Forum Klix.ba

Istina, s pravom se to vrijeme može nazvati vrijeme Bosanko - Srpsko - Turskog "trougla" jer su problemi nastajali, rasli i riješavali se u trouglu tih odnosa gdje su u početku Bosanci i Turci bili protiv srpske pobune a završilo se izdajom Turske te tako dolazi do saveza Turske i Srbije protiv Bosne gdje Bosna podnosi žrtvu gubitkom Nahija na desnoj strani Drine i egzodusom stanovištva iz Srbije. Hercegovina trpi teritorijalne gubitke u korist Crne Gore u istom tom razdoblju.
Razdor u Bosansko - Turskim odnosima započinje nakon bitke kod Banja Luke, ali je to bio sukob manjeg inteziteta kada se odnosi dodatno kompliciraju nakon sloma srpskog ustanka i izdaje Turske te 1821. godine dolazi do otvorenog oružanog konflikta u Sarajevu, poznatijeg kao pobuna Janjičara što je zapravo početak otvorenog konflikta koji će se završiti tek 1852. godine padom Bosanske Krajine u ruke Omer paše Latasa. Dakle, Gradaščevićev pokret nije početak ni završetak pokreta za autonomiju odnosno Bosansko - Turskog konflikta. Ni samo discipliniranje Bosanske Krajine od strane Latasa nije okončao Bosansko - Turski konflikt osim u smislu otvorene vojne pobune. Trvenje se nastavlja do Austrijske okupacije a u Sandžaku do 1912. godine. Ovaj sukob je imao katastrofalne posljedice po Bošnjake i u punoj mjeri Bošnjaci osjećaju te posljedice i danas. Zahvaljujući Bosansko - Turskom konfliktu i Turskoj izdaji Bosne Bošnjaci nikada nisu uspjeli izgraditi svoje nacionalno biće. Ništa manje štetan nije bio pogrom bosanskih feudalaca kao jedinih i jedinih pravih predvodnika Bošnjaka. Jedinih autentičnih predstavnika Bošnjaka i jedinih koji su bili u stanju u ekonomskom smislu graditi sve ono što je Bošnjacima trebalo na nacionalnom planu. Likvidacija bosanske elite je trajala od 1814. doo kraja turske vlasti i u više talasa. 1814. - 1821., zatim 1833. godine i 1852. godine. Svi protivnici Turskog carstva bili su likvidirani i raseljeni bez obzira na stalež u pomenutom periodu.

Pera Trta wrote:

tender wrote: Da, ovo užeglo pa se memorija pregrijala, a i matična ploča se topi. Nije Mihajlo bio diplomata, sukob sa samom opozicijom u Srbiji riješavao kuburom i izvukao deblji kraj pa emigrirao sa svim Obrenovićima zajedno. Nakon što je ponovo postao vlader u autonomnoj Srbiji ponovo započeo sukob sa opozicijom koji ga je stajao glave. Prema vani izazvao otvoren konflikt sa turskim snagama u Srbiji i Beogradu naročito i planirao opći rat s Turskom.
Od Obrenovića sklonost ka diplomatiji je iskazivao posljednji iz dinastije Obrenović, ali je i on prema opoziciji zauzeo beskompromisnu politiku terora. Na kraju monstruozno ubijen sa suprugom od strane pripadnika svojeg državnog aparata i instrumenta terora a ne od strane opozicije. Razlog, preveliko zbližavanje sa Austrijom. Ali ovo nije tema o njima

Čekaj, nije li otomanska vojska definitivno napustila srpske gradove za Mihajlovog vakta (poslije dešavanja na Čukur-česmi, što je još jedan srpski mit, i bombardovanja Beograda), a sa njom i sav narod (čime je tadašnja Srbija očišćena od "Turaka"), i to sve bez borbe? Mihailo je tako postao prvi srpski vladar koji je nakon 500 godina konačno vidio leđa Turcima.

Jeste, pa šta?

Ništa, ti kažeš nije bio diplomata.

Nije bio diplomata ni po ćemu, pa ni po profesiji. Bio je vojnog poziva. Njegov nasljednik Milan vodio četri rata u kratko vrijeme. Karaktristika vladavine svih Obrenovića jeste korupcija, nepotizam, krvavi pučevi, likvidacije pripadnika opozicije, jaka represivna policija i špijunska mreža, političke spletke i mahinacije. Pripadnici opozicije misteriozno umirali, davljeni, ubijani iz zasjede i vršili "samoubistva" u zatvorima. Bježanje izvan Srbije je bio jedini spas. Na kraju mreža koju su ispleli zadavila Obrenoviće

ima ona pjesma od Umijane Cuvudine, ''Sarajlije idju na vojsku protiv Srbije''.....

tender wrote:Nije bio diplomata ni po ćemu, pa ni po profesiji. Bio je vojnog poziva. Njegov nasljednik Milan vodio četri rata u kratko vrijeme. Karaktristika vladavine svih Obrenovića jeste korupcija, nepotizam, krvavi pučevi, likvidacije pripadnika opozicije, jaka represivna policija i špijunska mreža, političke spletke i mahinacije. Pripadnici opozicije misteriozno umirali, davljeni, ubijani iz zasjede i vršili "samoubistva" u zatvorima. Bježanje izvan Srbije je bio jedini spas. Na kraju mreža koju su ispleli zadavila Obrenoviće

Mislio sam na vanjsku politiku.
Ali kako si i sam rekao, ovo nije tema o Obrenovićima, pa nećemo o njima više.

Bosanac sa dna kace wrote:ima ona pjesma od Umijane Cuvudine, ''Sarajlije idju na vojsku protiv Srbije''.....

Ima. Umihana je čekala svoga dragoga koji je otišao u turskoj ordiji na Srbiju, i pjevala o tome kako su pokorili "Srbadiju mladu". Umihanin đuvegija je ostavio kosti negdje u Srbiji, tako da ga ona nije dočekala.

Vanjska politika kao i kod svih Obrenovića, glavni oslonac na Austriju. Moram kada sam toliko nablatio Obrenoviće reči o njima i nešto pozitivno kada je riječ o unutrašnjoj politici. Matoš je rekao nakon što su Obrenovići sišli sa povijesne scene da je Srbije pod Obrenovićima stradala politički a cvatala društveno. To bi imalo značiti socijalni napredak Srbije u smislu proeuropske politike Obrenovića. Izrastanje Srbije iz Otomanske provincije u europsku državu, jačanje gradova i za razliku od dinastije Karađorđevića koji su promicali vrijednost sela Obrenovići polažu na grad.

tender wrote:Vanjska politika kao i kod svih Obrenovića, glavni oslonac na Austriju. Moram kada sam toliko nablatio Obrenoviće reči o njima i nešto pozitivno kada je riječ o unutrašnjoj politici. Matoš je rekao nakon što su Obrenovići sišli sa povijesne scene da je Srbije pod Obrenovićima stradala politički a cvatala društveno. To bi imalo značiti socijalni napredak Srbije u smislu proeuropske politike Obrenovića. Izrastanje Srbije iz Otomanske provincije u europsku državu, jačanje gradova i za razliku od dinastije Karađorđevića koji su promicali vrijednost sela Obrenovići polažu na grad.

E, tu se slažemo!

Pera Trta wrote:

Bosanac sa dna kace wrote:ima ona pjesma od Umijane Cuvudine, ''Sarajlije idju na vojsku protiv Srbije''.....

Ima. Umihana je čekala svoga dragoga koji je otišao u turskoj ordiji na Srbiju, i pjevala o tome kako su pokorili "Srbadiju mladu". Umihanin đuvegija je ostavio kosti negdje u Srbiji, tako da ga ona nije dočekala.

ama znam ja za to, nego kontam ako moremo uzet neki naordni ep sa gusala kao relevantan historijski izvor, sto ne bi onda i umihaninu pjesmu koja je sigurno vjerodostojnija...

Pa jest.

Nadam se da mi nećete zamjeriti ako napravim malu digresiju sa glavnog pravca teme, ali obzirom nisam imao prilike temeljito istraživati ovaj period postavo bih par pitanja koje me odavno zanimaju. Poznati su zločini i protjerivanje Bošnjaka iz Srbije i CG tokom ovog perioda, kao i opšta otimačnu zemlje i imovine. Pretpostavljam da je navedeni pristup vođa ustanka pretstavljao značajan motivirajući faktor ustanicima i doprinio podršci naroda i masovnosti ustanka obzirom da je pružao priliku srpskim seljacima da dođu do zemlje i imovine. Sa druge strane Huseinov ustanak je ostao kratkog daha prvenstveno iz razloga što nije uspio doprijeti do širokih narodnih masa te je ostao u krugu vladajuće elite čije je jedinstvo brzo razbjeno. Namjera bosanskih ustanika bila je čak šta više uključiti u bunu i katolike i pravoslavce koji su se kao što znamo oglušili o ovaj poziv što je također doprinjelo brzom slomu ustanka. Moje pitanje je kako to da zločini nad Bošnjacima u Srbiji i CG nisu rezultovali reciprocitetom nad pravoslavcima u Bosni i njihovim barem djelomičnim protjerivanjem u Srbiju. Kao što znamo slično se desilo između Grčke i Turske tako da ne razumijem kako to da se ovaj proces masovnog protjerivanja Bošnjaka iz Srbije odvijao samo u jednom pravcu. Kako to da vladajuća elita u Bosni nije smatrala pravoslavce potencijalnom budućom opašnošću obzirom da su mahom bili simpatizeri događaja u Srbiji te već krenuli u pravcu formiranja svog srpskog identiteta. Također što se tiče Huseinovog ustanka kako to da su vođe ustanka mogle računati na podršku pravoslavaca i kako to da nisu omasovili ustanak tako što će pokrenuti masovna protjerivanja pravoslavaca iz Bosne dopuštajući pljačku i otimačinu čime bi za potrebe ustanka pridobili seoske bandite koji su svakoj revoluciji prijeko potrebni.

Sa druge strane Huseinov ustanak je ostao kratkog daha prvenstveno iz razloga što nije uspio doprijeti do širokih narodnih masa te je ostao u krugu vladajuće elite čije je jedinstvo brzo razbjeno.

Srpski ustanak je za razliku od Husein-begovog, a zahvaljujući srpskoj inteligenciji iz austrije bio državotvoran, dakle podrazumijevao je stvaranje nacionalne države, a bez aristokratije. Etno-nacionalna država bazirana na vlasti "temeljnog naroda", koji ima konstruisano "istorijsko pravo", nije isto što i težnja za begovskom oligarhijom po arhaičnom sistemu za koji se borio Gradaščević, a koji je podrazumijevao raznovjerne (mahom hrišćanske) kmetove kao potrebnu radnu snagu kako bi sistem funkcionisao! To nije bio nacionalni, već klasni pokret, koji za svoj cilj nije imao kreiranje nacije!

Namjera bosanskih ustanika bila je čak šta više uključiti u bunu i katolike i pravoslavce koji su se kao što znamo oglušili o ovaj poziv što je također doprinjelo brzom slomu ustanka.

Šta su ustanici tačno ponudili katolicima i pravoslavcima kako bi njima ta buna bila primanjiva? Agrarnu reformu? Malo sutra! Sami za sebe nisu imali nacionalni i državotvorni projekat, a kamoli za katolike i pravoslavce. Koliko je kod begovata klasno bilo iznad etničkog i nacionalnog svjedoče i dva propala pokušaja formiranja moderne bošnjačke nacije pod Topal-Osman pašom i Benjaminom Kalajem!

Moje pitanje je kako to da zločini nad Bošnjacima u Srbiji i CG nisu rezultovali reciprocitetom nad pravoslavcima u Bosni i njihovim barem djelomičnim protjerivanjem u Srbiju. Kao što znamo slično se desilo između Grčke i Turske tako da ne razumijem kako to da se ovaj proces masovnog protjerivanja Bošnjaka iz Srbije odvijao samo u jednom pravcu.

Dijelom zbog nepostojanja nacionlne ideologije, a dijelom i zbog toga što bi progon katolika i pravoslavaca donio konfrontaciju ne samo sa sultanom, već i sa Austrijom i Rusijom, a pogotovo ovom prvom koja bi jedva dočekala da se umiješa kako bi "sredila stanje" u nemirnoj pokrajini kao što je učinila 1878. Na kraju krajeva mnogi srpski trgovci (a posebno sarajevska srpska čaršija) su uglavnom gledali svoja posla, ne simpatizirajući posebno Srbiju, jer im je bezočno izrabljivanje svojih kmetskih sunarodnika tzv. "otkupom desetine" od njihovih čifčija donosio sasvim dobre životne prilike! Na krju krajeva, Husein-kapetanov ustanak trajao je svega godinu dana! Kasnije kada je Omer paša Latas oslanjao se više na hrišćane kako bi zaveo sultanovu volju! Na kraju krajeva, Osmansko carstvo je u 19. vijeku bilo prezadužena, korumpirana umiruća mašinerija, pod kontrolom zapadnih sila, koje ne bi blagonaklano gledale na masovne pokolje, ukoliko je računalo na zaštitu npr. Engleza!

Kad se tiče Pravoslavnog stanovništva BiH tu bi trebalo prećešljati turske teftere pa pogledati koliki je udio u stanovništvu doista bio pripadnika Pravoslavlja u to vrijeme. Ono što znamo sigurno jeste da se pravoslavno stanovništvo nalazilo uz Drinu ali je u ovom predjelu bilo manjinsko u odnosu na muslimansko stanovništvo uz jaka utvrđenja u Zvorniku, Bijeljini, Sokolu. Vežinski Pravoslavni predjeli su bili dalje od granice Smederevskog pašaluka, u Bosanskoj krajini i istočnoj Hercegovini, s tim da su u to vrijeme gradovi Nikšić, Grahovac, Kolašin, Šavnik sa svojom okolinom pripadali Hercegovačkom pašaluku i sa vežinskim Bošnjačkim življem u gradovima. Nepovoljna strateška situacija je bila još više pogoršana time što je i Novopazarski sandžak bio naseljen Bošnjacima te se time onemogućava bilo kakva ozbiljnija koordinacija srpskih ustanika, Crnogoraca i pravoslavnog življa u Hercegovini.
Ovo je i danas najveći problem za pobornike realizacije velikosrpske ideje.
Nema govora da Gradašćevićev pokret nije bio masovan. Pokret je okupio većinu Bošnjaka i katoličko stanovništvo iz Bosanske Posavine. Kako je Latas rekao: U Bosni imaju tri elementa. Prvi su feudalci, drugi su vjerski velikodostojnici, muslimanski naravno i treći su Bošnjačka sirotinja. Drugi podržavaju prve a treću druge u nadi da će ostvariti svaki svoj cilj.
Veći je problem to što Gradašćević nije uspio svladati lojaliste u Hercegovini prije nego je krenuo u okršaj sa Osmanlijama gdje će prvi veći okršaj imati u Prizrenu. Glavna uporišta lojalista su bila u Stocu, gdje je se opirao Ali-paša Rizvanbegović, u Ljubuškom je bio Kapetanović i u Gacku Smail-aga Čengić. Ni jedno uporište Gradaščević nije uspio zauzeti jer je morao povuči snage za bitku sa Osmanskom vojskom.
U glavnoj bitci kod Sarajeva lojalisti iz Hercegovine su Gradaščeviću zadali glavni udarac.

tender wrote:Kad se tiče Pravoslavnog stanovništva BiH tu bi trebalo prećešljati turske teftere pa pogledati koliki je udio u stanovništvu doista bio pripadnika Pravoslavlja u to vrijeme. Ono što znamo sigurno jeste da se pravoslavno stanovništvo nalazilo uz Drinu ali je u ovom predjelu bilo manjinsko u odnosu na muslimansko stanovništvo uz jaka utvrđenja u Zvorniku, Bijeljini, Sokolu. Vežinski Pravoslavni predjeli su bili dalje od granice Smederevskog pašaluka, u Bosanskoj krajini i istočnoj Hercegovini, s tim da su u to vrijeme gradovi Nikšić, Grahovac, Kolašin, Šavnik sa svojom okolinom pripadali Hercegovačkom pašaluku i sa vežinskim Bošnjačkim življem u gradovima. Nepovoljna strateška situacija je bila još više pogoršana time što je i Novopazarski sandžak bio naseljen Bošnjacima te se time onemogućava bilo kakva ozbiljnija koordinacija srpskih ustanika, Crnogoraca i pravoslavnog življa u Hercegovini.
Ovo je i danas najveći problem za pobornike realizacije velikosrpske ideje.
Nema govora da Gradašćevićev pokret nije bio masovan. Pokret je okupio većinu Bošnjaka i katoličko stanovništvo iz Bosanske Posavine. Kako je Latas rekao: U Bosni imaju tri elementa. Prvi su feudalci, drugi su vjerski velikodostojnici, muslimanski naravno i treći su Bošnjačka sirotinja. Drugi podržavaju prve a treću druge u nadi da će ostvariti svaki svoj cilj.
Veći je problem to što Gradašćević nije uspio svladati lojaliste u Hercegovini prije nego je krenuo u okršaj sa Osmanlijama gdje će prvi veći okršaj imati u Prizrenu. Glavna uporišta lojalista su bila u Stocu, gdje je se opirao Ali-paša Rizvanbegović, u Ljubuškom je bio Kapetanović i u Gacku Smail-aga Čengić. Ni jedno uporište Gradaščević nije uspio zauzeti jer je morao povuči snage za bitku sa Osmanskom vojskom.
U glavnoj bitci kod Sarajeva lojalisti iz Hercegovine su Gradaščeviću zadali glavni udarac.

Cekaj otkud Bosnjaci u Sandzaku ? To je zaista jedan zanimljiv fenomen . Pre neki dan citam o jednom veziru rodom iz Krusevca ,koga Bosnjaci prisvajaju. Bio je pravoslavac koji je prihvatio islam , karijerista . Da li je to sinonimi Musliman = Bosnjak ili o cemu se radi ?

A koji je to iz Kruševca

Hajd' nemojte Huseina Kapetana, živi bili! Valjda se može naći tema za njega, ovo je o nečemu bitno drugačijem.
Nego, odakle bijahu dahije, ne rekoste. Porijeklom mislim...iz Srbije ili Bosne? Neko reče da je Kučuk Alija bio iz Posavine, a za Aganliju pročitah u pomenutoj priči Zuke Džumhura da je bio iz nekakvog Paleža, gdje mu dođe taj Palež? Jel' to ono kod Beograda gdje ima ono jezero?

Iskreno, ne znam ali očito po prezimenima su iz Bosne a sela sa nazivom Palež imaš po Bosni koliko hoćeš. Karakter Janjičarskog poziva se u zadnje vrijeme promjenio u smislu da više nije bilo krvnog danka pa je sam janjičarski red promjenio karakter iz gardijskog odreda u neku vrstu vojne rezerve. Janjičari više nisu bili samo vojničkog poziva već su se počeli baviti drugim poslovima kao što je trgovina, zanatstvo i drugo a međusobno su bili dobro uvezani i organizirani. Janjičari jesu bili okosnica režima Dahija i njihov glavni oslonac, i iz konflikta Janjičara sa Osmanskim carstvom jesu iznikli Dahije.

tender wrote:Iskreno, ne znam ali očito po prezimenima su iz Bosne a sela sa nazivom Palež imaš po Bosni koliko hoćeš. Karakter Janjičarskog poziva se u zadnje vrijeme promjenio u smislu da više nije bilo krvnog danka pa je sam janjičarski red promjenio karakter iz gardijskog odreda u neku vrstu vojne rezerve. Janjičari više nisu bili samo vojničkog poziva već su se počeli baviti drugim poslovima kao što je trgovina, zanatstvo i drugo a međusobno su bili dobro uvezani i organizirani. Janjičari jesu bili okosnica režima Dahija i njihov glavni oslonac, i iz konflikta Janjičara sa Osmanskim carstvom jesu iznikli Dahije.

Kako nekad čuh ili pročitah, janjičari su dobijali od sultana imanja, koja su ostajala u nasljedstvo njihovim sinovima, i navodno je to isto postalo jedan od uzroka problema između Porte i janjičara. Da li zbog toga što su im te povlastice bile ukinute, ili su, postavši posjednici, osilili se i tražili još? Zna li se nešto o tome?

Došli su u sukob sa feudalcima i državnim aparatom osim sa sultanom i feudalci u Sarajevu igraju ulogu u gušenju janjičaske pobune 1827. godine. I Gradaščevići u tome učestvuju. Nije mi poznato da su imali posjede, sem toga Janjičari su bili koncentrirani u gradovima. U slućaju Sarajeva Janjičari jesu automatski postajali i neki pripadnici zanatskih cehova kada bi se počeli baviti tim zanatom.

tender wrote:Došli su u sukob sa feudalcima i državnim aparatom osim sa sultanom i feudalci u Sarajevu igraju ulogu u gušenju janjičaske pobune 1827. godine. I Gradaščevići u tome učestvuju. Nije mi poznato da su imali posjede, sem toga Janjičari su bili koncentrirani u gradovima. U slućaju Sarajeva Janjičari jesu automatski postajali i neki pripadnici zanatskih cehova kada bi se počeli baviti tim zanatom.

Stvarno slabo, gotovo nikako, poznajem istoriju Otomanskog carstva van Balkana, ali ono što sam o janjičarima pročitao na Wikipediji, ukazuje da su praktično od poraza pod Bečom bili sve veća i veća prijetnja Carstvu. Svjesni svoje snage, često su dizali pobune, ucjenjivali sultane, skidali ih sa prijestola (npr. Selima III 1807, kada je ustanak u Srbiji bio na vrhuncu), tako da ono što su radile dahije po Srbiji dolazi kao dječja igra u poređenju na ponašanje janjičara od kraja 17. vijeka do njihovog krvavog ukidanja 1826. To je posebno zanimljivo, jer srpska mitologija i istorija (koje su se uvijek, a naročito kad je osmanska vladavina u pitanju, nerazmrsivo preplitale) implicira kako je ponašanje dahija bilo takvo prema Srbima samo iz neke bolesne mržnje prema njima, a ne tek dio obrasca ponašanja janjičara u cijeloj (još uvijek) ogromnoj Imperiji.

Nisu se samo Janjičari bunili, tu je prvenstveno došlo do osipanja carstva pa su se pojavili razni vidovi pobune i separatizama. Još prije janjičarskih pobuna neki moćniji feudalci su se otimali kontroli od Carigrada. U Akri se odmetnuo krvavi Ali, naš Hercegovac, u Libanu Vahabije osnovali samostalnu državu i u Egiptu Muhamed Ali osniva zasebnu državu, a bio je Albanac. i Skadr se odmetnuo. Sve je to u vrijeme prije i za vrijeme Dahija u Smederevskom pašaluku

tender wrote:Nisu se samo Janjičari bunili, tu je prvenstveno došlo do osipanja carstva pa su se pojavili razni vidovi pobune i separatizama. Još prije janjičarskih pobuna neki moćniji feudalci su se otimali kontroli od Carigrada. U Akri se odmetnuo krvavi Ali, naš Hercegovac, u Libanu Vahabije osnovali samostalnu državu i u Egiptu Muhamed Ali osniva zasebnu državu, a bio je Albanac. i Skadr se odmetnuo. Sve je to u vrijeme prije i za vrijeme Dahija u Smederevskom pašaluku

Prije dahija je bila i ona Kaimijina buna u Sarajevu što su vlasti skrivale žito od gladnog naroda, pa je bio neki belaj i u Tuzli tih godina (ima kod Derviša Sušića opisano i jedno i drugo u vidu pripovjedaka u zbirci "Pobune"), pa Morići, pa... Nije ni Bosna bila mirna, ali sve je to bilo kratkog daha i uglavnom impulzivno, bez nekog plana. Zato se u pravilu i završavalo pogubno po začetnike bune, bez nekog vidnog rezultata (vjerovatno je za narod poslije bilo i gore, bar neposredno nakon buna).

Jako je tesko napisati sta o Dahijama i Turskoj toga vremena imajuci sagovornike toliko neobjektivne

Sjajna stvar u celoj prici je sto mozemo neoptereceno da izucavamo sve to, jer svi poticemo iz te osmanske Turske i cela prica je na taj nacin zajednicka. Znaci nema moje <-> tvoje i mi <-> vi.

Posto sam se ogradio kako treba-> postam sliku Turaka pobunjenika protiv Dahija

http://-web.washer-/progress?pages&id=1602761015&sp2&fileName=c2VyYmlhMTQuanBn&url=aHR0cDovL3d3dy50ZXNsYXNvY2lldHkuY29tL3BpY3R1cmVzL3NlcmJpYTE0LmpwZw==&referer=aHR0cDovL3d3dy5nb29nbGUuYWUvaW1ncmVzP2ltZ3VybD1odHRwOi8vd3d3LnRlc2xhc29jaWV0eS5jb20vcGljdHVyZXMvc2VyYmlhMTQuanBnJmltZ3JlZnVybD1odHRwOi8vd3d3LnRlc2xhc29jaWV0eS5jb20vc2VyYmlhLmh0bSZoPTU0NCZ3PTgwMCZzej0xNTkmdGJuaWQ9c2N4MnFCWjctUkVwRE06JnRibmg9OTcmdGJudz0xNDMmcHJldj0vaW1hZ2VzJTNGcSUzREZpcnN0JTJCU2VyYmlhbiUyQlVwcmlzaW5nJmhsPWVuJnVzZz1fX09iRTNBNExCR1JzaDc0NVRIYlRiVEsyRGMtaz0mc2E9WCZlaT1aTTVLVFBHeU5wS2JPSURxNFpZRCZ2ZWQ9MENDMFE5UUV3QXc=&foo=2

Dakle ne pobunjenika protiv Turske, vec protiv uzurpatora, Dahija. Sam ustanak protiv Dahija je prolazna tacka, prica mora da se sagleda iz perspektive cele otadzbine. Cilj je ako je moguce naci sta i o njima, Dahijama.

Jako vazno je u samom startu cele price o Dahijama shvatiti da su se Dahije pobunile protiv Turske, protiv Porte I rezima. Uzurpirale vlast i u tom smislu krenule u obracun sa nosiocima vlasti. To su bili srpski knezevi kojima je svistovskim mirom 1791ve dato da vladaju, na svom nivou. Dahije uzurpiraju tu legalnu vlast praveci secu knezova.

Ako ja to dobro razumem, do sece knezova dolazi ne zbog njihovog DNK i porekla, vec jer su oni nosioci vlasti.

Prvi srpski ustanak koji je izbio kao reakcija na delovanje Dahija bio je sasvim u skladu sa stanovistem Porte ciji su neprijatelji Dahije bili. Nosioci ustanka jesu bili Srbi, prosto, jer su Dahije uzurpirali vlast na teritoriji Turske naseljenoj Srbima. Da su to pokusali u Moldaviji, predpostavljam da bi izbio prvi rumunski ustanak.

http://www.youtube.com/watch?v=OVKLmpALMFc

Posto ja obicno usko gledam na stvari cini mi se da ce tema potrajati, jer namera mi je da naucim o otadzbini iz tog perioda sto vise. A istorija otomanske Turske od oko 1750 do 1850 je velik zalogaj, za neznalicu mog kalibra.

Uceci o tome nadam se da cemo naici na koji podatak vise o Dahijama, a ako ne ono sasvim sigurno dobro sagledati uslove u kojima se nasa drzava tada nalazila.

Sve to naravno ako se ima volje. Ako se zeli I dalje saznavati iz porodicnih loza I slicnih izvora, maleno je znanje, a mala I snaga….

Evo uvoda, kratkog doduse uz stare komunisticke popevke ide lakse vazda

http://www.youtube.com/watch?v=uqvHMI8h ... re=related

Selim III sultan koji je pokusao da uvede reforme u vojsci po ugledu na Francusku vojsku. Rodjen na Bozic 1761, u Konstantinopolju (i zvanicno do 1930te), po majci Gruzin, znaci polu trofazni.

Pokusao je da uvede Nizame umesto Janicara, kabadahija.

Janicara koji nekada behu zakleti na vernost caru, koji se nisu smeli zeniti niti imati porodice, vec biti posveceni samo sluzbi Sultanu, njegovi pretorijanci da tako kazemo.

U njegovo vreme Janicari koji zasnivahu porodice i pocese da se ukorenjuju u odredjenim oblastima, stvaraju klanove i uzurpiraju regularnu vlast. Sirom Otomanske nam otadzbine ne samo u podunavlju u okolini Vidina ili Dar el Jihada.

Stvarajuci Nizame koji bi uveli red u oslabljeno carstvo, Selim III oslanjao se na Francuze, njihove oficire koji su sprovodili obuku.
No u nevreme, jer bas u to vreme, krajem XVIIIv, dosao je Napoleonov din, a taj opet u svojim ambicijama stize I do Egipta, dakle do juznog dela otadzbine nam (mi mu dodjemo tada neki turski Janezi, da ne kazem klasicni becki konjusari na celu sa Black George om)

Tako krajem XVIII I pocetkom XIX veka, Selim III I zemlja nam behu u nevoljama od strane Janicara iznutra - kojekude pa I u nasim krajevima,
Rusa na Crnom moru I pomorju
I eto Francuza na jugu carstva.

Drugim recima od Var daaaa ra pa do Tri glaaa vaaaaaa.
Od oko 20 do 40°E i 15 do 45 N.

Nizami koji behu poslani na Janicare u nasim krajevima behu povuceni na jug u Egipat.

Nase cetiri dahije (vise njih ali ove 4 se pominju kao glavne) uzese stvari u svoje ruke, da se samouspostave u nasijem krajevima otadzbine nam.
Uklanjajuci Pase, a bogumi i Knjazove, znaci kompletnu strukturu koja je mogla da smeta.

U to doba istina Janicari cinise slicno I u Vlaskoj I Moldaviji ali ove su preblizu Rusiji pa u tom kraju svi problemi su resavani direktno medj Turskom I Rusijom I nije bilo mesta za neku jacu lokalnu inicijativu niti nove narodne vodje. Ginuli su znaci i Rumunji (sto bi reko Mladen Delic) ali kao Ruska vojska.

U nasim krajevima, na granici Austrije I Turske, prostora za lokalne inicijative bese na pretek bogumi.

Zasto ?

Nasi Nizami behu zauzeti sa Napoleonom u Egiptu, ostala vojska mahom sa Rusima na severnoj granici.

Opet austrijske komsije i naravno nasi stari u njihovim redovima, mislim i ustase i cetnici, imali su da izadju na crtu Napoleonu i to tada bas sami posto Prusi potpisase primirje sa Napoleonom 1795 (ovde valja primetiti prve bratske borbe Ustasa i Cetnika na istoj strani, mislim austrijskoj ). Znaci desetak godina austrijanci imase da podnesu pritisak Napoleona, manje vise sami.

Tako dok macaka ne bese Dahije I Black George dodjose do izrazaja. Dahije cisto jer su htele da znaju koliki je njihov deo, a Djrodje, crni Djorjde , jer je vec desetinu godina ratovao sa austrijancima protiv Turske, znaci izdajnik I strani placenik samo tako. Bivsi takav odgovarao je austrijancima da drzi Tursku podalje, a usput im i prodavao prasice, a oni njemu dzebanu.

To je neki ambijent u kome svega toga ne bi bilo da je Pera na vreme otisao u policiju…