Forum Klix.ba

Draga o cemu pricas zaista, pa jeli ti jasno da DRZAVE uopce ne bi bilo bez tih ljudi, ova drzava pociva na POGINULIM BORCIMA,

Zla polusestra wrote:

Draga o cemu pricas zaista, pa jeli ti jasno da DRZAVE uopce ne bi bilo bez tih ljudi, ova drzava pociva na POGINULIM BORCIMA,

Dobro, ne bi bilo države, svi smo im zahvalni, ali opet to nije razlog da neko ima privilegije, olakšice, nazovi to kako hoćeš.

Zla polusestra wrote:Na svu nesreću, pitaju se takvi kao ti, pa imamo idealnu državu.

Zla polusestra wrote:Na svu nesreću, pitaju se takvi kao ti, pa imamo idealnu državu.

apreusi wrote:

Zla polusestra wrote:Na svu nesreću, pitaju se takvi kao ti, pa imamo idealnu državu.

od svih tvoji komentara, drago mi je jedino sto sam iz njih uvidio da si u stvarnom zivotu nesretna i nezahvalna osoba

Baby Blue wrote:Ne mogu shvatiti, jezim se i zgrazam nad kolicinom bezosjecajnosti koju su pojedinci sposobni prosuti na jednoj ovako osjetljivoj temi. Nisam dijete sehida niti poginulog borca, cesto bih znala pomisliti sreca u nesreci da sam se zbog gubitka oca morala miriti sa sudbinom i Bozijom voljom, a ne nositi pri tom teret da je ubijen, od nekog drugog pripadnika ljudske vrste. I ne znam sta bi to bilo pravo rjesenje, sistemsko rjesenje za djecu sehida. Ako je to besplatno skolovanje za sve one koji se zele skolovati, to je valjda najmanje sto se moze i treba. Samo, plasim se na nacin na koji mnogi ovdje pisu o tome da uopste ne razumiju da toj djeci i da date sve milione ovog svijeta ne moze zamijeniti ono sto su izgubili. Jer ko im to moze dati sjecanja koja nisu nikad stigli napraviti sa svojim roditeljima, prvi dan u skoli, setnje po parkovima, izlete, rodjendane, iskrene savjete koje samo roditelj moze dati, zastitu makar samo verbalnu i utjesnu kad te svi negdje vani obezvrjedjuju, omalovazavaju, ubijaju u pojam, ubijaju sopstvenu vjeru da si sposoban, samo da im neko kaze "bice sve u redu" i vrati vjeru i samopouzdanje. Velika vecina djece bez roditelja je opravdala i najmanji napor koji je neko ulozio u njih, jer vecina ih je odrasla preko noci i morala se uhvatiti u kostac sa zivotom i svim sto zivot nosi sa sobom. Isto tako, malo vise znam slucajeva djece dobrostojecih roditelja kojima se nije zurilo ni da zavrse fakultet, ni da nadju posao, jer roditelji ce se za to pobrinuti, pa i ako deset godina studiraju lakse ce naci posao. Ne svi, naravno da ima i primjera gdje djeca uspjesnih roditelja nauce vrijedno raditi, ne generalizujem. Ali da se ne lazemo, mi zivimo u sistemu uzajamnih usluga, a ova djeca nisu imala priliku ni da im zivot ucini tu uslugu da ih njihov vlastiti roditelj odgoji s ljubavlju, onom nezamjenjivom u zivotu, a kamoli da imaju tu poziciju gdje otac nekom ucinio uslugu, pa da moze racunati na takav jedan kredit i sprdati se sa zivotom i sansama. A realno, ti ljudi, njihovi poginuli ocevi, su nama svima ucinili najvecu uslugu, cuvali su, branili i odbranili nase zivote. I kako rekoh, nije stvar u novcu, stvar je u tom osjecaju postovanja, zrtve njihovih roditelja, njihove boli koja nikad nece nestati, njihovih nikad odsanjanih snova, stvar da se makar na neki nacin osjete zasticeno. I kao sto neko rece, generacije te djece su vec skoro sve izrasle. I mnogo ih je, uprkos gubitku i ovakvom nakaradnom sistemu izraslo u super uspjesne, obrazovane, pametne ljude na koje bi njihovi ocevi bili ponosni, i jesu sigurna sam, kao sto trebamo biti i svi mi. Za sve one koji nemaju ni prst obraza, a kamoli postovanja, bolje bi bilo da makar cute... jer, i kad govore ne govore o njima, vec samo o sebi.

Postao/la LETICH dana 27/09/2010 16:41
1.

kecher II je napisao/la: takodjer, po mom misljenju, velika je greska u BiH sto su poginule borce ARBiH koji su imali muslimanska imena proglasavali sehidima, sehid je neko ko je poginuo u borbi u vjerskom ratu i u borbi za islam, na ''bozijem putu'', ovo danas i koriste i mogu koristiti da je u BiH bio vjerski rat u kojem se branio islam i da je ARBiH branila islam u BiH a nikako republiku BIH.



Borba za odbranu drzave je borba na bozijem putu...Islam strogo zabranjuje bjezanje od rata u slucaju da je drzava u kojoj zivis napadnuta...I zato se poginuli u ratu u BiH nazivaju sehidima

Baby Blue wrote:Ne mogu shvatiti, jezim se i zgrazam nad kolicinom bezosjecajnosti koju su pojedinci sposobni prosuti na jednoj ovako osjetljivoj temi. Nisam dijete sehida niti poginulog borca, cesto bih znala pomisliti sreca u nesreci da sam se zbog gubitka oca morala miriti sa sudbinom i Bozijom voljom, a ne nositi pri tom teret da je ubijen, od nekog drugog pripadnika ljudske vrste. I ne znam sta bi to bilo pravo rjesenje, sistemsko rjesenje za djecu sehida. Ako je to besplatno skolovanje za sve one koji se zele skolovati, to je valjda najmanje sto se moze i treba. Samo, plasim se na nacin na koji mnogi ovdje pisu o tome da uopste ne razumiju da toj djeci i da date sve milione ovog svijeta ne moze zamijeniti ono sto su izgubili. Jer ko im to moze dati sjecanja koja nisu nikad stigli napraviti sa svojim roditeljima, prvi dan u skoli, setnje po parkovima, izlete, rodjendane, iskrene savjete koje samo roditelj moze dati, zastitu makar samo verbalnu i utjesnu kad te svi negdje vani obezvrjedjuju, omalovazavaju, ubijaju u pojam, ubijaju sopstvenu vjeru da si sposoban, samo da im neko kaze "bice sve u redu" i vrati vjeru i samopouzdanje. Velika vecina djece bez roditelja je opravdala i najmanji napor koji je neko ulozio u njih, jer vecina ih je odrasla preko noci i morala se uhvatiti u kostac sa zivotom i svim sto zivot nosi sa sobom. Isto tako, malo vise znam slucajeva djece dobrostojecih roditelja kojima se nije zurilo ni da zavrse fakultet, ni da nadju posao, jer roditelji ce se za to pobrinuti, pa i ako deset godina studiraju lakse ce naci posao. Ne svi, naravno da ima i primjera gdje djeca uspjesnih roditelja nauce vrijedno raditi, ne generalizujem. Ali da se ne lazemo, mi zivimo u sistemu uzajamnih usluga, a ova djeca nisu imala priliku ni da im zivot ucini tu uslugu da ih njihov vlastiti roditelj odgoji s ljubavlju, onom nezamjenjivom u zivotu, a kamoli da imaju tu poziciju gdje otac nekom ucinio uslugu, pa da moze racunati na takav jedan kredit i sprdati se sa zivotom i sansama. A realno, ti ljudi, njihovi poginuli ocevi, su nama svima ucinili najvecu uslugu, cuvali su, branili i odbranili nase zivote. I kako rekoh, nije stvar u novcu, stvar je u tom osjecaju postovanja, zrtve njihovih roditelja, njihove boli koja nikad nece nestati, njihovih nikad odsanjanih snova, stvar da se makar na neki nacin osjete zasticeno. I kao sto neko rece, generacije te djece su vec skoro sve izrasle. I mnogo ih je, uprkos gubitku i ovakvom nakaradnom sistemu izraslo u super uspjesne, obrazovane, pametne ljude na koje bi njihovi ocevi bili ponosni, i jesu sigurna sam, kao sto trebamo biti i svi mi. Za sve one koji nemaju ni prst obraza, a kamoli postovanja, bolje bi bilo da makar cute... jer, i kad govore ne govore o njima, vec samo o sebi.

Baby Blue wrote:Ne mogu shvatiti, jezim se i zgrazam nad kolicinom bezosjecajnosti koju su pojedinci sposobni prosuti na jednoj ovako osjetljivoj temi. Nisam dijete sehida niti poginulog borca, cesto bih znala pomisliti sreca u nesreci da sam se zbog gubitka oca morala miriti sa sudbinom i Bozijom voljom, a ne nositi pri tom teret da je ubijen, od nekog drugog pripadnika ljudske vrste. I ne znam sta bi to bilo pravo rjesenje, sistemsko rjesenje za djecu sehida. Ako je to besplatno skolovanje za sve one koji se zele skolovati, to je valjda najmanje sto se moze i treba. Samo, plasim se na nacin na koji mnogi ovdje pisu o tome da uopste ne razumiju da toj djeci i da date sve milione ovog svijeta ne moze zamijeniti ono sto su izgubili. Jer ko im to moze dati sjecanja koja nisu nikad stigli napraviti sa svojim roditeljima, prvi dan u skoli, setnje po parkovima, izlete, rodjendane, iskrene savjete koje samo roditelj moze dati, zastitu makar samo verbalnu i utjesnu kad te svi negdje vani obezvrjedjuju, omalovazavaju, ubijaju u pojam, ubijaju sopstvenu vjeru da si sposoban, samo da im neko kaze "bice sve u redu" i vrati vjeru i samopouzdanje. Velika vecina djece bez roditelja je opravdala i najmanji napor koji je neko ulozio u njih, jer vecina ih je odrasla preko noci i morala se uhvatiti u kostac sa zivotom i svim sto zivot nosi sa sobom. Isto tako, malo vise znam slucajeva djece dobrostojecih roditelja kojima se nije zurilo ni da zavrse fakultet, ni da nadju posao, jer roditelji ce se za to pobrinuti, pa i ako deset godina studiraju lakse ce naci posao. Ne svi, naravno da ima i primjera gdje djeca uspjesnih roditelja nauce vrijedno raditi, ne generalizujem. Ali da se ne lazemo, mi zivimo u sistemu uzajamnih usluga, a ova djeca nisu imala priliku ni da im zivot ucini tu uslugu da ih njihov vlastiti roditelj odgoji s ljubavlju, onom nezamjenjivom u zivotu, a kamoli da imaju tu poziciju gdje otac nekom ucinio uslugu, pa da moze racunati na takav jedan kredit i sprdati se sa zivotom i sansama. A realno, ti ljudi, njihovi poginuli ocevi, su nama svima ucinili najvecu uslugu, cuvali su, branili i odbranili nase zivote. I kako rekoh, nije stvar u novcu, stvar je u tom osjecaju postovanja, zrtve njihovih roditelja, njihove boli koja nikad nece nestati, njihovih nikad odsanjanih snova, stvar da se makar na neki nacin osjete zasticeno. I kao sto neko rece, generacije te djece su vec skoro sve izrasle. I mnogo ih je, uprkos gubitku i ovakvom nakaradnom sistemu izraslo u super uspjesne, obrazovane, pametne ljude na koje bi njihovi ocevi bili ponosni, i jesu sigurna sam, kao sto trebamo biti i svi mi. Za sve one koji nemaju ni prst obraza, a kamoli postovanja, bolje bi bilo da makar cute... jer, i kad govore ne govore o njima, vec samo o sebi.