Bosna i Hercegovina i olimpijada

[osa]

shto vi hercegovci a i ja s vama ne pokrenete peticiju mok-u da se bochanje uvrsti u olimpijske igre? bogami, tu smo nenadjebivi medalja osigurana jedino ako ovi osini shta ne useru.

ovo je da se definitivno vratite temi.

davno ja na jednoj temi o vaterpolu dadoh prijedlog da vam "damo" ekipu, s obzirom šta smo sve "uzeli", a vaši iz saveza ni slova....

dobri moj osa, ne chitaju bojim se ovi iz saveza sve tvoje pisane vratolomije na forumu pa ih slobodno obavjesti o toj ideji na 225-883. javit ce ti se tajnik saveza izo

pa kome trebaju igrači, meni ili vama....

[osa]

mnogi kad razgovaraju o uspjesima u sportu isključivo se hvataju države u njenog novca. istina ima spotova u kojima bez toga , bar kod nas, nema uspjeha, ali ima još više sportova gdje to nije presudan čimbenik, uzmite primjer porodice kostelić, isključivi produkt samih sebe, tj. fanatičnog oca i još fanatičnije i discipliranije djece.
kostelići bi uspjeli i da su rođeni u sarajevu, dapače, još i lakše, jer ne bi morali spavati po kombijima, imali bi skijališta iznad grada, doduše da li bi bih od toga imala koristi, mislim, olimpijskih medalja, teško je reći, jer bi vjerojatno skijali za hrvatsku.
međutim, što hoću reći, nije sve do države i do sistema, ima nešto i do ljudi, osoba, motiva, inata, discipline i sl.

primjer porodice kostelic je jedan od modela kako se moze uspjeti u sportu. On je specifican po tome sto se radi o individualnom sportu, pa se sve moze odvijati u okviru jedne licnosti ili porodice. Slican primjer je sa teniserima. Skijasi da bi trenirali ne moraju imati protivnicke timove, sparing partnere da bi trenirali sto visestruko usloznjava organizaciju i troskove itda. Skijanje i tenis su primejri porodicnog "biznisa" u sportu.. U takvim slucajevima drzava, politicki siste, olimpijski komitet su tek na kraju "prehrambenog lanca" koji samo pokupe kajmak.

To nije tako samo u sportu. McDonalds je u pocetku bio porodicni biznisa - sto su svi zaboravili.

Kod timskih sportova je sasvim drugi par opanaka, jer mora postojati sistem i organizacija. To je vise od igre. Pogotovo danas. Za ovaj slucaj sam naveo jedan od primejra mostarskog malog nogometa.

to sam i mislio, evo , da li je jedan čilić igrač koji može pretendirati za medalju na olimpijadi, definitivno može, mogao je i ljubičić, da li boksačke škole koje su izbacile jednog josipovića i beneša ne mogu proizvesti borca za olimpijadu, mogu, ali treba to i sam sportaš htjeti, treba se odricati, treba riskirati.
nema puno malih zemalja koje mogu osvajati medalje u momčadskim sportovima, ali u pojedinačnim, mogu.

[Biggy]

mnogi kad razgovaraju o uspjesima u sportu isključivo se hvataju države u njenog novca. istina ima spotova u kojima bez toga , bar kod nas, nema uspjeha, ali ima još više sportova gdje to nije presudan čimbenik, uzmite primjer porodice kostelić, isključivi produkt samih sebe, tj. fanatičnog oca i još fanatičnije i discipliranije djece.
kostelići bi uspjeli i da su rođeni u sarajevu, dapače, još i lakše, jer ne bi morali spavati po kombijima, imali bi skijališta iznad grada, doduše da li bi bih od toga imala koristi, mislim, olimpijskih medalja, teško je reći, jer bi vjerojatno skijali za hrvatsku.
međutim, što hoću reći, nije sve do države i do sistema, ima nešto i do ljudi, osoba, motiva, inata, discipline i sl.

primjer porodice kostelic je jedan od modela kako se moze uspjeti u sportu. On je specifican po tome sto se radi o individualnom sportu, pa se sve moze odvijati u okviru jedne licnosti ili porodice. Slican primjer je sa teniserima. Skijasi da bi trenirali ne moraju imati protivnicke timove, sparing partnere da bi trenirali sto visestruko usloznjava organizaciju i troskove itda. Skijanje i tenis su primejri porodicnog "biznisa" u sportu.. U takvim slucajevima drzava, politicki siste, olimpijski komitet su tek na kraju "prehrambenog lanca" koji samo pokupe kajmak.

To nije tako samo u sportu. McDonalds je u pocetku bio porodicni biznisa - sto su svi zaboravili.

Kod timskih sportova je sasvim drugi par opanaka, jer mora postojati sistem i organizacija. To je vise od igre. Pogotovo danas. Za ovaj slucaj sam naveo jedan od primejra mostarskog malog nogometa.

Primjer Kostelica je JAKO los primjer. Ko je malo vise praio njihov razvoj, zna da su janica i Ivica odmalena bili tjerani na rad od bolesno ambicioznog oca i to u nemogucim uvjetima usljed nedostatka novca. Niti su imali normalno odrastanje, nit je bilo sta u njihovom djetinjstvu bilo normalno. A direktna posljedica je to sto su ih ozljede unistile. Janicu doslovno, prestala je skijati sa svoje 24 godine, a Ivica je takodjer kostantno na operacijama.

Ne postoji nikakav uspjeh, pa ni sportski, zbog kog bi ijedan roditelj bio spreman unistiti (ostetiti) svoje dijete.

[osa]

mnogi kad razgovaraju o uspjesima u sportu isključivo se hvataju države u njenog novca. istina ima spotova u kojima bez toga , bar kod nas, nema uspjeha, ali ima još više sportova gdje to nije presudan čimbenik, uzmite primjer porodice kostelić, isključivi produkt samih sebe, tj. fanatičnog oca i još fanatičnije i discipliranije djece.
kostelići bi uspjeli i da su rođeni u sarajevu, dapače, još i lakše, jer ne bi morali spavati po kombijima, imali bi skijališta iznad grada, doduše da li bi bih od toga imala koristi, mislim, olimpijskih medalja, teško je reći, jer bi vjerojatno skijali za hrvatsku.
međutim, što hoću reći, nije sve do države i do sistema, ima nešto i do ljudi, osoba, motiva, inata, discipline i sl.

primjer porodice kostelic je jedan od modela kako se moze uspjeti u sportu. On je specifican po tome sto se radi o individualnom sportu, pa se sve moze odvijati u okviru jedne licnosti ili porodice. Slican primjer je sa teniserima. Skijasi da bi trenirali ne moraju imati protivnicke timove, sparing partnere da bi trenirali sto visestruko usloznjava organizaciju i troskove itda. Skijanje i tenis su primejri porodicnog "biznisa" u sportu.. U takvim slucajevima drzava, politicki siste, olimpijski komitet su tek na kraju "prehrambenog lanca" koji samo pokupe kajmak.

To nije tako samo u sportu. McDonalds je u pocetku bio porodicni biznisa - sto su svi zaboravili.

Kod timskih sportova je sasvim drugi par opanaka, jer mora postojati sistem i organizacija. To je vise od igre. Pogotovo danas. Za ovaj slucaj sam naveo jedan od primejra mostarskog malog nogometa.

Primjer Kostelica je JAKO los primjer. Ko je malo vise praio njihov razvoj, zna da su janica i Ivica odmalena bili tjerani na rad od bolesno ambicioznog oca i to u nemogucim uvjetima usljed nedostatka novca. Niti su imali normalno odrastanje, nit je bilo sta u njihovom djetinjstvu bilo normalno. A direktna posljedica je to sto su ih ozljede unistile. Janicu doslovno, prestala je skijati sa svoje 24 godine, a Ivica je takodjer kostantno na operacijama.

Ne postoji nikakav uspjeh, pa ni sportski, zbog kog bi ijedan roditelj bio spreman unistiti (ostetiti) svoje dijete.

pitaj janicu i ivicu da li bi mijenjali svoj život za život prosječnog mladog čovjeka s naših prostora, da oni nisu sami bili fanatici a i talenti, ne bi njih 6 tata i 6 mama, doveli do toga da budu svjetski uspješni u jednom sportu, što se tiče ozljeda ako pratiš skijanje, to je praktički svakodnevna pojava, sjeti se girardelija, valjda je i njega otac tjerao pa skija nakon nebrojenih operacija na koljenu.
mislim čak da je roditeljski pritisak , naravno do neke mjere, čak i potreban, jer vrlo je rijetko, čak i nemoguće, naći mladog čovjeka, koji se spreman sam nositi sa izazovima koje nosi bilo koji vrhunski sport.

[samo malo]

Slazem se sa mostarcem, i dodajem opet, BiH boluje od bolesti zvana konformizam.

Ljudi vole lagati sami sebe, milion ce alibija pronaci ali niko nece spomenuti proste cinjenice, kako ces imati medalje kad se u Bosni na stazama za biatlon rostilja a na skijama ne trci niko ziv.

Sto se tice Kostelica, nije njih napravio Anto Antic pa da nisu pokupili nista od Gipsovog entuzijazma. I da ih on tjera bicem da treniraju.
Janica se skijanja ostavila jer je obolila na stitnjaci, sa poremecenim hormonima je nemoguce postizati vrhunske uspjeshe u sportu. Plus sto su joj koljena otisla, kao i svim skijasima, ne postoji skijas kome ne odu koljena ili ledja.

Ali ipak, duh olimpizma kaze "vazno je ucestvovati". Jos kad bi nasa drzava slala samo one koji zasluzuju ucestvovati, a ne gomilu lezihljebovica pride da im guzica vidi puta, bilo bi odlicno.

[Toto]

Primjer Kostelica je JAKO los primjer. Ko je malo vise praio njihov razvoj, zna da su janica i Ivica odmalena bili tjerani na rad od bolesno ambicioznog oca i to u nemogucim uvjetima usljed nedostatka novca. Niti su imali normalno odrastanje, nit je bilo sta u njihovom djetinjstvu bilo normalno. A direktna posljedica je to sto su ih ozljede unistile. Janicu doslovno, prestala je skijati sa svoje 24 godine, a Ivica je takodjer kostantno na operacijama.

Ne postoji nikakav uspjeh, pa ni sportski, zbog kog bi ijedan roditelj bio spreman unistiti (ostetiti) svoje dijete.

Ja nisam govorio o "intimi" porodice Kostelic. Govorio sam o modelu. Ovo sto ti navodis dozivljavale su i ruske i kineske gimasticarke i mnogi drugi spostasi.. to je druga strana medalje.

Ni roditelji ni trebneri ne idu svjesno na unistavaju djecu i ljude ozljedama. To je kolateralna steta i riziko koji se mora preuzet. Svaki sport nosi riziko ozljeda. Kostelici su preuzeli taj riziko. Oni koji to nisu htjeli ili mogli nisu u sportu i tu je karaj price i za njih i za publiku.

Primjer Kostelic je gotovo pravilo u individualnom sportu zapadnih zemalja. Pogotovo u slucajevima gdje roditelji nemaju novaca da plate skupe trenerske skole. U pravilu se pocinje u krugu porodice. dok se ne postigne neki konkurentan rezultat, da bi se neko nasao da dalje nastavi investicije, a one nisu samo u novcu. Treba znanje, rad, oprema, ishrana, zdravlje itd itd.

[Semiramida]

Ima tu mnoštvo faktora koji čine da smo država bez olimpijskih medalja, a oko glavnog grada tri olimpijske planine s izgrađenom infrastrukturom.
1. Nepostojanje bilo kakve strategije razvoja sporta ili barem pojedinih sportskih disciplina. Čast izuzecima.

2. Konformizam, kao što to jedan forumaš reče. Mnogi, nazovi sportisti, samo viču "daj, daj", a bez ikakvog pokrića.

3. Nedostatak roditeljske podrške ili podrške sredine, jer je uvriježen stav da "od sporta nema hljeba". Lično poznajem nekoliko takvih primjera, koje su roditelji maksimalno opteretili sportom /sportovima tokom osnovne i srednje škole, a onda ih isto tako natjerali da od sporta odustanu u korist fakulteta. I kako onda možeš od takvih sportista amatera bilo šta očekivati.

i još mnogo toga...

Ok, i novca nedostaje, al' nama prije svega nedostaje raspoloženja i motiva da nešto postignemo u sportu.

[mostarac]

jasno je i u ovoj sveri imamo jako puno problema i "starobosansih" disciplina ali se ne moze o tome govoriti na ovaj nacim.
Treba jasno izdvojiti problem izreci neku ocjenu, objasniti koji je cilj rasparave, pa onda otvoriti polemiku i traziti neke rjesenja i puteve.

Sport je veoma kompleksna djelatnost, pogotovo onaj vrhunski koji donosi olimpijske medalje. Olimpijska medalja je samo vrh ledenog brijega. Meni je neprihvatljivo da imamo jedan sport na koji bi se svi lozili po komadi i nekoj direktivi iz centralnog olimpijskog komeiteta, kojim bi upravljao neki demagog koji ne priznaje medalje sa paraolimpijade. Pravi sportista treba da respektuje medalju i sa skolskog takmicenj a ne onu koja ima pecat olimpijskog komiteta.

Mi u nekim sferama sporta i fizicke kulture imamo znatne potencijale koji su totalno neiskoristeni. I u tom grmu lezi zec i odgovor zasto nemamo olimpijskih medalja. Imamo na stotine skolskih dvorana i igralista u kojim se moze odvijati desetine sportskih takmicenja koja mi ne organizujemo. Grad koji ima 10 osnovnih skola mora imati bar 5 medjuskolskih liga, koje ce organizovati roditelji i zajednica. Drzava je uradila svoje. Napravila je i odrzava fiskultrurne sale i skolska igralista koje su subotom i nedeljom prazne. Na redu su drzavljani: da istrce svoju dionicu, da bi se na cilju opet mogla pojaviti drzava, da pokupi prvoplasirane i odvede na neko svjetsko takmicenje.
Mi nazalost nemamo onu kriticnu masu drzavljana koji bi pokrenuli prvo sebe pa onda sport i drzavu pa zato nemamo ni olimpisjkih medalja.

Steta je sto bas @mostarca ne istakne jedan izvanredan sportski primjer iz Mostara. Mostar je prije rata imao najbolju mahalsku ligu u ex-YU u malom nogometu, koja je iznjedrila visestruke jugoslavenske sampione u malom nogometu: ekipu "Mostarske kise". To je bio sport u svom elementarnom i praiskonskom olimpijskom obliku.
To je bila liga koju je samoorganizovala raja; nista drzava, nista kapital. Ta se liga igrala svakodnevno po mahalama i to od obdanista do FK Veleza. Mahalsla liga je bia dio kulture, duha, mentaliteta, stil zivota. Liga je bila pokret, filozofija. Liga je stvarala i sportiste i publiku i gledaoce i trenere i managere. Velez je bio olimpijska medalja te mahalske lige.
Ta liga nije stvarala samo fudbalere tipa Maric, Bajevic, Vladic, Sliskovic, Kodro, Tuce. Jasna Merdan Kolar je bila jedna od najboljih svjetskih rukometasica svoga vremena. Drazen Dalipagic je sportsku karijeru poceo kao fudbaler.

Bosna i Hercegovin moze mastat olimijske medalje samo ako bude imala na stotine skolskih, mahalskih, gradskih seoskih liga i takmicenja. Ako to nema: treba se organizovati da to stvori, pa tek onda ide prica o nacionalnim sportovima, olimpijadama i medaljama.

Prva stvar ti se stalno nesto sunjas okolo, a nista konkretno da kazes.
Druga stvar niko ne kaze da treba praviti direktive na koji ce sport neko da se lozi, ali da se napravi raspored sredstava namjenjenih sportu to itekako treba. Cist primjer ti je evo Mostar u kojem danas radi sigurno 100 sportskih klubova, a nijedan od tih klubova ne vrijedi pet para ukljucujuci i Velez i Zrinjski, a svi se oni dijelom ili u cjelosti kache na drzavne jasle i muzu pare iz budzeta. Zasto da se to finansira i zbog cega? Meni padne napamet da osnujem klub i odmah se nakacim na budzet. Ne vidim smisao toga. U jedan sport uloziti znatna sredstva, a ovo ostalo podijeliti ovima sto bi se kacili na budzet. To je nesto kao tipa da se sredstva dijele po sportovima, a ne po klubovima. Dakle rukometu je namjenjeno toliko, fudbalu toliko, karateu toliko i slicno, a ne u nas kome padne na pamet on osnuje klub i kao bavi se sportom. Nema tu ni planiranja, ni strateskog razvoja ni bilo sta drugo. To je jednostavno stihija i otimanje. Gdje su ti rezultati Veleza i Zrinjskog da oni otimaju toliko novca naprimjer u Mostaru? Nigdje ih nema. U ovoj drzavi za sada su samo 4 kluba zasluzila da im drzava posveti posebnu paznju, a to su Izvidjac iz Ljubuskog i Bosna u rukometu i Bosna i Siroki u kosarci. Ovo ostalo je odron teski i samo bacanje novca u rupu bez dna. Ono sto je drzava dala Sarajevu i Zelji da je dala Bosni u rukometu igrala bi Bosna finale lige prvaka.

O tome ja govorim. Tako je isto i sa ovim rekreativcima po olimpijadi. Nema se novca i nije nekadasnje vrijeme da se moze imati 10 vrhunskih klubova, a kad taj novac koji imamo razbijes na mlacenje prazne slame onda u sustini niko nije dobio nista. Bolje izabrati strateske sportove ili jedan sport i u njega uloziti vecinu sredstava. Mnogo je korisnije i kvalitetnije i donosi bolje rezultate. Nismo mi USA da sve sportove razvijamo jednako.

Ja priznajem medalje sa paraolimpijade kao medalje sa paraolimpijade, ali to nisu olimpijske medalje. Kuzis ili ti treba crtati? Nije isto biti prvak u formuli 1 i prvak u Indy Car. To jednostavno nije isto i to nisu iste kategorije takmicenja. Svaka cast, ali to nije isto. To nema nikakvu vezu sa mojim odnosom prema tim ljudima, niti sa tim sta ja mislim o tim ljudima, nego je to jednostavno veza sa realnoscu i veza sa tim da ja necu da lazem sam sebe i ono kao super smo jer nam u paraolimpijskoj odbojci ne moze niko nista. Svaka cast tim momcima, ali olimpijada je jedno, a paraolimpijada je drugo. Bilo bi super da ti momci nisu dospjeli u situaciju da idu na paraolimpijadu i da su zdravi, ali stvari stoje kako stoje. Opet kazem da je to isto paraolimpijada bi bila prenosena i popularna kao i olimpijada. Ona je nadgradnja na olimpijadu kako bi se ljudima sa hendikepom omogucilo integrisanje u drustvo i jednaka sansa, ali olimpijada nije.

Zatim ja nisam sportista, ali me kao gradjanina smeta cinjenica da nismo kao drzava u stanju da proizvedemo nikoga ko je u stanju da donese medalju sa olimpijade.

ovo zadnje sto si naveo sa ligom u malom fudbalu dijelom se mogu sloziti sa tobom i ja govorim o tome da drzava treba da ucini napor da se stimulisu stvari. Veslanje sam naveo kao moguci primjer kako na najjeftiniji nacin da se dodje do medalje. Licno mislim da drzava u fudbal treba prestati da ulaze ovolike novce, jer jednostavno to je bacanje para i da te novce preusmjeri na drugu stranu i drzava sama sa sobom treba da rascisti hoce li da bar u jednom sportu ima vrhunske takmicare ili nece. Sport je danas najbolji promotor drzave, a nacin na koji se mi promovisemo preko sporta je ocajan i vise od toga, jer jednostavno mi se promovisemo katastrofalnim rezultatima. Isto tako ne smatram da neko ciji je maksimalni domet 35. mjesto zasluzuje podrsku drzave da ode na olimpijadu o njenom trosku. Dio novca moze drzava dati ili nikako ne dati, ali platiti nekakvoj Zani Novakovic da ode malo na izlet u vankuver i da i ona vidi olimpijade mi je apsurdno. Mi toliko novca nemamo. Istina treba se zapitati sta je drzava ucinila da Zana bude bolja i bolje plasirana, ali tu onda dolazimo do onoga sto ja tvrdim, a to je da treba izabrati sportove gdje mozemo imati i stvoriti neke Zane sposobne da se upuste u ravnopravnu borbu sa najboljima i te sportove finansirati, a ne ovako da finansiramo svasta i na kraju ne dobijemo nista osim minusa na racunu.

[Toto]

Druga stvar niko ne kaze da treba praviti direktive na koji ce sport neko da se lozi

Isto tako ne smatram da neko ciji je maksimalni domet 35. mjesto zasluzuje podrsku drzave da ode na olimpijadu o njenom trosku.

Kontas li koliki si kontradiktoran u ove dvije recenice. Ova tvoja druga izjava je cista logicka glupost i kosi se sa osnovnim nacelima sporta i olimpizma.

Kako ti unaprijed znas da ce neko osvojiti 35 mjesto na olimpijdi pa da mu preventivno zabranis odlazak na olimpijadu, jer ce on "ko fol" osvojiti neko mjesto koje ti ne prizajes. Ti bi ovakvim svojim postupkom vise upropastio sportskih karijera nego sto bi doprinjeo sportu. Ovo je primjerenije razmiljanju nekog kaplara koji bira
diverzante za neki borbeni zadatak ili nekog politikanta koji preko sporta hoce da omasti brke.

Postoji jasne sportske norme koje je neko kompetentan postravio. Nisu to drzavne, nacionalne, nacionalistiske, sovinisticke norme, nego obicnu sportske norme; koja jednostavno kazu: ako si istracao 100 metara za toliko i toliko sekundi imas pravo ucestvovati na olimpijadi ili kao sto ameri urade: organizuju takmicenje i pet najboljih ide na olimijadu...
i nema se tu sta palamudit i proseravata: ja bi vako ja bi nako
da li se ima para za poslat jdnoh ili pedeset to nije sportska ni olimpijska disciplina.

ovo zadnje sto si naveo sa ligom u malom fudbalu dijelom se mogu sloziti sa tobom i ja govorim o tome da drzava treba da ucini napor da se stimulisu stvari.

potpuno si pogresno razumio pricu o mostarskom malom nogometu: on uopste nije bio u organizaciji drzave nego se desavao u sjeni drzavnog sporta u svojoj izvornoj olimpiskoj bazi...nije bilo nikakvih komiteta ni centralnih ni olimpijskih ni stranackih ... ja sam tom pricom htio pokazati gdje i kako nastaju kolektivni sportovi

kad se identificira korjen onda se bar zna gdje treba sipat vodu za zalijevamek

drugo sto sam pokusao navestio je da za sport treba "softver" i da taj softver nikako nije drzava. Drzava je network i server posluzilac. Ako je drzava napravila fiskulturnu salu (hardver) i platila nastavnike fizickog obrazovanje i ako ta fiskulturna sala subotim i nedeljom zjapi prazna onda je jasno da nemamo operetivni sistem za sport koji treba za olimpijski rezultat. Subota i nedelja su dani kada drzava ne radi.

Mi nemamo kriticnu masu drzavljana (roditelje) koji ce da vaspitaju i organizuju djecu u sportskom smislu. Ja smatram da se olimpijska medalja pocinje stvarati kad djete prohoda.

da ne bi bilo zabune: ja ne mislim na profesionalne sportove niti fudbal i u tom je nase nerazumjevanje
tebe interesuje politika i da nosis navijacki sala ...mene vise intersuje da obujem kopacke i istrcim na stazu i osvjetlam obraz svoj ili svoje skole, mahale svejedno je...
to su dvije razlicite strane medalje koje se nikada nece vidjeti ni razumjeti iako vise na istoj kanafi

[Toto]

Druga stvar niko ne kaze da treba praviti direktive na koji ce sport neko da se lozi

Isto tako ne smatram da neko ciji je maksimalni domet 35. mjesto zasluzuje podrsku drzave da ode na olimpijadu o njenom trosku.

Kontas li koliko si kontradiktoran u ove dvije recenice. Ova tvoja druga izjava je cista logicka glupost i kosi se sa osnovnim nacelima sporta i olimpizma.

Kako ti unaprijed znas da ce neko osvojiti 35 mjesto na olimpijdi pa da mu preventivno zabranis odlazak na olimpijadu, jer ce on "ko fol" osvojiti neko mjesto koje ti ne prizajes, o tvom trosku. Ti bi ovakvim svojim postupkom vise upropastio sportskih karijera nego sto bi doprinjeo sportu. Ovo je primjerenije razmiljanju nekog kaplara koji bira diverzante za neki borbeni zadatak ili nekog politikanta koji preko sporta hoce da omasti brke.

Postoji jasne sportske norme koje je neko kompetentan postravio. Nisu to drzavne, nacionalne, nacionalistiske, sovinisticke norme, nego obicnu sportske norme; koja jednostavno kazu: ako si istracao 100 metara za toliko i toliko sekundi imas pravo ucestvovati na olimpijadi ili kao sto ameri urade: organizuju takmicenje i pet najboljih ide na olimijadu...
i nema se tu sta palamudit i proseravata: ja bi vako ja bi nako
da li se ima para za poslat jdnoh ili pedeset to nije sportska ni olimpijska disciplina.

ovo zadnje sto si naveo sa ligom u malom fudbalu dijelom se mogu sloziti sa tobom i ja govorim o tome da drzava treba da ucini napor da se stimulisu stvari.

potpuno si pogresno razumio pricu o mostarskom malom nogometu: on uopste nije bio u organizaciji drzave nego se desavao u sjeni drzavnog sporta u svojoj izvornoj olimpiskoj bazi...nije bilo nikakvih komiteta ni centralnih ni olimpijskih ni stranackih ... ja sam tom pricom htio pokazati gdje i kako nastaju kolektivni sportovi

kad se identificira korjen onda se bar zna gdje treba sipat vodu za zalijevamek

drugo sto sam pokusao navestio je da za sport treba "softver" i da taj softver nikako nije drzava. Drzava je network i server posluzilac. Ako je drzava napravila fiskulturnu salu (hardver) i platila nastavnike fizickog obrazovanje i ako ta fiskulturna sala subotim i nedeljom zjapi prazna onda je jasno da nemamo operetivni sistem za sport koji treba za olimpijski rezultat. Subota i nedelja su dani kada drzava ne radi.

Mi nemamo kriticnu masu drzavljana (roditelje) koji ce da vaspitaju i organizuju djecu u sportskom smislu. Ja smatram da se olimpijska medalja pocinje stvarati kad djete prohoda.

da ne bi bilo zabune: ja ne mislim na profesionalne sportove niti fudbal i u tom je nase nerazumjevanje
tebe interesuje politika i da nosis navijacki sala ...mene vise intersuje da obujem kopacke i istrcim na stazu i osvjetlam obraz svoj ili svoje skole, mahale svejedno je...
to su dvije razlicite strane medalje koje se nikada nece vidjeti ni razumjeti iako vise na istoj kanafi

[samo malo]

Znam momka koji je imao odlicne rezultate u atletici, u juniorskim danima, dakle nesumnjiv talenat. Kad sam ga ja upoznao, radio je sa ocem u privatnom obrtu, mijesa malter i slicno. Pitam ga ja sto se ne bavi vise atletikom, kaze nema nikakve uvjete, izasao na livadu ispod kuce i djipo se u vis preko pritke, ili isao na stadion gore, isto mu ga dodje.

I veli da je imao neke ponude iz Hrvatske, da su mu nudili sportsku stipendiju i jos neke benificije, ali mlad je bio, roditelji nisu htjeli pustiti dijete samo napolje, i ostao tu mijesati malter.

Da je pristao, bilo bi "ukrali nam jos jednog talenta". Tako to kod nas ide, nikad nismo krivi mi, vec uvijek neko drugi.

Neka nama na OI idu debili sa doktorom Dabicem na majici, za njih ima para, i sve one besposlicare koji sa njima putuju u daleku Kanadu, sutra Rusiju, prekosutra ko zna gdje.

[milenko]

dobri moj osa, ne chitaju bojim se ovi iz saveza sve tvoje pisane vratolomije na forumu pa ih slobodno obavjesti o toj ideji na 225-883. javit ce ti se tajnik saveza izo

hahahaha, i kazi mu zoom me posl'o ...upishah se...
ma desice se neka medalja na olipmijadi, ne sumnjam...neki patriotski nastrojen dijasporac izmaltretirace svoje dijete u nekom inividualnom sportu, i medalja ce pasti...
meni je samo krivo, sto danas imamo manje-vise solidna (ne vrhunska) sportska borilista, od onih gradskih, betonskih terena, do dvorana, bazena, stadiona, al' ona su uglavnom manje zauzeta od je.enih internet igraonica....
vrhunski sport (i olimpijski, naravno) mi se sve vise gadi, zbog "tjeranja" iznad ljudskih mogucnosti...jbt, pa kakve bob i ski staze napravise u vankuveru, jbt, ljudi sretni sto zivi dodju do cilja...

[Obuca9]

Ono sto je drzava dala Sarajevu i Zelji da je dala Bosni u rukometu igrala bi Bosna finale lige prvaka.

A šta je to država dala Sarajevu i Željezničaru, svega ti? I glupo je porediti fudbal i rukomet, pare s kojima možeš napraviti prosječan evropski klub u fudbalu, su dovoljne da se napravi vrhunski rukometni klub, ali opet ostaje pitanje kome se to isplati, jer je teško te pare opravdati, rukomet nije i nikad nece biti ni priblizno popularan sport kao fudbal.

I druga stvar, kad već spominješ Bosnu, onu drugu, košarkašku, pa upravo u njih je ubjedljivo najviše uloženo. Amerikanci koji su nosili dres Bosne, zarađivali su brdo para, o kojima igrači Sarajeva i Željezničara mogu samo sanjati, a šta su postigli? U 10 godina su dva put uspjeli biti među najboljih 8 u regionu i to je kao neki uspjeh i zbog toga su vrijedni spomena? Ista situacija je i sa KK Lišticom, za njih se nikad i ne sjećam da se ušli u Final 8.

[virka100]

Ova tema me ponukala da se registrujem na forum. Jeste slijepi pored očiju. U Kanadu na Olimpijske Igre odu dva četnika sa likom svojih idola i oni bi trebali predstavljati BiH. I mi onda raspravljamo o tome kako bi trebali osvajati medalje na Olimpijskim igrama. Neko je sjajno rekao jedino BiH ima bob stazu, a nema bob ekipu.

Kad sam već spomneuo četnike jel si možete zamislit nekog hrvatskog predstavnika na Olimpijadi da u slobodno vrijeme nosi majicu sa slikom Čiča Draže. . Npr. Ivana Balića ili Blanku Vlašić.

[virka100]

http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/100312016

Evo nam olimpijaca.... samo da se zna.




Pa, ta stoka ne da je trula, nego nema vise sta ni da se kaze...

Ovo su predstavnici BiH na OI.

[virka100]

mnogi kad razgovaraju o uspjesima u sportu isključivo se hvataju države u njenog novca. istina ima spotova u kojima bez toga , bar kod nas, nema uspjeha, ali ima još više sportova gdje to nije presudan čimbenik, uzmite primjer porodice kostelić, isključivi produkt samih sebe, tj. fanatičnog oca i još fanatičnije i discipliranije djece.
kostelići bi uspjeli i da su rođeni u sarajevu, dapače, još i lakše, jer ne bi morali spavati po kombijima, imali bi skijališta iznad grada, doduše da li bi bih od toga imala koristi, mislim, olimpijskih medalja, teško je reći, jer bi vjerojatno skijali za hrvatsku.
međutim, što hoću reći, nije sve do države i do sistema, ima nešto i do ljudi, osoba, motiva, inata, discipline i sl.

primjer porodice kostelic je jedan od modela kako se moze uspjeti u sportu. On je specifican po tome sto se radi o individualnom sportu, pa se sve moze odvijati u okviru jedne licnosti ili porodice. Slican primjer je sa teniserima. Skijasi da bi trenirali ne moraju imati protivnicke timove, sparing partnere da bi trenirali sto visestruko usloznjava organizaciju i troskove itda. Skijanje i tenis su primejri porodicnog "biznisa" u sportu.. U takvim slucajevima drzava, politicki siste, olimpijski komitet su tek na kraju "prehrambenog lanca" koji samo pokupe kajmak.

To nije tako samo u sportu. McDonalds je u pocetku bio porodicni biznisa - sto su svi zaboravili.

Kod timskih sportova je sasvim drugi par opanaka, jer mora postojati sistem i organizacija. To je vise od igre. Pogotovo danas. Za ovaj slucaj sam naveo jedan od primejra mostarskog malog nogometa.

Kostelići su jedan od primjera roditeljskog fanatizma. Ali definitivno nisu jedini. Svi sportaši u individualnim sportovima sa ovih prostora koji su napravili svjetske rezultate su proizvod fanatizma svojih roditelja.

Prvu je tu priču pokrenuo Goran Ivanišević. Da bi mogao igrati na turnirima otac se zadužio do neba i na svu svoju imovinu je stavio hipoteku. Rezultat se zna. Sličan primjer je i sa Novakom Đokovićem.

Filp Ude. Momak koji je u Pekingu osvojio srebrnu medalju u gimnastici za Hrvatsku. Gledao sam dokumentarac o njemu. Rano je ostao bez oca. Trenirao je tako što se zaletavao iz poljskog zahoda. Njegov uspjeh je također pokrenuo lavinu. Ne znam u kojem gradu u Hrvatskoj napravili su jednu od najmodernijih gimnastičkih dvorana u svijetu. Danas imaju nekoliko gimnastičara koji su u samom svjetskom vrhu.

Da je neko prije dvadeset godina rekao da će neko iz Hrvatske osvajati medalje u zimskim sportovima proglasio bi ga ludim. Eto danas imaju deset medalja samo sa zimskih olimpijada. Ali u čemu je stvar. Uspjesi Kostelića su pokrenuli cijelu lavinu. Došli su sponzori, Zagreb je dobio svjetski kup u skijanju, a imaju jedno brdo. Dobili su još nekoliko mladih odličnih skijaša i imaju jedan od najorganizovanijih skijaških saveza u svijetu.

Od naprđivanja slabe koristi. Bez talenta, krvi i znoja nema ništa. Do tada će predstavnici BiH imati dnevnice od 10 KM i nastupati u posuđenim trenerkama.

[mostarac]

Ono sto je drzava dala Sarajevu i Zelji da je dala Bosni u rukometu igrala bi Bosna finale lige prvaka.

A šta je to država dala Sarajevu i Željezničaru, svega ti? I glupo je porediti fudbal i rukomet, pare s kojima možeš napraviti prosječan evropski klub u fudbalu, su dovoljne da se napravi vrhunski rukometni klub, ali opet ostaje pitanje kome se to isplati, jer je teško te pare opravdati, rukomet nije i nikad nece biti ni priblizno popularan sport kao fudbal.

I druga stvar, kad već spominješ Bosnu, onu drugu, košarkašku, pa upravo u njih je ubjedljivo najviše uloženo. Amerikanci koji su nosili dres Bosne, zarađivali su brdo para, o kojima igrači Sarajeva i Željezničara mogu samo sanjati, a šta su postigli? U 10 godina su dva put uspjeli biti među najboljih 8 u regionu i to je kao neki uspjeh i zbog toga su vrijedni spomena? Ista situacija je i sa KK Lišticom, za njih se nikad i ne sjećam da se ušli u Final 8.

Medvescak je gledaniji ove godine nego Dinamo
Bosna u onoj sezoni kad je igrala play-off NLB lige je imala vecu posjetu nego cijela premijer liga u fudbalu zajedno.
Isto tako vazi i za rukomet koji je popularniji mozda trenutno od kosarke u evropi i ja upravo o tome govorim, da se u rukometu sa manje novca moze napraviti mnogo bolji rezultat, a publike ne moze biti manje nego na nasim fudbalskim terenima, tako da se svako ulaganje u rukomet i kosarku vise isplati. Zeljo i Sarajevo ne znam konkretno sta su dobili od drzave, ali sasvim sigurno su i kao Velez i Zrinjski sisali gradski ili kantonalni budzet za znacajna sredstva, pri cemu ne mislim na milione po sezoni, ali ako uzmes godine od rata do danas nabere se cifra. Velez i Zrinjski su ranili gradjane Mostara dobrih desetak miliona maraka od rata do danas, ako nisu i jace, a da za to nisu ponudili nista. Jedni su se setali po drugoj ligi, drugi su dozivljavali Partizan i Dudelange i to sve za velike novce.
Zamisli da je ta lova ulozena u rukometne klubove u Mostaru ili kosarkaske.

[mostarac]

Druga stvar niko ne kaze da treba praviti direktive na koji ce sport neko da se lozi

Isto tako ne smatram da neko ciji je maksimalni domet 35. mjesto zasluzuje podrsku drzave da ode na olimpijadu o njenom trosku.

Kontas li koliko si kontradiktoran u ove dvije recenice. Ova tvoja druga izjava je cista logicka glupost i kosi se sa osnovnim nacelima sporta i olimpizma.

Mene u ovom konkretnom slucaju bas i ne zanimaju nacela olimpizma koja su nista drugo nego opravdanje luzerima i vjecitim gubitnicima. Nije vazno ucestvovati, nego je vazno pobjediti. Takmicis se valjda da pobjedis,a ne da bi ucestvovao. Luzeri nikome nisu zanimljivi.

Kako ti unaprijed znas da ce neko osvojiti 35 mjesto na olimpijdi pa da mu preventivno zabranis odlazak na olimpijadu, jer ce on "ko fol" osvojiti neko mjesto koje ti ne prizajes, o tvom trosku. Ti bi ovakvim svojim postupkom vise upropastio sportskih karijera nego sto bi doprinjeo sportu. Ovo je primjerenije razmiljanju nekog kaplara koji bira diverzante za neki borbeni zadatak ili nekog politikanta koji preko sporta hoce da omasti brke.

Postoji jasne sportske norme koje je neko kompetentan postravio. Nisu to drzavne, nacionalne, nacionalistiske, sovinisticke norme, nego obicnu sportske norme; koja jednostavno kazu: ako si istracao 100 metara za toliko i toliko sekundi imas pravo ucestvovati na olimpijadi ili kao sto ameri urade: organizuju takmicenje i pet najboljih ide na olimijadu...
i nema se tu sta palamudit i proseravata: ja bi vako ja bi nako
da li se ima para za poslat jdnoh ili pedeset to nije sportska ni olimpijska disciplina.

Naravno da se moze znati koliko je ciji domet i koliko neko realno moze dobaciti i ako imas nekoga ko nikad u svojoj karijeri nije zaostajao u slalomu naprimjer manje od 4 sekunde za vodecim, onda je sasvim izvjesno da je taj neko u datom momentu nesposoban dostici finale ili rezultat vrijedan paznje.
Bosna nije amerika pa da moze slati sportiste da paradiraju na olimpijadi. Mi tih para nemamo
Sasvim sam siguran da u velikim sportskim nacijama ovo nacelo olimpizma ne pije vode. Na kraju krajeva mozes misliti koliko samo atleticara u Americi ispuni olimpijsku normu, ali ne idu svi na olimpijadu jbg iako imaju pravo jer su ispunili normu. Znaci to sto neko ispuni normu ne znaci da treba i finansirati njegov odlazak na olimpijadu. U nasem konkretnom slucaju glupo je finansirati 5-10 nekakvih izletnika koji nisu sposobni napraviti nista. Ispunio si normu OK, ali za to da ova drzava finansira tvoj odlazak na olimpijadu treba da se potrudis malo vise.
Sasvim sam siguran da bar 5 igraca u premier ligi moze ispuniti olimpijsku normu na 100m i da li to znaci da treba da ih ako im padne napamet posaljemo na olimpijadu? Ono pricas stvarno nebuloze.
Olimpijada je super, vazno je ucestvovati je jos vise super, ali rezultati se jedino pishu i nista vise. Rezultati, a luzeri nek se snalaze i ne moraju ici o trosku drzave. Kad neko bude sposoban da napravi rezultat treba ga finansirati,a finansirati nekakve Zane Novakovic da im bude fino i guzica im puta vidi je besmisleno.

ovo zadnje sto si naveo sa ligom u malom fudbalu dijelom se mogu sloziti sa tobom i ja govorim o tome da drzava treba da ucini napor da se stimulisu stvari.

potpuno si pogresno razumio pricu o mostarskom malom nogometu: on uopste nije bio u organizaciji drzave nego se desavao u sjeni drzavnog sporta u svojoj izvornoj olimpiskoj bazi...nije bilo nikakvih komiteta ni centralnih ni olimpijskih ni stranackih ... ja sam tom pricom htio pokazati gdje i kako nastaju kolektivni sportovi

Znam ja sta se igralo na kantarevcu i kako se igralo, ali drzava je imala kljucnu ulogu u tome jer je kao drustvo u cjelini stimulisala bavljenje sportom. Turnir mahala je pak s druge strane organizovao Velez kao klub koji je kao i svi klubovi opet bio finansiran od drzave, tj. drzavnih preduzeca.

drugo sto sam pokusao navestio je da za sport treba "softver" i da taj softver nikako nije drzava. Drzava je network i server posluzilac. Ako je drzava napravila fiskulturnu salu (hardver) i platila nastavnike fizickog obrazovanje i ako ta fiskulturna sala subotim i nedeljom zjapi prazna onda je jasno da nemamo operetivni sistem za sport koji treba za olimpijski rezultat. Subota i nedelja su dani kada drzava ne radi.

Mi nemamo kriticnu masu drzavljana (roditelje) koji ce da vaspitaju i organizuju djecu u sportskom smislu. Ja smatram da se olimpijska medalja pocinje stvarati kad djete prohoda.

da ne bi bilo zabune: ja ne mislim na profesionalne sportove niti fudbal i u tom je nase nerazumjevanje
tebe interesuje politika i da nosis navijacki sala ...mene vise intersuje da obujem kopacke i istrcim na stazu i osvjetlam obraz svoj ili svoje skole, mahale svejedno je...
to su dvije razlicite strane medalje koje se nikada nece vidjeti ni razumjeti iako vise na istoj kanafi

Drzava ima prevashodni zadatak pored infrastrukture i da omoguci povoljne uslove za bavljenje sportom u smislu drustvenih uslova i ljestvice vrijednosti i tu je nas problem. Isto tako ja nisam sportski radnik niti se bavim sportom i ne trebam to raditi da bi skontao da ova drzava nema novca da pravi desetine vrhunskih sportista. Ja se slazem sa tim da drzava treba pomoci sport, ali u tome treba napraviti raspored i viditi gdje sa nasim novcem realno imamo sanse da napravimo dobar rezultat. Glupo je ulagati u ragbi naprimjer ako se zna da tu nikad necemo moci napraviti rezultat. Treba dakle lijepo sjesti i viditi sta mi mozemo sa nasim parama i kakvi su nam dometi i proglasiti neke sportove sportovima od strateskog znacaja. To naravno ne znaci da drugi sportovi u drzavi treba da propadnu, ali znaci da ce se strateskim sportovima posvetiti posebna paznja i da ce dobiti mnogo vise novca.

[milenko]

jal' medvedev jal' putin...postrojio svoje iz olimpijskog komiteta, i noga u guzicu...razlog, manje medalja od ocekivanog...

[Toto]

jes al su svi vrhunski sportasi u rusiji zaposleni u vojsci, primaju vojne plate i stanove i Medvedev im je vrhovni komandant pa ih moze postrojavat i drilovat..

to i @mostarac hoce
ne moze se o sport organizovati sa daljinskim u ruci isred televior ili sa misem i monitorom

[mostarac]

jes al su svi vrhunski sportasi u rusiji zaposleni u vojsci, primaju vojne plate i stanove i Medvedev im je vrhovni komandant pa ih moze postrojavat i drilovat..

to i @mostarac hoce
ne moze se o sport organizovati sa daljinskim u ruci isred televior ili sa misem i monitorom

i moze im uskratit novac da o trosku naroda idu na godisnji odmor na olimpijadu

[bijelo_dugme]

Govna su suspendovana, i ono malo stipendije sto su imali vise nece primati

[Control panel]

Bravo za OK BiH. ovo je poruka i drugim sportistima, a posebno olimpijcima da njihovi postupci imaju specificnu tezinu.

http://www.sarajevo-x.com/sport/clanak/100319116



jos kad bi Olimpijski komitet uzeo stvar u svoje ruke i poceo da sredjuje stvari u nasem fudbalu, kosarci, rukomet...

[samo malo]

E jesu ih zajebali, samo im dali dodatni publicitet, sad ce ih prvo u posjet primiti Dodik, dodijeliti im neku stipendiju, a onda odose pod zastavu Srbije. Sa jos vecim primanjima.

To je trebalo ranije nogirati, sad je gotovo, sad su zvezde.

[Control panel]

E jesu ih zajebali, samo im dali dodatni publicitet, sad ce ih prvo u posjet primiti Dodik, dodijeliti im neku stipendiju, a onda odose pod zastavu Srbije. Sa jos vecim primanjima.

To je trebalo ranije nogirati, sad je gotovo, sad su zvezde.

jos da su kakav kvalitet pa da ih srbija uzme odlican 78