Forum Klix.ba

Ne znam koja je al dohako sam joj rakijom i čajem.
Ništa zasad od prženja.

Vechina ljudi nije spremna za smrt, svoju ili bilo chiju. Shokira ih, uzhasava. Ona je kao veliko iznenadjenje. Ali nikad ne bi trebalo da bude..... Nema shta da se zhali u vezi sa smrchu vishe nego shto bi se zhalilo za rastom cvijeta ili nekom drugom travkom . Nije smrt ono shto je uzhasno, vech zhivoti koje ljudi zhive ili ne zhive do svoje smrti. Oni ne poshtuju sopstvene zhivote, oni gaze i pljuju po svojim zhivotima.
Jbga, smrt je ionako benzin u rezervoaru. Potrebna nam je. Meni je potrebna. Tebi je potrebna. Zagadili bismo okolinu ako bismo predugo ostali.
Ne takmichim se ni sa kim, ne razmishljam o besmrtnosti, zabolje me za sve to. Rijech je o AKCIJI dok si zhiv. Ko shisha smrt. Danas je i danas i danas. Da.
A onda, najednom, veche che prechi u noch. Ponekad nema upozorenja(kao i u svemu ostalom). Stvari se deshavaju u trenutku. Sve se promjeni. Zhiv si. Mrtav si. A sve teche dalje.
Tanki smo kao papir. Zhivimo od sreche izrazhene u procentima, privremeno. A to je ono najbolje i najgore, vremenski faktor. I nishta ne mozhesh da uchinish u vezi s tim. . . . . mozhda je i bolje tako.... trebam sunca

Kad razmislim
Ovozemaljski život je podla prevara,
ma koliko živjeli sve je to samo jedan treptaj od života.

Nije me strah smrti,ali mi je žao umrijeti.

HAVANA wrote:Ne znam koja je al dohako sam joj rakijom i čajem.
Ništa zasad od prženja.

Nadam se za tvoje dobro, da si rakiju koristijo samo kao obloge, jer ako si je koristijo oralno ili intravenozno
ne gine ti friganje/prženje.

mene je samo Boga strah...
treba se pripremiti

grany-smith wrote:Kad razmislim
Ovozemaljski život je podla prevara,
ma koliko živjeli sve je to samo jedan treptaj od života.

Nije me strah smrti,ali mi je žao umrijeti.

Rucala dva tipa u restoranu...pojeli sve do zadnje mrvice...tek ce jedan:"Ovo je bilo bljutavo...grozno!"
Na to ce onaj drugi :"Tacno.A i porcije su bile premale!"

Ako me i jeste necega strah, onda definitvno se bojim umiranja ali ne smrti

zasto se bojati neceg sto je neizbjezno i jedino sigurno, za razliku od zivota ?
svi cemo umrijeti, a sad hoce li biti nesto poslije, ja se nadam da hoce, a i ako ne bude, ostacu mrtav 'ladan
zasto trositi zivot, razmisljajuci o smrti ?

sffovac wrote:zasto se bojati neceg sto je neizbjezno i jedino sigurno, za razliku od zivota ?
svi cemo umrijeti, a sad hoce li biti nesto poslije, ja se nadam da hoce, a i ako ne bude, ostacu mrtav 'ladan
zasto trositi zivot, razmisljajuci o smrti ?

beautifullshinyb. wrote:mene je samo Boga strah...
treba se pripremiti

ne razumijem,zasto te je strah Boga,ako nisi zla osoba,ne cinis lose,zasto bi se trebala bojati Boga

sffovac wrote:zasto se bojati neceg sto je neizbjezno i jedino sigurno, za razliku od zivota ?
svi cemo umrijeti, a sad hoce li biti nesto poslije, ja se nadam da hoce, a i ako ne bude, ostacu mrtav 'ladan
zasto trositi zivot, razmisljajuci o smrti ?

tacno,ali kad si mlad i obolis od neizljecive bolesti,naravno da ti nece biti svejedno .lako je umrijeti u 90-i-nekoj

mene strah boli prije smrti,a kada umrem pa me fino kremiraju i prospu pepeo u neko fino mjesto e onda me ne pitajte za strah

Nije me strah smrti, al me je strah trenutka umiranja.

black wrote:Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja
Smrcu je samo obasjana staza uspona
Od gnijezda do zvijezda

Mak

A izgleda da ce vecina forumasa iope' u gnjezdo dok ne shvate da im niko nikad nije opisao kako izgleda smrt i sta je tamo iza, i dok uzimaju "davno ispricano" zdravo za gotovo...

ragib wrote: Neki ljudi se pomjeraju s mjesta pri samoj pomeni rijeci ,,smrt". Jedna nana je, izgovarajuci dovu pred spavanje, govorila: ,,Ako ustanem, elhamdulillah, a ako ONO eshedu en La ilahe illallah..."

Ovo me bas na nesto podsjeti ...

Nije, dok dodjem na red moguce da skontaju i lijek.

strah me onog poslije smrti
da je smrt glavni problem ih lahko bi bilo

besana wrote:

idealnaM wrote:"Svi smo mi mrtvi, samo se po redu kopamo."

Nisam odavno neshto "cudnije' procitala , valjda je ovo crni humor koji ja nikada nisam voljela

Hm...plitko, plitko...

ne znam da li me je strah smrti...nekako nije...posto to zamisljam kao gotovo stanje, skroz van mog uticaja.
ali me strah umiranja, tj.nacina umiranja...rastavljanja duse od tijela...strah me biti svjestan, a nemocan...

i nekad u ratu sam skontala da imam problem sa egoizmom...jer molila sam boga da ako padne granata- da nikog ne ubije,tj.da bilo kako ostanu zivi.
a ako padne granata gdje sam ja- da ne postanem bogalj,nego da me odmah ubije.

i nije se promijenilo to...zeljela sam da po svaku cijenu osoba koja je dozivjela mozdani, ostane na zivotu, bez obzira na stepen ireverzibilnih ostecenja, a za sebe zelim da ako mi se to dogodi, da me skroz ubije.
mislim da je to i kukavicluk i egoizam, ali ne znam kako da to promijenim.
mozda mi je "karmicki zadatak" imati jedan isti stav prema smrti u vezi mene i drugih.

Pa ja kad malo bolje razmislim nije me strah umrijeti jer umrijeti cu prije ili kasnije a samo Allah dž.š. kad ce kucnuti taj cas mozda sutra,prekosutra,za 50 godina nitko ne zna.Zato ovaj zivot treba iskoristiti da uradimo dobra djela da ne bi zavrsili u Dzehenemu.

da se ne lažemo, svako od nas, i vjernik i ateista i agnostik bi se koprcao da sad dođu po njega

al' onako generalno, smrti k'o smrti...i ne bojim se. pomiren sam u potpunosti s činjenicom da će se kugla nastaviti vrtiti i bez mene. ja sam što se tiče smrti totalni agnostik, smatram da niko ne zna, i da ne može ZNATI šta je iza. mada, u raj i pakao apsolutno nisam sklon vjerovati, ali opet, šta ja znam.

JThomas wrote:da se ne lažemo, svako od nas, i vjernik i ateista i agnostik bi se koprcao da sad dođu po njega

Slazem se. Ali opet mislim da je, kao sto je par ljudi reklo, sasvim logicno da se covjek boji necega sto je nepoznato ili neke promjene. A smrt je ultimativna promjena, ne postoji nista sto se moze mjeriti sa tim. I iz sva tri ugla gledanja koje si spomenuo radi se o definitivnom kraju svega na sta si navikao.. nepovratno.

Uopće ne razmišljam o tome.

Svi smo mi mrtvi samo se redom sahranjujemo (Ivo Andrić).

Smrt nije kraj. Jer smrti zapravo i nema. I nema kraja. Smrcu je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda (Mak Dizdar).

nije me strah,jer na dunjaluku postoji 6 milijardi ljudi, u berzahu(svijetu mrtvih) puno puno vise...dakle vise nas je tamo nego ovdje,sto bi me bio strah onda