Ma.Le.Na wrote:arzuhal wrote:4) od našeg nefsa, od naše navlastite strastvene duše - takva misao je jača od šejtanske jer se šejtan otjera i e'uzom, ali duša nas ne napušta do smrti. Zato se protiv arsenala misli naše duše valja boriti razvijanjem lijepih osobina, a gušenjem loših - kroz raznovrsna odricanja do konačnog proćišćenja te duše, Allahovom milošću)
mene su ucili da se za misli ne odgovara...da ako pomislis nesto lijepo makar i ne ucinio ono sto si pomislio bit ce ti upisano dobro djelo...a ako pomislis lose ali ne uradis nece ti se pisati nista..
e sad
citirala sam ovaj dio koji je arzuhal napisao jer me zanima slijedece: kako je moguce da dusa moze biti losa?
uopce koncept dobrog i loseseg kod duse mi nije jasan pa bih molila objasnjenje - ovdje ili negdje drugo..
ja sam uvijek nekako mislila da je dusa neutralna...cista od svega..ocito nisam bila u pravu
Možemo se uvući i zapetljati u ovu problematiku, kao što je to već bilo na temi
o Svetom Duhu , ako bismo počeli pričati o, recimo, razlici između
nefsa (duše) i
ruha (duha). No nećemo nastojati da se zapetljamo, a pokušat ću dati neki odgovor na tvoju zapitanost, a neka me drugi isprave. I pokušta ću to što jednostavnije jer se o ovakvoj temi vazda može ući u hiljade avlija
Ruh (
duh, a nekada se prevodi i kao
duša) je
Nešto što je nama neuhvatljivo, nespoznatljivo i to je ona Iskra Života koja nam je udahnuta od samog Boga.
Ruh se nekada prevodi, na naše jezike (tako je tu riječ preveo i Besim Korkut u kur'anskom ajetu koji govori o ruhu: ''Pitaju te o duši...'') i kao
duša, a ne kao
duh, i tada se to razumijeva upravo kao što ti kažeš: čista duša.
Ruh nikad nije zao i ne smjera zlu, on postoji u svakom čovjeku. Po njemu je čovjek posebno biće i ima mogućnost duhovnog (ruhanijetskog) uzdizanja. Međutim, neko može stajati na putu tom
ruhu, tom duhu ili toj
čistoj duši. Ko?
Nefs.
Nefs se, također, prevodi kao
duša, ali ne kao sam Podmet (Subjekt) Životu, kao što je to
ruh, nego kao skup svih duševnih sposobnosti ili moći koje čovjek ima, a kojima se bavi i psihologija: svijest, volja, emocije.
Nefs ili duša predstavlja svojevrsnu uosobljenost (podvode se i razumijevaju kroz tu riječ ili pojam: duša, nefs)svih tih naših duševnih moći koje, pored nas, imaju i životinje. Životinje možda nemaju svijest ili samosvijest, odnosno razum, ali imaju emocije, volju, itd.
U Kur'anu se spominje
duša kao
sklona zlu. Ona sama po sebi nije zla, ali je sklona zlu. Duša svakog pojedinca. Zašto? Zato što stremi zadovoljenju svojih potreba ili želja. Problem je u tome što ta duša često ne zna svoje stvarne potrebe ili poznaje mjeru, pa prelazi sve granice u nastojanju da sebe zadovolji.
Nasuprot tome stoje božanske naredbe ili zabrane. Duša (nefs) ne haje za tim i gleda samu sebe, svoje ispunjenje. Zato se ona naziva
sklonom zlu: jer odbacuje Autoritet koji zabranjuje da se ona povodi za svojim strastima. Dakle,
zlim se smatra pogrešan put kojim duša hodi. Ona ima mogućnost da se izdigne nad svojim vlastitim prohtjevima i počne djelovati u skladu sa božanskom Voljom. Tada ona prelazi u viši stepen Svijesti i postaje, kako Kur'an kaže,
duša koja sebe kori. To je stanje kada čovjek uviđa pogubnost djelovanja i prepuštanja svojim strastima, svojim hirovima i počne se okretati Stvoritelju.
Nakon toga, ukoliko duša nastavi da se udaljava od onoga
što je zlo, ona može dospjeti na stepen
smirene duše, kako opet Kur'an govori. Odlika ove duše ili ovog stepena neke duše je da djeluje u skladu sa onim što zna o samoj vjeri i samom vjerom. Ona je zadovoljna svojim Stvoriteljem i Njegovim odredbama, a i On je zadovoljan s tom dušom.
Međutim, na kojem god stepenu bila neka duša, uvijek se može vratiti i nazad, doći na početak, vratiti se onom što je zlo, svojim strastima i njihovom zadovoljenju. Ima ljudi koji, recimo, izvršavaju vjerske dužnosti i čuvaju se zabrana, a onda sve to napuste i ponovo počnu da čine ono što im je zabranjeno.
Ta borba da se duša očuva, da se ne okrene od Boga, odnosno da se ne preda svojim strastima, traje do okončanja ovozemaljskog života.
Odnos snaga između
ruha (duha) i
nefsa (duše) je obrnuto proporcionalan: onoliko koliko
duša zadovoljava svoje prohtjeve koji su u suprotnosti za božanskim naredbama, toliko je
duh slab i duhovni život neke osobe, a ukoliko se
duša povinuje naredbama i biva poslušna Gospodaru, toliko
duh (
ruh) te osobe jača i
pripravlja tog pojedinca na sve ljepša i snažnija duhovna iskustva.
Ovo što rekoh (a ostavljam mogućnost da ispravim neke stvari) je samo toliko da odgovorim na pitanje o
čistoći ili
zlu duše.
.