Forum Klix.ba

Ma ne isplati se previse razmisljati, ja bih tu probao direktno. Doduse, moj problem je sto vazda idem suvise direktno, pa veza brzo dodje do nekih prirodnih granica i brzo se "potrosi", zato oprez

Pa ako se fakat ispostavi da nije bila spremna za novu vezu - losa sreca. Jedini je rizik da se ti u tome trenutku nadjes jos vise zaljubljen i zagrijan za vezu, ali sta je zivot bez rizika.

ako bi veza pukla zbog monotonije, nedostatka ljubavi u novu vezu bih se upustila čim bih upoznala nekoga ko mi se svidi. a pošto to kod mene ide malo sporije tj i kad naletim na nekog ko mi se sviđa pustim da prođe mjesec-dva da se bolje upoznamo i tek se onda upustim u vezu

ako je prekid nastao zbog prevare ili ako bi on mene ostavio, a ja ga i dalje volim, čekala bih da ga zaboravim jer nije fer prema novom momku da na njemu liječim rane i da sam s njim a mislim na bivšeg

Gospoda Ministarka wrote: Naime, jedna izuzetna zena u svojim kasnim cetrdesetim oboli od leukemije...
i znate ko je bio taj koji ju je pazio pune tri godine ???
Njen BIVSI muz skupa sa trenutnim muzem... i na dzenazi oboica su je spustili u mezar.

Meni je to što si navela tako ljudski i normalno...civilizovani ljudi se ovako ponašaju...

juh pitanja. ali odgovor dati tesko jer zavisi od osobe do osobe.
kod mene, koliko god je veza trajala, ja kad fino svarim, prekrizim ga kao u "iks-oksu" i mogu u novu ljubavnu ladju namah da se ukrcam - ono sto je iza, ostaje iza gdje mu je i mjesto.
nazalost, jako jako malo je ljudi koji razmisljaju kao ja i uvijek ostavlaju prostora nekakvih opravdanjima tipa: bas mi je dobar drug, on mene razumije, sa njim mogu da pricam ... sto je mei da prostite cisto bolšit.
jos gori su mi oi sto pricaju kao tek sam izasao iz veze, trebam vremena... pa kojeg vraga onda flertujes i dajes povoda ao trebas vremena?
ali, sto ljudi ...
najbolje fino otvoreno pitati da se covjek ne misli puno - ode vrijeme, a sigurno da ima neko ko bi nas volio onako kako zasluzujemo pa se ne isplati trositi ga.

Moje misljenje, a i neko je to vec spomenuo...nije vazno toliko ni koliko veza traje vec da li su bile jake emocije u pitanju...

Imala sam vezu iz koje sam izasla povrijedjena i razocarana, a mislila sam da je to to...upoznam divnog momka odmah poslije i iz nekog svog narusenog samopouzdanja pocnem izlazit s njim...malo je reci sva pogubljena, zbunjena, sa prenosima svakakvim...vise od 20 dana nisam mogla izdrzat, on je sam shvatio da mi je bio flaster samo i naravno nije mogao vise trpit moje izljeve tuge u sred koncerta nekog i sl..zamjerio mi sto sam takva (normalno) i mi se razidjemo, jer nisam bila nacisto sama sa sobom sta hocu...vremenom me popustile emocije skroz prema ovom prvom, odbolovala do kraja i sad sam super

Ali fakat treba proci neko vrijeme, ako su emocije bile jake...koliko, to zavisi od osobe do osobe...nisam tip koji se "ubija" za nekim i pada u depresiju ali pocnes se gubit kad nisi nacisto sam sa sobom...

Zeznuto je to. Meni se desila, kako sam naknadnom analizom utvrdio, preloša i preglupa stvar. Tj. nije mi se desila, nego sam sam zakuhao gorku kašu koju sam kasnije morao u samoći, jadu i čemeru pokusati. Prije 7-8 godina mi se prvi put u životu desilo da se zaljubim na prvi pogled, ali ono prrravo se zatreskah. I tako priđem djevojci nakon par dana duhovnih priprema i vježbi kako ne bih kleco, muco i kako bih smirio lupanje srca od kojeg glas ofirno podrhtava.

I tako se upoznamo, zezanje, izlasci, vina i sirevi, duge šetnje i slično. Kroz to sve saznam kako je cura upravo izašla iz lošeg braka prošavši kroz gadan razvod, podjelu imovine i razna sranja. Bila je baš nekako ranjena i nesigurna u sebe, što je u meni budilo dodatnu želju da budem "dobar" prema njoj, kako bi to lakše pregurala i zaboravila. Naš odnos se prevorio u trogodišnju ljubavnu vezu, ali sa potpuno razl.ičitim pogledima na istu. Ja sam furao fantaziju da sam našao Ljubav i ženu svog života, a ona je vjerovatno trebala samo rame za plakanje i nekog da privremeno popuni prazninu nastalu raspadom njenog dotadašnjeg života.

Uglavno počeli smo sa izlascima, kasnije sa zanimljivim seksom kod mojih staraca , a onda smo iznajmli stan i počeli živjeti skupa. I tako smo se rutinski pretvorili u naviku, gdje sam ja volio kao blećak - a ona nikad nije postala potpuno moja. To me je ispižđivalo i bio sam užasno nesretan kad sam skonto da se o svojim najintimnijim dilemama povjerava nekim drugim ljudima, a ne čovjeku s kojim živi. Zbog toga sam se počeo ponašati malo idiotski, praviti ljubomorne scene što je ubilo i ono malo atrakcije koju je osjećala prema meni. I jebiga, stvarno me je šikanirala i gazila uzduž i poprijeko, sve dok nisam puko i digao ruke od svega. Nije prošlo ni mjesec dana, a ona se maznula sa drugim tipom iz tadašnejg nam zajedničkog društva, za kojeg se nedugo potom i udala i dobila bebu. Madafaka. Ne mogu vam opisati kako jadno, loše i nesretno sam se osjećao mjesecima nakon toga. A godine su prošle pune muka dok sam konačnu uspio da povratim samopouzdanje i povjerenje u druge ljude. Msilim, i sad se smrznem kad skontam kakve sam psihičke probleme imao zbog cijele te priče.

Na kraju, kad sve saberem i oduzmem, samo je moj prvi korak bio pogrešan. Trebao sam biti pametniji i znati da ako se upustim u ulogu tješitelja, psihoterapeuta i kante za njen mentalni otpad - nikad neću imati njeno poštovanje, a ni vjerovatno ni ljubav. Da sam pustio nekog drugog da odradi taj dio posla, vjerovatno bi sad ja imao jedinu ženu koju sam se zaljubio, bebu i sve ono što nama "seljacima" predstavlja smisao života. MEni iz sadašnje perspektive sve ovo izgleda presmiješno, ali tada mi je falila boba da si prekratim muke.

Naravoučenije slobodno dopišite sami.

Na kraju, kad sve saberem i oduzmem, samo je moj prvi korak bio pogrešan. Trebao sam biti pametniji i znati da ako se upustim u ulogu tješitelja, psihoterapeuta i kante za njen mentalni otpad - nikad neću imati njeno poštovanje, a ni vjerovatno ni ljubav. Da sam pustio nekog drugog da odradi taj dio posla, vjerovatno bi sad ja imao jedinu ženu koju sam se zaljubio, bebu i sve ono što nama "seljacima" predstavlja smisao života. MEni iz sadašnje perspektive sve ovo izgleda presmiješno, ali tada mi je falila boba da si prekratim muke.

Meni se cini da i dalje grijesis. I dalje posmatras citavu pricu kroz "sta bi bilo kad bi bilo" naocale. Nemas nikakvog nacina da provjeris sta bi se zaista desilo da si postupio drugacije.
Meni to sto si ti uradio djeluje kao jedini prihvatljiv pristup. Zamisli samo da si "vezu" sa curom zapoceo time sto si pustio da neko drugi odradi taj pocetni dio posla. Kakav covjek uopste moras biti da zapocnes vezu takvim racionaliziranjem situacije, i da je gradis na takvim temeljima? Sumnjam da bih to mogao, ma kako da sam zaljubljen.

Treba se pomiriti sa cinjenicom da zivot nije spanska sapunica, i da stvarne veze cesto zavrsavaju bijedno iz hiljadu i jednog razloga. Jednostavno, nije vam se dalo. Znam da ovaj komentar ne pomaze, al to je zivot.

Officer Crabtree wrote:lm, pitanje je sasvim jasno i konkretno:

muškarci: koliki period biste (trebali) ostaviti djevojci koja je upravo izašla iz dugogodišnje veze (recimo 3-5 godina) prije nego biste pokušali nešto s njom, i na šta u tom slučaju treba obratiti pažnju (recimo razlog prekida), kako se uvjeriti da među njima više nema ništa i sl...

žene: koliki vam period otprilike treba da biste počeli nešto novo nakon takve veze?



(nekoliko puta sam opomenut kad muškarce pitam na temi "žene pitaju muškarce", pa mi rekoše da otvorim ovakvu temu...

ako moderacija smatra da krši pravila nek me izruče velikoj britaniji)

Hehehehe, teme.