#51 Re: Službena politika Republike Hrvatske prema Republici BiH od
Posted: 14/06/2010 13:18
Mogli sačuvati i Jugoslaviju
Na takve primjedbe da je trebalo cjelovitu Bosnu sačuvati, da smo se trebali boriti za cjelovitu Bosnu – a takvih je primjedaba bilo, ne samo u ovom pismu tih svećenika, nego i u hrvatskoj politici – vi znate da sam ja odgovorio: Onda smo mogli sačuvati i cijelu Jugoslaviju, pa bi svi Hrvati bili u cijeloj Jugoslaviji... (F. Tuđman, 5.11.1993.)
Tu imam nekakve papire, tobože, Srbi nam spremaju rat ovdje u Hrvatskoj, i ofenzive. Rekao sam: neće biti rata sada u Hrvatskoj, niti nam ga ne treba sada u Hrvatskoj! Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te buduće granice hrvatske države u Bosni i Hercegovini! To je posebna povijesna zadaća hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti, je li... (F. Tuđman, 6.11.1993.)
Dvjesto tisuća Hrvata je već protjerano iz svojih područja, bit će ih vjerojatno još 100 tisuća. Užas za te, ali čak, povijesno gledano, razumijete, znači, imati ćemo i tih 100-200 tisuća Hrvata će učvrstiti hrvatski teritorij, ovdje od Istre do Baranje, razumijete, kada završimo to, itd. Tako da nije svako zlo samo za zlo, ali ga moramo i ovdje iskoristiti... (F. Tuđman, 6.11.1993.)
Tuđman: Usput, taj mostarski most, tko ga je porušio ?
Boban: On je - bile su strašne kiše - toliko pucan prije, tako da je sam pao.
Tuđman: Inače, među nama... Rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist ?
Boban: Nama... (10.11.1993.)
Mate, ja ti govorim prijateljski, ne samo s političkog stanovišta, ja znam tvoje zasluge i prema tome, dok je mene živa, ti nećeš biti zaboravljen. Ako bi morali, zbog te međunarodne situacije takva kakva jeste, možda da kažemo: Boban zbog bolesti momentalno ne može obavljati svoju dužnost... (F. Tuđman, 28.11.1993.)
Vaše osobne patnje i pakao u kojem živi taj hrvatski narod u BiH... Ali, dragi prijatelji, ima još uvijek tu neracionalnosti u vašem izvješću. To iz dva razloga – ne polazite od stvarnosti koja nam je nametnuta i koja je takva kakva jest, i više nitko u Evropi i u svijetu ne računa sa mogućnošću opstanka Bosne i Hercegovine. (F. Tuđman, 15.12.1993.)
Odlazak Mate Bobana sa čela naše politike Herceg-Bosne nije pitanje njegovih grešaka i smjenjivanje zbog toga, nego je to zbog toga što, kako su sami kazali, kazali su to u Vatikanu Graniću, kazali su to da je postao simbol gdje treba učiniti nešto drugo. Mati Bobanu moram naći mogućnost da ostane u našim prvim redovima, ali ne može biti više ličnost preko koje bismo provodili tu politiku... (F. Tuđman, 13.2.1994.)
Mi moramo u razgovorima s Muslimanima poticati ideju koju su i Izetbegović i Silajdžić u razgovoru sa mnom kazali, da je za njih možda i bolje da idu na samostalnu bošnjačko-muslimansku državu; bolje zato da budu, evo, samostalni subjekti u međunarodnom životu, i da, znači, onda dobivaju tu pomoć islamskih zemalja, iz svijeta, izravno za svoju bošnjačko-muslimansku državu... (F. Tuđman, 13.2.1994.)
Ako im uspijemo nametnuti zajedničku valutu, jezik, riješili smo problem. Za tim moramo ići. Muslimani dobrim dijelom i ikavski govore. To je čisto i ijekavski i ikavski, a ne srpski. Prema tome, što hoće, znači ove opštine, opšte itd, što je čisti srbizam, što su primili, to im treba objasniti da to odbace, kao ostatak srpske vladavine, srpske hegemonije. Napravite im takve ustupke da bude, u najgorem slučaju, možete u Bosni prozvati u kantonima čisto hrvatski, ali službeno u Federaciji hrvatsko-bošnjački i onda ga nametati hrvatski, a odbacivati sve srbizme. Najbolje bi bilo kad bi prihvatili, ali to neće prihvatiti, hrvatski da bude. (F. Tuđman, 31.6.1994.)
Na takve primjedbe da je trebalo cjelovitu Bosnu sačuvati, da smo se trebali boriti za cjelovitu Bosnu – a takvih je primjedaba bilo, ne samo u ovom pismu tih svećenika, nego i u hrvatskoj politici – vi znate da sam ja odgovorio: Onda smo mogli sačuvati i cijelu Jugoslaviju, pa bi svi Hrvati bili u cijeloj Jugoslaviji... (F. Tuđman, 5.11.1993.)
Tu imam nekakve papire, tobože, Srbi nam spremaju rat ovdje u Hrvatskoj, i ofenzive. Rekao sam: neće biti rata sada u Hrvatskoj, niti nam ga ne treba sada u Hrvatskoj! Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te buduće granice hrvatske države u Bosni i Hercegovini! To je posebna povijesna zadaća hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti, je li... (F. Tuđman, 6.11.1993.)
Dvjesto tisuća Hrvata je već protjerano iz svojih područja, bit će ih vjerojatno još 100 tisuća. Užas za te, ali čak, povijesno gledano, razumijete, znači, imati ćemo i tih 100-200 tisuća Hrvata će učvrstiti hrvatski teritorij, ovdje od Istre do Baranje, razumijete, kada završimo to, itd. Tako da nije svako zlo samo za zlo, ali ga moramo i ovdje iskoristiti... (F. Tuđman, 6.11.1993.)
Tuđman: Usput, taj mostarski most, tko ga je porušio ?
Boban: On je - bile su strašne kiše - toliko pucan prije, tako da je sam pao.
Tuđman: Inače, među nama... Rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist ?
Boban: Nama... (10.11.1993.)
Mate, ja ti govorim prijateljski, ne samo s političkog stanovišta, ja znam tvoje zasluge i prema tome, dok je mene živa, ti nećeš biti zaboravljen. Ako bi morali, zbog te međunarodne situacije takva kakva jeste, možda da kažemo: Boban zbog bolesti momentalno ne može obavljati svoju dužnost... (F. Tuđman, 28.11.1993.)
Vaše osobne patnje i pakao u kojem živi taj hrvatski narod u BiH... Ali, dragi prijatelji, ima još uvijek tu neracionalnosti u vašem izvješću. To iz dva razloga – ne polazite od stvarnosti koja nam je nametnuta i koja je takva kakva jest, i više nitko u Evropi i u svijetu ne računa sa mogućnošću opstanka Bosne i Hercegovine. (F. Tuđman, 15.12.1993.)
Odlazak Mate Bobana sa čela naše politike Herceg-Bosne nije pitanje njegovih grešaka i smjenjivanje zbog toga, nego je to zbog toga što, kako su sami kazali, kazali su to u Vatikanu Graniću, kazali su to da je postao simbol gdje treba učiniti nešto drugo. Mati Bobanu moram naći mogućnost da ostane u našim prvim redovima, ali ne može biti više ličnost preko koje bismo provodili tu politiku... (F. Tuđman, 13.2.1994.)
Mi moramo u razgovorima s Muslimanima poticati ideju koju su i Izetbegović i Silajdžić u razgovoru sa mnom kazali, da je za njih možda i bolje da idu na samostalnu bošnjačko-muslimansku državu; bolje zato da budu, evo, samostalni subjekti u međunarodnom životu, i da, znači, onda dobivaju tu pomoć islamskih zemalja, iz svijeta, izravno za svoju bošnjačko-muslimansku državu... (F. Tuđman, 13.2.1994.)
Ako im uspijemo nametnuti zajedničku valutu, jezik, riješili smo problem. Za tim moramo ići. Muslimani dobrim dijelom i ikavski govore. To je čisto i ijekavski i ikavski, a ne srpski. Prema tome, što hoće, znači ove opštine, opšte itd, što je čisti srbizam, što su primili, to im treba objasniti da to odbace, kao ostatak srpske vladavine, srpske hegemonije. Napravite im takve ustupke da bude, u najgorem slučaju, možete u Bosni prozvati u kantonima čisto hrvatski, ali službeno u Federaciji hrvatsko-bošnjački i onda ga nametati hrvatski, a odbacivati sve srbizme. Najbolje bi bilo kad bi prihvatili, ali to neće prihvatiti, hrvatski da bude. (F. Tuđman, 31.6.1994.)
