Koja je stilska fig. prisutna

[bubica123]

Alegorija

[Agrokoka]

u ovom stihu

"kako usnama milujes, kako prstima sapuces" ?

Personifikacija...
Personifikacija (let. persona = ličnost, facere = činiti; načiniti nešto ljudskim bićem) je stilska figura kojojm se mrtvim stvarima, vegetativnom i animalnom životu te apstraktnim pojmovima pridaju ljudsko osobine. Process kojim se ljudske osobine prenose na mrtve stvari, tj. vegetativni i animalni život i apstraktne pojmove, je metaforičan. Razlika metafore i personifikacije se ogleda u tome što kod metafore postoji zajednička osobina između metafore i pojma na koji ona upućuje, dok kod personofikacije pisac unosi osobinu. Primjer je Dučićeva pjesma Selo: “Tako spava more u nemom blistanju,/ Čempresova šuma bdije…“

Nema govora o sinesteziji...
SINESTEZIJA (< grčki syneisthetis, “suosjet”) – psihički je fenomen koji se sastoji u tome da pri neposrednom čulnom doživljavanju jedan doživljaj spontano izaziva drugi, s drugog čulnog izvora, tako da dolazi do miješanja čulnih utisaka (slušno-vidnih, vidno-dodirnih, mirisno-slušnih i sl.). Javlja se u stanjima pojačane osjetljivosti, kad se “čuju boje” (franc. audition coloree, “slušanje u bojama”), tj. kad se auditivne senzacije (glasovi ili riječi, muzički tonovi, prirodni zvuk) neposredno “prevode” u vizuelne slike: “I kad stari klavir dirneš rukom lakom, biće zvuci crni...” (J. Dučić). Isto tako se mogu “vidjeti mirisi”, “osjećati okus boje” i sl. O tom spontanom vezivanju različitih čulnih predstava svjedoče i mnogi jezički izrazi: tako za zvukove kažemo da su “oštri” ili “reski”, “svijetli” ili “tamni” i sl., za mirise da su “teški” ili “laki”, za boje da su “drečave”, “meke”, “tvrde” i sl. Pojava se tumači funkcionalnom povezanošću različitih osjetilnih područja; doživljava se i u normalnim uvjetima, ali je još izrazitija pod utjecajem nekih droga (na pr. meskalina). Romantički, a naročito simbolistički pjesnici često su težili da izraze takav intenziviran, sinestezijski “pomjeren” i složen doživljaj predmeta. Tako je Baudelaire u pjesmi Saglasnosti govorio o sjedinjavanju “mirisa, boja i zvukova”, naglašavajući da su “neki mirisi ...sočni, blagi kao oboe, zeleni kao trava, – a drugi raskošni, moćni i poročni”. A Arthur Rimbaud je u pjesmi Samoglasnici glasovima pripisivao snažno evokativno djelovanje izrazito vizuelnog karaktera: “ A crno, E bijelo, I crveno, O plavo."

P.S. Definicije preuzete iz Z. Lesic: Teorija knjizevnosti
P.P.S. Nadam se da sam pomogla

Da nacrtam??
Moj odgovor je personifikacija
Btw, ako vec znas prosurfati netom i copy/paste, mogla/mogao si to uraditi sama/sam i skapirati odgovor

Pogresno
-.-

[¤ jelena ¤]

Upravo tako – pogrešno. Jeste sinestezija.
Evo još jedna definicija pa ćemo kombinovati:

„ 1. U psihologiji: sa-osjet ili sekundarni osjet koji nastaje draženjem jednog čula, pri čemu se ne izaziva samo odgovarajući osjet, već i osjet neke druge čulne oblasti.
Ovaj fenomen je od značaja i za estetiku, i za psihologiju umjetnosti i, posebno, za književno stvaranje.
2. Vrsta metaforičnog zamjenjivanja pojmova, u kojoj dolazi do stapanja dvaju ili više čulnih oblasti tako što se osjeti jednog čula kvalifikuju riječima koje označavaju osobine osjeta nekog drugog čula.
Primjere sinestezije nalazimo i u svakodnevnom govoru ( svijetli i tamni tonovi, tople i hladne boje)
Metaforička živopisnost takvog izražavanja leži i u osnovi umjetničke upotrebe sinestezije; njena osnovna stilska vrijednost sastoji se u slikovitom izražavanju nekog kvaliteta ili nijanse čulne percepcije.“ (...)
izvor: Rečnik književnih termina, glavni i odgovorni urednik Dragiša Živković itd itd...

E, sad u Lešićevoj definiciji više je riječ o sinesteziji kao psihološkom fenomenu, ali i iz nje se može zaključiti da je u ovim stihovima definitivno riječ o sinesteziji:

„...psihički je fenomen koji se sastoji u tome da pri neposrednom čulnom doživljavanju jedan doživljaj spontano izaziva drugi, s drugog čulnog izvora, tako da dolazi do miješanja čulnih utisaka (slušno-vidnih, vidno-dodirnih, mirisno-slušnih i sl.). „

„kako usnama miluje, kako prstima šapuće“

„šaputati prstima“: miješanje slušno-dodirnih čulnih utisaka, kako bi se slikovito izrazila nijansa (kvalitet) čulnog opažanja.
Eto, sad bi trebalo biti jasnije

@ cellisto
evo jedan sajt da testiraš svoje neobične sposobnosti.
http://www.synesthete.org

[Agrokoka]

Upravo tako – pogrešno. Jeste sinestezija.
Evo još jedna definicija pa ćemo kombinovati:

„ 1. U psihologiji: sa-osjet ili sekundarni osjet koji nastaje draženjem jednog čula, pri čemu se ne izaziva samo odgovarajući osjet, već i osjet neke druge čulne oblasti.
Ovaj fenomen je od značaja i za estetiku, i za psihologiju umjetnosti i, posebno, za književno stvaranje.
2. Vrsta metaforičnog zamjenjivanja pojmova, u kojoj dolazi do stapanja dvaju ili više čulnih oblasti tako što se osjeti jednog čula kvalifikuju riječima koje označavaju osobine osjeta nekog drugog čula.
Primjere sinestezije nalazimo i u svakodnevnom govoru ( svijetli i tamni tonovi, tople i hladne boje)
Metaforička živopisnost takvog izražavanja leži i u osnovi umjetničke upotrebe sinestezije; njena osnovna stilska vrijednost sastoji se u slikovitom izražavanju nekog kvaliteta ili nijanse čulne percepcije.“ (...)
izvor: Rečnik književnih termina, glavni i odgovorni urednik Dragiša Živković itd itd...

E, sad u Lešićevoj definiciji više je riječ o sinesteziji kao psihološkom fenomenu, ali i iz nje se može zaključiti da je u ovim stihovima definitivno riječ o sinesteziji:

„...psihički je fenomen koji se sastoji u tome da pri neposrednom čulnom doživljavanju jedan doživljaj spontano izaziva drugi, s drugog čulnog izvora, tako da dolazi do miješanja čulnih utisaka (slušno-vidnih, vidno-dodirnih, mirisno-slušnih i sl.). „

„kako usnama miluje, kako prstima šapuće“

„šaputati prstima“: miješanje slušno-dodirnih čulnih utisaka, kako bi se slikovito izrazila nijansa (kvalitet) čulnog opažanja.
Eto, sad bi trebalo biti jasnije

@ cellisto
evo jedan sajt da testiraš svoje neobične sposobnosti.
http://www.synesthete.org

napokon !

hvala na potvrdi i detaljnom objasnjenju zasto je ovo sinestezija !

[mokosh]

„šaputati prstima“: miješanje slušno-dodirnih čulnih utisaka, kako bi se slikovito izrazila nijansa (kvalitet) čulnog opažanja.

Zar se ne moze objasniti kao pripisivanje osobina zivog necemu nezivom?

[¤ jelena ¤]

@agrokoka
Nema na čemu.

@mokosh
Ne znam na šta konkretno misliš i u čemu neživom ti vidiš osobine živog?

Pazi, da se ovi stihovi odnose na neki predmet, koji u stvarnosti nema ljudske osobine (sposobnost ljubljenja, milovanja i šaputanja), onda bi moglo. Ovako mislim da ne može, jer se sve ovo odnosi na djevojku. (živo ljudsko biće)

U definiciji iz tvog posta piše: Personifikacija (let. persona = ličnost, facere = činiti; načiniti nešto ljudskim bićem) je stilska figura kojojm se mrtvim stvarima, vegetativnom i animalnom životu te apstraktnim pojmovima pridaju ljudske osobine...
To znači da se predmetima, biljkama, životinjama i apstraktnim pojavama pripisuju one osobine koje su svojstvene samo čovjeku. Npr.: „...Svirala se ruga...“, „.. jeca zvono/bono...“, „...Sumnja se naime lako useli u glavu...“

Za razliku od ovih gore primjera, u stihovima „...kako (ona) usnama miluje/kako prstima šapuće...“, milovanje i šaputanje su osobine živog ljudskog bića, kojem se u ovoj pjesmi i pripisuju (njoj – djevojci). Autor te osobine predstavlja na neobičan način da bi istakao posebnost jedne djevojke u poređenju sa svim ostalim, a ta njena posebnost se ogleda u načinu na koji ona ljubi i miluje. Djevojka je, znači, ta koja „usnama miluje“(ljubi) i „prstima šapuće“(miluje)..., a ne neki predmet, biljka ili apstraktan pojam. Cijela pjesma je, zapravo, slikovit opis Nje i sve što je spomenuto (Kotor, opojni mirisi, njegova sjećanja...) u funkciji je tog opisa, a ne isticanja njegovih osjećanja kroz personificiranje nečeg neživog.

Tako je to u mojoj glavi, a drugačije možda i nije pogrešno...

[mokosh]

@agrokoka
Nema na čemu.

@mokosh
Ne znam na šta konkretno misliš i u čemu neživom ti vidiš osobine živog?

Pazi, da se ovi stihovi odnose na neki predmet, koji u stvarnosti nema ljudske osobine (sposobnost ljubljenja, milovanja i šaputanja), onda bi moglo. Ovako mislim da ne može, jer se sve ovo odnosi na djevojku. (živo ljudsko biće)

U definiciji iz tvog posta piše: Personifikacija (let. persona = ličnost, facere = činiti; načiniti nešto ljudskim bićem) je stilska figura kojojm se mrtvim stvarima, vegetativnom i animalnom životu te apstraktnim pojmovima pridaju ljudske osobine...
To znači da se predmetima, biljkama, životinjama i apstraktnim pojavama pripisuju one osobine koje su svojstvene samo čovjeku. Npr.: „...Svirala se ruga...“, „.. jeca zvono/bono...“, „...Sumnja se naime lako useli u glavu...“

Za razliku od ovih gore primjera, u stihovima „...kako (ona) usnama miluje/kako prstima šapuće...“, milovanje i šaputanje su osobine živog ljudskog bića, kojem se u ovoj pjesmi i pripisuju (njoj – djevojci). Autor te osobine predstavlja na neobičan način da bi istakao posebnost jedne djevojke u poređenju sa svim ostalim, a ta njena posebnost se ogleda u načinu na koji ona ljubi i miluje. Djevojka je, znači, ta koja „usnama miluje“(ljubi) i „prstima šapuće“(miluje)..., a ne neki predmet, biljka ili apstraktan pojam. Cijela pjesma je, zapravo, slikovit opis Nje i sve što je spomenuto (Kotor, opojni mirisi, njegova sjećanja...) u funkciji je tog opisa, a ne isticanja njegovih osjećanja kroz personificiranje nečeg neživog.

Tako je to u mojoj glavi, a drugačije možda i nije pogrešno...

Nezivo prsti.Iako su dio nje, nemaju sposobnost saputanja, izgovaranja rijeci I usne su nezivo, zar ne? I kao takve nemogucce je da miluju, a da bi mogle milovati daje im se osobina svojstvena ljudskom bicu, sposobnost milovanja.
Sad ne znam sta je tacno samo pokusavam da shvatim, ne bih da pomislis da sam ja ovdje da napadam bilo koga Na osnovu svega napisanog znacilo bi da je u "Oci su mu rekle sve.", stilska figura sinestezija? Jer ako stihove "prevedes" dobijes recenice "Ona ga je milovala usnama." i "Ona mu je saputala prstima."
P.S. Znam pjesmu

[kala]

Ko li te je naucio da "prevodis" stihove?!
Jasno k'o dan, sinestezija.
Mocna i itekako ziva.

[eluna]

koja bi tek figura bila u stihu (ili figure u stihu)

" ......
a u dubini duše ostaje samo
ljuštura praznih osjećanja ..... "

Iz pjesme "Ubijanje mladosti" nepoznatog autora