Evo, onako frišak sa odmora da se i ja uključim na temu pa da "bacim malo ćumura" na ovu predizbornu
Za one krvožedne koji prizivaju rat: Očigledno niste čuli prave priče iz ratnih dana, pa toliko zazivate rat. Iz mog iskustva vam svima poručujem da u ratu nema puno "filmske poezije i slave", nego se sve svodi na puko preživljavanje, jad, čemer, strah,... i krv do koljena... Vjerujte da je rat jedno veliko Sranje (da sa velikim slovom "s") koje dječiji um ne može zamisliti. Nikome ne bih poželio da kao ja vidi smrt svog prvog rođaka kojeg je granata direktno pogodila u grudi i da mu komadi mesa padaju po glavi...nikome ne bih poželio da se kao ja gladan smrzava ispod neprijateljskog rova po nekoliko dana i noći čekajući naredbu za početak akcije...nikome ne bih poželio da mu siluju i pale najbližu rodbinu...nikome ne bih poželio da pogine kao niški specijalci u napadu na Dobrinju kada smo ih direktno gađali tromblonima u pancire,...itd. U ratu niko nije imun na geler i metak, jer svi krvarimo kada nas pogodi. Da li ste spremni rizikovati svoj život za nekakvu "nezavisnu RS" koju niko neće, ne može, niti smije priznati (ne zbog toga što "ja tako kažem" nego zbog svojih vlastitih interesa) ?
Za one koji kažu da rata ne može biti zbog "ovoga ili onoga": Budite svjesni činjenice da rata može biti još danas jer ima sasvim dovoljno i budala, i oružja, i motiva... Porediti prethodni rat sa nekim eventualnim budućim je isto kao porediti 2. svjetski sa onim 1992-1995 -- dakle neuporedivo. Prije svega, ima nas previše sa ratnim iskustvom i mnoge "finte" ne bi prošle kao na početku onog rata. Drugo, siguran sam da ovaj neki naredni rat niko ne bi bio u stanju iskontrolisati jer bi sigurno došlo do stvaranja mnoštva frakcija, privatnih vojski, začarani krug ratnih zločina bi se stalno vrtio i danas bi stradali jedni, sutra drugi, prekosutra treći, i tako dalje narednih nekoliko decenija (vjerujte da oružja i municije u BiH ima sasvim dovoljno upravo za nekoliko decenija ratovanja niskim intenzitetom)...
Ja sam hairli preživio jedan rat i drago mi je da je stao, ali mi nije drago što je krajnji rezultat "neriješen", tako da imamo i danas otvorenu i realnu mogućnost da neka budala ili više njih zapali novi ratni fitilj...Zato bih opet uzeo pušku u ruke i ganjao bih se do kraja sa "velikom Srbijom", pa ko kome dohaka...Jebaji ga, bolje da ja danas ratujem ovako iskusan, nego da moji sinovi za nekih 20 ili 30 godina moraju ratovati bez ikakvog iskustva (ne računajući CounterStrike i sl).
Eto, mirno spavajte jer "rata biti neće"
