Kad smo kod objavljivanja radova, prenosim jedan relativno kratak tekst iz jednog fakultetskog lista (ime autora izostavljeno po njegovoj želji).
Problem pisanja i objavljivanja studentskih naučnih radova
Sažetak. U radu se analizira problem pisanja i objavljivanja radova čiji su autori studenti u domaćim i stranim
žurnalima, te na konferencijama. Ističu se ključne poteškoće u tom procesu.
Motivacija
Ova kratka analiza nastala je nakon bezuspješnog pokušaja pisanja rada za jednu domaću
konferenciju. Naime, na toj konferenciji je obezbijeđena zasebna sekcija za studentske radove (što
je za svaku pohvalu!) U principu, čini se da je time omogućeno da studenti svoje završne i
zahtjevnije seminarske radove pretoče u formu podesnu za predstavljanje na konferencijama.
Koristi su višestruke: popularizacija konferencije i ovog tipa djelovanja uopće, vrijedne reference u
biografijama studenata te stjecanje neophodnog iskustva u pisanju naučnih radova. Dakle, za razliku
od uobičajenog postupka pri objavljivanju rada, u kom se često podjednako teškim čine pisanje rada
i traženje odgovarajućeg mjesta za objavljivanje, na studentu je samo obaveza da napiše rad –
mjesto za objavljivanje se već nudi.
Tehnika, stil, jezik i forma
Pitanje tehnike i stila ne zaokuplja samo studente pri pisanju njihovih radova – nego i iskusnije
autore. Radovi, knjige, predavanja na temu pisanja radova uglavnom se bave tim aspektima. Mada
su ovi resursi (čiji su primjeri – konkretno vezani za matematiku – navedeni u literaturi pod
stavkama [1] i [2]) često slobodno dostupni na internetu, ne bi bilo loše zainteresiranim studentima
u toku školovanja bar jednom u formi predavanja (nalik onom u [2]) predstaviti osnovne značajke
dobrog naučnog rada.
Bavljenje stilom naučnog rada podrazumijeva poznavanje jezika na kojem se rad piše. Mada je na
ovoj konkretnoj konferenciji bilo moguće predati rad na zvaničnim jezicima u BiH, mladi se (kao i
stari) naučnici moraju naviknuti na činjenicu da žurnali i konferencije (čak i oni u BiH i okruženju)
uglavnom prihvataju isključivo radove na engleskom jeziku.
To nas dovodi do pitanja potrebe organizacije nastave engleskog jezika na fakultetima – koja je na
velikom broju visokoškolskih ustanova izbačena prelaskom na bolonjske principe rada. Naravno,
takav postupak je neopravdan, a razloga je više: od evidentne potrebe za učenjem vokabulara i fraza
struke kojom će se student u budućnosti baviti do potrebe za učenjem osnovnih principa formalnog
pisanja (pri čemu formalno pisanje ne uključuje samo naučne radove, nego i pisanje različitih
vidova dokumentacije, uputstava, zahtjeva). Ovaj posljednji razlog tjera na razmišljanje – a šta je sa
nastavom maternjeg jezika na fakultetima?
Forma je pak najjednostavnija za zadovoljiti – uglavnom se zahtjevi decidno navode u uputstvu za
autore i predlošku za rad. Ipak, bilo bi korisno neke elemente karakteristične za tehničku pripremu i
formu radova predstaviti studentima u sklopu već pomenutih predavanja o pisanju – čime im se
olakšava i skraćuje vrijeme potrebno za pripremu i izradu zamišljenog rada.
Literatura
Newton kaže: “vidio sam daleko, jer sam stajao na ramenima divova”. Svaki rad koji se danas piše
mora predstavljati nadogradnju nečeg već postojećeg u literaturi. Također, ukoliko se neko odvaži
na pisanje rada – nije dovoljno da na raspolaganju ima samo opću literaturu iz oblasti koju rad
obrađuje – nego onu specifičnu – konkretnu. Pitanje je kako doći do te literature: naime, na našim
jezicima u većini oblasti pišu se, izdaju i prodaju uglavnom općeniti udžbenici, dok pravu stručnu
literaturu isključivo možemo naći na stranim jezicima (dakle, engleskom jeziku) i to ne na našem
tržištu nego u inozemstvu. Kako su cijene takvih knjiga za naše pojmove ogromne, ne očekuje se od
studenta da takvu literaturu nabavlja – nego od fakulteta. Međutim, treba znati i ovo – veliki broj
naučnih oblasti se mijenja jako brzo vremenom (posebno je to slučaj u tehničkim naukama). Ne
može se napisati naučni rad koristeći knjige koje nisu aktuelne.
Posebna priča su stručni časopisi – koji predstavljaju najbolji prikaz aktuelnog stanja u određenoj
oblasti naučnog djelovanja. Pristup njihovim repozitorijima (Springer, IEEEXplore, JSTOR) je
često neophodan – i još češće nemoguć.
Ideja i originalnost
Kako student sam, bez pomoći nekoga ko je stručnjak u užoj oblasti u kojoj student želi pisati rad,
može odabrati temu? Teško. Naime, student pregledanjem članaka iz časopisa i/ili knjiga (do kojih,
vidjeli smo – teško dolazi) može doći na ideju – ali teško može utvrditi da li je ta ideja već
realizirana. Slično je i sa preglednim radovima – nije lako provjeriti da li već postoji pregledni rad
koji student ima ideju pisati. Stoga, uvijek je neophodno prisustvo mentora – osobe koja je upućena
u ono što se objavljuje u toj oblasti i koja je aktivna u tom polju.
Naime, često će na konferencijama proći i rad koji nije originalan – bilo da je autoru namjera da
svjesno 'provuče' takav rad, bilo da je nesvjesno plagiran. Ipak, takav rad nije baš nešto čime se taj
autor – posebno se to odnosi na mlade autore – može ponositi; jer njima radovi služe kao reference i
odskočne daske za dalji studij i usavršavanje.
Rad nije samo članak
Naučni rad ne piše onaj ko 'barata materijom', nego onaj ko ima šta novo reći svijetu. Dakle, naučni
rad se sa razlogom zove rad – i predstavlja najčešće (osim u slučaju lucidnih intervala kao što su
velika otkrića) kompletan proces od pronalaženja i formiranja problema istraživanja do eventualnih
pozitivnih rezultata i pomaka, te pisanja članka kojim će se naučna javnost obavijestiti o
ostvarenom napretku.
Zaključak
Iz svega navedenog vidimo da ispred studenta voljnog da se upusti u naučni rad izbijaju krupne i
značajne prepreke – koje ne može i ne treba sam uklanjati.
Literatura:
[1] Paul R. Halmos, How to write mathematics, L'Enseignement Mathématique, Vol.16 (1970)
[2] Jean-Pierre Serre: Writing Mathematics, predavanje (video snimak) dostupan na internetu –
adresa:
http://modular.fas.harvard.edu/edu/basi ... /serre.avi
). Ali da nam ovakvom politikom propadaju mladi, i talenti, i kadrovi, a tim i drzava... to je i vise nego ocigledno 