Nevjero-fucking –vatno!!!
Upravo sam se vratio sa rane projekcija Avatara i toliko sam oduševljen filmom da sam i fiziološke potrebe stavio u drugi plan kako bih sročio svoje oduševljenje ovim biserom kinematografije. Prije nego sam otišao pogledati ga, bio sam izložen nekolicini trailera i tuđih recenzija i viđenja ali me to nije moglo pripremiti ni na 2% onoga što sam doživio i niti na 0,001 posto priče i ideja protkanih kroz ovaj Cameronov uradak.
Ne želim obrazlagati konkretnu radnju filma jer mislim da to nije fer prema onima koji još nisu imali prilike doživiti ovaj film. Namjerno biram termin „doživiti“ jer „pogledati“ jednostavno nije adekvatna riječ na više nivoa i nije u stanju pokriti sve kvalitete kojima su bile izložene moje rožnice u proteklih 162 minute koliko traje ova priča.
Osnovna poruka jeste ekološke ali uveliko i antropološke prirode i služi kao kritična studija modernog čovjeka i onog dijela populacije koji vodi progres i ima inicijativu. Ideja kolektivne svijesti i ideja da smo svi dijelom nečeg većeg nije nimalo originalna ali je originalan način na koji to ova priča inkorporira. Kako jedan od karaktera reče u jednom trenutku „Ubili su svoju majku i sada će to isto učiniti nama“. Tako jednostavna premisa koja evocira sve slične ideje od majke Gaiae (Gaje) u Final Fantasy: The Spirits within (
http://www.imdb.com/title/tt0173840/) pa do duha šume iz Princeze Mononoke (
http://www.imdb.com/title/tt0119698/). Jako jasna ilustracija ljudskog roda “odrođenog” od samog smisla života koji se nekako izgubio u svakodnevnoj korporativnoj utrci dok smo mi postali tek nekontrolisan virus koji na svoju štetu I mimo bilo kakvog balansa izjeda svog domaćina kako je to otprilike opisao legendarni Hugo Weaving u liku Agenta Smitha u orginalnom Matrixu.
Još jedna od izraženih ideja jeste konkretno kritika američke politike I pristupa ostatku svijeta sročena kroz jednostavnu repliku jednog od karaktera: “Kada vam nešto treba od nekoga, načinite ga neprijateljem I oduzmite mu to na silu”.
Ovo je samo par najvećih ideja koje im se trenutno roje po glavi pomješane sa vrlo stvarnim emocijama koje svi koji ovaj film dožive osjećaju prema likovima kroz njihovu interakciju, ljubav, izdaju, gubitak svega najvažnijeg.
Pored sjajne glumačke ekipe koja je nažalost postavljena u drugi plan zahvaljujući SAVRŠENOJ kompjuterski generisanoj grafici pravi likovi jesu upravo ti “nacrtani” likovi koji nedvojbeno podsjećaju na žive glumce koji su uzeti kao uzor za njihove meshove. Hvala mudroom g. Cameronu na strpljenju I mudrosti da ovu ideju realizira tek kada je ocjenio da je tehnologija došla na nivo da nam može vjerno predstaviti likove sa kojima se možemo stvarno saživjeti a ne posmatrati ih kao comic relief poput lika Jar-Jar Binksa u Zvjezdanim stazama.
Film sam doživio u standardnoj 2D projekcionoj tehnici I nije mi žao. Zašto? Zato što vjerujem da bih za vrijeme 3D projekcije više pažnje posvetio 3D realizaciji što bi me zasigurno distanciralo od likova, radnje I emocija koji su kudikamo važniji od bilo kakvog tehnološki ekstravagantnog eye-candyja.
Naposlijetku, nije bitno da li volite sci-fi žanr ili da li ste fanovi prethodnih uradaka talentovanog gospodina Camerona (tone tone mali Leonardo…) ako ste odlučili u 2009. A bogami I 2010. Godini odlijepiti svoju zadnjicu sa kauča I dati tih par markica da pogledate neki film, neka to bude Avatar koji pored svih sugestivnih misli koje vam servira ostavlja mnogo toga za introspektivnu analizu nakon što se svjetla upale.
Ocjena: Nema smisla jer ga trenutno osjećam kao najbolji film koji sam do sada u životu imao prilike pogledati I idem ga ponovo gledati već sutra!
Sorry na malo dužoj priči ali kad inspiracija zakuca po tastaturi samo gubitak struje i prazne baterije mogu reći stop. Svemirco has spoken!