Citam i razmisljam. I nekako mi tuzno.... ne znam hocete li mi vjerovati - ali ovdje je isto tako. I - da ne bude zabune, mislim da je isto tako u svim drzavama na svijetu. Do juce sam mislila da mi, ovdje, u Kanadi cutimo, jer nam je standard ipak dobar, ako nista - bar u usporedbi sa vama. Pa kontam, hajde, ljudi svjesni da im i nije bas tako lose kako bi moglo biti, pa cute

Pa me jos veca tuga uhvati, pa pomislim - bas smo ovce. Kad nas se lupi po ledjima, mi malo zablejimo, pa onda opet spustimo glave i pasemo ono malo travice sto nam je pod nogama.
I ovdje se krade, pljacka, otima.... Kanada je, eto, veoma razvijena zemlja. Kvibek medju najrazvijenijim provincijama u Kanadi. PLacam u prosjeku 31% poreza, plus 5% drzavnog poreza na promet, plus 7.5% provincijskog poreza na promet. Za penziju stedim, kod zubara placam samo

$65.00 po posjeti (ostalo pokrije osiguranje koje takodje kupujem), placam prevoz, placam 20% cijene lijekova (opet zahvaljujuci osiguranju), da imam djecu placala bih i vrtic, skolovanje je daleko od besplatnog - i da ne nabrajam, sve i jedna drzavna usluga me kosta. Celine Dion kupuje bolnicke aparate, umjetnici dogradjuju bolnice, a svakog dana me presretnu dobrovoljci koji sakupljaju pare da nahrane gladnu djecu...
A mi, onako, puni ponosa sto smo, eto, tako dobri pa dijelimo sa onim koji nemaju, spustamo po 2, 3, 5 dolara u te kantice za gladnu djecu. Pa me jednog dana, prije par godina huja uhvatila, pa pitam tu jednu sto skuplja pare, koliko to ima gladne djece u Kvibeku. A ona mi odgovori da oko 50000 djece u provinciji nema dorucak svakog dana. Onda me bas ludjacka uhvati, pa joj se nadrobim o tome kako ona u stvari ne pomaze toj gladnoj djeci. Kako ona u stvari pomaze da se na vlasti odrzi inkompetentna ekipa kradljivaca, jer, ne zivimo mi pobogu u drzavi u kojoj buducnost gladne djece ovisi o mom dobrovoljnom prilogu, nego o mom urednom placanju poreza. Kako, u stvari 50000 gladne djece znaci 100000 nezadovoljnih roditelja, i jedno 500000 nezadovoljnih baba, djedova, tetaka, i ostalih, i kako 500000 ljudi pred parlamentom rusi vladu. I jos joj kazem da cu joj se pridruziti kada bude organizovala taj pohod pred parlament.
A ona meni odgovori kako su oni apoliticna organizacija. Apoliticna, moj *urac, velim, ti direktno pomazes politicarima na vlasti, onima kojima je jos uvijek prece da im punica na godisnji ide drzavnim avionom, onima istim koji primaju debele koverte od mafijasa cije firme dobivaju sve lukrativne kontrakte za izgradnju objekata i infrastrukture koja je tako kvalitetna da nam mostovi padaju na glave (bukvalno), Olimpijski stadion ne sluzi vise ni za sprdnju, autoputevi su takvi da se kamen u bubregu moze razbiti (pa Celine ustedi pare); onim istim politicarima cija porodica ide na lijecenje u inostranstvo, dok mi cekamo po 12 sati u hitnoj, onom istom usranom ministru koji nekidan tvrdi da bi Kvibek trebao povecati porez za kojih 1- ili cak i 2% jer zaboga, statistika pokazuje da je vecina porodica u stanju ustedjeti $5000 na kraju godine. Kao da postoji zakon koji kaze da mi ne smijemo nista biti u stanju ustedjeti. I niko, ali zaista niko ni da ga upita za logiku i/ili moralnost njegove izjave.
Nego, pomirite se sa cinjenicom, mi smo svi ovce. I bas kao i ja sada - samo blejimo
