Forum Klix.ba

EdinaL wrote:Ljudi se u ovom gradu dijele na dvije boje. Ne moraju obući majicu koja je obojena bojom njihovog kluba. Ja ću ih prepoznati sa tačnošću od 90% a da mi ni riječ ne kažu. Jednostavno i na licu se vidi kome je koja opcija u glavi.[/i]

Fakat je ovo tačno... Po izgledu se može zaključiti, a ja sam upravo zato i počeo navijati za Želju, tj. kad sam ugledao raju s Gorice kako navija za FKS .

BlueBosnia wrote:

smurf wrote:Dobro si ti dijete skontala i na pravi put izvela

Šuti,trebala bih Zubanoviću spomenik dići, a bogami i njegovim asistentima.

Dovoljno je da "prepises" od mene, ovu sliku malo uvecas, uokviris i okacis na zid

Zbog amidže rahmetli. Plavog bolesnika. Čovjek nije treninge propuštao a ne utakmice. Od malena, samo plava boja
Hvala mu na tome

EdinaL wrote:Ljudi se u ovom gradu dijele na dvije boje. Ne moraju obući majicu koja je obojena bojom njihovog kluba. Ja ću ih prepoznati sa tačnošću od 90% a da mi ni riječ ne kažu. Jednostavno i na licu se vidi kome je koja opcija u glavi.[/i]

Lijepa tema.
Rodjen na Grbavici,odrastao na Grbavici proveo mladost gledajuci Proleter,Pofalicki i Zelju.
Sretan sam sto sam imao cast i zadovoljstvo gledati onu sjajnu generaciju iz sredine 80-tih.

Patron of Formello wrote:Lijepa tema.
Rodjen na Grbavici,odrastao na Grbavici proveo mladost gledajuci Proleter,Pofalicki i Zelju.
Sretan sam sto sam imao cast i zadovoljstvo gledati onu sjajnu generaciju iz sredine 80-tih.

a meni zao sto nisam imao tu priliku...ali nadam se da ce doci neki novi momci koji ce biti bar priblizno dobri kao oni što su Švabinih ruku djelo

valja li ova: http://www.youtube.com/watch?v=A2n2UB-2CmY&fe...lated
jest da sam malo ranije počeo, ali ovo me zadržalo na pravom putu

Ne znam zasto,to je jednostavno u meni,to je ona ljubav koju rijetki bolesnici osjecaju i koji je shvataju!
Mozda zbog toga sto mi je dedo igrao u Zelji,sto me stari prvi put odveo ne grbavicu i objasnio mi




a mozda je i ovo
Previše radnički, previše skojevski, premalo udbaški, premalo policijski, previše bosanski, premalo beogradski, previše svoj, a premalo državni ili partijski...

Zasto Zeljo ?

Upravo zbog ovoga sto se desava sada oko derbija .....

Tudje necemo - svoje ne damo ....

zato sto svi klubovi koje ne volim nose bordo

Urban B. wrote:Ne znam zasto,to je jednostavno u meni,to je ona ljubav koju rijetki bolesnici osjecaju i koji je shvataju!
Mozda zbog toga sto mi je dedo igrao u Zelji,sto me stari prvi put odveo ne grbavicu i objasnio mi




a mozda je i ovo
Previše radnički, previše skojevski, premalo udbaški, premalo policijski, previše bosanski, premalo beogradski, previše svoj, a premalo državni ili partijski...

svaka čast za fotku

Prve godine zivota sam proveo na Bjelavama, u komsiluku koji je bio vecinom bordo, tako i moja familija. Otac, dedo, daidza...svi na Kosevo isli, mene nisu poveli jer sam bio mali klinac jos, hvala Bogu
Onda mi otac dobio stan od firme, i premijestimo se u Hrasno, oko 300 metara od Zeljinog stadiona. Sjecam se jos kada su Manijaci prolazili pokraj zgrade na utakmicu, pjevaju, smiju se, nose plave salove, a meni draza plava boja od bordo, htio i ja da se pridruzim. Plus u zgradi moji vrsnjaci su vec bili mali plavi. Otac moje prve simpatije, koji je bio vatreni navijac Zelje, je mene dobro naucio o historiji kluba. Zato sam presao, kao jedini iz moje porodice, u Manijake Bude zafrkavanja , ali za Zelju se izdrzi, jer ima samo jedan i grijeha je vrijedan I zato sto navijam za najbolji klub nasega grada i drzave, ja ustvari cesto zafrkavam moje zalutale rodjake

uvijek se znalo, plava boja je muška, crvena za curice...

mario stanic, 1991. borac, 3 gola...

tada sam zavolio zelju vise i od sebe

od malena babo vodio na tekme gostovanja i kad smo bili dole i gore
Zato zauvijek Željo

Moj zivot.Uz njega sam roden,uz njeg cu da umrem.Moje prve utakmice su bile sa 3 godine jos sam bio mali tata me vodio na utakmice.Zeljo je u mojoj familiji imam osjecaj da mi je u krvi.

Hmm.. davno nekad je to bilo. Otac me vodio kao malog na utakmice Zelje. Hvala mu na tome vise nego na icemu drugom, jer volim sto je i on Zeljovac pa makar. Elem, nije on nikad bio vatreni neki navijac, uglavnom je bjezao iz kuce i djabali se provlacio na JUG da bi gledao Zelju, a ja sam fakat ovisnik, momak koji zivi za Zelju. Vodao me je i po gostovanjima, ali uglavnom sam bio na tribinama gdje su bili simpatizeri protivnickog tima, sjecam se Bugojna i Iskre, Zenice .. Uglavnom hvala mu puno

ZELJEZNICAR ZA ZIVOT CIJELI!

Pozdrav
Dolazim iz Hercegovačkog gradića Blagaj i navijam za Želju!
Žašto?
Stari koji je Hvala Bogu i danas živ i zdrav navija za Želju vec 40 godina i od njega se vuku svi moji korijeni vezani za ovaj klub i plavu boju.Možda će zvučat nekome cudno da pored toliko hercegovačkih klubova navijam za Želju ali to je ljubav koja je u mojoj porodici tradicionalna i nadam se da će se nastvit.

Dobar si momak. Sjećam te se sa priprema iz Blagaja

Hvala drug dobrodosli opet!

bice_bice wrote:... zato sto je moj stari pitar..

Tata poceo gotiviti Zelju jos dok je studirao, ponajvise zbog Osima, a buraz i ja samo nastavili tu pricu... Sad polako sve prelazi u tradiciju, hvala Bogu...

Zanimljivo i veoma tuzno je to sto sam svoj prvi derbi gledao sa kosevskog sjevera jer smo ja i stari kasnili pa smo obisli sve kapije moleci da nas puste na bilo koju. Jbg, nisam se mogo ni radovati ko covjek, tj. dijete...

Eh sad, zasto...
Pa kad te otac sa 4 godine odvede na polufinale kupa UEFA i prvi put tu "vidis fudbal", gdje su prve asocijacije na rano djetinjstvo huk sa tribina (ZEEELJOOOOOOO...) onda i nije previse tesko zakljuciti zasto. Zeljo mi je definitivno prva ljubav u zivotu i plava boja je zabetonirana u srcu zauvijek! Inace dobojlija, citav zivot okruzen Delijama i Grobarima sam bio ponosno obojen u plavo i tako je vec 30 godina...

A evo i za sta se tinejdzerski dzeparac skupljao i trosio (ipak relacija Doboj-Sarajevo i nije bas mala )



Dvije omiljene, definitivno...

Zašto Željo ?
Za nas koji osim rođenja imamo veoma malo dodirnih točaka sa BiH a Sarajevom pogotovo, izbor Želje je vjerojatno ono nešto tamo gore zapisano, sudbina.
Živiš u malom mjestu, odrastaš uz dva brata i neminovno je da zavoliš nogomet. Jedan navija za Partizan, drugi za Velež, ti ne navijaš ni za koga ali sjediš s njima ispred televizora i gledaš svaki prijenos utakmica i potajno žališ što nisi muško jer onda mama ne bi branila da odlaziš na utakmice lokalnog tima ( ne valja biti mimosvijet uvijek je govorila mama ).
Godine prolaze, navijaš za reprezentaciju ali i dalje nemaš svoj klub. Onda izgubiš državu, izgubiš reprezentaciju i nađeš se kao i u svemu tako i u nogometu u nekakvom zrakopraznom prostoru i onda sudbina učini svoje i upoznaš nekoga tko je istinski zaljubljenik u Želju, tko živi Želju svakim udisajem. Slušaš priče o lijepim i onim malo manje lijepim Željinim trenutcima, čitaš Željinu povijest , slušaš Željine pjesme, gledaš klipove navijanja, klipove važnih utakmica ,uhvatiš sebe kako se raduješ dok gledaš kako Zubanović pitarima kaže pa-pa i kako tuguješ zbog utakmice sa Videotonom, a onda s vremenom uhvatiš sebe kako pjevušiš Rođen sa Željom da budem...ili Sve, baš sve, mi smo dali za tebe…, uhvatiš sebe kako ti naviru suze dok gledaš kako Željini navijači sa toliko ljubavi i ponosa na svojoj Grbavici pjevaju svojoj Grbavici i shvatiš da napokon imaš svoj klub, da voliš sve ono što Željo predstavlja i stotinama kilometara daleko počinješ živjeti Želju.