjaja, ono sto kazes-tako je. a ljudima nekad jednostavno treba samo da se "potuze" nekome i odmah im lakse
usamljenost je onaj drugi ekstrem iste sipke...prije smo svi sve znali, krvav carsaf se iznosio da cijelo selo vidi, vijece staraca odlucivalo o svemu i svacemu, nisi mogao zraka udahnuti a da te neko ne pita sto si tuzan...a sada srusis se na trotoaru, a ljudi te preskacu dok idu svojim putem, potpuno nesvjesni i tebe i ulice...
ima to u nekom filmu, ne sjecam se...ali u tim urbanim sredinama mozes danima ne progovoriti sa covjekom i osjecati se sam samcat a biti okruzen rijekom ljudi...klub boraca...pa na taj fazon...

detroit-mercy wrote:

plejka2 wrote:

Michun wrote: Imaju komplekse ali su veoma usamljeni...nije americko drustvo bez predrasuda kao sto mi mislimo.

Daleko od toga ali hocu reci da se nigdje vise ljudi ne bave tudjim zivotima kao ovde.Ja nisam imao priliku da odem u Ameriku ali sam cuo da je mentalitet ljudi tamo i vamo nebo i zemlja.Sve sto vamo omladina smatra ofirnim tamo je to normala i niko te ne gleda sta radis kad si sam.

Prvo moras skontati da je Amerika ogromna zemlja sa gradovima koji imaju stanovnistva vise nego BiH cijela. Sarajevo je malo i u principu ljudi su dosta lokalno vezani, izlaze u isti kafic godinama. Prko bare mozes svaki dan da izlazis u drugi bar i da ti onaj sa pocetka dodje na red ponovo za par godina. Drugo, dosta ljudi putuje poslovno i navece naravno da ce izaci vani u bar umjesto da sjede u hotelskoj sobi.
Isto tako, izlazak sam u Americi znaci da si u lovu, tada obicno napadas ili bivas napadnut. Izlazak sa rajom je kao i ovdje, da se napijes i provedes. Znaci ako si sam za sankom, moze ti se desiti da ti pridruzi neka koka na casicu razgovora a onda je sve moguce. Isti slucaj je i sa zenskim
I da ljude puno manje interesuje sta ko radi jer u principu od toga nemaju nista , dok kod nas je situacija sasvim obrnuta.

Ja silom prilika često pijem kafu sam,jer sam vozač i većinom se vozim sam na duge relacije i redovan sam gost po pumpnim kafanama i mogu vam reći da nije ni malo zanimljivo...