BosnjakAga wrote:
Kada sam došao upisati se u knjigu žalosti, prišao mi je Titov tajnik Badurina i rekao da je predsjednik umro kao musliman, i to čitajući Kuran treći put uzastopno.
Kad si povjerovao u muftijinu pricu evo ti jos jedna, vjerovatnija jer je vise "zivotna". Meni je ovu pricu ispricao jedan pokojnik prije 20 godina.
[size=134]Drug Stari[/size] wrote: dio 1
Jednom sam ti ja pratio Starog u Batajnicu, u NASU. To je bila skracenica za Nasa Armijska Svemirska Akademija. Dodjemo ti mi tamo, i pravo na pistu. Na pisti parkirana raketa. "Orion" se zvala. "Orion 4". "Orion 1" se srusio prije polijetanja, "Orion 2" se nije nikad vratio, "Orion 3" je srusila nasa PVO. Onda Stari mene zamoli da ja obletim jedan krug, jer u mene, kaze, ima najvece povjerenje. Ja sta cu, nije Tito Staljin pa da mozes rec' odlucno ne, kazem odlucno da. Malo sacekam da nadju odijelo za mene, posto su za pilote i kosmonaute birali sve neke gimnasticare i druge patuljaste sportiste.
Udjem ti ja u raketu, mahnem Starom, provjerim rucnu i duga svjetla, i krenem. Pogledam u retrovizor, i zamanta mi se kako brzo furam uvis. Okrenem na Zapad. Iznad Londona uletim u maglu, i pitam za dozvolu da ukljucim brisace. Stari me preko radio-veze pita kakva je zemlja iz vasione, a ja mu kazem da je Jugoslavija najljepsa. Nigdje toliko algi kao u zavali moga djetinjstva. A kakav je Kineski zid, pita. Veliki, ali da su ga nase omladinske radne akcije zidale, bio bi jos veci, kazem ja. A on jeca na mikrofon, cujem kako brise nos pun suza.
Tu vec bude i vrijeme rucku. Sok na slamku nije bio los, ali sam napolitanke jedva popio. Malo mi se i zgadilo, isto kao da ih je neko prije mene sazvak'o. Onda osjetim potrebu. Pitam sta da radim, oni mi kazu da su u skafander ugradjeni upijajuci ulosci. Ali mene stid, i sta cu, stisnem se. I od tog stiskanja malo pogrijesim, i umjesto u Jadran, ja udarim u Skadarsko jezero. Sutra sve novine pisu o zemljotresu u Crnoj Gori, a niko o mom letenju oko svijeta.
dio 2
Stari je rado dolazio u Bosnu. Radovao se svakom susretu sa rudarima i radnicima, ali najvise se radovao susretu sa medvjedima. Oni su bili njegova velika ljubav. Govorio bi da su najbolji medvjedi bosanski i da takvih nema u Kumrovcu.
Stari je inace volio zivotinje i ubijao ih je prvim metkom. Nije bio kao Kardelj. Kad je Kardelj nisanio, niko od obezbjedjenja nije htio da drzi zivotinju. To su onda radili politicki.
Stari nije volio da promasi. Jednom je tako gadj'o utvu, zlatokrilu, i normalno, profulio, a ja sam reko: "Vidi je, mrtva, a leti", i on je onda meni pokloni.
Medvjede smo lovili najvise oko Bugojna. Ja sam dolazio ranije da izaberem trofej i mjesto gdje cemo ga slikati. To je moralo bit' neko fotogenicno mjesto, kako bi se poslije na slikama vidjela ljepota nase domovine. Moj zadatak je bio da budem uz Starog i zastitim ga u slucaju da promasi. Ali, posto smo mi uglavnom drogirali medvjede, i moj pravi zadatak je bio da Starom skrenem paznju ukoliko zivotinja padne prije pucnja.
Jednom nisam uspio, i malo je falilo da ostanem bez posla. Stari nanisani, i taman da opali, a medvjed se skljoka.
* Ti bogca, kaj je sad!? pita on.
* Onesvijestio se od straha.
* Kak, kad me ni videl?
U tom momentu naisla je Joka, supruga druga Starog. Njega smo smjeli zvati druze Stari, ali ona nije dala da je zovemo drugarice Stara. I tu sa ja sjetim i kazem:
* Mozda je vidio drugaricu Joku.
Tu kozu je Stari mijenjao sa svojim gostima iz nesvrstanih zemalja. On nije htio da odvaja od usta rudarima i radnicima da bi imao tigrove, leopardove i jos neke koze. Mi iz obezbjedjenja nismo voljeli te prostirke. Bile su klizave. Po mraku ih nisi mog'o razlikovat od njegovog vucjaka. Tako sam jednom umalo ostao bez noge.
dio 3
A ova slika je sa Tjentista, kad nam je u gostima bio Vili. Stari je uvijek govorio da je pusenje stetno. Govorio je da je svaka cigara koju on popusi cigara manje koju ce popusiti radnicka klasa. Uvijek se zrtvovao za radnike. I svoje bliske saradnike je tjerao da rade isto. Ja nisam bio pusac, ali sam morao pusiti.
Ovdje stari Viliju govori o petoj ofanzivi. Ona je bila odmah iza cetvrte. Cetvrta se zvala Bitka za ranjenike. To je onaj manevar, kad je Jul Briner srusio most. To je uslo poslije u sve vojne udzbenike. Tu je Stari spasio 4.000 ranjenika. Te ranjenike su u Petoj ofanzivi Nijemci sve pobili na uscu Hrcavke u Sutjesku, i ona se zato nije zvala Bitka za ranjenike 2, nego samo Bitka na Sutjesci. Tu je glumio Ricard Barton. O tome cu pricati drugi put, jer je to snimanje bilo pravi dernek.
Vili se ovdje osjeca malo neugodno zbog toga sto su Nijemci uradili taj masakr. Ja sam, da malo spasim situaciju, rekao da to nisu uradili Nijemci nego njemacki ovcari. Onda se marsal sjetio svog psa Tigra koji mu je spasio zivot, i koji je isto bio njemacki ovcar. Vili je rekao da je i njemu jednom njemacki ovcar spasio zivot, jer je bio vezan, inace bi ga rastrgo.
Stari je rekao da su cigare koje mu je Vili donio vrlo dobre. Sjetio se da je takve pusio i u Drvaru. Jedan borac je pitao zasto stab pusi debele cigare a obicni borci tanke, i morali su da ga streljaju. Prije streljanja je trazio da popusi zadnju cigaru. Dali su mu debelu. Cim je popusio, umro je. Stari je tu epizodu uvijek navodio kao dobar primjer stetnosti pusenja.
...
, jer...
...nositi nick 
