Moja je mati od ovih sto im Djeda Mraz nije u tradiciji. Otac je "tri prstica".
Mati pobjegla od kuce u slafroku i nanulama (tamo nekada sedamdesetih), otisla da donese drva iz podruma i nikada se vise nije vratila u tu kucu (dok dedo nije umro, jer ju je on prekrizio).
Otac doveo mati kod pokojne babe - stara, ja se ozenio. Super, neka je sa sreco! Druga recenica - kako se zove?!
Arzija!
Ti mozes uci, a ona ne moze, ili mozete oboje ici.
Jel tako?! Tako je?!
Pokupi se otac, uzeo 2 kofera stvari, mati u slafroku, odu u hotel, iznajmili kasnije stan, rodim se tu nekada i ja (nemam rogove, rep, normalan, cak sta vise, lijepa beba).
Prihvatila baba staru nakon nekoliko (ali nikada skroz iskreno).
Umire baba osamdesetdevete, tata u inostranstvu. Ona se slogirala, umrla je u roku od 24 sata. Zadnje su joj rijeci bile, dok je drzala moju mati za ruku, da joj ova oprosti i da nikada u zivotu nije upoznala nekoga ko je bio bolji prema njoj i tako to...Ko u filmovima.
Ne znam sto sve ovo napisah, ali htjedoh reci slijedece.
Ljubav ne bira ni ime, ni boju koze, ni religiju ni rasu, niti bilo sta.
AKo se dvoje mladih vole i ako su zaista jedno za drugo (ako to osjecaju u srcu), onda nista na svijetu ne treba da bude prepreka za njihovu srecu.
Nikakva garancija nije da ce neko ko je iste vjere kao ti biti bolji supruznik, da ce te vise voljeti i biti ti veca podrska i oslonac u zivotu.
Naravoucenije, ako mozete da si priustite da zivite o svom i odjebete sve koji se petljaju u vas zivot i vasu ljubav, odjebite ih, pa makar to bili i vasi roditelji.