Nezbilj wrote:A što se tiče bivše Jugoslavije o tome sam već dosta rekao u mojim prethodnim postovima. Jugoslavija nije bila demokratska zemlja ni u kom pogledu. vlast se nije birala na slobodnim izborima, sudstvo nije bilo nezavisno, ljudske slobode su bile ograničene. Koliko je takva Jugoslavija kao faktor stabilnosti značila ostatku svijeta vidjeli smo kroz aktivnu podršku svijetskih sila njenom raspadu.
Jugoslavija jeste bila demokratska zemlja, samo na nacin koji se ne uklapa u duo-kratsku sliku demokratije koju Anglo-Saksonci prodaju svijetu. Tacno je da je Jugoslavija imala samo jedne demokratske izbore, one poslijeratne, kad je izabrana Komunisticka Partija koja je nakon toga ukinula visepartijski sistem. Medjutim, samoupravni sistem je bio demokratskiji u mnogim smislovima nego iti jedan demokratski sistem koji postoji danas (radnicki savjeti, sindikati, savez ovaj, savez onaj -- sve su to nacini politicke organizacije kojima je gradjanima omoguceno da ucestvuju u organizaciji drustva). Samo sto je sve to postojalo u okviru jednopartijskog sistema, dakle, jedne ideologije. Po cemu se to razlikuje od onoga sto u demokratskom svijetu imamo danas? Sve je u sluzbi jedne ideologije -- liberalno demokratske sa kapitalistickim ekonomskim uredjenjem.
Moras priznati da demokratija u kojoj stalno biras izmedju dvije opcije (k'o fol lijeva i desna, a jedna se od druge ne razlikuju mnogo), i nije neka demokratija, a jedini uticaj koji imas na politicki proces je sam proces odabira partija. Angazman sa strane ima nekog uticaja, ali za to treba imati vremena i novca, a novac je danas jedino demokratsko oruzje. Ako ga nemas, dzaba ti sudstvo, jer ga ne mozes sebi priustiti. Ako ga nemas, dzaba ti zdravstvo, jer ga ne mozes sebi priustiti. Ako ga nemas, dzaba ti Harvard, kad do njega ne mozes financijski dobaciti.
Sloboda? O kojoj se vrsti slobode radi? Svaka danasnja drzava ima vise informacija o svakodnevnom kretanju gradjana, svakoj tranzakciji koju naprave, i kontrole nad istim nego sto je Jugoslavija ikada imala nad svojim stanovnistvom.
Dakle, mozes ti gledati na stvari na razlicite nacine. A cinjenica je da vecina stanovnistva (srednja klasa, koje kod nas skoro pa i nema), zapravo samo zeli sistem u kojem postoji stabilnost, sigurnost i ekonomski prosperitet. Jugoslavija je imala sve tri tacke (kako god ti na to gledao, ti ne mozes drzavu koja je u 40 godina izgradila industriju, opismenila stanovnistvo i sprovela nevjerovatne promjene da preobrazi agrarno drustvo u industrijsko, gledati kao na drzave koje su isti taj sistem gradile po 200-300 godina uz pomoc kolonijalizma i pljackanja tudjih resursa).
Jos da ti odgovorim na jednu tacku iz nekog prethodnog posta, o tome kako su Srbi drzali sve pozicije. Prije svega, Srbi su bili najbrojniji narod u Jugoslaviji, ne mogu sad da idem traziti koga je koliko bilo, ali je drzava pred raspad brojala oko 23-4 miliona stanovnika, pa recimo po sadasnjim nekim arsinima da kazemo da je bilo 8 miliona Srba, 4 miliona Hrvata, 2 miliona Slovenaca, 2 miliona Makedonaca, 2 miliona Albanaca, 2 miliona Muslimana, bla, bla ...
Uvijek je i u svakoj drzavi postojao sukob centra i periferije -- u Beogradu su bile sve drzavne institucije, i kako god to zvucalo kao neka strasna zavjera, poprilicno je prirodno da je tamo gdje je pristup centru, njima bilo lakse ufuravati u administrativne institucije drzave. Valjalo je otici u Beograd, pa tamo raditi na karijeri. A, sto bi isao u Beograd da se penjes s dna, kad si funkcioner u svom selu (to ti je ono -- prvi u selu, ili zadnji u gradu)? Danas, kad vise nema Beograda, sukob ovog tipa se dogadja na relaciji Zagreb-Split, Sarajevo-Zenica, itd.
Drugo, Srbi imaju militaristicku tradiciju i kod njih je biti vojnik uvijek bilo pandan onome -- 'sine, ti ces biti advokat ili doktor'. To je cinjenica, ako proucis malo istoriju, sociologiju i kulturu, to ce ti biti jasno. Zbog toga se uvijek veci broj Srba odlucivalo za vojsku, za razliku od ostalih, kojima to bas i nije bila neka preferenca. To sto je njihova brojnost krajem 80-ih ucinila mogucom politicku instrumentalizaciju JNA u nacionalisticke svrhe je druga stvar. Ali sistemski se nije radilo o zavjeri protiv ostalih naroda. Najlakse je u svemu nalaziti dokaze za 'vjekovnu zavjeru'.
I najzad na temu zaduzivanja -- ako si uopste pratio ovu globalnu finansijsku krizu i bavio se njenom analizom, tvoj je argument vrlo smijesan i kontradiktoran. S jedne strane ti se ne svidja sto je Jugoslavija krenula putem ekonomske liberalizacije pod vodstvom MMF-a (koji je i mnogo jace drzave zavio u crno), a s druge ti ne valja centralizacija ekonomije kojom je Jugoslavija pokusavala ojacati sebe kao drzavu (a ne baviti se 'nacionalscu' ekonomskog razvoja). Odluci se sta ti se vise svidja.
Pogledaj Bosnu sada, koja kao raspolaze svojim resursima i razvojem, pa je uporedi s nekom drzavom slicnog profila, ne moras je porediti sa Jugoslavijom, jer su takva poredjenja cak i nesuvisla na neki nacin. I, reci, zasto je stanje ovakvo kakvo je i koliko dugo mislis da je odrzivo? Pa, recimo, odrzivo je dok ne krenu otplate kredita MMF-u koji, za razliku od Jugoslavije, nisu ulozeni u ekonomiju. I mozes pjevati borbene o unistenoj infrastrukturi, jer je infrastruktura od koje je krenula Jugoslavija bila ili 1) unistena ili 2) nepostojeca.
Tackice i stabilizacione mjere jesu bile rezultat planske ekonomije koja nije savrseno funkcionisala (nema te koja funkcionise savrseno), ali se psenica nije uvozila, dakle, hljeb tvoj nasusni nije ovisio o kreditu MMF-a da se kupi psenica na globalnom trzistu, kao sto ti ovisi sada. Dakle, centralizovani sistem je imao svoju funkciju, a to sto nije profunkcionisao kao britanski u roku 40 godina nije uopste pravo poredjenje. A u Bosnu se i pilici uvoze iz Kine. Pa, ti vidi.
